Tihić – Izetbegović – Terzić

Iako kandidati za predsjednika Stranke
demokratske akcije, koji će se birati na predstojećem, petom po redu, Kongresu
SDA, još uvijek nisu verificirani (to će biti polovinom narednog mjeseca, jer
prijedlozi za kandidate trebaju stići sa terena) već sada se u našoj javnosti
kalkuliše sa tri imena: Sulejman Tihić, Bakir Izetbegović i (u posljednje
vrijeme) Adnan Terzić.  

Prvi je, kao što je poznato, aktuelni predsjednik SDA, koji
tu funkciju obnaša već dva mandata, a druga dvojica su aktuelni potpredsjednici
SDA, iz čega se može iščitati da potpredsjednici SDA imaju, u najmanju ruku,
različite koncepte o voðenju stranke, a da im njihova sadašnja stranačka
pozicija ne omogućuje realizaciju tih koncepata. Što, opet, može značiti da
funkcija stranačkog potpredsjednika i nije neka posebno dobitna kombinacija, te
da je sva moć (i vlast) skoncentrisana u rukama onoga ko je na čelu – dakle
predsjednika.

Naravno, izrečenim konstatacijama ne otkrivamo ništa novo –
takvi su odnosi bili praktično od formiranja SDA, zahvaljujući ponajprije i
ponajviše njenom prvom lideru, harizmatičnom Aliji Izetbegoviću – ali njegovu poziciju
i njegov odnos prema društvu, naciji i državi odredili su brojni unutrašnji i
vanjski elementi, meðu kojima je svakako najpresudnija bila agresija na Bosnu i
Hercegovinu, kao i, posebno, "težnja" bošnjačkog naroda da ima
lidera, voðu koji će pomoći njihovom uspravljanju, njihovom nacionalnom i
političkom zrijenju.

I danas, pet godina od Alijine smrti, njegova harizma je
najsigurnije tlo sa koga nastupaju budući kandidati za predsjednika stranke.
Njegov sin Bakir tvrdi da će nastaviti voditi Stranku kako ju je vodio otac
Alija, a ne kako je vodi Tihić, dok Tihić upravo govori kako SDA ide Alijinim
putem, i da je ono što on radi, generalno gledajući, na tragu Alijine realne
politike, politike dijaloga, bez koje BiH nije moguća. Adnan Terzić, kao bivši
premijer, takoðer naglašava Alijinu "univerzalnu politiku"
zagovarajući prioritetno rješavanje ekonomskih problema, koncentraciju na izlaz
iz sadašnjeg stanja. Naravno, i jedan i drugi i treći kandidat (a ko zna, kako
je počelo, da ne bude još koji) u situaciji kada prava kampanja nije ni počela,
već prilično otvoreno idu jedan na drugoga (Izetbegović: Sulejman Tihić je
prevršio mjeru; Tihić: Izetbegoviću nedostaje puno iskustva i znanja), pa
ukoliko se radi samo o "zagrijavanju", to nam govori kako će naredni
mjesec donijeti, pored vremenskih, i visoke političke temperature i
pregrijavanja, što u situaciju u kojoj se nalazi BiH, a posebno Federacija,
kada se trebaju donositi hitna rješenja za izlazak iz krize i približavanje
eurointegracijama, nije ni malo ohrabrujuće, jer, ako ništa drugo, sada nam
svima treba "spuštena lopta", smiren ton, hladno čelo, dogovor i
saradnja.

Ono što je već sada evidentno, peti Kongres SDA biće, sasvim
sigurno, najznačajniji politički dogaðaj u ovoj godini, a za Bošnjake od iznimne
važnosti, jer, jednostavno, stranka SDA je najveća bošnjačka stranka a stanje u
kome se nalazi ovaj narod (političko, nacionalno, kulturno, ekonomsko) je
naprosto neizdrživo, i ako ne doðe do nekih prijelomnih (da ne kažemo
radikalnih) rješenja na njegovom općem oporavku, očekuje nas pucanje po brojnim
šavovima. No, postoje i strahovanja da i sam Kongres ne donese nešto što bi još
više opteretilo postojeće stanje, a to je neka vrsta stranačkih podjela i
fragmentiranja na neke od struja koje su, htjelo se to priznati ili ne, tamo
prisutne.

