HomeGlas islamaAnalizeTihić – Izetbegović – Terzić 20. Aprila 2009. Analize 964 Iako kandidati za predsjednika Stranke demokratske akcije, koji će se birati na predstojećem, petom po redu, Kongresu SDA, još uvijek nisu verificirani (to će biti polovinom narednog mjeseca, jer prijedlozi za kandidate trebaju stići sa terena) već sada se u našoj javnosti kalkuliše sa tri imena: Sulejman Tihić, Bakir Izetbegović i (u posljednje vrijeme) Adnan Terzić. Prvi je, kao što je poznato, aktuelni predsjednik SDA, koji tu funkciju obnaša već dva mandata, a druga dvojica su aktuelni potpredsjednici SDA, iz čega se može iščitati da potpredsjednici SDA imaju, u najmanju ruku, različite koncepte o voðenju stranke, a da im njihova sadašnja stranačka pozicija ne omogućuje realizaciju tih koncepata. Što, opet, može značiti da funkcija stranačkog potpredsjednika i nije neka posebno dobitna kombinacija, te da je sva moć (i vlast) skoncentrisana u rukama onoga ko je na čelu – dakle predsjednika. Naravno, izrečenim konstatacijama ne otkrivamo ništa novo – takvi su odnosi bili praktično od formiranja SDA, zahvaljujući ponajprije i ponajviše njenom prvom lideru, harizmatičnom Aliji Izetbegoviću – ali njegovu poziciju i njegov odnos prema društvu, naciji i državi odredili su brojni unutrašnji i vanjski elementi, meðu kojima je svakako najpresudnija bila agresija na Bosnu i Hercegovinu, kao i, posebno, "težnja" bošnjačkog naroda da ima lidera, voðu koji će pomoći njihovom uspravljanju, njihovom nacionalnom i političkom zrijenju. I danas, pet godina od Alijine smrti, njegova harizma je najsigurnije tlo sa koga nastupaju budući kandidati za predsjednika stranke. Njegov sin Bakir tvrdi da će nastaviti voditi Stranku kako ju je vodio otac Alija, a ne kako je vodi Tihić, dok Tihić upravo govori kako SDA ide Alijinim putem, i da je ono što on radi, generalno gledajući, na tragu Alijine realne politike, politike dijaloga, bez koje BiH nije moguća. Adnan Terzić, kao bivši premijer, takoðer naglašava Alijinu "univerzalnu politiku" zagovarajući prioritetno rješavanje ekonomskih problema, koncentraciju na izlaz iz sadašnjeg stanja. Naravno, i jedan i drugi i treći kandidat (a ko zna, kako je počelo, da ne bude još koji) u situaciji kada prava kampanja nije ni počela, već prilično otvoreno idu jedan na drugoga (Izetbegović: Sulejman Tihić je prevršio mjeru; Tihić: Izetbegoviću nedostaje puno iskustva i znanja), pa ukoliko se radi samo o "zagrijavanju", to nam govori kako će naredni mjesec donijeti, pored vremenskih, i visoke političke temperature i pregrijavanja, što u situaciju u kojoj se nalazi BiH, a posebno Federacija, kada se trebaju donositi hitna rješenja za izlazak iz krize i približavanje eurointegracijama, nije ni malo ohrabrujuće, jer, ako ništa drugo, sada nam svima treba "spuštena lopta", smiren ton, hladno čelo, dogovor i saradnja. Ono što je već sada evidentno, peti Kongres SDA biće, sasvim sigurno, najznačajniji politički dogaðaj u ovoj godini, a za Bošnjake od iznimne važnosti, jer, jednostavno, stranka SDA je najveća bošnjačka stranka a stanje u kome se nalazi ovaj narod (političko, nacionalno, kulturno, ekonomsko) je naprosto neizdrživo, i ako ne doðe do nekih prijelomnih (da ne kažemo radikalnih) rješenja na njegovom