HomeGlas islamaIntervjuŠeki Radončić, novinar i publicista 28. Maja 2008. Intervju 1916 Šeki Radončić, novinar i publicista CRNOGORSKA HAJKA NA BOŠNJAKE SLIČILA JE NACISTIČKOM LOVU NA JEVREJE Autor: Esad Krcić CRNOGORSKA HAJKA NA BOŠNJAKE SLIČILA JE NACISTIČKOM LOVU NA JEVREJE Autor: Esad Krcić Šeki Radončić, novinar i publicista Bošnjaci.Net: Gospodine Radončiću, prije 16 godina, hapšenjem izbjeglica iz Bosne i Hercegovine koji su pokušali naći utočište u Crnoj Gori, crnogorska vlast je i zvanično stala na stranu Miloševićeve zločinačke i genocidne politike. Godišnjica je od tog gnusnog zločina te je i vrijeme podsjećanja na ovaj zločin i naravno svih onih koji se suosjećaju sa stradalima u bolu njihovih porodica. Poroteklih godina vi ste sa tekstovima i dokumentarnim filmovima nastojali otrgnuti od zaborava ovaj stravičan zločin o kojem su mnogi šutjeli a crnogorski vlastodršci vješto su ga gurali pod crveni tepih. Recite nam, šta se ustvari dešavalo tih majskih i junskih dana 1992. godine kada su se Bosna i Hercegovina i bošnjački narod našli u vrtlogu aresorsko-genocidnog pakla? Šeki Radončić: S proljeća 1992. godine, bježeći od strahota rata, veliki broj izbjeglica iz Bosne i Hercegovine potražio je spas u susjednoj Crnoj Gori. Prognani i uplašeni ljudi smjestili su se kod svojih roðaka, kod prijatelja, ili kod plemenitih neznanaca. Neki su se sklonili u odmarališta bosanskih firmi na crnogorskom primorju, imućniji u svoje stanove i vikendice. To je bila greška: protivno crnogorskoj tradiciji i etici, ili bar onom što se vjerovalo da crnogorska etika jeste, protivno Ustavu, zakonu i svim meðunarodnim konvencijama, crnogorski policajci su uhapsili više od stotinu bosanskohercegovačkih izbjeglica i svezanih ruku ih isporučili dželatima Radovana Karadžića. Većina je ubijena, baš kao i dvije tročlane porodice, Klapuh i Avdagić, izbjegle iz Foče, koje su Karadžićevi specijalci ubili u Crnoj Gori. Lov na izbjeglice trajao je danima i odvijao se na gotovo čitavom prostoru Crne Gore. Nesrećni ljudi hapšeni su duž crnogorskog primorja od Ulcinja do Herceg Novog, i u unutrašnjosti od Podgorice do Pljevalja. Po svojoj organizovanosti, selektivnosti i mržnji, hajka na Bošnjake sličila je nacističkom lovu na Jevreje. Racije su sprovoðene po ulicama i trgovima, kućama i vikendicama, kafanama i hotelskim sobama… Nacistički lov na Bošnjake Većina je ubijena, baš kao i dvije tročlane porodice, Klapuh i Avdagić, izbjegle iz Foče, koje su Karadžićevi specijalci ubili u Crnoj Gori. Lov na izbjeglice trajao je danima i odvijao se na gotovo čitavom prostoru Crne Gore. Nesrećni ljudi hapšeni su duž crnogorskog primorja od Ulcinja do Herceg Novog, i u unutrašnjosti od Podgorice do Pljevalja. Po svojoj organizovanosti, selektivnosti i mržnji, hajka na Bošnjake sličila je nacističkom lovu na Jevreje. Racije su sprovoðene po ulicama i trgovima, kućama i vikendicama, kafanama i hotelskim sobama… Ministar izdao naredbu Pismenu naredbu o nezakonitom hapšenju i deportovanju izbjeglica izdao je tadašnji ministar crnogorske policije Pavle Bulatović. Na osnovu toga lako se da zaključiti da se radi o organizovanom državnom ratnom zločinu. Državni aparat sakrio dokumentaciju Ja sam uspio da otkrijem da je u tom ratnom zločinu crnogorske policije ubijeno najmanje 86 Bošnjaka. Mislim da se pravi broj nikada neće saznati jer MUP CG, Skupština CG i ostali