Zato je odgovornost bošnjačkih političara, javnosti i
medija, beskrajno velika. Oni moraju sve učiniti da se izbori u SDA sprovedu
maksimalno mirno i dostojanstveno, da se cijelom toku kampanje pristupi na što
je moguće racionalniji način, snagom argumenata, konstruktivnih i optimalnih
rješenja, da se posreduje iz moralne, islamske pozicije (svi smo braća), sa
sviješću da bi svaki pogrešan korak mogao značiti nacionalnu katastrofu.
Islamska zajednica i imami trebaju uzeti učešća, ne u kampanji za ovoga ili
onoga (uostalom delegati biraju na Kongresu), već u stvaranju one klime i
atmosfere koja će biti najpogodnija da sve proðe u miru i dostojanstvu, da se
izborna rješenja prihvate kao demokratski čin, te da i oni koji pobijede i oni
koji ne budu pobjednici zajednički nastave onim putem koji će biti najbolji za
Bošnjake i Bosnu i Hercegovinu, najbolji za sve nas, za budućnost naše djece,
generacija koje dolaze.

Želeći dati kakav-takav doprinos takvom ozračju (nasuprot forsiranju
sukoba, što već rade neki mediji, sa posebnim uživanjem i nerijetko –
iživljavanjem) naš list je (miješajući se u politiku, ali generalno) na potpuno
ravnopravnoj osnovi, razgovarao sa trojicom budućih kandidata za predsjednika
SDA.

Dijalog, dogovor, kompromis i politika korak po korak jedino
je pravo rješenje za Bosnu i Hercegovinu

i izlazak iz krize u kojoj se nalazimo

kaže u razgovoru za naš list aktuelni predsjednik Stranke
demokratske akcije, ističući da je to kontinuitet politike koju je vodio
rahmetli Alija Izetbegović

PREPOROD: – Gospodine Tihiću, usvajanjem amandmana kojim je
Distrikt Brčko ugraðen u Ustav BiH pokazana je dobra volja i spremnost na
razgovor o ustavnoj reformi. Kakve su implikacije ?

TIHIÆ: – Rješavanjem pravnog statusa Distrikta Brčko jeste
jedan od rezultata »prudskog« procesa u kojem su na odreðen način učestvovali
Amerikanci – supervizor za Brčko i pvi zamjenik visokog predstavnika Raffi
Gregorian, ambasador SAD u našoj zemlji Charles English i drugi. Time je
otvorena priča o ustavnim amandmanima. Riješeno je važno i teško pitanje koje
nije moglo biti riješeno u Dejtonu. I to na najbolji mogući način kroz ustavni
amandman. Mislim da je to podsticaj za nastavak reformi, podsticaj svima nama,
a i svim drugim parlamentarnim strankama.

PREPOROD: – Prudski proces je pod lupom. Koliko je sam
»prudski poroces« slabiji u odnosu na »aprilski paket« mjera za BiH?

TIHIÆ: Prudski proces obuhvata rješavanja najvažnijih
pitanja u Bosni i Hercegovini, od ustavne reforme, državne imovine, popisa
stanovništva, povratka, pravnog statusa Distrikta Brčko, a tokom procesa se
javljaju i druga pitanja. Znači, to nije samo ustavna reforma, već i druga
važna pitanja. Upravo stoga nazvali smo ga procesom zato što on svaki put
podrazumijeva dogradnju onoga već dogovorenog. U Prudu smo postavili okvire, a
kasnije u Sarajevu, Banja Luci itd. dogradićemo te okvire i popuniti ih
odreðenim rješenjima koja nas približavaju konačnom rješenju. Sada je veoma
teško, u ovim i ovakvim odnosima političkih snaga, doći do nivoa »aprilskog
paketa«. Odgovornost je, prije svega, na onima koji su srušili »aprilski
paket«, a nisu ponudili ništa bolje. Meðutim, šta je alternativa prudskom
procesu? Šta je uopće u BiH alternativa dijalogu u toku tog porocesa? Ako imamo
alternativu, dajte da je vidimo! Dok god nemamo bolja rješenja, ja sam za
razgovore ne samo prudske trojke gos. Dodika, Čovića i mene, nego svakako i
gosp. Silajdžića, gosp. Lagumdžije i drugih političara koji imaju svoje
poslanike u Parlamentu BiH. U tom smislu sam Silajdžiću poslao pismo – pojasnio
mu duh prudskog procesa i ponudio sudjelovanje u njemu. Do danas nisam dobio
odgovor. Rušiti je lahko, ali je graditi teško.