općem oporavku, očekuje nas pucanje po brojnim šavovima. No, postoje i strahovanja da i sam Kongres ne donese nešto što bi još više opteretilo postojeće stanje, a to je neka vrsta stranačkih podjela i fragmentiranja na neke od struja koje su, htjelo se to priznati ili ne, tamo prisutne. Zato je odgovornost bošnjačkih političara, javnosti i medija, beskrajno velika. Oni moraju sve učiniti da se izbori u SDA sprovedu maksimalno mirno i dostojanstveno, da se cijelom toku kampanje pristupi na što je moguće racionalniji način, snagom argumenata, konstruktivnih i optimalnih rješenja, da se posreduje iz moralne, islamske pozicije (svi smo braća), sa sviješću da bi svaki pogrešan korak mogao značiti nacionalnu katastrofu. Islamska zajednica i imami trebaju uzeti učešća, ne u kampanji za ovoga ili onoga (uostalom delegati biraju na Kongresu), već u stvaranju one klime i atmosfere koja će biti najpogodnija da sve proðe u miru i dostojanstvu, da se izborna rješenja prihvate kao demokratski čin, te da i oni koji pobijede i oni koji ne budu pobjednici zajednički nastave onim putem koji će biti najbolji za Bošnjake i Bosnu i Hercegovinu, najbolji za sve nas, za budućnost naše djece, generacija koje dolaze. Želeći dati kakav-takav doprinos takvom ozračju (nasuprot forsiranju sukoba, što već rade neki mediji, sa posebnim uživanjem i nerijetko – iživljavanjem) naš list je (miješajući se u politiku, ali generalno) na potpuno ravnopravnoj osnovi, razgovarao sa trojicom budućih kandidata za predsjednika SDA. Dijalog, dogovor, kompromis i politika korak po korak jedino je pravo rješenje za Bosnu i Hercegovinu i izlazak iz krize u kojoj se nalazimo kaže u razgovoru za naš list aktuelni predsjednik Stranke demokratske akcije, ističući da je to kontinuitet politike koju je vodio rahmetli Alija Izetbegović PREPOROD: – Gospodine Tihiću, usvajanjem amandmana kojim je Distrikt Brčko ugraðen u Ustav BiH pokazana je dobra volja i spremnost na razgovor o ustavnoj reformi. Kakve su implikacije ? TIHIÆ: – Rješavanjem pravnog statusa Distrikta Brčko jeste jedan od rezultata »prudskog« procesa u kojem su na odreðen način učestvovali Amerikanci – supervizor za Brčko i pvi zamjenik visokog predstavnika Raffi Gregorian, ambasador SAD u našoj zemlji Charles English i drugi. Time je otvorena priča o ustavnim amandmanima. Riješeno je važno i teško pitanje koje nije moglo biti riješeno u Dejtonu. I to na najbolji mogući način kroz ustavni amandman. Mislim da je to podsticaj za nastavak reformi, podsticaj svima nama, a i svim drugim parlamentarnim strankama. PREPOROD: – Prudski proces je pod lupom. Koliko je sam »prudski poroces« slabiji u odnosu na »aprilski paket« mjera za BiH? TIHIÆ: Prudski proces obuhvata rješavanja najvažnijih pitanja u Bosni i Hercegovini, od ustavne reforme, državne imovine, popisa stanovništva, povratka, pravnog statusa Distrikta Brčko, a tokom procesa se javljaju i druga pitanja. Znači, to nije samo ustavna reforma, već i druga važna pitanja. Upravo stoga nazvali smo ga procesom zato što on svaki put podrazumijeva dogradnju onoga već dogovorenog. U Prudu smo postavili okvire, a kasnije u Sarajevu, Banja Luci itd. dogradićemo te okvire i popuniti ih odreðenim rješenjima koja nas približavaju konačnom