Muhammed svevremenska ličnost

U spoju svoje poslaničke i ljudske misije, Muhammed, a.s, pored toga što
je donio Kur'an – Allahovu riječ, bio je njen prvi ljudski sprovoditelj
i prvi koji se osvjedočio u njeno ispunjenje. Dakle, svojim životom on
je Uputu pokazao u praksi. Kroz svoj život je iskusio sve ono o čemu
Sveti Spisi govore o iskušenjima ranijih Vjesnika Božije Riječi. I po
tome je Muhammed, a.s., Pečat. Po tome i jeste Poslanik svim svjetovima,
generacijama i ljudima, cijelom čovječanstvu.

Iskusio je Ademovu, a.s., zbunjenost i
zatečenost svijetom u kome se našao.

Pozivao je ljude, kao što je to Nuh,
a.s., činio da se ukrcaju u Laðu Spasa i budu spašeni od ponora u koji
je hrlio svijet njegovog vremena.

Bio je istinski borac vjere u Jednog
Boga poput Ibrahima, a.s., pa ga je njegov narod koji je kipove štovao
hotio ubiti.

Iskusio je sudbinu plemenitog potomka
plemenitih, Jusufa, a.s., koga su njegovi protjerali i pobjedonosno im
se vratio i velikodušno oprostio.

Ustao je protiv Faraonã svog vremena, i
poput Musa'a, a.s., svijetu donio i potvrdio Božije zapovjedi – šta
trebaju činiti, a čega se trebaju kloniti.

Govorio je iste riječi koje je govorio i
njegov prethodnik, Isa sin Merjemin, da se treba kaniti grubog odnosa
prema siročadima, oholog odnosa spram siromašnih i ugnjetavanih,
nemoćnih i potlačenih. Ta, zar Zlatno pravilo kojeg je Isa ponovio
sinovima Israilovim riječima "Činite drugima ono što biste da bude
učinjeno i vama!" nije isto što i izreka Poslanika Muhammeda: «Neće
vjerovati nijedan od vas sve dok svom bratu ne bude želio ono što želi
samom sebi!»?

Po svemu ovome Muhammed, a.s., jeste
Pečat Vjerovjesnika, ali i vjerovjesništva.  Dvije su, ipak,
karakteristike koje Muhammeda, a.s., kao ljudsku i poslaničku ličnost
odlikuju, a koje mu upravo zbog toga daju oreol «svevremenske» (u
dunjalučkom smislu) ličnosti:
– Za trajanja svog života je u
potpunosti prenio i osvjedočio Objavu koju mu je Svevišnji poslao i ona
je kao takva zapisana i sačuvana.

– Njegova poruka nije vezana za jednu
zemlju, jedan narod ili jedan jezik. Već je za cijeli ljudski rod, za
sve narode ma kojim jezikom govorili. «Svi ste djeca Ademova, a Adem je
od zemlje, Nema prednosti Arap nad nearapom niti nearap nad Arapom, osim
po čistoti duše i dobroti djela.

Muhammed, s.a.v.s., nije dozvolio da na
bilo koji način bude uzdignut mimo onoga statusa kojeg mu je dao Dragi
Bog. Njegove ikone nema, ali se danas salavati na njega donose od Istoka
do Zapada, od  Sjevera do Juga. Zato je i nemoguće, ma koliko to
pokušavali zli umovi današnjice, muslimanima a i općenito, stvoriti
negativnu sliku o Muhammedu, a.s. Jer, njegova «ikona» je njegov
svevremenski primjer koji je smiraj našao u srcima svih istinskih
vjernika.