državni organi su, u strahu od tužbi, uništili dokumentaciju o tom zločinu. Presudom će se utvrditi da je Crna Gora učestvovala u agresiji na BiH Porodici deportovanih ljudi i sedmorica Bošnjaka, koji su preživjeli deportaciju, trebaju dobiti moralnu, materijalnu i svaku drugu satisfakciju kroz presudu koja mora biti u njihovu korist. Država BiH će tom presudom dobiti potvrdu da je i Crna Gora učestvovala u agresiji na tu državu. Ramiz i Filip Vidite, sudski procesi se otežu beskrajno, iznosi koji se presuðuju porodicama su minorni, crnogorski ambasador u Sarajevu, Ramiz Bašić, zatvara vrata svoje ambasade pred majkama poklane djece, a crnogorski predsjednik Filip Vujanović veli da je Crna Gora bosanske izbjeglice dočekivala širom raširenih ruku i srećno ispraćala kućama i pored toga što većini od deportovanih ljudi ni kosti ne možemo da pronaðemo…To se zove cinizam jedne vlasti. Autohtoni ratni zločin Crna Gora nije odgovarala za agresiju na Hrvatsku i Dubrovnik, zato što se zahvaljujući proglašenju suverenosti izvukla od tužbe BiH za genocid, pa sada Crna Gora hoće da opere ruke i od svog autohtonog ratnog zločina nad izbjelicama iz BiH. Ako to i ovog puta uspije, ispast će da je Mloševićeva Crna Gora tokom rata dijelila ruže a ne bila saučesnik u osvajačkim Miloševićevim ratovima. Porodice žrtava rasute širom svijeta Porodice su rasute širom svijeta, od Amerike, preko evropskih zemalja do Bosne i Hercegovine. I, vjerujte mi, najteži dio mog istraživanja je bio da pronaðem sve te porodice koje, manje – više, žive veoma skromno, neke čak i siromašno. Dragocjeno svjedočenje Slobodan Pejović je dragocjeni svjedok ovog državnog zločina. Znate, mi imamo brojne svjedoke – članove familija pred čijim je očima crnogorska policija odvodila njihove najbliže, ovog zločina, ali Pejovićevo svjedočenje je dragocjeno jer je on bio službenik MUP-a i učesnik te akcije. Organizovan državni ratni zločin Bošnjaci.Net: Kako ste rekli, nakon hapšenja izbjeglica uslijedila je deportacija zločincu Karadžiću i njegovim hordama. Po vašem istraživanju ko je odgovoran za ovaj slučaj, odnosno ko je donio odluku o hapšenju a ko o deportaciji? Šeki Radončić: Pismenu naredbu o nezakonitom hapšenju i deportovanju izbjeglica izdao je tadašnji ministar crnogorske policije Pavle Bulatović. Na osnovu toga lako se da zaključiti da se radi o organizovanom državnom ratnom zločinu. Bošnjaci.Net: O kojem broju se radi? Koliko ih je bilo uhapšenih i gdje su deportovani? Šeki Radončić: Ja sam uspio da otkrijem da je u tom ratnom zločinu crnogorske policije ubijeno najmanje 86 Bošnjaka. Mislim da se pravi broj nikada neće saznati jer MUP CG, Skupština CG i ostali državni organi su, u strahu od tužbi, uništili dokumentaciju o tom zločinu. Bošnjaci.Net: Zašto su crnogorski zvaničnici izdali naredbu hapšenja ljudi koji su imali izbjeglički status, što govori da su po svim ljudski, moralnim i najzad meðunarodnim normama satkani u Ženevskoj konvenciji morali biti zaštićeni? Šeki Radončić: Zato što su tada bili najbliži saradnici ratnog zločinca Slobodana Miloševića i zato što su tada, zajedno sa njim, pravili genocidnu tvorevinu, koju su tada zvali SR Jugoslavija. Bošnjaci.Net: Javnost je upoznata da su porodice žrtava podnijele tužbu protiv Države Crne Gore. Šta ustvari ta tužba znači porodicama stradalih a šta državi BiH? Šeki Radončić: Porodici deportovanih