Kulturno-prosvjetna autonomija – najniži oblik za očuvanje identiteta

Muamer Zukorlić, glavni muftija Islamske zajednice u Srbiji i nosilac pobjedničke liste BKZ

Raspored političkih snaga u Sadžaku, u kome su dvije decenije dominirali Sulejman Ugljanin i Rasim Ljajić, izmijenio se poslije izbora za Nacionalni savjet Bošnjaka na kome je Bošnjačka kulturna zajednica Muamera Zukorlića osvojila najviše mandata, 17 od 35. Tom pobjedom glavni muftija Islamske zajednice u Srbiji i zvanično je postao značajni politički činilac. Osim što je vjerski voða, Zukorlić je i predsjednik Internacionalnog univerziteta u Novom Pazaru a, kako kaže, nagovaraju ga da bude i predsjednik Nacionalnog savjeta Bošnjaka.

„Samo nedostaje da Sandžak proglasim monarhijom, a sebe za kralja“, u
šali, dodaje Zukorlić u razgovoru za „Politiku“. Objašnjava i zašto on
ne bi htio da bude na čelu i Nacionalnog savjeta Bošnjaka, iako ga na to
nagovaraju i prijatelji i saradnici i oni koji su glasali za njegovu
listu: „Disperzijom funkcija trebalo da se pokaže i kadrovski potencijal
Bošnjaka“.

Mnogi se boje da bi BKZ, na čijem ste čelu, mogla da destabilizuje
ovaj dio Srbije?

Svako ko pobjedi na izborima može da destabilizuje neki prostor, ali
da li hoće? Teško mi pada da stalno dokazujem da ne želim
destabilizaciju. Nisam od juče, jer 17 godina sam na važnim funkcijama,
pa i u vrijeme posrnuća države Srbije, u vrijeme rata u Bosni ili na
Kosovu kada je bilo potrebno veoma malo da se ona destabilizuje, i nismo
Srbiji zabili nož u leða. I tada je Islamska zajednica bila faktor
stabilnosti. To nije pitanje trenutka nego našeg opredjeljenja. Sandžak
je jugozapadni, dakle ugaoni stub Srbije, strateški važan i za državu,
zbog blizine BiH, Crne Gore i Kosova.
Srbija se, dakle, mora pobrinuti da od Bošnjaka pravi prijatelje jer to
je i njoj u interesu. Ali, ne može se stabilnost na ovom prostoru
graditi bez Bošnjaka jer to je već put u destabilizaciju Srbije. Mora
Srbija da nam pruži ruku da nam kaže: Vi ste moji, a ne da mi stalno
dokazujemo lojalnost, a vlast u nama da vidi opasnost. Beograd treba da
je sretan što u nama ima iskrene sagovornike, a ne onakve kakve je
svojevremeno imao na Kosovu, koji su uljepšavali stanje, a posle, zna se
šta je bilo. Sandžak, naravno, nije Kosovo ali je komunikacija s nama
do sada bila slična.

Ipak, kao cilj ste najavili kulturno-prosvjetnu autonomiju
Sandžaka. To jednima miriše na separatizam, a drugima zvuči kao
autonomija Sandžaka, za koju se devedesetih godina zalagao Ugljanin?

I to pokazuje da smo diskriminisani, jer čim spomenemo običnu riječ,
odmah se javi otrov, a da se niko ne pita šta je suština. Upravo zato
što je posijan otrov, pa se odmah javi pitanje šta mi to hoćemo, šta to
krijemo, tu je problem. To je potvrda ideologije koja vlada stotinu
godina, da je sve što Bošnjaci rade opasnost za Srbiju.
Kulturno-prosvjetna autonomija je najniži oblik za očuvanje identiteta
jednog naroda ili jednog prostora, a odmah se satanizuje. To je dokaz da
nema povjerenja. A zvanična Srbija od nas traži da joj vjerujemo
stoprocentno, da naše živote i cijeli narod stavimo na raspolaganje
suverenitetu Republike Srbije. Mi smo na to spremni, ali ne jednostrano,
već dvosmjerno. Imamo povjerenja u Srbiju, ali tražimo da i ona ima
povjerenja u nas.

Za Vašu retoriku kažu da je oštra, čak ratoborna. Kritikujete
vlast u Srbiji, što se tumači kao kritika države i srpskog naroda.

Moja kritika je usmjerena samo protiv režima i nepravdi koje nanosi
bošnjačkom narodu. Ja sam u kritici vlasti jako oštar, prema državi
racionalan, a prema pripadnicima srpske nacionalnosti veoma pažljiv.
Stalno, kad kritikujem vlast, potura nam se da smo protiv države, a to
su različite relacije. Mi kritikujemo vlast, dajući joj priliku da se
popravi, da se prema Bošnjacima i Islamskoj zajednici ne ponaša
diskriminatorski.

U toj kritici često spominjete posljednjih sto godina koliko
vlasti Srbije, po Vama, ugrožavaju Bošnjake. A to je vrijeme od
balkanskih ratova kada je ovaj kraj osloboðen od Turske. Da li je za to
kriv srpski narod?

Ne, narod nikada nije kriv. Krivi su ideolozi, od Ilije Garašanina pa
sve do Dobrice Æosića, čija ideologija je toliko strašna da zaudara na
genocid, a to je da su Bošnjaci opasnost za Srbiju, pa bi bilo najbolje
da ih nema. Većina režima je potpadala pod tu ideologiju. Neki su
brutalnije, a neki elegantnije pokušavali da je primjene, pa su i
posljedice bile ili genocid i ubijanja ili pritisci i iseljavanja
Bošnjaka. Zato ja uvijek ističem primjer Zorana Ðinðića. Iako različiti,
on izraziti sekularista, ja izraziti vjernik, razumjeli smo se jer se
njegova vlast odrekla ideologije da posmatra Bošnjake kao opasnost koju
treba ukloniti. Mi tražimo da se vlast u Srbiji odrekne te ideologije
jer to i Srbiju vodi u sunovrat.

