Tamna piramida

Sjedište Zilkićeve paravjerske tvorevine se nalazi u Prvomajskoj ulici u Novom Pazaru, zgradi koju je Krnjo, navodno, otkupio. Neki  srbijanski štampani mediji su naveli da je ovu zgradu otkupio za 100.000 eura. U nju je Krnjo, uz blagoslov tadašnjeg predsjednika Opštine, uselio Zilkića i njegove oligarhe. 

Ko je bio „snaga“ ove kvazi tvorevine govori samo za sebe. Osigurana kriminalcima i novcem koji je na takav način stečen, ova družina je imala nadu da će obaviti prljavi posao brzo i efikasno. Hapšenje nekoliko kriminalaca, a posebno Ibrahima Fakovića – Krnja, govori nam da je Zilkić okružen najvećim kriminalcima u Sandžaku i državi.  Ova činjenica potvrðuje o kakvoj se družini radi. 
Analizirajući detalje oko dogaðaja u danima kada je izveden pokušaj puča i otimanja Islamske zajednice, dolazimo do frapantnih podataka o umiješanosti kriminalaca i tajkuna u ovaj gnusni čin.
Tih dana je Zilkića vozao džip Ibrahima Fakovića – Krnja i čuvalo ga njegovo obezbjeðenje. To obezbjeðenje su sačinjavali poznati dileri droge, od kojih je veliki broj već iza rešetaka ili se protiv njih vodi neki krivični postupak. Zanimljivo je da se u tom začaranom kriminalnom krugu spominju i neki policajci, kao i pripadnici bezbjedonosnih struktura, o kojima je bilo riječi u proteklim brojevima našeg lista. Zilkić je u Prijepolju viðan sa nekim službenicima tamošnje policije.
Sada ćemo detaljno prikazati lica koja su tih dana pratila i pomagala Zilkića, a koja su kasnije postala poznata po hapšenjima zbog stavljanja u promet opojnih droga, pokušaja ubistava, ubistava, pronevjere i drugih vidova kriminala.
Krnjo – stub
opstanaka Zilkića
Na vrhu ljestvice onih koji su učestvovali u finansiranju i podršci paravjerskoj tvorevini svakako je bio Ibro Krnjo. Dokazi za to su mnogobrojni.
Nakon što nije uspio zajedno sa konzorcijumom novopazarskih tajkuna da otme zgradu Islamskih ustanova, namjerio se na Islamsku zajednicu i njene čelnike koji su ovu zgradu i drugu vakufsku imovinu branili od otimačine i unuštenja, te je sve svoje kriminalom stečene kapacitete stavio u službu i pomoć onima koji su se latili posla uništenja Islamske zajednice e u Srbiji.
Sjedište paravjerske tvorevine u Krnjovoj zgradi
Sjedište Zilkićeve paravjerske tvorevine se nalazi u Prvomajskoj ulici u Novom Pazaru, zgradi koju je Krnjo, navodno, otkupio. Neki  srbijanski štampani mediji su naveli da je ovu zgradu otkupio za 100.000 eura.
U nju je Krnjo, uz blagoslov tadašnjeg predsjednika Opštine, uselio Zilkića i njegove oligarhe. Tamo se okupljaju lica sumnjivog morala i kriminalne prošlosti. Prema našim saznanjima, tu se u kasnim večernjim satima orgija i kocka, što nije isključeno imajući u vidu o kakvim licima se radi. U ovu zgradu ulaze lica koja su u gradu poznata po kriminalu, poput Rusa i Škrba, koji su imali aktivnog učešća u organizovanom prijevozu pojedinih hodža na sastanak u kafani hotela Tadž 03.10. 2007. godine. Pored ove aktivnosti, oni su obezbjeðivali zilkićevce i njega samoga, vozili ga i dočekali kada je došao iz Beograda sa „menšurom“ Hamdije Jusufspahića.
Postoje špekulacije da zgrada još nije privatizovana, odnosno da je njena privatizacija poništena. Radnici preduzeća „Vojin Popović“ (preduzeće je u stečaju), koje je bilo vlasnik ove zgrade, štrajkuju i tvrde da Faković nikada nije isplatio novac za kupovinu ovog objekta. Prema našem izvoru, radnici se spremaju da očiste ovu zgradu od kriminalaca i vrate je svom preduzeću.