ljudi i sedmorica Bošnjaka, koji su preživjeli deportaciju, trebaju dobiti moralnu, materijalnu i svaku drugu satisfakciju kroz presudu koja mora biti u njihovu korist. Država BiH će tom presudom dobiti potvrdu da je i Crna Gora učestvovala u agresiji na tu državu. Crna Gora hoće da opere ruke i od svog autohtonog ratnog zločina Bošnjaci.Net: Iako je država CG već izgubila nekoliko procesa po ovom predmetu, ipak se tu radi o nekoj minornoj nadoknadi u novcu. Značili to da je ponižavanje žrtava i njihovih porodica? Šeki Radončić: Ponižavanje i šikaniranje porodica deportovanih ljudi traje već godinama. Crna Gora je, kako je dobro rekao pravni zastupnik porodica, advokat Dragan Prelević, u ratu sa tim ljudima. Vidite, sudski procesi se otežu beskrajno, iznosi koji se presuðuju porodicama su minorni, crnogorski ambasador u Sarajevu, Ramiz Bašić, zatvara vrata svoje ambasade pred majkama poklane djece, a crnogorski predsjednik Filip Vujanović veli da je Crna Gora bosanske izbjeglice dočekivala širom raširenih ruku i srećno ispraćala kućama i pored toga što većini od deportovanih ljudi ni kosti ne možemo da pronaðemo…To se zove cinizam jedne vlasti. Bošnjaci.Net: Zašto Vlast u CG vec 16 godina izbjegava da saopći istinu o 86 Bošnjaka, odnosno opstruira da privede zločince licu pravde? Šeki Radončić: Zato što nije odgovarala za agresiju na Hrvatsku i Dubrovnik, zato što se zahvaljujući proglašenju suverenosti izvukla od tužbe BiH za genocid, pa sada Crna Gora hoće da opere ruke i od svog autohtonog ratnog zločina nad izbjelicama iz BiH. Ako to i ovog puta uspije, ispast će da je Mloševićeva Crna Gora tokom rata dijelila ruže a ne bila saučesnik u osvajačkim Miloševićevim ratovima. Povlačenje tužbi protiv MUP-a CG jednostavno nije moguće Bošnjaci.Net: Po vašem istraživanju ko su najodgovrniji u CG za ovaj slučaj? Šeki Radončić: U mojoj knjizi Kobna sloboda naveo sam sve ljude, koji su u tom periodu obavljali najznačajnije funkcije u crnogorskoj državi, policiji, pravosuðu, tužilaštvu… Ako se hoće, lako se može utvrditi ko su nalogodavci a ko izvršioci tog zločina. Bošnjaci.Net: Ipak u zadnje vrijeme česte su grupice Ðukanovićevih mešetara koji se upute ka Bosni i Hercegovini sa namjerom da se najveći bošnjački uglednici ‘smiluju’ dželatima i da nagovore porodice da povuku tužbu. Koliko je to moguće? Šeki Radončić: Povlačenje tužbi protiv MUP-a CG jednostavno nije moguće. Za tako nešto niko nema niti može dobiti mandat. To bi značilo da porodice pobijenih ljudi izvrše zločin nad svojim najbližim. To, dakle, neće proći ma koliko se trudili minister crnogorske policije i još nekoliko poštenih muslimana iz CG da se tužbe povuku. Bošnjaci.Net: Znamo da ste u čestim kontaktima sa porodicama žrtava. Recite nam gdje i kako žive te porodice, da li imaju pomoći od državnih organa BiH? Šeki Radončić: Te porodice su rasute širom svijeta, od Amerike, preko evropskih zemalja do Bosne i Hercegovine. I, vjerujte mi, najteži dio mog istraživanja je bio da pronaðem sve te porodice koje, manje –više, žive veoma skromno, neke čak i siromašno. Bosansko tužilaštvo još ništa nije preduzelo po ovom slučaju Bošnjaci.Net: Koliko je zvanična vlast BiH zainteresirana da sazna šta se dogodilo sa graðanima BiH koji su prije 16 godina uhapšeni i deportovani? Šeki Radončić: Bosansko tužilaštvo još ništa nije preduzelo po ovom slučaju, iako se direktni egzekutori