Svojim životom i radom svjedočim da ne mogu zaboraviti
prošlost

PREPOROD: – Vaš politički stav o »prevazilaženju uloge
žrtve« izazvao je osude nekoliko bošnjačkih književnika koji su taj stav
okarakterzizirali i kao izdaju nacionalnih interesa?

TIHIÆ: – Obično oni koji nemaju argumente potežu velike
riječi: izdaja i prodaja. Cijeli prudski proces i moje posjete koje sam imao
Srbiji, Crnoj Gori i Hrvatskoj kritikovane su od onih ljudi i onih političara
koji su to trebali da rade po svojoj službenoj dužnosti. I ova pitanja prudskog
procesa trebali su da rješavaju članovi Predsjedništva BiH koji imaju
legitimitet naroda i koji su izabrani. Nisu ništa radili od aprila 2006.godine,
jer već tri godine nisu ponudili bolja rješenja. I, umjesto da snose
odgovornost zbog toga, oni kritikuju sad Sulejmana Tihića koji pokušava da
nešto riješi. Jer, evo da nisam razgovarao, ne bismo imali amandman za Distrikt
Brčko. Tako isto kada je u pitanju moja izjava, odnosno izjava na Glavnom
odboru SDA – »da bošnjačko-bosanska politika mora promijeniti pasivnu poziciju
žrtve i okrenuti se rješavanju problema sadašnjosti i problema budućnosti«. I
obično tu svi kritičari staju, ne slijede nastavak moje misli i moje izjave jer
im one izizbijaju sve adute za kritiku. A, rekao sam i ovo: »To podrazumjeva da
mi moramo učiniti sve i stvoriti uvjete da odgovorni za zločine odgovaraju kako
u Hagu tako i na domaćim sudovima, odnosno sudovima u susjednim državama, da
moramo omogućiti institucijama da rade svoj posao, a da mi političari treba da
rješavamo probleme sadašnjosti i budućnosti. I da nam to bude prioritet«. To se
izokrenulo u smislu: Tihić hoće da zaboravi prošlost, Tihić zagovara zaborav
prošlosti… Pa, ne može Sulejman Tihić zaboraviti torture pet logora kroz koje
je prošao. Ja sam prvi javno svjedočio Haškom sudu i to u četiri najveća
predmeta gdje sam svojim primjerom, svojim svjedočenjem pomogao da odgovorni za
zločine budu kažnjeni. Svjedočio sam u predmetu protiv Šešelja, Tadića, Šamačke
grupe, Miloševića, a evo, ponovo sam pozvan kao svjedok optužbe na suðenju
srpskim obavještajcima. Dakle, ja svojim životom, načinom i radom svjedočim da
ne mogu zaboraviti prošlost. Meðutim, radi se o čisto o zlonamjernom poturanju,
lažima, što sve govori o ljudima koji posežu za tim.

PREPOROD: – Pitanje povratka se, još uvijek, nameće kao
jedno od ključnih pitanja u očuvanju cjelovitosti BiH. Čini li država dovoljno
na povratku?

