Visoki standardi rada u Medresi se moraju očuvati

Kako je pokušaj puča uticao na rad Medrese "Gazi Isa-beg"?

Oni su svoju djecu pokušali zloupotrijebiti i instalirati ih kao špijune, što je Adem Zilkić i otkrio u jednom intervjuu u Medija centru u Beogradu.
 

GI: Kako se pokušaj puča na Islamsku zajednicu odrazio na rad Medrese?

HASANOVIÆ: Pokušaj puča na Islamsku zajednicu uticao je na rad Medrese. Problem je nastao u vezi nekoliko učenika, koji su zapravo djeca onih koji su direktno učestvovali u tom puču, prije svega tu mislimo na glavnog aktera Adema Zilkića koji je sebe proglasio reisom. Tu je i mujezin glavne džamije u Sjenici Taip Jusufović; zatim Hafiz Demirović, imam džamije u Požegi, koji je imao dijete u 3. razredu; zatim Nusret Gusinac, bivši sekretar Medžlisa IZ-e Tutin koji je imao dijete u 1. razredu; Izet Zilkić, imam džamije u selu Oraše, koji je takoðer imao dijete u 1. razredu; zatim Mensur Zukorlić, vjeroučitelj u Ekonomsko-trgovinskoj školi u Novom Pazaru, čiji je sin išao u 1. razred.

GI: Šta je prethodilo udaljavanju ovih učenika iz Medrese?

HASANOVIÆ: Na samom početku sam pripremio elaborat za sjednicu Mešihata. U tom elaboratu predložio sam da se dvojica od tih učenika izbace iz Medrese, s pravom, jer je jedan od njih, sin Adema Zilkića, direktno učestvovao u njegovom dočeku koji je organizovala politička grupacija Sulejmana Ugljanina na Gradskom trgu. Drugi je sin Mensura Zukorlića, koji je od samog početka pravio probleme. Nevezano za ove dogaðaje, već je zaslužio da se izbaci iz škole. Inače se radi o problematičnom učeniku koji je bio na ivici isključenja još dok je išao u osnovnu školu.
Glavni muftija Muamer-ef. Zukorlić i članovi Mešihata su odbili ovaj prijedlog jer djeca nisu ništa kriva i ne smiju ispaštati zbog ludosti svojih roditelja, te da se to ne smije na njih odraziti. Tako je to tada okončano – djaca su ostala u Medresi. Tako je bilo mjesec i po dana. Mi smo tu djecu držali u Medresi i pored kontinuiranih uvreda upućivanih nama od strane njihovih roditelja.
Atmosfera u Medresi je bila neprirodna. U muškom odjeljenju Medrese ima 116 učenika. Njih je šestoro i bio je veliki pritisak na njih od strane ostalih učenika. Učenici su u internatu 24 sata. Medresa nije kao ostale škole da učenici nakon nastave idu kući. U tom slučaju ne bi bio problem kao što je problem kada su učenici zajedno svih 24 sata i kada postoji mogućnost da na bilo kom mjestu u internatu, u bilo koje vrijeme izbije problem. S druge strane, tu se ne radi više o djeci – to su momci u onom najkritičnijem periodu života, u periodu adolescencije, puberteta, kad mladalačka energija dolazi do kulminacije tako da je veoma teško svu tu djecu obuzdati. Pored toga, učenici su pratili medije, sva ta gostovanja ljudi koji su pokušali da naprave puč, slušali su njihove notorne laži i uvrede. Ostali momci vrše pritisak na njih. Bilo je tu i dobacivanja, davanja nadimaka i svega  ostalog. Ovome treba dodati i to što su ovu djecu njihovi roditelji pokušali zloupotrijebiti i instalirati ih kao špijune, što je Adem Zilkić i otkrio u jednom intervjuu u Medija centru u Beogradu, kada je rekao da su njihova djeca vidjela „pune škafove oružja“, kako se on izrazio, mada se radi o gruboj neistini. Tu se vidi razlog zbog kojeg su oni, nakon pokušaja razbijanja Islamske zajednice, poslali svoju djecu – da ih zloupotrijebe, žrtvuju, tako što će ih instalirati kao moguće špijune. Imali smo i informaciju da su neki od ovih učenika često boravili u tzv. Rijasetu i prenosili informacije šta se sve dešava u Medresi i Mešihatu.

GI: Kada je došlo do promjene ove prve odluke Mešihata?

HASANOVIÆ: Ponavljam, bilo je veoma teško održati disciplinu i držati nastavu u jednoj takvoj atmosferi. Naročito je situacija postala teška nakon što su se desile stvari vezane za Altun alem džamiju u čijem dvorištu se nalazi kuhinja Medrese. Djeca su tuda trebala da prolaze tri puta dnevno. Sve ovo je dovelo do toga da Mešihat donese novu odluku da ova djeca budu privremeno udaljena iz Medrese, iz bezbjedonosnih razloga – kako je to lijepo definisano u odluci Mešihata – i da budu vraćena kad se uklone ili anuliaju uzroci koji utiču na njihovu sigurnost.

