Obećanje je mjerilo ljudskog i vjerničkog kvaliteta

Glas islama | Broj 191
| Piše: Muftija Rešad ef. Plojović |
Po propisima vjere islama dato obećanje se mora ispuniti. Ukoliko se ne ispuni čini se grijeh prema Gospodaru, a osoba sebe svrstava u red licemjera, munafika, ljudi slabog karaktera, slabih vjernika, to jest ljudi kojima se  ne smiju povjeravati odgovorne funkcije u društvu.

PITANJE: Obzirom da su pred nama još jedni izbori, te da smo u prilici ovih dana, kao što je inače slučaj pred izbore, slušati svakakvih priča i obećanja koja nam daju oni koji žele naše glasove, ovog puta naši muslimani, zanima me kakav status imaju obećanja koja se daju pred izbore u pogledu njihovog ispunjenja?

ODGOVOR: Opšte je poznato da se na našim prostorima narod ima priliku vidjeti sa svojim izabranim predstavnicima u vlasti samo kada se približe novi izbori i kada je potrebno obezbijediti potreban broj glasova kako bi se oni održali na poziciji na kojoj se nalaze. Žalosno je da izabrani predstavnici naroda u vlasti ili nadležnim organima, nakon što dobiju svoje pozicije, zaborave svoj narod, zaborave na njegove potrebe, probleme i interese, a okrenu se zadovoljavanju svojih interesa i rješavanju svojih problema, uglavnom materijalne prirode.
Ono što je posebno zabrinjavajuće, što izaziva čuðenje običnog čovjeka, vjernika, jeste odnos prema obećanjima koja se daju u predizbornoj kampanji.
Obzirom da smo u zadnjih desetak godina imali priliku mnogo puta učestvovati na raznoraznim izborima, narod se naslušao svega i svačega, svakakvih obećanja i poruka, koje su upućivali politički predstavnici, od onih da će naši gradovi, ako oni budu izabrani, biti kao švicarski, da će se graditi pruge, aerodromi, asfaltirati putevi, zaobilaznice, podizati škole, obdaništa, rješavati problemi snabdijevanja vodom, strujom, telefonima, graditi fabrike, otvarati radna mjesta, da će se podržavati i pomagati institucije poput Islamske zajednice, ali je bilo i poruka poput brisanja protivnika ili neistomišljenika sa lica zemlje, tjeranja u mišje rupe, zatvaranja, otimanja i sl.
Nije čudno kada takva lažna obećanja daju osobe koje za sebe ne tvrde da su neki veliki muslimani i koji ne pokazuju interesovanje za vjeru i moralne principe koji su neodvojivi dio vjere, već začuðuje kada takve stvari govore ljudi koji sebe smatraju vjernicima, koji obilaze džamije, obavljaju namaze, kojima su puna usta islama, a vrlo često kritika i pridika na račun uleme, muftija, profesora medrese i fakulteta i imama.
Čudno je i jadno kada naši političari drže lekcije muftijama i imamima o moralu, nude i promovišu sebe za zaštitnike vjere i naroda od uleme, koja, tobož, hoće da upropasti vjeru, da podijeli narod, a to je nešto preko čega oni ne mogu da preðu, jer im je mnogo stalo do vjere, a posebno do narodnog jedinstva.
Obećanje u islamu ima veliku važnost, preko njega se ne može tek tako preći, a posebno se ne može tek tako olako pogaziti. Upravo je ono mjerilo ljudskog i vjerničkog kvaliteta, jer vjernik i čovjek vodi računa o onome što govori i obećava, a posebno vodi računa da ono što je obećao ispuni, dok slab vjernik, nevjernik, prevarant i nečovjek, ne vodi računa o onome što govori  niti o obećanjima koja daje, kao ni o njihovom ispunjenju. On olako obećava, ali isto tako olako prelazi preko datih obećanja i svejedno mu je da li je ispunio ili nije dato obećanje, u svakoj prilici je iznova spreman obećati.
Upravo zahvaljujući takvima, koji obećavaju i prelaze preko svojih obećanja, nastala je narodna konstatacija da je „politika najveća laž“, a politika nije kriva za to, već oni koji se njome bave na prethodno pomenuti način. Oni je promovišu kao laž i sposobnost prevare svog protivnika, ali i naroda.
Po propisima vjere islama dato obećanje se mora ispuniti. Ukoliko se ne ispuni čini se grijeh prema Gospodaru, a osoba sebe svrstava u red licemjera, munafika, ljudi slabog karaktera, slabih vjernika, to jest ljudi kojima se  ne smiju povjeravati odgovorne funkcije u društvu. Poslanik a.s. kaže: „Nema imana onaj ko ne ispunjava svoje preuzete obaveze, niti ima vjere onaj koji ne drži riječ.“ Takoðe, Resulullah kaže: „Tri su svojstva licemjera (munafika): kada govori laže, kada obeća svoje obećanje ne ispuni i kada mu se nešto povjeri on to upropasti (iznevjeri).“
Pomenuti hadisi su potpuno jasni u pogledu posljedica lažnog govora i lažnih obećanja, tako da im nije potreban nikakav komentar.
Ono što je važno pomenuti jeste da smo upravo mi, koji biramo, to jest dajemo svoje glasove, itekako odgovorni za takvu praksu naših političara, jer upravo zahvaljujući našoj naivnosti, nezainteresovanosti, zaboravnosti, oni uspijevaju da opstanu na pozicijama na kojima se nalaze. Naše prihvatanje lažnih obećanja i vjerovanje u njihovo ispunjenje biva uzrokom njihovog uspjeha i donošenja zaključka da nam ništa drugo osim obećanja nije potrebno dati, tako da predizborne kampanje liče na takmičenje u kojem se učesnici takmiče ko će više obećati i ko će smisliti novih laži koje će servirati nama, da u njima uživamo, o njima komentarišemo, a kada izbori proðu sve zaboravimo, pa onda sve ispočetka kada neki novi doðu.
Ovdje ne samo da se radi o kršenju elementarnih principa vjere, već je riječ o najgrubljem ponižavanju i ismijavanju ljudi, te gaženju njihovog dostojanstva, što je za svaku osudu. Meðutim, dok god bude onih kojima su dovoljna obećanja da se osvoji njihov glas i uživa u vlasti, bit će i političara i onih koji će obećavati do besvijesti, jer je to jeftinije i lakše od ostvarivanja obećanja i rješavanja brojnih problema. Stoga je sve do nas, umjesto da slušamo i vjerujemo u priče i obećanja, pametnije i korisnije, a samim tim i ispravnije je da pogledamo u rezultate rada. Ako je neko obećavao 10 ili 20 godina, a ništa značajno nije učinio, on više nema pravo na obećanja, a posebno nema pravo na naše povjerenje. Onaj ko je 10 ili 20 godina radio i rezultatima potvrdio svoje moralne i vjerske kvalitete, svoju sposobnost, njemu treba dati povjerenje i mogućnost da unaprijedi svoj rad i svoje rezultate učini dostupnim široj zajednici. Krajnje je vrijeme da i mi Bošnjaci, pored kvalitetnih i dokazanih ljudi na polju očuvanja vjere, koji su meta napada različitih prljavih faktora kojima ne odgovara čisto i moralno, dobijemo odgovorne i kvalitetne ljude koji će zastupati naše nacionalne interese, jer je to jedini put koji će rezultirati pojavu odgovornih predstavnika i na političkom nivou, koji neće svoj narod i kraj iz kojeg dolaze i svoju vjeru prodavati za večeru ili ministarsku fotelju.