rješenju. Sada je veoma teško, u ovim i ovakvim odnosima političkih snaga, doći do nivoa »aprilskog paketa«. Odgovornost je, prije svega, na onima koji su srušili »aprilski paket«, a nisu ponudili ništa bolje. Meðutim, šta je alternativa prudskom procesu? Šta je uopće u BiH alternativa dijalogu u toku tog porocesa? Ako imamo alternativu, dajte da je vidimo! Dok god nemamo bolja rješenja, ja sam za razgovore ne samo prudske trojke gos. Dodika, Čovića i mene, nego svakako i gosp. Silajdžića, gosp. Lagumdžije i drugih političara koji imaju svoje poslanike u Parlamentu BiH. U tom smislu sam Silajdžiću poslao pismo – pojasnio mu duh prudskog procesa i ponudio sudjelovanje u njemu. Do danas nisam dobio odgovor. Rušiti je lahko, ali je graditi teško. Svojim životom i radom svjedočim da ne mogu zaboraviti prošlost PREPOROD: – Vaš politički stav o »prevazilaženju uloge žrtve« izazvao je osude nekoliko bošnjačkih književnika koji su taj stav okarakterzizirali i kao izdaju nacionalnih interesa? TIHIÆ: – Obično oni koji nemaju argumente potežu velike riječi: izdaja i prodaja. Cijeli prudski proces i moje posjete koje sam imao Srbiji, Crnoj Gori i Hrvatskoj kritikovane su od onih ljudi i onih političara koji su to trebali da rade po svojoj službenoj dužnosti. I ova pitanja prudskog procesa trebali su da rješavaju članovi Predsjedništva BiH koji imaju legitimitet naroda i koji su izabrani. Nisu ništa radili od aprila 2006.godine, jer već tri godine nisu ponudili bolja rješenja. I, umjesto da snose odgovornost zbog toga, oni kritikuju sad Sulejmana Tihića koji pokušava da nešto riješi. Jer, evo da nisam razgovarao, ne bismo imali amandman za Distrikt Brčko. Tako isto kada je u pitanju moja izjava, odnosno izjava na Glavnom odboru SDA – »da bošnjačko-bosanska politika mora promijeniti pasivnu poziciju žrtve i okrenuti se rješavanju problema sadašnjosti i problema budućnosti«. I obično tu svi kritičari staju, ne slijede nastavak moje misli i moje izjave jer im one izizbijaju sve adute za kritiku. A, rekao sam i ovo: »To podrazumjeva da mi moramo učiniti sve i stvoriti uvjete da odgovorni za zločine odgovaraju kako u Hagu tako i na domaćim sudovima, odnosno sudovima u susjednim državama, da moramo omogućiti institucijama da rade svoj posao, a da mi političari treba da rješavamo probleme sadašnjosti i budućnosti. I da nam to bude prioritet«. To se izokrenulo u smislu: Tihić hoće da zaboravi prošlost, Tihić zagovara zaborav prošlosti… Pa, ne može Sulejman Tihić zaboraviti torture pet logora kroz koje je prošao. Ja sam prvi javno svjedočio Haškom sudu i to u četiri najveća predmeta gdje sam svojim primjerom, svojim svjedočenjem pomogao da odgovorni za zločine budu kažnjeni. Svjedočio sam u predmetu protiv Šešelja, Tadića, Šamačke grupe, Miloševića, a evo, ponovo sam pozvan kao svjedok optužbe na suðenju srpskim obavještajcima. Dakle, ja svojim životom, načinom i radom svjedočim da ne mogu zaboraviti prošlost. Meðutim, radi se o čisto o zlonamjernom poturanju, lažima, što sve govori o ljudima koji posežu za tim. PREPOROD: – Pitanje povratka se, još uvijek, nameće kao jedno od ključnih pitanja u očuvanju cjelovitosti BiH. Čini li država dovoljno na povratku? TIHIÆ: – Ja sam u tri mandata bio poslanik u Narodnoj skupštini