Vjeronauka na udaru

U izvoðenju vjeronauke trebalo je spriječiti muslimane da budu vodeći u državi. Ali kako ih spriječiti? Jednostavno, uz pomoć državnih poltrona i falsifikatima. Oprobane udbaško-propagandno-političke metode, već provaljene i razotkrivene, ali tamo gdje imaju podršku, još uvijek prolaze. A podršku imaju i prolaze u Tutinu, najnerazvijenijem i najzaostalijem gradu u Srbiji, koji decenijama nije spreman ništa da mijenja.

Od kada je vjerska nastava kao školski predmet, poslije oktobarskih promjena u Srbiji, počela da se uvodi u školski sistem, islamska vjeronauka je prednjačila u svemu. Napravljeni su planovi i programi, napisani i odštampani udžbenici, a najveća pažnja je poklonjena obrazovanju i unapreðenju nastavnog kadra, tako da ogromna većina islamskih vjeroučitelja ima završenu visoku stručnu spremu, ili su studenti završnih godina Islamskog fakulteta.
Veliki značaj ima i to što je vjeronauka ozbiljno shvaćena od strane Islamske zajednice i što su u Vladina tijela i komisije delegirani ljudi koji su se zalagali i svim sredstvima borili da ovaj projekat uspije.
I onda, kao i za sve drugo u Srbiji, uspjeh se ne prašta. Iako je Islamska zajednica u Srbiji, naravno sa predstavnicima drugih zainteresovanih vjerskih zajednica, iznijela cjelokupno breme uvoðenja vjeronauke u škole, pojavili su se falsifikatori koji sada hoće da se okoriste i  tuði rad prisvajaju za sebe, a nigdje ih nije bilo kada se trebalo boriti i izboriti za vjersku nastavu, za planove i programe, za udžbenike, za školovanje kadrova…
Da je politička tvorevina, vlastodržaca iz Beograda, paravjerska tvorevina okupljena oko odmetnika iz Islamske zajednice, pokazuje kad god je u prilici. Stvoreni su da po nalogu mentora upropašćavaju i degradiraju sve ono što je dobro u Sandžaku. A u Sandžaku je bilo dobrih projekata, koji su zaživjeli, te prodrmali i usmjerili Bošnjake i ostale muslimane naprijed, ka vrhu, koji im prema kvalitetu i pripada.
Medresa je jedan od tih projekata – škola koja je za kratko vrijeme iškolovala najkvalitetnije kadrove, a kasnije i najbolje studente na raznim fakultetima u zemlji i svijetu. Falsifikatori su u otetoj zgradi u Prijepolju napravili falsifikat medresu i time degradirali sve Bošnjake i ime medrese. Zatim, dječja obdaništa i predškolske ustanove, ponovo imaju falsifikat u režiji izdajnika. Falsifikatori uz pomoć države i lokalnih političara udaraju najviše na obrazovanje i obrazovne institucije muslimana.
Sada je na red došla i vjeronauka. I u izvoðenju vjeronauke trebalo je spriječiti muslimane da budu vodeći u državi. Ali kako ih spriječiti? Jednostavno, uz pomoć državnih poltrona i falsifikatima. Oprobane udbaško-propagandno-političke metode, već provaljene i razotkrivene, ali tamo gdje imaju podršku, još uvijek prolaze. A podršku imaju i prolaze u Tutinu, najnerazvijenijem i najzaostalijem gradu u Srbiji koji decenijama nije spreman ništa da mijenja.
Tutin je jedini grad u Sandžaku u kojem se vlast nije promijenila godinama, a ništa dobro nije donijela svojim graðanima. E ta i takva vlast postavlja direktore škola, a oni po nalogu vlasti izbacuju sa posla vjeroučitelje koji godinama uspješno rade i na njihova mjesta zapošljavaju nekompetentne i neobrazovane ljude. Slična je situacija i u pojedinim školama u sjeničkoj i prijepoljskoj opštini, gdje su ostali direktori koje je postavila prethodna vlast, ali je u Tutinu diskriminacija i ometanje vjerske nastave najizraženije.
