Čitava priča

"Udruženje sudija Bosne i Hercegovine najoštrije osuðuje način na
koji se u političkom magazinu "60 minuta" govori o sudskom sistemu,
kompetentnosti sudija i načinu na koji se komentarišu sudske odluke.

Sudijska zajednica je zaprepaštena jezikom uvreda, laži i
insinuiranja o sposobnostima sudija i njihovoj profesionalnoj
kompetentnosti. Neprimjerno je javnom govoru, nemoralno i krajnje
primitivno u komentarisanju nepravosnažnih odluka suda nazivati sudije
korumpiranim i nesposobnim… Grubo vrijeðanje i kleveta sudija od
strane novinara i urednika tvrdnjama da su nesposobni i korumpirani
šalje graðanima poruku da se u ovoj zemlji svako može bez ikakve
odgovornosti javno vrijeðati…Ne vjerujemo da iko razuman u ovoj
državi podržava primitivizam u govoru novinara emisije "60 minuta".
Gornji
navodi su samo fragment pisma koje su ovih dana članovi Udruženja
sudija Bosne i Hercegovine uputili direktoru i članovima Upravnog
odbora Federalne televizije.

Merhaba, Kolumbo-vci!
Iako medijski teror ove
emisije traje već nekoliko godina, naši uvaženi djelioci pravde su
postali "zaprepašteni jezikom uvreda, laži i insinuiranja" tek kad su
oni lično došli na tapet. Da je kojim slučajem bilo obratno, da nisu
uopće tretirani, od njihovog "zaprepašćenja", sasvim sigurno, ne bi
bilo ništa, makar se jezik uvreda multiplicirao gotovo aritmetičkom
progresijom a bahatost i iživljavanje prešli svaku mjeru, ako se takvo
nešto uopće ima s čim i samjeravati tj. porediti. I na tome se primjeru
može jasno vidjeti ne samo naša društvena neosjetljivost i
nesenzibiliranost već i njena ukupna fragmentacija i izmrvljenost, da
ne kažem sebičnost, kako po horizontali tako i po vertikali, ne samo
kad se radi o političkim konceptima, razmiricama, sukobljavanjima i
razmimoilaženjima, već i u onim duštvenim slojevima i stratifikatima
koji bi, po svojoj vokaciji ili primordijalnoj društvenoj funkciji
morali djelovati kao integralni dijelovi jednog organizma – naravno
ukoliko želimo da taj organizam smisleno funkcionira i izvršava one
zadatke koji se od njega očekuju.

Ovako kako je to sada (a tako će vjerovatno biti i ubuduće) svi smo
gluhi i slijepi i svi okrećemo glavu sve dok nas ne sustigne ono što je
sustiglo neke druge ljude odnosne dijelove ukupnog društvenog sistema,
makar bili apsolutno svjesni i uvjereni kako je to što (nam) se dešava
eklatantno kršenje ne samo pravnih ili zakonskih propisa i konvencija
već i univerzalnih civilizacijskih modela ponašanja, posebno u tzv.
javnom sektoru. Ne ponavlja li nam se, samo u drugoj formi, već poznata
situacija iz agresije na Bosnu i Hercegovinu: dok su gorjela mnoga sela
ili gradovi a Bošnjaci ubijani, silovani ili odvoðeni u logore, njihove
komšije, naravno Bošnjaci, u mnogim slučajevima, umjesto da im priteknu
upomoć, lažno se tješeći i nadajući, govorili su kako će njih zaobići
ono što se njihovim komšijama već dogodilo. I to je za njih bilo
odreðujuće: to da oni ostanu izvan domašaja, da sačuvaju svoje živote i
svoja imanja, makar im braća, prijatelji, roðaci, komšije, sve do
jednog, pali u ralje raspomamljenih agresora. A svi znamo kakav je bio
ishod: egoizam, sebičnost, kukavičluk platili su visoku cijenu.

I kad smo već kod sudija i njihove druge polovine javnih tužilaca:
nije li bilo odavno vrijeme da se neko od njih umješa u svoj posao, da
reagira i nastoji spriječiti javno blaćenje kako ljudi tako i
organizacija i institucija, kad je odavno postalo jasno kako
pojedinačna reagiranja maltretiranih nisu polučivala nikakve efekte,
već upravo suprotno: ona su služila (naravno ona rijetka koja su
objavljena), mada je to protiv svih novinarskih kodeksa, samo za novo
iživljavanje i cerekanje nad nemoćnom žrtvom.