nalaze u BiH. Bošnjaci.Net: A bošnjački predstavnici? Šeki Radončić: Mislim da bošnjački lideri veoma pažljivo prate sve što se u Crnoj Gori dešava sa ovim slučajem, ali prepuštaju Crnogorcima da sami očiste svoje dvorište. Bošnjaci.Net: Zar nije čudno da bošnjački zvaničnici u BiH već nekoliko godina u zvanične posjete primaju one koji su direktno umiješani u ovaj zločin? Šeki Radončić: Političari moraju da saraðuju i kontaktiraju. Meni, kao borcu za ljudska prava, samo smeta što bh. zvaničnici eksplicitnije ne zahtijevaju da se zločin nad najmanje 86 Bošnjaka napokon sankcioniše moralno, materijalno i krivično. Možete samo zamisliti kako bi, da je kojim slučajem obrnuto, reagovale crnogorske, srpske ili, recimo, američke vlasti. “Crnogorska Srebrenica” u isčekivanju Vilija Branta Nadam se da će doći dan kada će godišnjice ovog zločina obilježavati crnogorska vlast. Nadam se da će doći dan kada će ovaj zločin, koje nazivam “Crnogorska Srebrenica” biti sankcionisan, moralno, materijalno i krivično. I nadam se da će Crna Gora jednog dana imati takvog predsjednika koji će pasti na koljena, i poput Vilija Branta, zamoliti porodice pobijenih ljudi i Bosnu i Hercegovinu za oprost, a ne Filipa Vujanovića koji krajnje bezosjećajno i cinično tvrdi da je crnogorska vlast pobijene ljude srećno slala svojim kućama. Bošnjaci.Net: Jedini svjedok u ovom slučaju je Slobodan Pejović, bivši policijski zvaničnik CG koji je po "depeši" na početku učustvovao u hapšenju i nakon toga progovorio o ovom zločinu, zbog toga je česta meta u CG. Kako gledate na njegova svjedočenja, pa i na njegov status u crnogorskom društvu? Šeki Radončić: Slobodan Pejović je dragocjeni svjedok ovog državnog zločina. Znate, mi imamo brojne svjedoke – članove familija pred čijim je očima crnogorska policija odvodila njihove najbliže, ovog zločina, ali Pejovićevo svjedočenje je dragocjeno jer je on bio službenik MUP-a i učesnik te akcije. I sami znate sa koliko mržnje i prezira projektanti i izvoðači ratnih zločina gledaju na ljude koji svjedoče protiv njih, posebno na ljude iz redova njihovog naroda ili službi. Zbog toga njima Slobodan Pejović i smeta, pa pokušavaju na sve načine da ga uplaše ili čak fizički uklone. Zbog svog svjedočenja on je dobio otkaz u MUP-u CG, na njega su pokušana dva atentata, prije nekoliko mjeseci je napadač pokušao da mu metalnom šipkom slomi lobanju…Nije to mala žrtva. Kamo sreće da imamo bar još jednog Slobodana Pejovića na prostoru bivše Jugoslavije. Mogu da me ubiju, ali ne mogu da unište dokaze o ratnim zločinima i zločincima Bošnjaci.Net: Kao glavni dokaz o ovom zločinu koriste se vaši pisani i video materijali, poput Crna kutija u dva dijela, zatim Kobna sloboda, te posebno dokumentarni film Karneval koji je pobrao nekoliko svjetskih priznanja. Javnost je upoznata da ste često na udaru crnogorskih zvaničnika. Bačana je bomba na vašu porodičnu kuću, pucano je na vašu majku u suprugu, vi ste prvi novinar osuðen u Crnoj Gori zbog suprotstavljanja ratu. Zašto vlast CG to čini? Šeki Radončić: Dobro pitanje: zašto to vlast čini? I ja sam ubijeðen da iza svih tih institucionalnih presuda i vaninstitucionalnih dešavanja stoje moćni djelovi vlasti. Bošnjaci.Net: Prema onome što uporno radite ipak govori da vas nisu uspjeli zastrašiti. Da li smo upravu? Šeki Radončić: Mislim da nisu. I mislim da su zakasnili: sada mogu i da me ubiju, ali