U opštini Tutin, od početka školske godine, direktori osnovnih i srednjih škola, uz pomoć i podršku lokalne samouprave, vrše opstrukciju islamske vjeronauke i vjeroučiteljima koji imaju validna rješenja potpisana od člana Vladine komisije za sprovoðenje vjeronauke, dr. Mevluda Dudića, ne dozvoljavaju da rade i izvode nastavu.
Problemi su zastupljeni u svim osnovnim i srednjim školama na području opštine Tutin, u gradu, kao i u seoskim školama. Direktori škola na posao primaju ljude koji nemaju ni završenu školu, a ni rješenje potpisano od člana Vladine komisije. Njihova rješenja su falsifikat, ali za direktore validna, a otpuštaju se vjeroučitelji koji taj posao obavljaju od samog početka vjerske nastave, kao što je profesor Džavid Preljević iz Tutina, koji je vjeroučitelj od 2001. godine, a ove godine je ostao bez posla.
Situacija u opštini Tutin je napeta i prijeti da eskalira u sukob. U selu Suhi Do, gdje je legalan i legitiman vjeroučitelj prof. Edib Zukorlić i gdje su svi roditelji i djeca za to da on i dalje bude vjeroučitelj, direktor Osnovne škole „Ibrahim Bakić“ iz Ljeskove postavio je drugog vjeroučitelja sa falsifikovanim rješenjem.
Profesor Edib Zukorlić redovno dolazi na posao, ali je spriječen da drži nastavu, tako da se stvara ružna i napeta atmosfera u samoj školi. Direktor škole je u par navrata pozvao policiju koja je privodila profesora Zukorlića, a nelegalnog vjeroučitelja, iako je prijetio i vrijeðao profesora Ediba, ostavljali su na miru.
Edib Zukorlić je u izjavi za Glas islama rekao: „Direktor škole od mene je tražio da se udaljim iz škole navodno čekajući iz Ministarstva prosvjete da mu daju instrukcije kako da postupi. Ja sam upućen od strane Islamske zajednice da budem vjeroučitelj, a direktor je na svoju inicijativu to odbio i traži od mene da napustim sva isturena odjeljenja matične škole u Ljeskovi. Roditelji učenika nisu to željeli, zbog mog dosadašnjeg rada, jer bili su zadovoljni časovima vjeronauke i traže od mene da budem i dalje vjeroučitelj njihovoj djeci. Ja sam roditeljima i učenicima izašao u susret i tražim od nadležnih organa da odluče i da prekinu ovu direktorovu samovolju. Mi vjeroučitelji smo odlučni da ne odustajemo i bit ćemo na raspolaganju učenicima i njihovim roditeljima. Nećemo dozvoliti da se politika miješa u unutrašnje stvari naše vjere. Ja se pozivam na zakon koji kaže da direktor može da odlučuje u slučaju predmeta koji je alternativa vjeronauci, a da za vjeronauku mora da konsultuje Vladinu komisiju koja izdaje rješenja.“
Slična situacija je i u samom gradu Tutinu, gdje su i direktori Gimnazije, Tehničke i nekih osnovnih škola otvoreno rekli vjeroučiteljima da donesu rješenja potpisana od paravjerske tvorevine i bit će upošljeni, u suprotnom neće biti ništa od posla.
Vjeroučiteljica Enisa Sokolović, koja je do prošle godine radila u Osnovnoj školi „Vuk Karadžić“ u Tutinu, a sada je ostala bez posla, za Glas islama kaže: „Ja se osjećam poniženo i degradirano. Od prošle godine traje ova hajka. Na moje mjesto prošle godine je bila primljena djevojka koja ima završenu samo srednju školu, a ove godine je primljena djevojka koja još nije diplomirala na fakultetu, a ja sam fakultet završila. Zbog političkih razloga direktor mi uskraćuje pravo da radim u toj školi. Pitala sam direktora i on mi je rekao da od ove godine važi pečat jedino iz „rijaseta“ i to mu je bio izgovor, i još mi je rekao: – Nemoj da pravite probleme, ipak vi potražite posao u drugoj školi.“
I dok direktori provode samovolju, ili volju svojih političkih mentora, najviše trpe djeca muslimana koja ne dobijaju vjersko obrazovanje na koje po zakonu imaju pravo.

Nermin Gicić