Čistači naših duša

Kolmuna Almira Mehonjića objavljena u SAFF-u

Završeni su izbori za Bošnjačko nacionalno vijeće u Sandžaku.
Veliki trijumf je ostvarila lista Bošnjačke kulturne zajednice koju je
predvodio muftija Muamer Zukorlić. Katastrofalno je prošla lista koju je sastavio i podržao Rasim Ljajić,
dok je nešto bolji rezultat imala lista Sulejmana Ugljanina.  Naime, ovi
izbori su pokazali da su sandžački Bošnjaci definitivno okrenuli leða,
dvojici beogradizovanih bošnjačkih ministara.

Sa punim pravom se nakon izbora za Nacionalni savjet može ustvrditi da Rasim Ljajić i Sulejman Ugljanin nemaju legitimitet za predstavljanje Bošnjaka pred beogradskim režimom, iako, oni to nisu ni do sada činili, jer su bili sastavni dio toga režima, odnosno bili su predstavnici srpske vlasti.
Bošnjaci Sandžaka su još jednom pokazali svoju zrelost. Prepoznali su rukopis beogradskih šarenih laža. Glasom za muftiju Zukorlića i njegov program koji je predstavio u kampanji, sandžački Bošnjaci su najbolje demantovali priču Ugljanina i Ljajića da u Sandžaku nema problema, da su riješena sva nacinalna pitanja, da su zatvoreni svi nekadašnji bošnjački zahtjevi. Beograd je na vrlo plastičnom primjeru mogao vidjeti da je Sandžak jedno otvoreno pitanje. Oni koji su to pitanje željeli staviti pod svoju kontrolu, de fakto nemaju ispravan ključ za sandžačku bravu, ili imaju pogriješne bravare. Iako se Beograd ponaša kao da se u Sandžaku ne dešava ama baš ništa, vjerujemo da u tom režimu ima pametnih ljudi koji mogu iz svoje bliske historije izvući pouke pogubnosti ignorisanja problema nesrpskih naroda u Srbiji.

FOTOMONTAŽA – Muftiju Zukorlića, valjda kao znak osvete zbog toga što im je pobjedio njihove pijune, beogradska štampa, tačnije list Blic je predstavio u fotomontaži kao pravoslavnog popa sa krstom na glavi. Nakon što je uslijedila reakcija Islamske zajednice na ovu fotomontažu, uslijedila je lavina optužbi navodnih boraca za slobodu štampe, na IZ, koja prema njima, svojim djelovanjem i reakcijom narušava slobodu izražavanja. Bošnjačke poslanike i ministre u srpskom parlamentu i Vladi nije povrijedila ova fotomontaža. Sasvim razumljivo. Oni su na simbol koji je Zukorliću stavljen u Blicu, već pristali kada su narod prodali za svoju fotelju. A ko nema obraz, ne možeš ga ni povrijediti. Naš narod to definiše u dvije riječi „ðon obraz“.
Srpska politika se nije ni dan danas manula stavljanja muslimana pod krst. Juče su nam urezivali krst na čelo, počevši od Koste Pećanca, preko Pavla Ðurišića do Ratka Mladića, a danas na šaljiv način nam to montiraju putem fotomontaže. Dakle, kako bi izgledala šala da jevrejskom svešteniku fotomontažom stave kukljasti krst na čelo? Da pukneš od smijeha, jeli Srbi?

DOBRI – Često pričam sa našim ljudima, sa onim starim našim dedama, nanama, sa našim sandžačkim seljacima. U tim ljudima vidiš koliko smo dobar narod. Da nam je suština poštena. Iako nemaju mnogo škole oni znaju šta je dobro, a šta loše, šta valja, a šta ne. Tu vagu je u njih vjera instalirala. Oni su kao biseri na koje je pala prašina. Vape za čištačem. On će, ako dragi Bog dadne u nekoliko poteza prikazati bisernu bošnjačku dušu, ako ne njih, njihove djece sigurno.

Izvor: Saff.ba