GI: Oni su u medijima to pokušali da iskoriste na svaki način?

HASANOVIÆ: Ako se površno gleda na to, ovo je jedan emotivan čin. Meðutim, kad se stvari analiziraju, vidi se da smo napravili human gest i sačuvali tu djecu od mogućeg maltretiranja. Kad bi neko vrijeðao ili, ne daj Bože, udario nekog od tih učenika, optužili bi direktora Medrese i sve u Mešihatu da zlostavljaju tu djecu. I bilo je takvih pokušaja na medijima. Iznošene su razne neistine. Traženo je od tih učenika da daju izjave novinarima, organizovana im je konferencija za štampu. Tražili su od njih da daju izjave kako su bili fizički zlostavljani. Ja sam na jednoj od lokalnih televizija tražio da se kažu imena tih profesora koji su ih zlostavljali i koje je dijete bilo zlostavljano. Naravno da se niko nije oglasio po tom pitanju, jer se radilo o notornoj laži.

GI: Oni su pokušali i finansijski blokirati rad Medrese?

HASANOVIÆ: Nismo mi toj djeci mogli biti veći prijatelji od njihovih roditelja. Njihovi roditelji su pokušali spriječiti akciju prikupljanja zekata i sadakatu-l-fitra, a poznato je da se od  tih davanja hrane učenici Medrese, pa samim tim i njihova djeca.
Tu je bilo puno malverzacija do te mjere da su oni govorili javnosti da ta sredstva sakupljaju upravo za ovu Medresu, ali će prvo da ih sakupe. Čak, u jednom internom razgovoru sa tzv. šefom kabineta, on mi je rekao: „Ta sredstva su tu i kad god želite mi vam ta sredstva možemo predati.“ Meðutim, to se nikada nije desilo i to se nikada neće ni desiti. Prosto, oni su taj izgovor iskoristili da bi prikupili što više sredstava da bi finansirali svoje ideje, da bi finansirali puč, koji je neuspio, hvala Bogu.
U takvoj jednoj atmosferi nije se moglo sa tom djecom više raditi i bitisati ovdje u Medresi. Mi smo odlučili, uz saglasnost Mešihata, da se ta djeca privremeno udalje.
Naravno da su oni to podigli na nivo koji mu ne pripada, da su angažovali medije, da su se žalili Ministarstvu i da su nakon toga, nakon svih neuspjelih pokušaja, organizovali neuspjele mitinge u Pazaru i Tutinu, jer je svima bilo jasno zbog čega su djeca udaljena, o čemu dovoljno govori prisutnost naroda i njihovih vršnjaka na tim skupovima gdje skoro da i nije bilo djece. Sve ovo govori o jednoj zloj namjeri za koju Uzvišeni Gospodar ne dozvoljava da proðe, da bude podržana. S druge strane oni su, nakon što je ugašeno odjeljenje u Beogradu, ovdje organizovali nekakvo „konsultativno odjeljenje“, gdje djeca  da će biti zajedno sa djevojkama.
Tu su sada novi pokušaji, koji otkrivaju prava lica njihovih roditelja, koji zahtijevaju od njih da to rade, a to je da oni prijete porukama, ali i direktno kada se susretnu u gradu. Do sada imamo šest izjava učenika kojima se prijetilo na ovaj ili onaj način da će, ako ne preðu u tu njihovu tzv. medresu, biti isprebijani, da će ih obezbjeðenje Adema Zilkića prebiti. Prijećeno im je, izgovarane su i najvulgarnije riječi i djevojkama iz Medrese kada bi prolazile pored zgrade tzv. rijaseta. Sve je to zabilježeno, sve je to evidentirano, razgovarali smo sa tim učenicama, kao i sa učenicima.
Sve ovo govori o njihovim ciljevima i o načinima na koje pokušavaju da ih ostvare.
Sljedeći njihov korak jeste da vrbuju imućnije ljude koji imaju lokale ili veće kuće da bi omogućili toj djeci da pohaðaju tu tzv. medresu. Obezbijedili su im besplatno stanovanje. Ovdje napominjem da su neki roditelji, koji su okorjeli pristalice Sulejmanove političke opcije, potpali pod njihov uticaj i svoju djecu iz prvog razreda povukli iz naše Medrese. Radi se uglavnom o slabim učenicima koji i inače nisu mogli položiti razred i prosto im je dobro došlo, i njima i njihovim roditeljima, da preðu u neku drugu „školu“ gdje nema ponavljanja, gdje možete u svakom trenutku dobiti peticu  i biti pohvaljeni za nešto što ne znate, gdje su vam dozvoljeni mobilni telefoni, gdje vam je besplatno stanovanje, gdje možete slušati predavanja sa djevojkama. Mada još uvijek ovo nemaju, to su obećanja. Dakle, sve se koristi da bi se ta djeca pridobila. Bilo je otpora od neke djece, koje su roditelji pod uticajem pristalica Sulejmanove partije tjerali i primoravali da preðu tamo. Bilo je tu i plača i negodovanja te djece. Meðutim, dijete na kraju krajeva uvijek popusti pod prisilom svog roditelja.