ne mogu da unište dokaze o ratnim zločinima i zločincima koje sam pribavio i ovjekovječio. Ko će zamoliti za oprost za “Crnogorsku Srebrenicu”? Bošnjaci.Net: U povodu 16.godišnjice šta želite poručiti javnosti? Šeki Radončić: Nadam se da će doći dan kada će godišnjice ovog zločina obilježavati crnogorska vlast. Nadam se da će doći dan kada će ovaj zločin, koje nazivam “Crnogorska Srebrenica” biti sankcionisan, moralno, materijalno i krivično. I nadam se da će Crna Gora jednog dana imati takvog predsjednika koji će pasti na koljena, i poput Vilija Branta, zamoliti porodice pobijenih ljudi i Bosnu i Hercegovinu za oprost, a ne Filipa Vujanovića koji krajnje bezosjećajno i cinično tvrdi da je crnogorska vlast pobijene ljude srećno slala svojim kućama. Bošnjaci.Net: Hvala vam! Šeki Radončić: Hvala i vama i želim vam mnogo uspjeha u radu. Izvod iz biografije Šeki Radončić, publicista, novinar i scenarista autor je veoma zapaženih knjiga, tekstova i dokumentarnih filmova o kršenju ljudskih prava na prostoru bivše Jugoslavije. Sredinom 1994. godine u Crnoj Gori je osuðen zbog tekstova u podgoričkom nedeljniku “Monitoru” kojima je dokumentovano pisao tome kako su komandanti Jugoslovenske narodne armije (JNA) tokom agresije na Hrvatsku pljačkali Dubrovnik. Zbog serije tekstova o politickim suðenjima iste godine su mu nepoznati počinioci pucali na majku i suprugu, srećom bez većih posljedica. Zbog pisanja o ratnim zločinima na kucu mu je, takoder od nepoznatih pocinioca, bačena bomba. Više puta je tužen od poznatih ratnih huškača ili četničkih vojvoda. Bio je izložen brojnim javnim i tajnim prijetnjama. Šeki Radončić je dobitnik nagrade za ljudska prava Medijska organizacija jugoistočne Evrope (SEEMO), sa sjedištem u Beču, koju sačinjavaju izdavači, izvršni direktori i najpoznatiji novinari. Zahvaljujuci Radončiću i njegovom petnestogodišnjem istraživanju, gotovo do kraja je rasvijetljeno hapšenje i deportovanje bosanskohercegovačkih izbjeglica koje su crnogorske vlasti nezakonito uhapsile i predale koljacima ratnog zločinca Radovana Karadžića. U toj akciji, kako je otkrio Radončic, ubijeno je 86 Bosnjaka iz Bosne i Hercegovine. Tokom rada na svojoj knjizi “Kobna sloboda” uspio da prikupi potrebna dokumenta kao i da ubijedi, okupi i organizuje porodice ubijenih ljudi da tuže MUP Crne Gore za zločin nad njihovim najbližim. Nakon što je organizovao sudski proces protiv MUP-a Crne Gore, na Radončićevu kuću u Sarajevu je bačena bomba, a nekoliko mjeseci kasnije u Podgorici, i demoliran automobil. Počinioci nisu otkriveni. Tokom promocije “Kobne slobode”, 30. maja 2005.godine, Radončić je po prvi put organizovao je obilježavanje godišnjice tog zločina. Tom prilikom je inicirao da se u Herceg Novom, gdje se nalazio Sabirni centar iz kojeg je većina izbjeglica iz BiH odvedena u smrt, podigne spomenik i zatražio da Crna Gore svakog maja obilježava "Dan sjećanja" na žrtve te kobne deportacije. Radončić već godinama uporno insistira na pokretanju krivične odgovornosti za organizatore i počinioce tog zločina. Nakon što je u “Kobnoj slobodi” objavio svjedočenja i dragocjena dokumenta o tom zločinu, čije su kopije u meðuvremenu uništili crnogorski MUP i Skupština Crne Gore, crnogorsko tuzilaštvo je protiv šestorice službenika MUP-a Crne Gore pokrenulo krivični postupak sa kvalifikacijam da su učestvovali u ratnom zločinu. www.bosnjaci.net