Krnjo – obrazovanje i duhovnost
Ibrahim Faković je u svojoj „teško“ zaraðenoj kući u naselju Bukreš u Novon Pazaru smjestio djecu koju ova paravjerska  tvorevina, navodno, podučava. Kuća je zaraðena putem kocke.
Tu je internat djece derviškog reda Sulejmandžije iz Turske.
Ovaj red je našem narodu nepoznat. U Novi Pazar je došao i djeluje bez blagonaklonosti Islamske zajednice. Mnogi ga povezuju sa Ugljaninom i njegovom pripadnošću derviškom redu, o čemu se naveliko govori već godinama.
Poznato je da u pokušaju rušenja Islamske zajednice učestvuje grupa takozvanih „derviša iz Novog Pazara“ okupljenih oko izvjesnog Nuke derviša i Kurtana derviša. Oni imaju svoje klubove, „tekije“ gdje se okupljaju, puše duhan i uz šejtansku atmosferu već godinama smišljaju strategiju rušenja Islamske zajednice. U ovoj derviškoj grupi se nalaze i neki „ugledni“ novopazarski ljekari i biznismeni. Svi oni zajedno čine interesnu grupu koja je spojila ono što naizgled nije moguće spojiti. Ljekari, narkomani, narkodileri, biznismeni, derviši, apotekari, polu-hodže i tzv. vehabije, mešetari i šibicari, razni kriminalci i mnogi drugi, našli su zajednički jezik i interes u pokušaju razbijanja Islamske zajednice. Svima njima je Krnjo omogućio da se okupe u njegovim zgradama i odatle kao šejtani šalju svoju vojsku da puca na vjernike u Altun–alem džamiji, na placu Medrese u Tutinu, da skrnavi Glavnu džamiju u Sjenici, tuče vjernike i imame po prijepoljskim džamijama, radi sve i svašta da zadovolji nalogodavca koji je svima dobro poznat. 
Potrudio se Krnjo da ojača svoju i tuðu duhovnu i obrazovnu snagu. Dobro ih je naučio i u amanet im ostavio samo kriminal, prevaru, jad i bijedu.
 Možda je Zilkić u svom govoru na donatorskoj večeri u restoranu „Saz“, kada je rekao: „…mi ne rušimo Islamsku zajednicu, već je oslobaðamo iz kandži kriminalno–mafijaškog klana “, mislio na Ibra Krnja. Nije dugo prošlo – Krnjo je uhapšen. Naravno da je Zilkić znao ko je Krnjo i svi ostali kriminalci koji mu se nalaze uz skute, nego je mislio da će mu „partijski drugovi“, i oni Titovi i ovi Suljovi, vječito čuvati leða i pružati pomoć i podršku. Mislio je da se neće objelodaniti ko je Krnjo i kakavu je vezu sa njim imao? Mislio je da se nikada neće saznati ko ga finansira, vozi, sa kim se viða i druži. Ko je oružje nudio i donosio? Ko je zamutio čistu i mirnu sandžačku vodu?
Skupocjeni automobili
Poznato je da se paravjerska tvorevina predstavljala kao ozbiljan i jak faktor u državi.
Kako i ne bi kad su imali obećanja sa „vrha“ da će se sve završiti vrlo brzo. Tu lažnu nadu su im ulijevali i kriminalci raznog kova. Jedan sihirbaz iz Tutina je govorio u murskoj kahvi „da se ne smiju žaliti sredstva za potkupljivanje medija, odnosno novinara, kako bi se Zilkić narodu predstavio kao obrazovan i pošten čovjek“.
„Bogomi je on dobar ćovek, ja ga najbolje znam“, govorio je okupljenim kriminalcima ovaj sihirbaz u murskoj kahvi, koja se nalazi u blizini džamije, sa desne strane puta, idući ka Lukarima.