GI: Nedavno se i Opština otvoreno umiješala u napade na Medresu?

HASANOVIÆ: To bi se moglo predstaviti kao kap u prepunoj čaši vode, ali ne u smislu da je to nama posebno teško i da predstavlja problem, nego upravo u smislu njihovih kontinuiranih pokušaja da razbiju Islamsku zajednicu i unište Medresu, da razbiju sve institucije koje postoje u okviru legalne i legitimne Islamske zajednice.
Prosto sam bio izneneðen kada me je pozvao neki službenik iz SUP-a i zatražio da dam izjavu u povodu podnošenja krivične prijave od strane Opštine Novi Pazar protiv mene zbog, navodno, istjeranih šest učenika.

GI: Je li Medresa korisnik budžeta? S kojim pravom Opština reaguje na taj način?
 
HASANOVIÆ: Ja ovdje još jedanput ponavljam, a spominjao sam to još nekoliko puta pred lokalnim medijima, znači, Opština Novi Pazar nije do sada pomogla Medresu ni jednim jedinim dinarom, iako svake godine traže finansijske troškove naše škole. Iako im uredno ponesemo i predamo specifikaciju, nikada do sada nisu dali ni jedan dinar, mada smo bili svjedoci i ove godine da se Opština hvalila kako je svim osnovnim i srednjim školama obezbijedila ogrijev, bilo da se radi o čvrstom ili tečnom gorivu, i da redovno pomažu u opremanju škola inventarom, opremanju kabineta i sl.
Do sada ne samo da nisu dali ni dinara, nego se prisjećamo, kao tadašnji učenici Medrese, da smo našim tijelima branili od te iste Opštine i tog istog Sulejmana Ugljanina da ruše naše tek izgraðene institucije. Nije se ni jedna zgrada započela, nije se ni jedna zgrada izgradila a da on nije poslao bagere i buldožere i ostala sredstva za rušenje tih zgrada. Prosto još od tada datira ta njegova odbojnost, ta averzija, mržnja prema ovoj školi. Do sada je ovu školu završilo 484 učenika. Blizu stotinu njih je završilo razne fakultete u Srbiji, Bosni i diljem arapskog svijeta. Tih 484 učenika koji su završili, sa sadašnjih 300 učenika, čini ukupno skoro 800 učenika, što nije bilo dovoljno da Opština odobri i odvoji sredstva za ovu školu. Sada se javljaju kao odreðeni patriote, kao humanisti koji će da pomognu djeci koja su, navodno, istjerana iz ove škole. Apsolutno nemaju pravo, niti Opština niti predsjednik Opštine, ne samo da podnesu krivičnu prijavu, nego nemaju pravo da progovore ni jednu jedinu riječ kada je u pitanju Medresa, kada je u pitanju uopšte Islamska zajednica.

GI: Jeste li tražili od njih da vas pomognu u ogrjevu, u plaćanju komunalija, struje?

HASANOVIÆ: Naravno da smo tražili. Uvijek je u tim našim izvještajima, koje smo podnosili Opštini, precizno stajalo koje sve potrebe i troškove ima Medresa. Nikada do sada se nije našim. zahtjevima izašlo u susret. Čak, prema zakonu, vjerske škole i institucije nisu obavezne da plaćaju ni komunalije niti struju. Meðutim, Opština ni dan-danas nama to ne priznaje. Mi smo primorani da plaćamo sve te troškove i dažbine koje bi, po zakonu, trebalo da snosi Opština. Ako bismo mi, što bi rekao naš narod, u inat ostavili u odgovornost predsjedniku Opštine da grije tu djecu, ona bi skapali od zime. Mi smo primorani da sredstva za to tražimo na drugu stranu i uglavnom su naši donatori ljudi sa ovih prostora, a znatno manje iz inostranstva. Djeci je obezbijeðen ogrjev u sve tri medrese koje su pod ingerencijom Mešihata Islamske zajednice u Srbiji.
Osim ovih, imali smo i probleme u vezi dječjeg dodatka. Opština nije priznavala potvrde naše škole. Opština je, dakle, direktno bila odgovorna što naša djeca iz Novog Pazara nisu primala dječji dodatak. To je otvoreno nasilje i zulum prema djeci.