Naravno, sudije su u ovom, konkretnom, slučaju samo paradigma naše
opće društvene bijede, površnosti, rascjepkanosti, egoizma, grabeži,
svega onoga što nas umjesto solidarne i čvrste društvene grupe čini
društvom egoističnih pojedinaca ili interesnih skupina odnosno lobija
kojima je osobni interes primarni i gotovo jedini cilj a prosperitet
društva i sreća zajednice, kao i sve one moralne kategorije koje vode u
tom pravcu (pravda, istina, solidarnost) samo verbalna izmaglica
pogodna za manipuliranje naivnih.
Nekadašnja izreka: nek’ komšiji
crkne krava očito je "uznapredovala" i dobila nove "valere" pa se može
slobosno dodati: nek uz kravu crkne i komšija…samo da meni bude dobro!

Slučaj Gluhe Bukovice i nepravosnažna osuda imama Omerhodžića za
navodne bludne radnje samo je vrhunac takvog primitivizma i
iživljavanja: od naziva "imam-pedofil" (iako se nigdje u sudskim
dokumentima u cjelokupnom procesu takvo što ne spominje), preko
reisu-l-uleme kao "zaštitnika imama-pedofila" pa sve do nazivanja
(svih) stanovnika Gluhe Bukovice "ludacima i primitivcima koji urlaju u
srednjovjekovnom zanosu", ova emisija, a može se slobodno reći i čitav
Javni servis, da kažemo njihovim terminima "urlali su" ali ne u
srednjevjekovnom (koji je imao i malu snagu i mali domet) već u
novovjekovnom terorističko-medijskom zanosu (koji je mnogo opasniji i
razorniji, jer ima hiljadu puta veći broj konzumenata i, naravno,
neuporedivo veći domet) ne krijući svoju sreću i zadovoljstvo što mogu
na osnovu nepravomoćne presude jednom imamu "slistiti" za uživanjem
cijelu Islamsku zajednicu na čelu (i posebno) sa njenim poglavarom.
Zato su uz Gluhu Bukovicu servirali sve ono što su mogli (da tamo
navodno hara endemni sifilis i druge bedastoće), kao što su se iz
petnih žila potrudili naći u arhivi praktično sve što je vezano za
Islamsku zajednicu i reisu-l-ulemu, makar je, ako ništa drugo, vrijeme
pokazalo kako su većina priloga bili ne samo sasvim deplasirani već i
ordinarne laži. A kako jedna emisija mržnje, cinizma, bahatosti i
iživljavanja nije dovoljna, to je nepravomoćna osuda "imama-pedofila"
izdašno "potpomognuta" tretmanom u emisijama vijesti odnosno Dnevnika:
bila je to prva, udarna vijest u najgledanijim večernjim tv dnevnicima,
kao da je to čudo koje se prvi puta objavljuje ili kao da se radi o
zločinu i zločincu koji je bezmalo prodrmao cijeli svijet.

Pa iako ih novinarski kodeks izričito obavezuje da objave reagiranja
onih koji su takvim tretmanom povrijeðeni (a što su i sami isticali da
će uraditi) nikada nisu objavili proteste kako stanovnika Gluhe
Bukovice tako ni Medžlisa Islamske zajednice Travnik, iako su protesti
odnosno reagiranja slati nekoliko puta ne samo njima nego i Upravnom
odboru Federalne Televizije odnosno članu Predsjedništva BiH Željku
Komšiću koji je odao javno priznanje uredniku i članovima ove
redakcije, primajući ih u osobnu audijenciju upravo u trenucima kada je
njihova ekstaza primitivizama i prostačkog vokabulara doživljavala svoj
vrhunac.

Ne vjerujemo da iko razuman u ovoj državi podržava primitivizam u
govoru novinara emisije "60 minuta", kaže se u zaključku pisma
Udruženja sudija BiH, mada svoju "vjeru" svakodnevno mogu provjeriti –
ne samo kroz emisije ovog Javnog servisa i njemu slične privatne
medije, već i tamo gdje bi se najmanje moglo očekivati – u skupštinskim
klupama, gdje, stalno iznova, predstavnici odreðenih parlamentarnih
staranaka pokušavaju proturiti nekakvu deklaraciju kojom se osuðuju
navodni napadi na emisiju "60 minuta" (a prijetnje novinarima, treba li
to ponavljati, i mi apsolutno osuðujemo), ne nastojeći ni jednom
jedinom rečenicom ukazati na ono na što tek sada ukazuju djelitelji
pravde – primitivizam (da je samo primitivizam, ni po jada) laži,
insinuiranja, uopće "pogani jezik" i "jezik mržnje" u govoru novinara
(a naročito urednika) spomenute emisije.

A predsjednik Upravnog odbora RTV servisa FBiH Slavo Kukić, na
pitanje novinara kako komentira pismo Udruženja sudija BiH, bahato, u
stilu svojih novinara, kaže:
Nisam dobio pismo. A ako vas već
zanima, ovaj UO potpuno stoji iza ureðivačke politike Federalne
televizije i ponosan je na "60 minuta" kao na glavni brend FTV i to je
čitava priča.

Aziz Kadribegović

(www.preporod.com)