HUTBA REISU-L-ULEME U SREBRENICI

Sarajevo, 11. april 2008. (MINA) – Reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić je danas u
Srebrenici, u Bijeloj džamiji imamio džumu namaz i održao hutbu.
MINA
u cjelosti prenosi hutbu reisu-l-uleme:
– Draga
braćo i sestre,
     Ebu Hurejre prenosi od Allahovog Poslanika
hadis u kojem se kaže: „Vjera ima više od sedamdeset vrijednosti od kojih je
najviša vjera u Jednog Boga a najmanja je uklanjanje prepreke sa puta". Tragom
tog hadisa učenjaci su napisali brojne knjige u kojima su nastojali ukazati na
brojne moralne vrijednosti vjere islama, koje treba da krase vjernika
muslimana. Tako znamo da musliman i muslimanka treba da budu prepoznatljivi po
vrijednosti čistoće tijela i odijela – tahāret, privatne i javne
moralnosti – takvā, individualne i kolektivne požrtvovnosti – džihād,
po vrijednosti zajednišva u dobru i u zlu – džemāt, pravednosti – ‘adālet,
iskrenosti – sidk, pouzdanosti – emānet, predanosti – ihlās,
porodičnosti – siletu-l-rahim, po
vrijednosti komšijske ljubaznosti – ikrāmu-l-džāri, po vrijednosti
gostoprimsta – ikrāmu-l-dajfi, zahvalnosti – šukr, pokajanja – tevbah,
upornosti – sabur, pobožnosti – zuhd, po vrijednosti straha od
grijeha – hauf, po vrijednosti nade u Allahov oprost – ridžā’, po
vrijednosti stida – hajā’, lijepog ponašanja – husnu-l-huluk,
dobročinstva – ihsān, po vrijednosti žive svijesti o Bogu – zikr,
po vrijednosti učenosti – ‘ilm, po vrijednosti samopouzdanja – jekīn,
te po vrijednosti osjećaja neizbježne odgovornosti za ovozemaljsku riječ i
djelo – hisāb.
     To su samo neke od mogućih sedamdeset i
više vrijednosti vjere (imāna), na koje upučuje Alejhisselamov hadis,
prema kojima svaki čovjek može izmjeriti svoju vlastitu vrijednost. Isto tako,
te vrijednosti su i mjera za zajednicu i društvo, jer prava razlika kako meðu
pojedincima tako i meðu zajednicama su moralne vrijednosti: „Najplemeniti meðu
vama je moralno najsavjesniji meðu vama" – kaže se u Kur'anu.
     U današnjoj hutbi u Bijeloj džamiji u
Srebrenici želim izdvojiti vrijednost emāneta – pouzdanost, kao
najpotrebniju moralnu vrijednost za našu zajednicu i društvo. Jer, „nema vjere
kod onog koji nema emāneta", tj., bezvjeran je onaj u kojeg se ne može
imati povjerenje da će izvršiti ono što se očekuje. Zato je tako snažno
kur'ansko upozorenje: „Vi koji tvrdite da vjerujete, nemojte izdati Allaha i
Poslanika, jer na taj način svjesno izdajete sami sebe", tj., ostajete sami i
izgubljeni u nepouzdanom svijetu.
     A izdati Allah znači ne izvršiti što Allah
očekuje od čovjeka da izvrši, a to je da bude ispravan i uspravan, da bude
svjestan i savjestan, da bude pošten i pravedan, da bude odan i predan Bogu, da
bude iskren i pouzdan svome bratu.
     Izdati Allahovog Poslanika znači pogaziti
riječ, napustiti prijatelja, izdati druga, iznevjeriti suborca, odati tajnu,
prisvojiti sebi korist na štetu općeg dobra.
     Naravno, onaj koji je u stanju da čuva
Allahov emānet duše, kao najviši dar Allahov, u stanju je da čuva
Poslanikov emānet vjere, kao najpouzdaniji Poslanikov drug. Jer,
Uzvišeni Allah je dao od svog duha duši čovjekovoj da umije prepoznati razliku
izmeðu dobra i zla i da kao takva može nositi emānat, kojeg su i nebesa
i Zemlja odbili ponijeti iz straha od preteška bremena: „Allah je ponudio emānet
nebesima, Zemlji i planinama da ga nose, ali ih je bilo strah da ga ponesu.
