HomeGlas islamaAnalizePronaðeni temelji dvije nestale džamije 24. Februara 2009. Analize 1336 Atik ili Sinan pašina džamija najstarija i najveća džamija u Hercegovini i hadži Balina džamija u Brankovcu svjedoče blistavu i turobnu mostarsku povijest. Džamije su rušili, treba li to naglašavati, ljudi sa muslimanskim imenima pa čak i sa fesovima na glavama! Prof. dr. Enver Imamović, na inicijtivu Medžlisa Islamske zajednice Mostar okončao je arheološka istraživanja lokaliteta dvije od desetak nestalih mostarskih džamija. Stručni tim predvoðen prof. Imamovićem je krajem januara pronašao temelje Sinan-pašine džamije na Mejdanu i hadži Baline džamije u Brankovcu. Atik džamija je temelj Mostara Značajno je spomenuti da je Sinan-pašina ili Atik džamija najstarija u Mostaru izgraðena čak 1473.godine. Do nedavno je na ovom lokalitetu, u neposrednoj blizini Doma Armije, bilo parkirališe i deponija smeća. Atik džamija je prema gabaritima (13X18) bila najveća u Mostaru i jedna od najvećih u BiH. „Sinan pašina džamija spada meðu najveće džamije u Hercegovini. Izgradio je Sinan-beg, a kasnije proširio Sinan-paša Borovinić. Porušena je 30. decembra 1949. godine. Tokom iskopavanja pronaðeni su elementi prvobitne džamije. Takoðer je ustanovljeno da je džamija bila i spaljena jer je tokom radova pronaðen sloj od 10-tak centimetara gareži. Džamija je posljednji put obnovljena 1906.godine. Svi oni koji su za nju čulu dolazili su da se dive njenim impresivnim dimenzijama. Atik džamija je najstarija džamija u Mostaru i jedna od prvih u Bosni Hercegovini. Nakon istraživanja slijede dalji radovi arhitekata, inžinjera koji će uraditi detaljan izvedbeni projekat. „Nažalost, nismo uspjeli do kraja provesti arheološka istraživanja na lokalitetu hadži Baline džamije zbog činjenice da je više od polovine nekadašnjeg zdanja kao i harema, koji se nalazio ispred nje, prekrila ulica i parking prostor, kao i vodovodne i elektroinstalacije, koji su izgraðeni u posljednjih 50 godina”, rekao je prof. Imamović. Hadži Balina džamija je porušena 1950. godine. Uz hadži Balinu džamiju u Brankovcu pokopan je i čuveni mostarski muftija Mustafa Sidki Karabeg. „Još uvijek se ne može tvrditi da je jedan od otkrivenih mezara upravo muftije Karabega, na što nas upućuje činjnica da su ograde četiri pronaðena mezara starije od 200 godina, a muftija Karabeg je pokopan 1878.godine..”, zaključio je prof. Imamović. Karaktersitično za obadvije džamije je to da su se kontejneri za smeće godinama nalazili tačno na mjestu temelja džamijske munare. Obnova svih porušenih džamija je neupitna Medžlis IZ Mostar, prema tvrdnjama predsjendika Ramiza Jelovca se odlučio na ovaj korak poštivajući generalnu Odluku Rijaseta IZ u BiH da se obnove sve porušene džamije gdje je to moguće, bez obzira na vrijeme njihovog rušenja. „Ovih dana počinjemo sa obnovom džamije Ali-bega Lafe na Pijesku i to će biti posljednja obnova porušene džamije u posljednjem ratu. Želimo odmah krenuli u proceduru obnove porušenih džamija poslije Drugog svjetskog rata, a jedna od faza su i arheološka istraživanja za što smo angažirali uglednog profesora dr. Envera Imamovića“, o razlozima i ciljevima arheoloških radnji kaže predsjednik Jelovac. Jelovac smatra da džamije nisu ciljano