TIHIÆ: – Ja sam u tri mandata bio poslanik u Narodnoj
skupštini RS-e i kao predsjenik SDA i bio direktno uključen u proces i pomoć
povratku. U tom smislu mogu da kažem da sam neku vrstu svoje političke
afirmacije doživio kroz političku borbu u Republici srpskoj gdje sam radio na
povratku. Nema naselja u RS-u u koje nisam došao i gdje nisam činio napore u
pomoći povratku. Ne znam da li treba isticati, ali i moj sin Anvar, koji je kao
diplomirani pravnik bio zaposlen u Sarajevoosiguranju, vratio se u Bosanski
Šamac. Moje unuke Emina i Selma sada idu u školu u Bos. Šamcu. Na taj način
pokazujemo svojim primjerom koliko smo zainteresirani za povratak. Kao Stranka
Demokratske Akcije činimo sve. Prošle godine smo obavezali budžet koji ide za
povratak. Evo, sa gosp. Dodikom i gosp. Čovićem u okviru prudskog procesa smo
dogovorili 500 miliona KM kredita za pomoć održivom povratku. Meðutim, kroz ovo
proteklo vrijeme bile su razne opstrukcije i mi smo se s time nosili koliko smo
mogli. Unatoč svemu, ne smijemo posustati, treba nastaviti intenzivno raditi na
tome. Na prošlom sastanku sa Dodikom i Čovićem složili smo se da bi iz
Centralne banke, iz neobavezene rezerve, trebali izdvojiti jedan grant za
povratak.

PREPOROD: – Za razliku od vas i vašeg sina mnogi bošnjački političari
svoju djecu šalju na školovanje u inozemstvo, a omladinu pozivaju da ostanu
dosljedni svojoj domovini…?

TIHIÆ: – To najbolje govori o tim i takvim političarima – ko
su, kakvi su i koliko su iskreni. Svoju sam djecu učio da vole svoju zemlju. Za
mene je Bosna i Hercegovina najljepša zemlja i jedina domovina. Da mi ponude
bilo gdje da živim – ja je ne bih napustio. Drago mi je da i moja djeca, a i
unuke, vole Bosanski Šamac. On sada nema onaj prvi naziv – Bosanski, ali zvaće
se opet, ako Bog da, Bosanski Šamac.

PREPOROD: – Koliko bi pitanje reforme policije doprinijelo
kontinuiranom povratku?

TIHIÆ: – Suradnja izmeðu gosp. Silajdžića i mene, kao i
izmeðu naših stranaka kao takva »pukla« je upravo na reformi policije. Jer je
gosp. Siljadžić pristao na dogovor sa gosp. Dodikom, pristao je na nešto što
nije reforma policije. Vidimo u posljednje vrijeme da se iz Vlade RS-a ne može
uzeti ni jedan papir bez njihove suglasnosti. Kakva je to reforma? To nije
nikakva reforma. Tu se odstupilo od svih evropskih principa. Mi smo prije toga
imali daleko bolja rješenja na koja nismo pristali. A, onda na kraju pristali
smo na rješenja koja ne znače reformu policije nego praktički predstavljaju
legalizaciju policije RS. Kad ćemo se ponovo vratiti na to pitanje i kad ćemo
moći to pitanje na drugačiji način rješiti? Vjerojatno kroz ovu vrstu ustavne
reforme koja predstoji.

PREPOROD: – U protekom periodu Islamska zajednica je ostala
bez vakufske imovine koja je oduzeta i nacionalizirana. Ni do sada ta imovina,
izuzev pojedinačnih primjera, nije vraćena?