Umjesto njih, emānet je ponio čovjek i tako pokazao koliko je neobjektivan i
neupučen" (Kur'an 33:72).
     No, Allah Uzvišeni je iz svoje neizmjerne
milosti poslao Poslanika da čovjeku pomogne da shvati težinu emāneta
kojeg je preuzeo. Poslao mu je pouzdanog druga i prijatelja da mu kaže da nije
dobro da prkosi nebesima, Zemlji i planinama. Čovjek treba da zna da prkosi
najviše samome sebi, jer hoće da bude ono što nije – Allahov suparnik, jer neće
da bude ono što jest – Allahovo stvorenje, koje treba da ima pouzdanje u svog
Svoritelja i svog brata – čovjeka.
     To je u bīti smisao vjere – biti pouzdan u Stvoritelja,
jer bez tog pouzdanja, nema pouzdanja nikakvog. Nema pouzdanja izmeðu muža i
žene, nema pouzdanja izmeðu roditelja i djece, nema pouzdanja izmeðu učitelja i
učenika, nema pouzdanja izmeðu zastupnika i glasača ako nema vjere i povjerenja
izmeðu Boga i čovjeka. Adem se nemalo pokajao što je bio lahkomislen i pohlepan,
pa je prihvatio Božiju uputu kako ne bi više pravio greške. Adem je shvatio
težinu emāneta i zato nije prkosio ni nebesima, ni Zemlji, već se
prizemljio i približio svome bratu. Svi smo mi Ademi i svako od nas ima svoj emānet.
No, naš najviši emānet je emānet vjere i domovine. Zato oni koji su se odvažili da nose emānet
vjere, neka to čine po ugledu na Allahovog Poslanika, na način naše bosanske
uleme i na čast i ponos našeg naroda. A oni koji su se prihvatili da nose emānet
domovine, neka to čine po ugledu na bosanske šehide, na način našeg bosanskog
poštenja i u korist mira i sigurnosti našeg naroda. Ali iznad svega, svi naši zastupnici treba da se, poput Adema,
prizemlje i približe svome bratu, treba da budu duša i srce našeg naroda, treba
da imaju pouzdanje u Boga, treba da budu samopouzdani, treba da se pouzdaju u
svoj narod, ali i narod treba da bude pouzdan u njihovo poštenje, iskrenost i
prednost radu i zalaganju za njihova prava, jer treba da svi znademo da se
ovdje na brdovitom Balkanu mora boriti za svaki gram ljudskog prava. Ovdje se
ništa ne poklanja. Za svaki gram naše slobode i prava moramo se boriti i
izboriti.
I zato želim danas i ovdje kazati da su
oko slobode i prava Srebrenice svi podbacili i vlasti RS-a, i meðunarodna
zajednica, a prije svih bošnjački političari.
Srebrenica je pretrpjela genocid i zato se
ne smije ni na koji način manipulirati preživjelim Srebreničanima, niti se
smije pitanje Srebrenice zanemariti.
Mora se naći pravedno i trajno rješenje za
Srebrenicu kroz dijalog svih koji su na
bilo koji način odgovorni za budučnost svih stanovnika ovoga grada.

Treba podržati nastojanja gradonačelnika
Abdurahmana Malkića za donošenje opštinskog statuta koji će osigurati jednakopravnost svim ljudima
dobre volje.
     Samo osigravanjem da Srebreničani glasaju
za općinu Srebrenica bez obzira na trenutno mjesto njihovog prebivališta može
se govoriti o istinski pravednim i demokratskim izborima u Srebrenici.
     Treba znati da niko ne može imati bilo
kakvu prednost kao posljedicu etničkog čišćenja i genocida koji je počinjen
ovdje 1995. god.
     Allahu Svemoćni, osnaži nas na putu istine
i pravde!
     Allahu Sveznajući, pouči nas da budemo
pouzdani u Tebe i da imamo povjerenje u svog brata !
     Allahu Milostivi, obaspi nas Tvojom milošću
uvijek i na svakom mjestu! Amin!