RS-e i kao predsjenik SDA i bio direktno uključen u proces i pomoć povratku. U tom smislu mogu da kažem da sam neku vrstu svoje političke afirmacije doživio kroz političku borbu u Republici srpskoj gdje sam radio na povratku. Nema naselja u RS-u u koje nisam došao i gdje nisam činio napore u pomoći povratku. Ne znam da li treba isticati, ali i moj sin Anvar, koji je kao diplomirani pravnik bio zaposlen u Sarajevoosiguranju, vratio se u Bosanski Šamac. Moje unuke Emina i Selma sada idu u školu u Bos. Šamcu. Na taj način pokazujemo svojim primjerom koliko smo zainteresirani za povratak. Kao Stranka Demokratske Akcije činimo sve. Prošle godine smo obavezali budžet koji ide za povratak. Evo, sa gosp. Dodikom i gosp. Čovićem u okviru prudskog procesa smo dogovorili 500 miliona KM kredita za pomoć održivom povratku. Meðutim, kroz ovo proteklo vrijeme bile su razne opstrukcije i mi smo se s time nosili koliko smo mogli. Unatoč svemu, ne smijemo posustati, treba nastaviti intenzivno raditi na tome. Na prošlom sastanku sa Dodikom i Čovićem složili smo se da bi iz Centralne banke, iz neobavezene rezerve, trebali izdvojiti jedan grant za povratak. PREPOROD: – Za razliku od vas i vašeg sina mnogi bošnjački političari svoju djecu šalju na školovanje u inozemstvo, a omladinu pozivaju da ostanu dosljedni svojoj domovini…? TIHIÆ: – To najbolje govori o tim i takvim političarima – ko su, kakvi su i koliko su iskreni. Svoju sam djecu učio da vole svoju zemlju. Za mene je Bosna i Hercegovina najljepša zemlja i jedina domovina. Da mi ponude bilo gdje da živim – ja je ne bih napustio. Drago mi je da i moja djeca, a i unuke, vole Bosanski Šamac. On sada nema onaj prvi naziv – Bosanski, ali zvaće se opet, ako Bog da, Bosanski Šamac. PREPOROD: – Koliko bi pitanje reforme policije doprinijelo kontinuiranom povratku? TIHIÆ: – Suradnja izmeðu gosp. Silajdžića i mene, kao i izmeðu naših stranaka kao takva »pukla« je upravo na reformi policije. Jer je gosp. Siljadžić pristao na dogovor sa gosp. Dodikom, pristao je na nešto što nije reforma policije. Vidimo u posljednje vrijeme da se iz Vlade RS-a ne može uzeti ni jedan papir bez njihove suglasnosti. Kakva je to reforma? To nije nikakva reforma. Tu se odstupilo od svih evropskih principa. Mi smo prije toga imali daleko bolja rješenja na koja nismo pristali. A, onda na kraju pristali smo na rješenja koja ne znače reformu policije nego praktički predstavljaju legalizaciju policije RS. Kad ćemo se ponovo vratiti na to pitanje i kad ćemo moći to pitanje na drugačiji način rješiti? Vjerojatno kroz ovu vrstu ustavne reforme koja predstoji. PREPOROD: – U protekom periodu Islamska zajednica je ostala bez vakufske imovine koja je oduzeta i nacionalizirana. Ni do sada ta imovina, izuzev pojedinačnih primjera, nije vraćena? TIHIÆ : – Ranije, u ovom novom periodu od 1990.godine pa do negdje 1998. godine to se moglo lakše i jednostavnije rješavati. Imali smo drugačije procedure. Nakon Dejtonskog ustava i konstituiranja vlasti po Ustavu, bilo je daleko teže. Jer bismo morali donijeti odreðene zakone i za to dobiti političku suglasnost i jednog, i drugog i trećeg naroda. Da smo Bogdo ranije to uradili kad je bila Skupština Republike BiH, kada je bila opća podrška. Sada su to komplicirani