Mevlud Muhammeda a.s.

PITANJE: Obzirom da se nalazimo u mjesecu rebiu-l-evvelu, mjesecu
roðenja Poslanika a.s., koje se u našim džematima obilježava posebnim
programima koji se organizuju tim povodom, a u pojedinim učenjem
odlomaka mevluda, interesuje me kakav je stav u pogledu dozvole ili
zabrane, pohvaljenosti ili pokuðenosti obilježavanja ovog, ili nekog
drugog datuma, na prethodno pomenuti način?

ODGOVOR: Mjesec rebiu-l-evvel je mjesec u kojem je roðen Poslanik a.s., tačnije u 12. danu ovog mjeseca Uzvišeni Allah je učinio da čovječanstvo obasja svjelost i Božja milost, oličena u liku Muhameda a.s. Stoga je mjesec u kojem se nalazimo prilika da oživimo sjećanje na njega, njegov život, kako bi iz svega toga uzeli pouku i pronašli rješenja i odgovore za probleme i pitanja sa kojima se suočavamo u našim životima.
Obilježavanje i prisjećanje na roðenje Poslanika a.s. kroz prigodne programe jeste lijepa prilika, kako za nas, pripadnike dini islama, tako i za sve druge ljude, jer mi povećavamo i obnavljamo naše znanje o čovjeku, koji je Božjom voljom i uputom izmijenio stanje čovječanstva, a ljudima oko nas pokazujemo pravu sliku i stvarno lice našeg Poslanika Muhameda a.s., koji vrlo često biva u njihovim medijima, ili udžbenicima, predstavljen na uvredljiv način, koji ne priliči i koji je daleko od istine i vrijeða osjećaje svakog pripadnika islama.
Naša je dužnost da koristimo sva raspoloživa sredstva komunikacije našeg vremena kako bi odgovorili na sva pitanja koja se tiču Poslanika a.s. i uvredljive sadržaje, izmišljotine i laži, kojima je cilj diskreditacija i omalovažavanje lika i djela Muhameda a.s., kako bi izazvali gaðenje i gnušanje javnosti na sam pomen njegovog imena, a koje treba rezultirati stidom muslimana što pripadaju ummetu takvog čovjeka, drugim riječima, uzrokovati udaljavanje muslimana od islama.
Svjedoci smo da takvih pokušaja i laži ima sve više, dolaze sa različitih strana, a najvjerovatnije potiču iz iste kuhinje. Meðutim, činjenica je da oni umjesto da uzrokuju gnušanje javnosti i strah od našeg Poslanika a.s. i udaljavanje muslimana od islama, čine potpuno suprotno. Tako da umjesto da ljudi bježe od islama, oni mu sve više prilaze, sa željom da se što bolje upoznaju sa njegovom stvarnošću, sa njegovim Poslanikom a.s., što vrlo često u krajnjem ishodu, kod mnogih, rezultira prihvatanjem islama, to jest napuštanjem zablude.
Muslimani nikada neće, niti mogu zaboraviti karikature Muhameda a.s., koje na najbrutalniji način vrijeðaju osjećaje pripadnika islama, čiji će broj uskoro dostići milijardu i pet stotina hiljada, neće i ne mogu zaboraviti djela kojima predstavljaju Poslanika a.s. i islam na uvredljiv način, a čiji se autori nagraðuju od strane raznih organizacija, koje se predstavljaju kao zaštitinici ljudskih prava i pobornici demokratije. Kakve su to organizacije za zaštitu ljudskih prava i pobornici demokratije, koji pojedincu, vrlo često umno poremećenom, dozvoljavaju neosnovano pljuvanje po autoritetima i vrijeðanje osjećaja više od milijardu ljudi u svijetu koji pripadaju islamu i cijene te vrijednosti. Kada bi zaista one bile takve, osudile bi takve postupke, a autorima, to jest počiniocima, ponudili liječenje u ustanovama koje se bave tom vrstom bolesnika, čime bi opravdali svoje postojanje, a nas, pripadnike islama, uvjerili da ne žele zlo islamu i muslimanima.
Stoga se može reći da razni prigodni programi koji se organizuju u povodu sjećanja na roðenje Muhameda a.s., u džamijama i na drugim javnim mjestima, na medijima, jesu lijepa prilika da se učini višestruki hair i dobro za sve ljude.
Nažalost, postojali su i još uvijek postoje ljudi koji ne razumiju vjeru, a žele govoriti u ime nje, koji tumače vjeru i njene propise bez potrebnog znanja i razumijevanja, tako da vrlo često čujemo stavove koji su neutemeljeni i odudaraju od stava relevantne i stvarne uleme, koji unose nemir u srca vjernika.
Program sastavljen od učenja Kur'ana, salevata na Poslanika a.s., ilahija i kasida, odlomaka ili cijelog mevluda, ne može se smatrati ni zabranjenim ni pokuðenim, bez obzira da li je kao takav ranije postojao, jer je to način prikladan našem vremenu, koji ima utemeljenja u viševjekovnoj tradiciji muslimana na ovim prostorima, jer u njemu nema ničega lošeg, niti štetnog što bi moglo biti uzrokom zabrane.
U tekstu mevluda nema ničega što nema utemeljenja u izvorima islama i mišljenjima islamske uleme, pogotovo nema ničega što može uzrokovati negativne i štetne posljedice, tako da se ne može prihvatiti stav onih koji mevlud smatraju novotarijom koju treba iskorijeniti. Ono što je potrebno istaći jeste da je pogrešno tekst mevluda izdizati, po važnosti, na stepen Kur'ana, jer bi se u tom slučaju otišlo u grijeh  i zabludu, tako da je o tome potrebno govoriti ljudima i raditi na ispravljanju takvih shvatanja, ukoliko ona postoje kod ljudi. Potrebno je, takoðe, svečanosti i skupove na kojima se uči mevlud obogatiti dodatnim sadržajima, učenjem Kur'ana, posebno prigodnim vazu nasihatom, jer njima prisustvuje, vrlo često, veliki broj ljudi, meðu kojima dosta onih koji ne dolaze u džamije, odnosno, kojima nismo u prilici, ili smo vrlo rijetko u prilici, uputiti poruku i predstaviti vjeru islam i njene propise, kako bi kod njih probudili interesovanje za vjeru i uzrokovali da ona praktično zaživi u njihovim životima.
Sigurno je da se zabranom mevluda, koju pojedini zagovaraju, neće riještiti nijedan od brojnih problema sa kojima se suočavaju muslimani. Nepostojanje mevluda značilo bi nepostojanje, ili znatno smanjivanje broja skupova na kojima naša ulema dolazi u kontakt sa svojim džematom, jačajući na taj način svoju vezu sa njima i njihovu vezu sa Islamskom zajednicom i islamom uopšte, iz čega bi se moglo zaključiti da zabranu zagovaraju oni koji žele da doðe do kidanja veze izmeðu uleme i naroda, Islamske zajednice i njenih članova, što bi vodilo slabljenju uticaja uleme u narodu, što sigurno ne može donijeti nikakvo dobro ni narodu ni vjeri, što znači da zagovornici tog stava ne žele postići ništa dobro, već čine medveðu uslugu neprijateljima vjere, koji rade na kidanju veze izmeðu uleme i naroda i diskreditaciji njihovih autoriteta, bez obzira što je, možda, njihova tvrdnja potpuno drugačija, to jest izgovor da postupaju u skladu sa „čistim izvornim islamom“.