Kako bi plasirali lažnu sliku o snazi i bogatstvu, koristili su skupocjene automobile i infrastrukturu kriminalaca. Nerijetko je Zilkić bio viðan u društvu sa Krnjom, a duže  vremena ga prevozio Krnjov džip, beogradskih registracijskih oznaka, kako bi ulili ozbiljnost i poslali poruku narodu da je to nešto ozbiljno, državno, moćno, skuhano u beogradskoj kuhinji. Sada se Zilkić vozi u automobilu slične marke, ali tridesetak godina starijem. Očigledno je da mu hapšenja kriminalaca ne idu u prilog. Presušila slavina, ministar bez portfelja, tj. bez novca, a kriminalci u rupi ili zatvoru. Sada mu i ona čuvena izreka: „Ja sam vrhovni poglavar… ja kao vrhovni poglavar“ ne odgovara. Ispade da je on poglavar samo kriminalcima i prevarantima.
Krnjo – domaćin u Narodnoj skupštini Republike Srbije
Vrhunac u cijeloj priči je i činjenica da je Ibrahim Faković bio jedan od glavnih mentora i domaćina na prijemu koji je organizovala paravjerska tvorevina u Narodnoj skupštini krajem prošle godine.
To je bilo mjesto na kome se susrela elita novopazarkog podzemlja sa Krnjom na čelu. Bio je to prijem „kakav se ne pamti“, kako kažu. Pored svih privilegija koje uživaju, to im je ipak bilo nešto posebno. Častila ih vlast što se bore za „nacionalnu stvar“.
Tu se mogla vidjeti i družina oko Ugljanina. Svi su se lijepo osjećali, kao kod svoje kuće. Slikali se sa poslanicima SRS-a. Da bi dočarali atmosferu, Krnjo je jednom od svojih saradnika(Šefkiji iz Mura) i fes na glavu metnuo – neka je više ahmedija, kad već imaju manjka hodža. Kako su ovi ljudi nisko ahmediju spustili. Teško ahmediji na svačijoj glavi.
Nadamo se da će u skupštinske spise i istoriji ostati ubilježen i zapamćen ovaj „veliki“ prijem „odabranog“ društva.
Narko dileri najbliži saradnici
U javnosti je poznato da su mnogi od pratioca Zilkića uhapšeni pod optužbom nelegalne i protivpravne trgovine opojnim sredstvima.
Najpoznatije lice je Albin Murić, zvani Æevap, o kome su mediji detaljno izvještavali, a koji se trenutno nalazi na izdržavanju kazne zbog trgovine narkoticima. Murić je bio u pratnji izdajicama u mnogo navrata. Bio je iza leða Zilkiću kad su ga doveli iz Beograda na Grdaski trg.
Njihov „poglavar“ se, po starom običaju, njih odricao. On ih ne poznaje, nikad čuo ni vidio. „Kunem se velikim Bogom da nema kriminalaca oko mene“, govorio je „poglavar“. Ne prepoznaje lica kriminalaca na fotografijama koje potvrðuju njegov „dil“ sa njima. Iako se radi o licima koja trgovinom narkoticima ubijaju našu djecu i omladinu, njegovim saradnicima i njemu samom nije problem da se sa njima druže, čak i da im plaćaju za nedjela koja čine. Kada je Fatmir Madžović pokušao da ubode nožem ljude koji su stajali na kapiji Altun–alem džamije i policajca koji je kasnije pogoðen ciglom od strane Zilkićevih kriminalaca (sve je zabilježila sigurnosna kamera), bivši imam pomenute džamije je, nakon što je Madžović uhapšen zbog ovog djela, pošao do njegove kuće i hanumi Madžovića dao sto eura kao utjehu što joj je muž pao za dobro „poglavara“ i njegove bratije. Opšte je poznata činjenica da su sitni narko dileri, koji rade za neke gore pomenute ljude, dobijali dnevnice da učestvuju u seansama uličnog namaza pred pomenutom džamijom. Naš izvor iz Opštine Novi Pazar nam je pričao da su službenici, po nalogu bivšeg predsjednika Opštine, morali doći na pomenutu seansu kako bi ispalo da ima puno uličnih džematlija.
Za stvar „poglavara“, tj. „srpsku nacionalnu stvar“, dovoðeni su i kriminalci iz Sjenice, Tutina i drugih mjesta. Graca Jasmin iz Sjenice je kriminalac koji je hapšen zbog napada na imame i službena lica Islamske zajednice u Sjenici. On je učestvovao u svim incidentima vezanim za Zilkićevu grupu.
Možda su ove grupe samo dio nekakvog projekta komim se ovom narodu želi nanijeti zlo i što više mu se nauditi. 