razgovori i pregovori oko povratka imovine. Mi u stranci SDA činimo odreðene napore da kroz privremena rješenja, davanje u posjed vakufske imovine koja se može dati u posjed donesemo takve vrste odluka. Kada će se to pitanje definitivno i trajno riješiti ostaje da vidimo. A, vidi se da zasada nema konsenzusa. Postoje sada druge vrste problema kao recimo one ekonomske naravi koji otežavaju rješavanje ovih pitanja. U krajnjoj liniji, odreðena rješenja vezana su za finansije. Da bi se neka imovina vratila, da bi se vakufska imovina koja je uzurpirana ili nacionalizirana vratila Islamskoj zajednici bit će potrebno nekoga iseliti. A, takvima bi se takoðer moralo naći nekakvo rješenje. Za takvo šta su neophodna finansijska sredstva. Funkcioneri Stranke izdvajaju iz svog ličnog dohotka za izgradnju zgrade Rijaseta PREPOROD: – Svjedoci smo harange i medijskih napada na Islamsku zajednicu i reisu-l-ulemu osobno. Zašto bošnjački politički establišment šuti? TIHIÆ: Nije tačno da svi šutimo. Stranka SDA je do sada u tri navrata reagirala zbog napada na Islamsku zajednicu, kao i napada na reisu-l-ulemu, prvenstveno i kroz saopćenja za javnost i kroz saopćenja sa sjednice Glavnog odbora. Mi smo reagirali. Ne znam sada koliko su se druge stranke uključile i reagirale. Što se tiče SDA, mi uvijek u principu podržavamo sve ono što Rijaset i organi Islamske zajednice odluče i tome dajemo podršku. Tako smo učinili i kad je u pitanju izgradnja zgrade Rijaseta IZ BiH. Ne samo da smo mi dali političku podršku, nego smo donijeli odluku da SDA bude jedan od donatora i da svi mi dužnosnici Stranke izdvajamo iz svog ličnog dohotka za te namjene. Ja sam to prvi učinio i od moje plaće se već izdvajaju sredstva za izgradnju upravne zgrade Rijaseta Islamske zajednice Bosne i Hercegovine. PREPOROD: – Niste nailazili na osude medija i njihovih nalogodavaca koji se ne slažu sa time? TIHIÆ: O tome sam otvoreno govorio i u drugim prilikama i na drugim mjestima. I ne samo to. Bez obzira što to nekad neko stavlja u neki drugi kontekst, moj lični odnos prema Islamskoj zajednici je takav da sam uvijek podržavao ono što Islamska zajednica odluči i činio sve da pomognem u izgradnji vjerskih objekata. Da ne ispadne kao hvalisanje, ali lično sam pomogao u obnovi dviju potpuno porušenih džamija, i to u RS – u Rogatici, gdje sam pomogao u osiguranju donacije, kao i džamije u Bosanskom Šamcu, koja će imati još dodatni objekat. PREPOROD: – Kako, inače vidite ulogu imama i uopće Islamske zajednice u političkom životu Bosne I Hercegovine? TIHIÆ : Mislim da su imami kada je u pitanju povratak u RS-u dali značajan doprinos. Bez njih bi povratak gotovo bio nemoguć. U političkom životu tu treba naći pravu mjeru. Jer, Islamska zajednica je po meni institucija koja je starija od svakoga pojedinca, koja obuhvata sve nas, ne samo Bošnjake nego i druge muslimane u BiH. Islamska zajednica treba da uzme učešće i u političkom životu, posebno kad se radi o važnim ključnim pitanjima. Normalno, da se pri tome ne upušta u operativne odnose, nego opće odluke. I, ona, dakako, ima pravo da iznosi svoje stavove i daje mišljenje o najvažnijim pitanjima ne samo vjere nego i države BiH i Bošnjaka. Nije dobro da se Islamska zajednica svrstava politički niti uz nekog