samo zbog mržnje uništavane već da su lokaliteti prilagoðavani tadašnjim potrebama. „ Otkriveni temlji najbolje pokazuju šta je i koji je dio nas zatrpavan na ovaj način. Ovo pokazuje da mi tek sad možemo reći šta smo mi sami sebi radili, bez obzira na tadašnju politiku i stavove, ovo su radili ljudi ovoga grada. Nažalost mogu konstatirati da u gradskom budžetu danas nema ni jedne marke koja bi poslužila za ovu vrstu poslova i objekata. Lokalitet Sinan-pašine džamije već više od 60 godina je bio prazan što dovoljno govori o činjenici da taj plac nizašta nije bio potreban“, smatra Jelovac. Dok za hadži Balinu džamiju u Brankovcu Jelovac smatra da je porušena zbog puta, što se ne može reći za još nekoliko porušenih mostarskih džamija, meðu kojima su Husein hodžina, Fatime Kadune, Ali Hodžina, čiji lokaliti su i danas prazni ili služe kao praking prostori. „Tamo gdje postoje mogućnosti da se porušeni objekti vrate u fuknciju, bez obzira na cijenu, Medžlis IZ Mostar će, koristeći vlastita sredstva do posljednje marke to i učiniti!“, kategoričan je predsjednik Mežlisa Ramiz Jelovac. Uz arheološka iskopavanja potraga i za sjećanjima! Tokom arheoloških iskopavanja od znatiželjnih komšija koji su s oduševljenjem podržavali projekat „povratka“ porušenih džamija, došli smo do karakterističnih i zanimljivih podataka o njihovom rušenju. Tako se za hadži Balinu džamiju, o kojoj Hivzija Hasandedić piše da je porušena u ljeto 1950. godine, kaže kako je radove rušenja izvodio Alija Ačkar i to sa fesom na glavi, dok je u ime mahale Brankovac poslove nadgledao Æamil Alagić. Kamen od džamije je potpuno zdrobljen za što je bila angažirana firma iz Zapadne Hercegovine, a šut odvezen da posluži kao nasip lokanih puteva. Uz harem hadži Baline džamije posljednji mejit koji je pokopan u haremu 1943.godine bila je Kaduna Alikalfić. Prema kazivanjima stanovnika Atik mahale, rušenje Sinan-pašine džamije posebno je obradovalo izvjesnog Hilmu Sivonjića koji je dao i poseban doprinos u njenoj devastaciji. Mostarci su se tokom arheoloških iskopavanja prisjetili i anegdote sa Ðurom Pucarom Starim. Kažu kako je Pucar došao u Mostar a inkompetentni Mostarci požurili da dokažu koliko su odani sistemu pa mu rekli: „Pogledajte, druže Stari, šta smo uradili od džamije!“, a Pucar im odgovorio: „Još porušite Stari most, pa da ostanete bez igdje išta!“ Kruna na glavi! Arheološka iskopavanja na dvije porušene džamije obavljena su usred zime i po jako teškim vremenskim uvjetima, jer je skoro svih deset dana koliko su trajala, kiša skoro neprestano padala. Bilo je mještana, koji stanuju u mahalama gdje su se džamije nalazile, a koji su uprkos toj činjenici iz dana u dan navraćali i posmatrali kako teku radovi. Posljednjeg dana jedan od njih je pitao, a gdje je prof Imamović, svaki dan doðe a ne vidi profesora. Kad su mu radnici pokazali čovjeka sa lopatom u rukama, kazao je kako je mislio da je i on jedan od fizičkih radnika. „Kad god doðem, njega vidim s lopatom u ruci. Nisam mogao zaključiti da je to profesor!“, pravdao se posjetilac. A prof. Imamović, onakakv kakav jeste, skroman, tih i predan na to je odgovorio kako su stari Bošnjaci znali reći jedan drugom, sagni se, uzmi lopatu, ta neće ti kruna s glave spasti. Hasan Eminović
