HomeGlas islamaIntervjuBeogradu nije lahko naviknuti se na našu slobodu 9. Augusta 2009. Intervju 1040 Na pitanje kako ocjenjuje reakcije srbijanskih medijana posjetu Kosovu, Reisu-l-ulema odgovara: Ja to donekle i razumijem. Jer teže se odučiti ili odviknuti od starih navika, nego naučiti ili naviknuti se na nove navike. Beograd još živi sa nekim starim navikama, kao što je navika da nam Beograd propisuje gdje možemo a gdje ne možemo da idemo, te s kim možemo a s kim ne možemo da se družimo. Dakle, razumijem da se Beogradu nije lahko naviknuti na našu slobodu, ali ako hoće mi ćemo im pomoći da shvate da ovdje na Balkanu je definitivno jasno da ili ćemo svi biti slobodni ili niko neće biti slobodan. To je istina koja treba da nas sve obavezuje. Mina: Nije mijenjan sastav delegacije? Reisu-l-ulema: Delegacija Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini koja je posjetila Kosovo ista je ona koja je nedavno posjetila Sandžak, odnsono Islamsku zajednicu u Srbiji: Edhem Bičakćić, predsjednik Sabora IZ-e BiH, Muhamed Salkić, genralni sekretar Rijaseta IZ-e BiH, Aziz ef. Hasanović, pomoćnik muftije zagrebačkog, Mirza Šabić, član Mšihata Islamske zajdnice u Hrvatskoj, Aziz Kadribegović, glavni urednik islamskog informativnog lista „Preporod". Mina: U delegaciji su bili i predstavnici IZ-e u Srbiji. Reisu-l-ulema: Glavni Muftija u Srbiji Muamer ef. Zukorlić i rektor internacionalnog univerziteta u Novom Pazaru Mevlud ef. Dudić zamoljeni su da budu u delegaciji Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, koja je posjetila Kosovo, zato što je Sandžak u administrativnoj organizaciji Islamske zajednice u bivšoj Jugoslaviji bio vezan za Prištinu i zato što je Sandžak važan za buduće odnose izmeðu Albanaca i Bošnjaka u okviru suradnje Islamske zajednice na Kosovu i Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Mina: Kakvi su Vaši utisci nakon susreta sa muftijom Trnavom? Reisu-l-ulema: Sa muftijom kosovskim Naim ef. Trnavom susretao sam se više puta na mnogim mðunarodnim konferencijama, ali nisam imao priliku da se s njim družim duže vrijme. Trodnevna posjeta Kosovu, gdje smo imali priliku da se družimo po cijeli dan, omogućila nam je da se meðusobno upoznamo i sprijateljimo u najboljen značenju te riječi. Muftija Trnava je prije svega dobar i plemenit čovjek. Obrazovan i učen. Širokog pogleda na svijet. Ponosan na svoju vjeru i na svoju naciju. Predan svom muftijskom poslu. Poštovan kod svojih kolega i priznat kod albanskih političara. Poznat po svojoj principijelnosti u stavovima o bitnim pitanjima za albanski narod. Otvoren za suradnju sa drugim i drugačijim. Sretan sam što mi se pružila prilika da ga upoznam i da osjetim njegovo poštovanje prema Bosni i Bošnjacima. Uvjeren sam da će naše prijateljstvo utemeljeno na obostranom poštivanju biti od velike koristi za naša dva naroda na Balkanu te da će suradnja izmeðu Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini i Islamske zajednice Republike Kosovo biti od povijesnog značaja za istinu, pravdu, mir i pomirenje na Balkanu. Naša suradnja treba da bude lakši put Kosova i Bosne prema euroatlanskim integracijama. Postoji jasna suglasnost meðu nama da je Europa naša sudbina u povijesnom i civilizacijskom smislu i mi oko toga nemamo dilema. Nadam se da će i Europa pravilno razumjeti naše namjere i naše aspracije. Mina: Kako ovjenjujete susret i razgovor sa predsjednikom Kosova? Reisu-l-ulema: Naravno, susret sa predsjednikom Fatmirom Sejdijuom cijenim kao simbol prijateljstva i želje za suradnjom izmeðu Albanaca i Bošnjaka u najširem smislu te riječi. U gotovo jednosatnom otvorenom razgovoru predsjednika Fatmira Sejdijua doživio sam kao blisku osobu, kao da smo se više puta sreli. Osjetio sam blagost u njegovim riječima i izraze poštovanja prema nama. Sa osmijehom na licu i toplinom u duši primio je naš poklon – Šerifovičev Kur'an. Preporučio nam je – muftiji Trnavi i meni – da suraðujemo za dobrobit svih i da razvijamo mðuvjerski dijalog kao temelj budućih dobrih odnosa na Balkanu i u Europi. Mina: Dali ste iznenaðeni reakcijom srpskih političara u BiH zbog posjete Kosovu? Reisu-l-ulema: Nisam iznenaðen bahatošću srpske politike u Bosni i Hercegovini, ali jesam iznenaðen sljepoćom političara koji neće da vide da se raða novi dan. Jer, oni koji Bosnu i Hercegovinu drže u blokadi, koji osporavaju da država Bosna i Hercegovina