Godina represije

Svakako, na čelu svih aktivnosti je bilo je Ministrastvo vjera u Koštuničinoj vladi, a terenski egzekotori su otjelotvoreni u poznatim likovima skupine oko Zilkića i Ugljanina. Dakle, lica na terenu u lokalu su samo izvoðači isplaniranog scenarija.
 

Analizirajući proteklu godinu, kao i vidove pritiska na Islamsku zajednicu, dolazimo do frapantnih podataka i primjera kako je država (odreðene službe) vršila represiju i pritisak na Islamsku zajednicu.
Ono što je zapanjujuće i zabrinjavajuće je i činjenica da se neki vidovi te represije i danas sprovode.
Pokušaj otimanja Islamske zajednice od strane neukih pojedinaca i lica iz redova imama bio bi naivan i bezazlen da iza toga nije bio čitav aparat odreðenih državnih službi. Tih dana smo bili u situaciji da pratimo kako policija upada u džamije, kako prati i maltretira  funkcionere, imame, pa čak i obične graðane koji su stali uz Islamsku zajednicu, kako tuče imame sa ahmedijama i skrnavi svetost vjerskog objekta, koja se nije provodila čak i u periodu mračnih devedesetih. Policija je čak upadala u službene prostorije Islamske zajednice.
Iako je to izgledalo spontano odmah se pokazalo da je, u stvari, dobro osmišljeno i do tančina isplanirano. Islamska zajednica je na tu pojavu upozoravala nadležna ministarstva, kao i cjelokupnu javnost. Neko bi pomislio da je to ipak nehat ministarstava, a i potkupljivost pojedinih lokalnih funkcionera u policiji. Meðutim, ispostavilo se da to ipak ima svoju pozadinu u centru vlasti.
Mešihat je čak i poimenice prozivao sumnjiva lica, policijske funkcionere, kriminalce i političare za koje je imao ne samo indicija, već i jasnih dokaza da rade na razbijanju Islamske zajednice i u ostvarivanju tog cilja grubo krše zakon. Navoðeno je da je njihovo djelovanje protiv Islamske zajednice s ciljem udovoljavanja njihovim hirovima i političkim moćnicima.
Svakako, na čelu svih aktivnosti je bilo je Ministrastvo vjera u Koštuničinoj vladi, a terenski egzekotori su otjelotvoreni u poznatim likovima skupine oko Zilkića i Ugljanina. Dakle, lica na terenu u lokalu su samo izvoðači isplaniranog scenarija.
To više nije potrebno dokazivati.
Ministarstva vjera i prosvjete – nemiješanje u svoj posao
Ono na šta želimo staviti akcenat je kontinuitet istih metoda i politike koju ne možemo nazvati drugim imenom osim represija. Još uvijek se Ministarstvo vjera ponaša nezainteresovano, kao da se problemi u Islamskoj zajednici njih ne tiču. Ne pokazuju zainteresovanost da se ispravi ono što se griješilo u prošlom mandatu. Nastavlja se pritisak na službenike koji nisu izdali. Sada su na posebnom udaru nastavnici vjerske nastave, oni koji su ostali jedinstveni i ustrajni da neće priznati izdaju i da, ma koliko ih pritiskali, neće prodati vjeru za večeru. U svim opštinama gdje je na vlasti Ugljaninova stranka jedini uslov za ulazak u učionice bio je priključenje Zilkiću, tj. izdaja. Nastavnici na to nisu pristali. Traže zaštitu nadležnih ministarstava, ali ona se, na veliko iznenaðenje, proglašavaju nenadležnim. Sve to liči na scenarij zavaðanja koji se pravda sljedećim izgovorima: «Dogovorite se, Ministarstvo se neće miješati» i isl. Nastavnici, koji su godinama radili, preko noći su ostali bez pravne zaštite. Dobro se sjećamo i izjave savjetnika bivšeg ministra Naumova, kada kaže da neće biti prisile na ljude da se priključe nekom. Očigledno da su mislili i očekivali, da ne kažemo priželjkivali, da Mešihat pritiska nekoga, ali pošto je stanje suprotno onda je sve dopušteno.
Nadamo se da će poslije apela na predsjednika države Borisa Tadića, koji je svojevremeno prepoznao prirodu krize, doći do rješavanja već nagomilanih problema.
Policijska i pravna represija
Pozivanje imama, vjernika, službenika na informativne razgovore; podizanje prekršajnih i krivičnih prijava za djela koja to ne zaslužuju; otvaranje dosijea, privoðenje i drugi vidovi procesuiranja – metode su koje smo imali prilike osjetiti tokom devedesetih ili čitati u literaturi o metodama zastrašivanja koje koriste tajne službe.
Nažalost, to smo imali prilike osjetiti i u proteklih godinu dana. Mnogi imami i vjernici su privoðeni na razne vrste informativnih razgovora, prijećeno im je raznim prijetnjama. Druga strana, koja je izazvala sve sukobe i na kojoj su, po već ustaljenom pravilu, kriminalci i sumnjiva lica, prolazila je kao da su službena lica na obavljanju radnog zadatka.