pojedinca, ni uz neku stranku, jer to devalvira njenu neutralnost, poziciju i misiju vjerske institucije. Teško je voditi politiku bez medija PREPOROD: – Mnoge političke stranke u Evropi i svijetu imaju svoje glasilo. To nije novina, nego nužnost. Kako SDA medijski djeluje? TIHIÆ: Mi nemamo svoje glasilo, niti štampane medije, ni TV. I to traje dugo. To traje još dok je bio rahmetli predsjednik Alija Izetbegović. On je smatrao da mediji treba da budu profesionalni i neovisni. Mi smo se otprilike tako i ponašali. Meðutim, sada po mnogo čemu vidimo da je izuzetno teško voditi politiku bez podrške medija, ako nemamo nekoga ko će objašnjavati ono što radimo. Za razliku od medija koji iskrivljuju, izmišljaju kako je Tihić rekao ovo ili ono, mi moramo to demantirati i na to trošimo vrijeme i energiju. Najgore je što često javnost – obični graðani povjeruju takvim informacijama. Naravno, najbolje je rješenje da imamo profesionalne medije i neovisne. PREPOROD: – Ima i profesionalnih novinara koji rade za nekoga? TIHIÆ: – Ima. Slažem se. Ima takvih novinara koji rade za odreðene stranke koje čak kontrolišu i javne medije. S druge strane, imamo i medije pod uticajem grupa jer u tome imaju odreðene privatne interese. PREPOROD: – Iako nam sadašnjost nije nimalo ružičasta, pitao bih Vas kako vidite budućnost Bosne I Hercegovine? TIHIÆ: Ja sam optimista po tom pitanju. Taj optimizam gradim na onome svemu što je do sada bilo i kako se neke stvari odvijaju. Sjećam se kad sam išao u Republiku Srpsku kao poslanik. Tada su me pratili transporteri i helikopteri, a kada sam izašao za govornicu psovali su mi mater, pljuvali i prijetili. Tada nismo smjeli izaći na ulice Bijeljine ili Banja Luke. I, ako to poredimo sa sadašnjim stanjem, moramo konstatirati da su mnoge stvari tada izgledale nezamislive. Ko je mogao pomisliti da ćemo imati jedinstvenu vojsku, jedan pasoš, jednu državnu graničnu službu, jednu obavještajnu službu…? Sve je to išlo uzlaznom linijom tdo aprila 2006.godine. Nakon toga imamo tri godine zaostatka. Ali, ja vjerujem u Bosnu i Hercegovinu, vjerujem u njenu budućnost. Moramo svi učiniti napore, uložiti svo znanje, mudrost, vrijeme na dgovore, razgovore, kompromise, te korak po korak, nekad veći, nekad manji, rješavati naše probleme sa političkim predstavnicima iz srpskog i hrvatskog naroda, kao i predstavnicima svih graðana. Jedino takvom politikom, politikom koju je vodio rahmetli Alija Izetbegović, politikom korak po korak BiH može ići naprijed, ići u bolju budućnost. PREPOROD: – Znači li to i da će SDA na tom putu poslije Kongresa ostati jedinstvena i ustrajna? TIHIÆ: – Peti Kongres SDA, po ocjenama mnogih analitičara – i domaćih i stranih, jeste najvažniji dogaðaj u Bosni i Hercegovini u 2009.godini. Mi želimo da na ovom Kongresu pošaljemo jednu snažnu poruku – poruku dijaloga, dogovora, kompromisa, poruku političkim predstavnicima i srpskog i hrvatskog naroda o realnim rješenjima za BiH, poruku puta izlaska iz krize u koju je zapala naša zemlja kako politički, tako i ekonomski. Ja vjerujem da ćemo na ovom Kongresu izaći još snažniji i jedinstveniji i da će ovaj Kongres imati priliku da bira izmeðu najmanje dva ili tri dobra kandidata za predsjednika Stranke. Autor: A.Kadribegović www.preporod.com