ima svoju himnu, koji se protive da državni parlament Bosne i Hercegovine usvoji rezoluciju Europskog parlamenta o Srebrenici kojom se 11. juli proglašava danom sjećanja na gnocid, oni koji opstruiraju donošenje potrebnih zakona za slobodni vizni režim svih graðana Bosne i Hercegovine, onaj koji, tj., premijer države Bosne i Hercegovine, godinama prodaje praznu priču da bi nas što duže i što dublje držao u blokadi, koja sve više liči na koncolgor, kojeg su Sarajlije živjele četiri pune godine – ti, dakle, nemaju pravo da nam govore gdje možemo ići, s kim se možemo družiti i s kim možemo saveze sklapati. Oni treba da shvate da je prošlo vrijeme ucjena. Čuvanje hatora srpskoj politici Bošnjake vodi u propast. Uvažavajući da ne povrijedimo nerazumne zahtjeve srpske politika nas se unazaðuje u svakom pogledu. Znajući za te naše obzire i strahove, srpska politika samo pojačava svoje ucjne i opstrukcije, često i na vlastitu štetu, ali neka živi „inad politika". No, oni zaboravljaju da vrijeme „inad politike" prolazi; da prolazi vrijeme straha i neslobode. Politika „Njet" je potrošena. Ovo je vrijme „Da" slobodi i napretku svih ljudi i naroda. Ovo je vrijeme u kojem naša djeca imaju pravo na edukaciju i na slobodu kretanja. Ovo je vrijeme u kojem se ne može graditi sreća na nesreći drugoga. Prošlo je vrijeme ratova. Ovo je vrijeme mira i suradnje svih naroda na Balkanu i u Europi. Što prije to svi shvatimo, bit će nam svima bolje. Mina: Mediji u Srbiji su dali značajan publicitet posjeti i bilo je oštrih kritika! Reisu-l-ulema: Ja to donekle i razumijem. Jer teže se odučiti ili odviknuti od starih navika, nego naučiti ili naviknuti se na nove navike. Beograd još živi sa nekim starim navikama, kao što je navika da nam Beograd propisuje gdje možemo a gdje ne možemo da idemo, te s kim možemo a s kim ne možemo da se družimo. Dakle, razumijem da se Beogradu nije lahko naviknuti na našu slobodu, ali ako hoće mi ćemo im pomoći da shvate da ovdje na Balkanu je definitivno jasno da ili ćemo svi biti slobodni ili niko neće biti slobodan. To je istina koja treba da nas sve obavezuje. Mina: Jedan o ciljeva posjete je i susret sa Bošnjacima na Kosovu. Kakve nosite impresije sa tih susreta? Reisu-l-ulema: Veoma sam bio uzbuðen susretom sa Bošnjacima na Kosovu. Nisam u stanju opisati taj osjećaj, ali mogu reći da će mi ostati u trajnom sjećanju. Posebno sam emotivno doživio pojavu bošnjačke omladine, djevojaka i mladića, koji su nam proučili ilahiju. U Bošnjacima na Kosovu vidio sam sebe, svoga djeda, svoju nanu, svoju majku, svoga oca, svoga brata, svoju sestru. Vidio sam u njima tu neviðnu ljubav prema Bosni. Tu sam shvatio da smo mi zaista narod, koji zna ko je, odakle je i šta je po vjeri i po naciji unatoč samoći koja traje više od jednog stoljeća. Narod koji je uspio sačuvati svoj vjerski, kulturni i nacionalni identitet bez ikakve pomoći iz bilo kojeg centra – onako sam po sebi i svom unutarnjem osjećaju i svijesti, taj narod ne može niko pokoriti, taj narod će, uz Allahovu pomoć, opstati, ostati i napredovati na putu njegovog nacionalnog, kulturnog i vjerskog buðenja. Taj narod zaslužuje poštovanje cijeloga svijeta. Mina: A fenomen Bošnjaka srbofila? Reisu-l-ulema: Postoji meðu Bošnjacima i fenomen srbofila, koji je čisto na štetu općeg interesa Bošnjaka na Balkanu. No, to je sada na izmaku, jer Bošnjaci sve više prepoznaju ko im je pravi a ko krivi prijatelj. Mina: Na koncu, kako biste sumirali ovu posjetu, kakav je Vaš opći utisak? Reisu-l-ulema: Neki kažu da je naša posjeta Kosovu od povijesnog značenja. Vjerovatno je to tako, ali ostavimo vremnu da se to i potvrdi. Ono, pak, što se može i sada sa sigurnošću reći: Islamaka zajednica Republike Kosovo i Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini otvaraju novu stranicu u suradnji na dobrobit albanskog i bošnajčkog naroda. Savez izmeðu Bošnjaka i Albanaca preko Islamske zajdnice treba da obraduje svakog dobronamjernog čovjeka, jer mi želimo mir i stabilnost na Balkanu i u Europi; jer mi hoćemo da živimo u slobodi naše vjere i nacije; jer mi hoćemo da budemo sposobni da se branimo, da nam se više nikad ne ponovi progonstvo. Posjeta delegacije Islamske zajednice Bosne i Herecegovine Kosovu je više nego uspješna i više od naših očkivanje. Molim Allaha Uzvišenog da nas pomoge na putu slobode i mira za svakog čovjeka i sve narode svijeta.