Ubice uz Zilkića
Ovu grupu je podržavao veliki broj kako sitnih kriminalaca, tako i velikih kriminalnih zvjeri. Ubice su činili udarnu pesnicu ove zajednice. Podsjetit ćemo javnost da je kao član obezbjeðenja ove tvorevine radio i Remza Hajrović, za kojim se traga zbog pokušaja ubistva Envera Škrijelja na placu Medrese u Tutinu. Iako je ovaj krvometnik pucao naočigled brojnih svjedoka, civila i policije, još nije priveden pravdi. Pripadnici Zilkićeve grupe su u dvorištu Altun–alem džamije teško ranili iz vatrenog oružja i Ersana Eka Biševca.
Voða traktorske mafije u ulozi duhovnika
Ponos i snaga na koju su se oslanjali „neprikosnoveni politički lideri“, kao što je Ugljanin i njegov istorijski vjerski poglavar Zilkić, bio je voða takozvane traktorske mafije Senad Dolićanin – Cigo. On je hapšen zbog kraðe traktora i automobila i o tome su pisale srbijanske novine. Njegova banda je pružala bezbjedonosnu podršku, naravno uz nadoknadu ogromnih suma novca koje je dobijao od Krnja, za koga je radio, ali i od prihoda koje je ova kvazi tvorevina prikupljala na ime zekata i sadekatu-l-fitra, navodno za Medresu. Podsjetit ćemo da je ovo lice bilo na platnom spisku Regionalne televizije u Novom Pazaru zajedno sa još nekoliko poznatih kriminalaca. Uz to je imao udio u zaradi od gradskog pauka koji je, i tako osiromašenim graðanima, odnosio auta i za to naplaćivao veliku sumu novca, nikada je regularno ne prijavljujući nadležnim organima. Pomenuto lice je bilo tik uz Zilkića na Gradskom trgu i sprovelo ga do bine odakle se „poglavar“ obratio maloj grupi istomišljenika. Ovo lice je učestvovalo u svim incidentnim radnjama koje su vezane za paravjersku tvorevinu.
Tajkuni zajedno za Zilkića
Hazir Dacić, imam Centralne džamije u Sjenici, po mnogima je marginalna ličnost u cijeloj priči. Meðutim, ispostavilo se da je igrač koga ne treba zanemariti. Njegova uloga biva jasnija poslije pokušaja kupovine trgovinskog preduzeća u Sjenici za koje je, navodno, izdvojio preko dva i po miliona eura. U javnosti se spekulisalo za koga ovaj sitni trgovac, do skora vlasnik jedna male prodavnice od nekoliko kvadrata, radi? Otkud milionske cifre u eurima? Neki su ga povezivali sa narko mafijom iz novopazarskog podzemlja, neki pak sa većim tajkunima iz unutrašnjosti Srbije. Hapšenje Ibra Krnja je ipak iznijelo u javnost još jednu verziju njegovog nevjerovatno brzog bogaćenja. Dacić je radio za Krnja.
U Sjenici se ta verzija provlači kao najtačnija i najrelevantnija. Dacić je u panici poslije hapšenja Krnja, a na nadležnim organima je da ispitaju tačnost ovih spekulacija koje bi razotkrile još jedan kriminalni poduhvat skupine okupljene oko „poglavara“.
 Podsjećamo da se protiv Dacića vodi spor u kome je osumnjičen za kraðu automobila i protivpravno prisvajanje istog.
Propali biznismeni navodni spasioci islama
Propali biznismeni traže spas u rušenju Islamske zajednice ne bi li se ofajdili.
Ovo je specifična vrsta lica koja su u društvu onih koji pokušavaju da razbiju Islamsku zajednicu. Njih vode samo lični interesi koje pokušavaju namiriti otimanjem vakufske imovine koja bi se razdijelila u slučaju raspada sistema Islamske zajednice. Ovo su lica koja se širokim masama predstavljaju kao dobri vjernici, muslimani, hadžije, mutekije i slično. Njihova priča narodu i običnim slušaocima, koji ih dovoljno ne poznaju, djeluje ubjedljiva. Naravno, zato je i štetnost njihovog djelovanja veća i posljedice su drastičnije. Oni su, navodno, upoznati sa svim dešavanjima u Islamskoj zajednici, sve su pokušali učiniti ne bi li nešto popravili, ali su na kraju ipak odustali. Često tvrde da su mogli sebi pribaviti mnoge povlastice, ali su od toga zbog bogobojaznosti odustali i sl.