TIHIÆ : – Ranije, u ovom novom periodu od 1990.godine pa do
negdje 1998. godine to se moglo lakše i jednostavnije rješavati. Imali smo
drugačije procedure. Nakon Dejtonskog ustava i konstituiranja vlasti po Ustavu,
bilo je daleko teže. Jer bismo morali donijeti odreðene zakone i za to dobiti
političku suglasnost i jednog, i drugog i trećeg naroda. Da smo Bogdo ranije to
uradili kad je bila Skupština Republike BiH, kada je bila opća podrška. Sada su
to komplicirani razgovori i pregovori oko povratka imovine. Mi u stranci SDA
činimo odreðene napore da kroz privremena rješenja, davanje u posjed vakufske
imovine koja se može dati u posjed donesemo takve vrste odluka. Kada će se to
pitanje definitivno i trajno riješiti ostaje da vidimo. A, vidi se da zasada
nema konsenzusa. Postoje sada druge vrste problema kao recimo one ekonomske
naravi koji otežavaju rješavanje ovih pitanja. U krajnjoj liniji, odreðena
rješenja vezana su za finansije. Da bi se neka imovina vratila, da bi se vakufska
imovina koja je uzurpirana ili nacionalizirana vratila Islamskoj zajednici bit
će potrebno nekoga iseliti. A, takvima bi se takoðer moralo naći nekakvo
rješenje. Za takvo šta su neophodna finansijska sredstva.

Funkcioneri Stranke izdvajaju iz svog ličnog dohotka za
izgradnju zgrade Rijaseta

PREPOROD: – Svjedoci smo harange i medijskih napada na
Islamsku zajednicu i reisu-l-ulemu osobno. Zašto bošnjački politički
establišment šuti?

TIHIÆ: Nije tačno da svi šutimo. Stranka SDA je do sada u
tri navrata reagirala zbog napada na Islamsku zajednicu, kao i napada na
reisu-l-ulemu, prvenstveno i kroz saopćenja za javnost i kroz saopćenja sa
sjednice Glavnog odbora. Mi smo reagirali. Ne znam sada koliko su se druge
stranke uključile i reagirale. Što se tiče SDA, mi uvijek u principu podržavamo
sve ono što Rijaset i organi Islamske zajednice odluče i tome dajemo podršku.
Tako smo učinili i kad je u pitanju izgradnja zgrade Rijaseta IZ BiH. Ne samo
da smo mi dali političku podršku, nego smo donijeli odluku da SDA bude jedan od
donatora i da svi mi dužnosnici Stranke izdvajamo iz svog ličnog dohotka za te
namjene. Ja sam to prvi učinio i od moje plaće se već izdvajaju sredstva za
izgradnju upravne zgrade Rijaseta Islamske zajednice Bosne i Hercegovine.

PREPOROD: – Niste nailazili na osude medija i njihovih
nalogodavaca koji se ne slažu sa time?

TIHIÆ: O tome sam otvoreno govorio i u drugim prilikama i na
drugim mjestima. I ne samo to. Bez obzira što to nekad neko stavlja u neki
drugi kontekst, moj lični odnos prema Islamskoj zajednici je takav da sam
uvijek podržavao ono što Islamska zajednica odluči i činio sve da pomognem u
izgradnji vjerskih objekata. Da ne ispadne kao hvalisanje, ali lično sam
pomogao u obnovi dviju potpuno porušenih džamija, i to u RS – u Rogatici, gdje
sam pomogao u osiguranju donacije, kao i džamije u Bosanskom Šamcu, koja će
imati još dodatni objekat.

PREPOROD: – Kako, inače vidite ulogu imama i uopće Islamske
zajednice u političkom životu Bosne I Hercegovine?

TIHIÆ : Mislim da su imami kada je u pitanju povratak u RS-u
dali značajan doprinos. Bez njih bi povratak gotovo bio nemoguć. U političkom
životu tu treba naći pravu mjeru. Jer, Islamska zajednica je po meni
institucija koja je starija od svakoga pojedinca, koja obuhvata sve nas, ne samo
Bošnjake nego i druge muslimane u BiH. Islamska zajednica treba da uzme učešće
i u političkom životu, posebno kad se radi o važnim ključnim pitanjima.
Normalno, da se pri tome ne upušta u operativne odnose, nego opće odluke. I,
ona, dakako, ima pravo da iznosi svoje stavove i daje mišljenje o najvažnijim
pitanjima ne samo vjere nego i države BiH i Bošnjaka. Nije dobro da se Islamska
zajednica svrstava politički niti uz nekog pojedinca, ni uz neku stranku, jer
to devalvira njenu neutralnost, poziciju i misiju vjerske institucije.