Iako ste osvojili najviše glasova nemate većinu. S kim će se BKZ
udružiti?

Postoji potrebna većina za formiranje Savjeta jer druge dvije liste
su i u kampanji isticale da su nezavisne. Njihovi članovi nisu partijske
ličnosti, nisu taoci političkih partija i raspolažu svojim mandatima.
Sada će imati priliku da podrže program BKZ-a i da se pridruže
pobjedničkoj opciji.

Hoćete li o tome razgovarati i s političkim strankama koje su
podržale te dve liste?

To bi bilo besmisleno jer su se političke stranke distancirale od tih
nezavisnih lista. Ovo nije konstituisanje parlamenta i kandidati s tih
lista nisu poslanički klubovi. Uostalom, ja sam u kampanji kritikovao
vlast u Srbiji i ponašanje dvojice ministara Bošnjaka, ali sam uglavnom
štedio ljude na tim dvjema listama. Oni sada nisu članovi partija nego
predstavnici bošnjačkog naroda.

Kada se bošnjački savjet konstituiše, šta će mu biti prioriteti?

Ona pitanja koja su i po zakonu u nadležnosti nacionalnih savjeta,
iako bih imao primjedbi i na zakon zbog osiromašene uloge nacionalnog
savjeta. Ali, prioritet je obrazovanje jer ono ima dugoročne implikacije
na jedan narod i tu ima najviše posla. Takoðer, informisanje je
najurgentnije jer u toj oblasti se može napraviti najbolji zaokret kako
bi se Novi Pazar i Sandžak, Bošnjaci i njihova kultura i tradicija što
bolje predstavili u beogradskim medijima. Takoðer, potreba za bošnjačkom
televizijom je očita i zakon je tu mogućnost predvidio i to ćemo,
vjerujem, realizovati prilično brzo. Jezik i kultura su svakako izuzetno
značajni, ali to su dugoročniji procesi.

Kako vidite političku scenu u Sandžaku sada, posle ovih izbora?

Potvrdilo se ono što sam govorio prije šest mjeseci da je ogroman
prostor za treću političku opciju. Vjerovatno je na to imalo utjecaja
što se muftija kandidovao, ali je bitan i koncept na kome je pobijedio. A
on je potpuno suprotan konceptu političkih partija koje su suvereno
vladale Sandžakom i bošnjačkim političkim kapacitetima. Taj prostor će
se svakako popuniti. Postoji varijanta da se formira nova politička
partija ili da se okupe manje političke partije koje bi predstavljale
taj treći blok, a može da se desi da to bude kombinovano, što je
najvjerovatnije, da ta nova partija bude stožer okupljanja tih manjih
partija.

Vašu listu na ovim izborima podržale su bezrezervno te manje
partije: SNP Mirsada Ðerleka, NPS iz Sjenice i DPS iz Prijepolja. Da li
biste Vi sutra podržali te partije na parlamentarnim ili lokalnim
izborima, da im uzvratite povjerenje?

Te stranke su podržale Bošnjačku kulturnu zajednicu i nema sumnje da
bi im BKZ uzvratila tu podršku. Ali, Islamska zajednica je mnogo
restriktivnija u tome, zbog principa koje je nametnula. Mi smo samo
jednom skinuli rukavice i podržali SDP odnosno obaranje režima Sulejmana
Ugljanina. Nije to bilo toliko zbog Rasima Ljajića, koliko zbog rušenja
Ugljanina, ali to se nije pravilno razumjelo. Ispalo je da su oni
podržali nas, pa smo sada izašli na crtu.

Delegacija SDA BiH, s predsjednikom Sulejmanom Tihićem i nekoliko
ministara dolazi u Srbiju, a najavljena je i posjeta Novom Pazaru.
Hoćete li se sastati s Tihićem, s obzirom na to da je on podržao
Ugljaninovu Bošnjačku listu?

Nemam za sada nikakvu ponudu te vrste. Naravno, ako takva inicijativa
doðe, mi ćemo zauzeti adekvatan stav o tome. Sasvim glasno smo
kritikovali Tihića, koji je postupio suprotno odluci Glavnog odbora SDA
BiH, koji je osudio sve koji su razbijali Islamsku zajednicu u Srbiji,
uključujući i Sulejmana Ugljanina. Tihića je djelimično spasio Bakir
Izetbegović, koji je sa svoje pozicije dao podršku Bošnjačkoj kulturnoj
zajednici. Meðutim, u sve to mi ne unosimo emocije u meri u kojoj bi one
ugrozile komunikaciju. Znači, spremni smo da o svemu razgovaramo sa
svima, pa i sa onima koje smo kritikovali.

Ideološki stavovi turskog ambasadora

Turski ambasador u Srbiji Suha Umar Vas je kritikovao što ste se
kao vjerski voða kandidovali za Nacionalni savjet?

Raduje nas zbližavanje Ankare i Beograda, pogotovo što tu ima posebno
mjesto za Sandžak. Ali, turski ambasador svoje ideološke stavove iznosi
kao stavove države Turske, što nije tačno. On pripada staroj,
ljevičarskoj garnituri i ima problem da shvati da ahmedija u Sandžaku i u
Turskoj ne znači isto, pa daje neprimjerene izjave. Mislim da ćemo
reagovati kod Ministarstva inostranih poslova Turske zbog toga, ali
mislim da to nije zvanični stav Turske, u kojoj imamo dosta prijatelja i
to nas raduje.