Navest ćemo primjer nekoliko njih, ali je broj svakako veći i nekom drugom prilikom će biti i o njima govora. Posebno o „tekstilcima“ koji se okupljaju oko Zilkića i pružaju mu nesebičnu pomoć novcem koji je sumnjivo zaraðen.
Džemail Nicević – stara i nova nada
Džemail Nicević je jedan od vlasnika firme „Alpe turs“. Ovo lice je organima Islamske zajednice poznato po tome što je u nekoliko navrata pokušalo da joj naudi i umiješa se u ingerencije koje samo njoj pripadaju. Najočitiji primjer je bio slučaj organizovanja odlaska na hadž 1999. godine. Mimo svih etičkih i šerijatskih normi, to lice je pokušalo da u sopstvenoj režiji organizuje i ureðuje vjerske propise. Zanimljivo je da je i tada imao podršku nekih danas poznatih izdajica. Ovo je jedan od propalih biznismena koji svoj neuspjeh pokušava nadoknaditi rušenjem Islamske zajednice i prisvajanjem njenih materijalnih resursa, u čemu on vidi šansu za novi povratak na bogatašku scenu.
Skoro na svim većim skupovima Zilkićeve izdajničke horde pojavljuje se kao velika i značajna persona. Nije propustio priliku da se u Domu Skupštine Srbije slika sa svojim istomišljenikom i saradnikom Krnjom.
Bake iz Mura – najmanji meðu tajkunima
On je biznismen koji daje bezrezervnu podršku grupi. Ovo je još jedno lice koje svojim imetkom nanosi veliku štetu Islamskoj zajednici. Učestvovao je u svim incidentima vezanim za paravjersku tvorevinu. Bio je kolovoða otimanja murske džamije i njenog privremenog okupiranja. Finansira lice koje je nasilno i nelegalno postavljeno za imama u naselju Mur, kontraverznog Seada Nasufovića iz Bijelog Polja, saradnika svakog i svačijeg. Sead Nasufović je pripadnik nekog derviškog reda u Novom Pazaru. Prema našim saznanjima, radi se o licu iz Bijelog Polja koje je pobjeglo iz svog mjesta zbog finansijskih malverzacija.
Sabahudin, zvani Bake, je nesebično otvorio vrata svoje kuće svima onima koji su željeli nanijeti zlo Islamskoj zajednici. Puna četiri mjeseca je njegova kuća bila baza i logistički centar za pripremu puča u Islamskoj zajednici. Blizina već pomenete murske kahve im je odgovarala, pa se Bake u toj kahvi često najgrlatije ponašao. Noć uoči sastanka u kafani hotela Tadž, neko je dotjerao auto pun oružja, koje je trebalo da se podijeli ljudima jer se „nema kud na Muftijine ljude bez oružja“ – kako Bake reče. Prisutni u kahvi nisu reagovali, ali jeste nezaobilazni poznavalac udbovskih šema Mustafa Makić, koji je čak iz Sjenice došao da sokoli svoje pomagače. Maka je rekao da se ne dira oružje jer nije još potrebno, nego da se ono otjera u jedno selo kod sjeničkog aerodroma, u kuću nekog mještanina, nama nepoznatog.