Primjeri svega što smo naveli su mnogobrojni, a nabrojaćemo samo najupečatljivije.
Napadači u ulozi oštećenih svjedoka 
U slučaju napada na Altun alem džamiju vodi se proces protiv izvjesnog broja vjernika koji su se našli u unutrašnjost kruga džamije. Iako se radi o uzoritim graðanima bez policijskog dosijea, koji se nikada nisu ogriješili o zakon, protiv njih je pokrenut postupak. Neki od njih su lovci i imaju kolekciju lovačkog naoružanja. Policija im je odmah pokupila sve primjerke preskupog i dragocenog oružja, bez ikakvog razloga. Jedina krivica im je bila što su toga dana bili u krugu džamije i što su pretrpjeli strah i rizik za život od ljudi koji su pucali iz spoljašnosti džamijskog prostora.
Zamislite apsurda, danas se vodi proces protiv njih kao okrivljenih, a oštećeni se spominju izvjesni Madžović i Meho Puzo, kao i ostali koji su oružjem napali vjernike, što se iz snimaka sigurnosnih kamera jasno vidi. Napadači su, u ovom slučaju, svjedoci oštećeni, a vjernici u džamiji okrivljeni.
Ostaje da se vidi da li će sud ispraviti načinjenu nepravdu i osloboditi nevine ljude.
Sudski pozivi straha
Protekla godina je prošla i ostat će zapamćena po sumnjivim radnjama policijskih i pravosudnih organa. Naime, dešavalo se da funkcionerima Islamske zajednice stižu sumnjivi sudski pozivi. Te pozive bi donosila uniformisana lica na sumnjivim hartijama koja ne liče na sudski poziv. Zadnji poziv je došao predsjedniku Medžlisa IZ-e Novi Pazar Sead-ef. Šaćiroviću. Poziv je napisan na hartiji sličnoj toalet papiru. U njemu je stajao poziv da se javi u Opštinski sud u Novom Pazaru. Kada je Pravna služba Medžlisa provjerila o čemu se radi, u Sudu su tvrdili da o tome ne znaju ništa.
Isto se desilo i sa nastavnikom vjeronauke Rafet-ef. Zornićem, koji je dobio sličan poziv. Kada se javio u prostorije Suda u Novom Pazaru sa pravnim savjetnikom Fahirom Hamzagićem, u Sudu su se sumnjivo ponašali. Prvo su tvrdili da nema nikakvog slučaja pod tim rednim brojem, onda su kazali da je neka greška, da bi na kraju rekli da ima tu nešto, ali da će se sve okončati i da ne mogu davati nikakve informacije.
Deoba vjerskih prava pendrekom
Sve gore navedene metode su pokrivene i perfidne. Neke službe se nisu ograničavale samo na one perfidne, već su koristile i klasične. Upotreba sile je bila tokom protekle godine metoda koju su organi “reda” često koristili. 
Primjer Tutina i napada na imame, koji su se spremali da postave kamen temeljac za Medresu, obišao je svijet. Sjenica i Prijepolje su odmah iza Tutina. Tamo gdje su prodana lica iz redova imama bivala odanija i predanija, policija im je više bivala naklonjena.
U tom pogledu je i Sjenica prednjačila zahvaljujući izvjesnom Mustafi Makiću, za koga važi pravilo da je u stanju čak i izdavati nareðenja policiji, što se dešavalo tokom odreðenih kriznih situacija oko zgrade u Islamske zajednice u Sjenici, zašta ima mnogo svedoka.
Takoðer je i policija u Prijepolju bila vjerna svojim prijateljima – Nadiru Daciću i grupi. U svim kriznim situacijama su bili naklonjeni Daciću, a protiv prijepoljskih imama koji nisu izdali Islamsku zajednicu i danas vrše pritiske. Primjer upada policije u zgradu Medžlisa kada su izbacili imame koji su uz Islamsku zajednicu, da bi nakon nekoliko sati omogućili nesmetan ulazak Nadirovih plaćenika koji i dan-danas drže zgradu pod opsadom.

Ovo su neki vidovi zloupotrebe položaja od strane pojedinih organa ove države, koje ne možemo nazvati drugim imenom osim represija.
Represija nikada nije donijela dobro ni jednom društvu, posebno ne kompleksnom kao što je naše.
Na novim vlastima je da prepoznaju propuste koje je činila bivša i da ih nipošto ne ponove, a da posljedice tih počne sanirati. Ovo s ciljem izgradnje i povratka povjerenja muslimana u njene organe koje je, nažalost, dešavanjima u zadnjoj godini poljuljano. Politika traženja podobnih u jednoj zajednici ni u prošlosti nije dala rezultata državi Srbiji. To samo izaziva gnjev i sržbu kod pripadnika te zajednice
Nadamo se da će naredni dani biti dani mira i tolerancije, a nipošto dani konflikta i represije.

Piše: Mr. Hajrudin ef. Balić,
glavni o odgovorni urednik lista "Glas islama"