HomeGlas islamaHutbeHUTBA REISU-L-ULEME U BEGOVOJ DŽAMIJI 7. Marta 2008. Hutbe 1211 -Draga braćo i sestre, Stvoritelj najbolje zna tajne stvorenja. Uzvišeni Allah je Stvoritelj, a čovjek je stvorenje. Stoga nam je razumljiva ova kur'anska istina: Čovjek je stvoren kao malodušan (nema samopouzdanja i istrajnosti, preza i sustaje pred poteškoćama). Ako ga pogodi nevolja, nemiran je, a ako mu se dogodi kakvo dobro, sebičan je. Osim onih kojima je namaz životna navika; kao i oni koji su svjesni da u njihovom dobru ima hak (pravo) onoga koji nema; kao i oni koji pouzdano znaju i vjeruju da će biti dan odgovornosti, pa se boje da ne pogriješe; kao i oni koji znaju razliku od javnog i privatnog stida, pa stoga ne pokazuju javno ono što je privatno i intimno, kao i oni koji čuvaju povjerenje i drže se dogovora; kao i oni koji su uspravni kad svjedoče istinu – to su oni koji će biti počašćeni mjestom blaženog života (Kur'an, LXX/19-35). Ovdje nam se nude dvije istine – negativna koja čovjeka može odvesti u beznaðe i pozitivna koja čovjeka može dovesti do uzvišenog cilja. Izbor je naš – ostati u primitivnom stanju malodušnog čovjeka, koji kada mu je loše očajava a kada mu je dobro pokvari se u svojoj oholosti. Ili postati čovjek koji se u tišini namaza (molitve) štiti od prevelike buke i galame; koji u svom dobru vidi svoju obavezu da bude u službi pomoći ljudima; koji zna da svi putevi vode tamo odakle je sve počelo, kojem se sve vraća i kojem se sve obraća za spas; koji zna da nježnu dušu vrijeða gruba strast tijela na javnom mjestu; koji je naučio da je obečana vjernost najviša vrijednost u meðuljudskom odnosu, da je dana riječ uzvišena vrlina plemenitog čovjeka; to je čovjek koji uvijek i na svakom mjestu svjedoči istinu. Dakle, vjera uzgaja i obraðuje čovjeka kao što se uzgaja i obraðuje biljka. Kalem joj je Kur'an, koji primitivnog čovjeka oplemenjuje, kao što se opljemenjuje biljka, da bi davao željene plodove – skrušenost, dobročinstvo, odgovornost, poštenje, vjernost i iskrenost. Ima li danas veće potražnje na moralnom tržištu od tih dobara? Ima li šta važnije na ovome svijetu od uzgoja čovjeka? Ima li šta preće na ovoj planeti od spašavanja ljudskog života? Ima li svetije poruke za nas od svetosti poruke Kur'ana? Ima li šta bliže nama od Allahovog Poslanika? Očito da oni koji ovih dana iznova prave karikature o Allahovom Poslaniku i najavljuju ružan film o Kur'anu ne znaju da za nas nema svetije poruke od poruke Kur'ana i da nema ništa bliže u našem srcu od ljubavi i poštovanja prema posljednjem Allahovom Poslaniku, Muhammedu, a.s. Zato njihov pokušaj da udalje Poslanika od našeg srca, ustvari, uvećava našu ljubav prema našem Pejgamberu. Zavist je to velika njihova, jer nema čovjeka, osim Muhammeda, a.s., kojeg ljudi toliko vole na ovome svijetu a nisu ga vidjeli; kojeg toliko poštuju a ne klešu njegovu sliku na zidovima; kojeg toliko osjećaju a ne crtaju njegovo lice na papiru; kojeg toliko slijede, a ne mašu njegovim likom po ulicama. To im ne treba, jer oni Muhammeda, a.s., nose u svojim srcima, oni ga osjećaju u svojim dušama i oni ga slijede u svojim životima. Oni koji hoće da svojom mržnjom prema Kur'anu i Poslaniku vrijeðaju muslimane zaboravljaju da svjetlost islama tjera od muslimana mrak; da ih dar vjernosti čuva od zle namjere; da ih lijepa riječ oslobaða od ružnog osjećanja; da ih ime Muhammeda, a.s., snaži na putu moralnog ozdravljenja. Takoðer, oni zaboravljaju da muslimani znaju da nema razlike izmeðu starog i novog Ebu Džehla, onog koji brani čovjeku da molitvu obavi, koji misli da je na pravom putu, koji poriče i glavu okreće – zar on ne zna da Allah sve vidi. Dakako, Allah sve vidi i zato kad čuješ da je novi Ebu Džehl u Holandiji objavio film u kojem ima namjeru omalovažiti našu vjeru, ti slijedi ovu kur'ansku uputu: Iskreno predani Milostivom Allahu su oni koji po Zemlji mirno hodaju, a kada ih bestidnici oslove, odgovaraju „Neka je mir vama".(Kur'an, 25:62-63). Dakle, biti ljubazan prema onome koji je grub prema tebi nije znak slobosti, već je to znak moralne i duhovne premoći. Jer, onaj koji vrijeða osjećanja drugoga pokazuje svoju nemoć pred velićinom duha onog kojeg on želi da uvrijedi. U tome je, dakle, velićina islama – svima donosi ponešto i onima koji ga napadaju, jer žive od toga, i onima koji ga brane, jer ih to čini važnim. Islam je svima blagodat kao blagodat sunca, koje grije svakoga – i onog koji to vidi i onog koji to ne vidi. Ova buka i galama oko nas ne treba da nas zbunjuje, već treba da izoštri sva naša čula kako bismo bolje vidjeli ono što treba da vidimo, kako bismo bolje čuli ono što treba da čujemo i kako bismo bolje osjetili ono što treba da osjetimo za dobro naše vjere i domovne. Nemojmo zaboraviti da je oštrina našeg čula sluha danas veoma važna, jer treba da sluša božansku poruku u kojoj je naš spas, ali i ljudsku potrebu u kojoj je naš uspjeh na ovome svijetu. Pred nama je mevludski mjesec rebu-l-uvvel u kojem ćemo evocirati sjećanja na najboljeg od svih dobrih ljudi i najčasnijeg od svih časnih vjerovjesnika, Muhammeda, a.s. On je naš uzor u svemo što jesmo i u svemu što nismo. Zato ponavljamo da smo vjerni Allahu i Allahovom Poslaniku; da smo dobročinitelji svojim roditeljima i pažljivi prema svojoj djeci; da smo braća u vjeri i saputnici u životu; te da smo predani miru i suživotu. Mi nismo mržnjom i zlobom opijeni; nismo osvetom i nasiljem opčinjeni; i nismo tuðim hakom obučeni. Allahu Svemogući, osnaži nas u našoj namjeri da budemo Tebi predani i Tvom Poslaniku poslušni! Allahu Sveznajući, pouči nas da jasno razlikujemo dobro od zla i uputi nas kako da zlo vratimo lijepim! Allahu Milostivi, blagoslovi nas bratskom slogom i ljubavlju i ujedini nas na putu do zajedničkog nam cilja – mira i suživota u našoj nam domovini!
