HomeGlas islamaAnalizeKonačno je otkriven 29. Januara 2009. Analize 1217 Dnevnoi list „Blic“ je nedavno objavio tekst o Sulejmanu Ugljaninu u rublici „Portret“.Zbog aktuelnosti, objektivnosti i podataka i činjenica koje su po prvi put objavljene, tekst ćemo objaviti u cjelosti. Političku karijeru započeo je kao ekstremista, izvan i protiv sistema, a danas je partner u izgradnji proevropske Srbije, dio sistema i ministar. U vremenu nacionalističkih i vjerskih euforija devedesetih bio je jastreb, danas političar na koga se računa, faktor stabilnosti, pa i opstanka Vlade Srbije. Portret: Sulejman Ugljanin Političku karijeru započeo je kao ekstremista, izvan i protiv sistema, a danas je partner u izgradnji proevropske Srbije, dio sistema i ministar. U vremenu nacionalističkih i vjerskih euforija devedesetih bio je jastreb, danas političar na koga se računa, faktor stabilnosti, pa i opstanka Vlade Srbije. Sulejman Ugljanin, ministar bez portfelja u Vladi Srbije i lider Bošnjačke liste, jedan je od onih političara koji se najviše mijenjao. Pa, ipak, ta čudesna promjena njegove političke biografije bila je više sticaj okolnosti nego njegova istinska unutrašnja promjena. Izgleda kao da Sulejman Ugljanin u Beogradu i Sandžaku nije ista ličnost. U Beogradu je više političar, u Sandžaku više paša. I to silan! Politički je preživio sukobe koji su mnoge odnijeli. To može da zahvali vještini kalkulisanja, spremnosti da trguje i lako mijenja kurseve. Kad nije išlo snagom argumenata, ovaj bivši bokser koristio je argumente snage. Mnoge je vode lako preplivao, ali se već petnaest godina sapliće o čudno rivalstvo koje se davno zametnulo izmeðu njega i Rasima Ljajića. Lični animozitet prenio se na stranke i doveo do potpunog raskola sandžačkog društva, pa i Islamske zajednice. A slučaj je htio da upravo Ljajić uvede Ugljanina u politički život. Poslije osnivanja SDA u Bosni, Alija Izetbegović ga je zamolio da pronaðe ličnost koja bi vodila sandžački ogranak Stranke. Ljajić je predložio mladog stomatologa Sulejmana Ugljanina, koji je bez mnogo premišljanja rekao: „Hoću!“ Tako je počelo. Uslijedio je veliki miting SDA, na fudbalskom stadionu u Novom Pazaru, uz punu vjersku i nacionalnu ikonografiju, kako i dolikuje euforiji uoči ratova. Ugljanin se brzo uživio u ulogu mesije koji će probuditi uspavani muslimanski narod i vratiti ga Alahu, a Srbiji ispostaviti zahtjev za potpunu političku i teritorijalnu autonomiju Sandžaka i „priključenje jednoj od republika”. To mu je donijelo popularnost i podršku muslimanskog naroda i lokalnih imama. Svoje političke ambicije Ugljanin je pokazao kandidujući se za predsjednika na prvim višestranačkim izborima u Srbiji. A onda je Miloševićev režim protiv njega podigao optužnicu zbog neprijateljske djelatnosti. Ugljanin je pobjegao u Tursku i pokušao iz Ankare da vodi stranku. Ali, već u to vrijeme Adil Zulfikarpašić je napustio bosanski SDA optužujući ga za skretanje u fundamentalizam i isključivost. Dio kritičke atmosfere prenio se i na sandžački ogranak i počelo je napuštanje stranke. A Rasim Ljajić se polako okreće srpskoj opoziciji. Sukob koji je tada planuo izmeðu njega i Ugljanina nikada se nije ugasio. Kada su se našli u dvije partije, počela je bespoštedna borba svim sredstvima. Nekada ujedinjene muslimanske partije našle su se razbijene i za Miloševića više nisu predstavljale problem. Naprotiv. Zato je samo naivnima bilo čudno što se Sulejman Ugljanin 1996. godine vratio iz Turske preko beogradskog aerodroma. I nije uhapšen iako je protiv njega na snazi bila potjernica. Štaviše, dobio je policijsku pratnju do Novog Pazara. Tamo su ga pristalice dočekale u špaliru s pjesmom: „Sulejmane, naše rosno cvijeće…” A kad je Zoran Lilić, u jednom govoru, za Ugljanina rekao da je značajan politički faktor u jugoslovenskoj mirovnoj opciji, više nije bilo dileme da je po sredi nagodba, a da optužnica ide u fijoku kao garancija za kooperativnost. Ugljanin je dobio slobodu, a Milošević razdor unutar muslimanskog korpusa, koji mu je dobrodošao već na sljedećim izborima. SDA se raspala na pet partija. Godine 2000. Ugljanin je stao na pravu stranu. Hvalio se kako su baš sandžački muslimani pretegli na Koštuničinu stranu. Srbija mu više nije bila „maćeha” nego „naša zemlja”. A i pored toga što je Zoran Ðinðić bio nepovjerljiv prema njemu, uspijevao je da isposluje bolja mjesta u vlasti nego Rasim Ljajić koji je dugo imao dobre odnose sa srpskom opozicijom. Pa se govorilo: „Kada je teško Beograd računa na Rasima, a kada treba koji glas, tu je Sulja.” Ugljanin je 2005. godine ipak napravio najveći politički slalom i spojio nespojivo. Sa Koštunicom je potpisao sporazum o koalicionoj saradnji, a Lista za Sandžak postala je dio narodnjačke koalicije, umesto Nebojše Čovića. „Izbori su trgovina, politika je biznis”, objašnjavao je svoju političku filozofiju Sulejman Ugljanin. Ali, za njega uspjeha nema ako se ne napravi u Sandžaku. Zato je punu satisfakciju dobio 2004. godine, kada je postao predsjednik Opštine Novi Pazar. Bila je to prilika da Novi Pazar „sredi” po svojoj mjeri. A izgledalo je ovako: sve podjele, sukobi i trvenja, koji su tinjali izmeðu SDA i SDP, eksplodirali su. Ubistvo kandidata za odbornika, pucnjave po gradu, sveopšte tuče, ranjavanja vatrenim oružjem, miniranja vikendica, „molotovljevi kokteli” bačeni na sjedište stranaka, eksplozije oko zgrade Opštine, napadi na vjernike, podjele, rat za muslimanske duše, učinili su da se ovaj grad otruje mržnjom i pretvori u kasabu u kojoj divljaju privatna obezbjeðenja, u kojoj paradiraju džipovi, cvjeta kriminal, rastura se droga, klanja se u centru grada. Tu je Ugljanin neprikosnoveni gazda, veliki beg koji ima, kažu, pretorijansku gardu spremnu da posluša svaku komandu. Samo se Muhamedu i njemu pjevalo: „Tvoj nas nur obasjava”, odnosno božanska svjetlost. Četiri godine gazdovanja gradom bilo je dovoljno da se ćurak okrene naopako, da mu opadne politički rejting, oslabi stranka i da izgubi vlast. I da na dan kada je Novi Pazar dobio status grada policija jedva razdvoji grupe ljudi koji su skandirali: „Suljo lopove”. Za sve što radi Sulejman Ugljanin ima dobru stražu – nestabilnu srpsku Vladu. Ona bez njega, kakav god da je, za sada ne može. A on to dobro zna. Ako se štogod promijeni. Pa, snaći će se. Pokazao je da umije. http://www.blic.rs/