Teško je voditi politiku bez medija

PREPOROD: – Mnoge političke stranke u Evropi i svijetu imaju
svoje glasilo. To nije novina, nego nužnost. Kako SDA medijski djeluje?

TIHIÆ: Mi nemamo svoje glasilo, niti štampane medije, ni TV.
I to traje dugo. To traje još dok je bio rahmetli predsjednik Alija
Izetbegović. On je smatrao da mediji treba da budu profesionalni i neovisni. Mi
smo se otprilike tako i ponašali. Meðutim, sada po mnogo čemu vidimo da je
izuzetno teško voditi politiku bez podrške medija, ako nemamo nekoga ko će
objašnjavati ono što radimo. Za razliku od medija koji iskrivljuju, izmišljaju
kako je Tihić rekao ovo ili ono, mi moramo to demantirati i na to trošimo
vrijeme i energiju. Najgore je što često javnost – obični graðani povjeruju
takvim informacijama. Naravno, najbolje je rješenje da imamo profesionalne
medije i neovisne.

PREPOROD: – Ima i profesionalnih novinara koji rade za
nekoga?

TIHIÆ: – Ima. Slažem se. Ima takvih novinara koji rade za
odreðene stranke koje čak kontrolišu i javne medije. S druge strane, imamo i
medije pod uticajem grupa jer u tome imaju odreðene privatne interese.

PREPOROD: – Iako nam sadašnjost nije nimalo ružičasta, pitao
bih Vas kako vidite budućnost Bosne I Hercegovine?

TIHIÆ: Ja sam optimista po tom pitanju. Taj optimizam gradim
na onome svemu što je do sada bilo i kako se neke stvari odvijaju. Sjećam se
kad sam išao u Republiku Srpsku kao poslanik. Tada su me pratili transporteri i
helikopteri, a kada sam izašao za govornicu psovali su mi mater, pljuvali i
prijetili. Tada nismo smjeli izaći na ulice Bijeljine ili Banja Luke. I, ako to
poredimo sa sadašnjim stanjem, moramo konstatirati da su mnoge stvari tada
izgledale nezamislive. Ko je mogao pomisliti da ćemo imati jedinstvenu vojsku,
jedan pasoš, jednu državnu graničnu službu, jednu obavještajnu službu…? Sve
je to išlo uzlaznom linijom tdo aprila 2006.godine. Nakon toga imamo tri godine
zaostatka. Ali, ja vjerujem u Bosnu i Hercegovinu, vjerujem u njenu budućnost.
Moramo svi učiniti napore, uložiti svo znanje, mudrost, vrijeme na dgovore,
razgovore, kompromise, te korak po korak, nekad veći, nekad manji, rješavati
naše probleme sa političkim predstavnicima iz srpskog i hrvatskog naroda, kao i
predstavnicima svih graðana. Jedino takvom politikom, politikom koju je vodio
rahmetli Alija Izetbegović, politikom korak po korak BiH može ići naprijed, ići
u bolju budućnost.

PREPOROD: – Znači li to i da će SDA na tom putu poslije
Kongresa ostati jedinstvena i ustrajna?

TIHIÆ: – Peti Kongres SDA, po ocjenama mnogih analitičara –
i domaćih i stranih, jeste najvažniji dogaðaj u Bosni i Hercegovini u
2009.godini. Mi želimo da na ovom Kongresu pošaljemo jednu snažnu poruku –
poruku dijaloga, dogovora, kompromisa, poruku političkim predstavnicima i
srpskog i hrvatskog naroda o realnim rješenjima za BiH, poruku puta izlaska iz
krize u koju je zapala naša zemlja kako politički, tako i ekonomski. Ja
vjerujem da ćemo na ovom Kongresu izaći još snažniji i jedinstveniji i da će
ovaj Kongres imati priliku da bira izmeðu najmanje dva ili tri dobra kandidata
za predsjednika Stranke.

Autor: A.Kadribegović
www.preporod.com