On nije samo u svom poslaničkom ogrtaču
bio primjer, već i u svom svakodnevnom životu. Naučio je ljude kako da
ispravno vjeruju u svog Gospodara. Počašćen je puninom riječi kojom je
svoje savjete kazao. Bio je siroče, ali je bio poslušan svome amidži
koji ga je hranio, nije bio siroče kojeg je trebalo žaliti. Bio je
mladić, ali ne mladić kojem se ljudi ustručavaju povjerenje ukazati, već
je bio povjerljivi el-Emin. Bio je muž, ali nije bio neodgovorni muž
kao što su to današnji muževi koji su spremni na sve, pa i na prevaru,
laganje i obmanjivanje svojih žena, uz to nastojeći do maksimuma da
pokažu svoj machoizam. Bio je biznismen, ali ne onaj koji vara, već
pošteno zaraðuje svoju nafaku, koji svojim radnicima ne zakida, već im
isplaćuje zaradu «prije nego što se znoj od njihovog rada osuši.» Bio je
otac, pun ljubavi i saosjećanja spram svoje djece koju je odgajao
svojim primjerom, a ne silom i nasiljem u porodici što je danas opća
pojava. Bio je voða, pravedni i odgovorni voða, nije tu poziciju
koristio radi privilegije ili bogaćenja. Bio je prijatelj, pravi i
iskreni, a ne onaj koji prijatelja ostavlja na cjedilu nakon što ga
iskoristi ili u prijateljstvu vidi samo materijalnu korist. Cijenio je
čovjeka, bez obzira bio on slijepac ili bogataš, čoban ili obrazovani
pjesnik. Ovakav je živio i prije Poslaničkog ogrtača kojeg je obukao u
četrdesetoj godini života. Zbog toga i jeste mogao ponijeti tako tešku
misiju i u potpunosti prenijeti Objavu i pokazati njenu primjenu u
svakodnevnom životu.

O ličnosti posljednjeg Božijeg
vjerovjesnika Muhammeda, a.s., napisane su stotine biografija i knjiga,
od onih u kojima su iskazane simpatije prema njegovoj ličnosti i misiji
do onih koji su u njegovoj pojavi vidjeli prvo duhovnu, a potom i
civilizacijsku prijetnju. Autorica najtiražnije biografije Muhammeda,
a.s., (a izuzev Kur'ana i najtiražnijeg naslova o islamu općenito) na
Zapadu Karen Armstrong ovako govori o ličnosti koju je biografski
pokušala približiti čitaocima Zapada:

"Kao paradigmatična ličnost, Muhammed
nosi važne poruke, ne samo za muslimane, već takoðer i za ljude na
Zapadu. Njegov život je bio džihad… ova riječ ne znači "sveti rat",
ona označava "borbu." Muhammed se doslovce znojio u naporima da donese
mir ratom rastrganoj Arabiji, a mi trebamo ljude koji su spremni da ovo
učine danas. Njegov život je bio marljivo djelovanje protiv pohote,
nepravde i arogancije. On je shvatio da je Arabija na prekretnici i da
stari način razmišljanja više neće biti dovoljan… Čudno, dogaðaji koji
su se desili u Arabiji u sedmom stoljeću mogu  mnogo toga da nas nauče o
dogaðajima u našem vremenu i njihovom osnovnom značenju – mnogo više,
ustvari, od uglaðenih izjava političara. Muhammed nije pokušavao
nametnuti slijepo i nekritično podržavanje religije – njega nije mnogo
interesirala metafizika – već promjena ljudskih srca i umova. Duh koji
je preovladavao u njegovom vremenu on je nazvao – džahilijjet. Obično
muslimani ovo razumijevaju kao "Vrijeme neznanja", to jest, predislamski
period u Arabiji. Meðutim, kako skorija istraživanja pokazuju, Muhammed
nije koristio termin džahilijjet da njim označi historijsku eru već
stanje duha i uma uzrokovano nasiljem i terorom u Arabiji u sedmom
stoljeću. Džahilijjet je, ustvrdila bih, takoðer danas jako prisutan na
Zapadu kao što je prisutan i u muslimanskom svijetu.  Gotovo apsurdno,
Muhammed je postao svevremenska ličnost zbog toga što jeste bio tako
duboko upleten u svoje vlastito doba. Ne možemo razumjeti ono što je
postigao ako ne shvatimo ono protiv čega je ustao…"

Dakle, njegova historijska i poslanička
pojava nisu misterija. O njemu se sve zna od njegovog ljudskog roðenja,
ljudskog života do ljudske smrti. Njegova pak «poslanička» dimenzija je
označila ulazak čovječanstva u svoje punoljetno doba – upravo zbog
prirode njegove ljudske i poslaničke ličnosti, zbog spoja «svjetovnog» i
«duhovnog» Muhammed, a.s. je danas paradigma svijetu koji traži spoj
ova dva rastrgnuta pola.

Neka je salavat  i selam njemu, njegovoj
časnoj porodici i ashabima!

Mirnes Kovač
Izvor: Preporod.com