Bake je predvodio napadače na Altun–alem džamiju i psovao muslimanske svetinje, što se moglo čuti u nemontiranom materijalu Regionalne televizije koja je tada bila u rukama Ugljanina. Naravno, kada su preslušali i vidjeli da su pogriješili, izbrisali su repertoar psovki ovog čovjeka koji nikada nije klanjao niti imao išta sa vjerom, osim imena. Ponekad je išao u džamiju da bi se prikazao ljudima kao džematlija i neko ko vodi brigu o islamu. On je vozio Zilkića i njegovog šefa kabineta u Albaniju i na mnoga putešestvija. Na prijemu u Narodnu skupštinu slikao se sa poslanicom srpskih radikala da praktično pokaže emotivnu vezu sa „čuvarima nacionalnog interesa“. Bake je jedan od velikih prijatelja Ibra Krnja i predstavlja udarnu pesnicu Zilkićeve kvazi tvorevine u naselju Mur. Saradnik je Krnjov i kupac njegovog tekstila za svoju fabriku u Muru. Brzo se obogatio i, naravno, izgradio kuću na mjestu koj, po zakonu, nikada nije mogao imati. Ali je Suljo to svojim pomagačima odobravao bez problema – interes za interes. Mnoge porodice koje su kuće pravile na trotoarima novopazarskih ulica našle su se na ruku Zilkiću kako bi se odužile Sulju i Mećetu što su im omogućili da se obogate nauštrb graðana, zidajući na ulicama i trotoarima. Tako su i oni na Poilima u blizini mosta napravili mnogo lokala na ulici, pa se porodično utrkuju da pomognu Zilkiću i zahvale Sulju. Slični njima su i oni u Selakovcu, malo prije nove džamije, što presjekoše trotoare da naprave veleljepne kuće, lokale i ulaze u podzemne garaže. 
Tako je i Bake iz Mura, čovjek neškolovan, dosegao stepen „čuvara vjere“. Udružen sa svojim prijateljima, takoðe krojačima iz okoline, koje ćemo spomenuti nekom drugom prilikom, rovari i munafiči u murskoj kahvi i drugim mjestima, čekajući dan da zasjedne u prostorije Islamske zajednice i tamo popije kahvu, vjerovatno sa radikalima.
Ostali tajkuni
Konzorcijum koji je sastavljen od novopazarskih tajkuna, a u cilju otkupa imovine Islamske zajednice, iznjedrio je najviše pomagača paravjerskoj tvorevini. Islamska zajednica je posjedovala veliki broj objekata. Mnogi od njih su oduzeti i pripisani  javnim preduzećima u Novom Pazaru. Novim Zakonom u restituciji imovine oduzete crkvama i vjerskim zajednicama svi ti objekti će biti vraćeni pravom vlasniku i služit će svrsi kojoj su i namijenjeni. Lokalni tajkuni su pokušali da od države otkupe jedan dio te imovine. Islamska zajednica je čvrsto stala u zaštitu iste i za nju se svim sredstvima bori. To je bio motiv mnogih tajkuna da udare na Islamsku zajednicu. Nisu oni uz Ugljanina i Zilkića zbog ideologije. Njihova glavna ideologija je novac i često za to ne biraju sredstva. Jedan od najpoznatijih iz te vrste je lokalni tajkun iz Novog Pazara Bajazit Ličina, vlasnik firme „Panama Džek“.
Ovo lice je jedan od glavnih koji su nesebično podržali pokušaj otimanja Islamske zajednice. Zanimljiv je i podatak do koga smo došli da je vlasnik firme „Panama Džek“ prisiljavao svoje radnike da klanjaju na ulici umjesto u džamiji, kako je to nekada praktikovala otpadnička skupina.
Neki od tajkuna i kriminalaca su se razbježali po bijelom svijetu. Onog trenutka kada je Suljo pobjegao za Beograd, gdje je njemu i njegovom Šemku i pomagačima obezbijeðen inkubator za dalje političko preživljavanje, mnogi kriminalci iz njihovog okruženja su se razbježali. Senad Hodžić, koji je lično čuvao Zilkića, negdje je u Sloveniji. Nakon što je ostavljen i napušten od ove družine, morao je pobjeći. Nema ni Remze Hajrovića koji je pokušao da ubije Envera Škrijelja. Ostavljen na cjedilu i morao je da bježi. Mnoga lica koja su viðana pred Krnjovom zgradom, koja je sjedište Zilkićevog kriminalnog ganga, nedostupna su organima gonjenja.
Neki koji su se manje isticali pristaju da svjedoče i da nam pričaju o namjerama ove kriminalne bande koja već godinu dana nanosi zlo muslimanima u Sandžaku i Srbiji. Doima se da su se nakon hapšenja njihovog „kralja“ našli u čudu i opštem rasulu. Mnogi bi voljeli da se nikada nisu ni ukljukali u ovo blato iz kojeg se teško mogu iščupati, a da im ne bude rečeno: „Sram vas bilo!“
U ovim mjesecima njihove evidentne propasti oni su se o svom halu zabavili pa nas zaboravili.

N.I.

{gallery}Tamna_piramida{/gallery}