HomeGlas islamaAnalizeKamuflirani kriminalci u vjerničkim odijelima 6. Jula 2010. Analize 722 Kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poslije Bitke na Hunejnu i podjele ratnog plijena, potaknut negativnom reakcijom čovjeka po imenu Zul Huvejsira et-Temimi, koji ga je pozvao na bogobojaznost i pravednu podjelu plijena, rekao: "Teško tebi, ko je to pravedan ako ja nisam pravedan! Zar nemate povjerenja u mene, a ja sam povjerenik Onoga koji je iznad nebesa. Iz potomstva ovog čovjeka pojavit će se ljudi, koji će učiti Kur'an ali on neće prelaziti njihova grla; ubijat će sljedbenike islama a obožavaoce kipova će ostaviti na miru; izlazit će iz v'ere brže nego što strijela izlazi iz luka, ako doživim to vrijeme, borit ću se protiv njih svim silama i ubijat ću ih kao što bi ubijao Ad i Semud” Prisutni ashabi, sasvim je sigurno, iz tadašnje perspektive, nisu mogli u potpunosti dokučiti skrivene niti ove Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, dalekosežne poruke. Ali, kada je samo deceniju i po kasnije islamski ummetom zavladala kuga haridžizma (anatemisanja muslimana i ohalaljivanje njihove krvi), kada je pojava koju je slikovito opisao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dobila svoju stvarnu personifikaciju i kada su se pojavili ljudi kojima je ljudska krv bila jeftinija od zemljine praške i koji su Poslanikove časne drugove tamanili kao mrave, tek tada su ashabi, koji su prisustvovali spomenutom dogaðaju, mogli imati cjelovitu sliku o kakvoj opasnosti i sorti ljudi im je Poslanik tada zapravo zborio. Dogaðaji koji su nakon toga uslijedili, a od kojih se posebno izdavaju ubistvo Osmana, radijallahu anhu, u njegovoj kući dok je učio Kur'an, ubistvo Alije, iza sabah-namaza, ubistvo Talhe i Zubejra, dvojice velikana kojima je Poslanik za svoga života obećao Džennet, dok su se povlačili sa bojnog poja, i naposljetku ubistvo iz zasjede Poslanikovog unuka Husejna, radijallahu anhum, samo su dodatno raskrinkali ovu zločinačko-kriminalnu ideologiju. A da je to prava dijagnoza za ovu vrstu devijacije u v'eri, potvrðuje i činjenica da su haridžije u isto vrijeme bili veliki "isposnici” i ubice, tražili da im se sudi po Kur'anu i prosuli Osmanovu krv upravo na Kur'an, raspitivali se o nekim trivijalnim pravnim pitanjima, poput onoga o čistoći krvi komarca, samo nekoliko dana nakon što su učestvovali u zločinačkom poduhvatu izdaje i ubistva Husejna, radijallahu anhu. Danas, 14 stoljeća nakon ovih nemilih dogaðaja, islamski ummet se ponovo suočava sa pojedincima i grupama čija shvatanja vjere uveliko podsjećaju na kriminalni i razbojnički haridžijski put i pravac. Posljednji dogaðaji u Bugojnu to zorno oslikavaju. Dići u zrak policijsku stanicu, krvnički ubiti policajca u vrijeme dežure i teško raniti nekoliko njegovih kolega, u trenucima kada su se oni spremali za obavljanje svojih redovnih zadataka osiguravanja imovine i ljudi, i sve to pod plaštom borbe na Allahovom putu, i ubijanja "neprijatelja vere i države", mogu samo ljudi kojima je šejtan djela njihova lijepim prikazao, koji su strast svoju za boga svoga uzeli, i za koje ne važi nikava svetost; ni svetost Božijih uzvišenih principa, ni svetost ljudskog života, ni svetost kolektiva, ni svetost porodice niti imetka, baš kao što je to bio slučaj sa njihovim ideološkim precima. Naravno, teroristički akt u Bugojnu je samo praktična manifestacija tekfirsko-haridžijske ideologije na koju naš magazin, imenom i prezimenom i adresom, već godinama beskompromisno i usamljeno upozorava, ne bi li nadležni organi u ovoj državi konačno počeli raditi svoj posao za koji su plaćeni. Nažalost, izgleda da se moralo desiti Bugojno, kako bi tek tada kompletna stvar bila pomaknuta sa mrtve tačke. S druge strane naša upozorenja su u nekim vjerskim krugovima naišla na osudu i prezir, pa čak i bojkot našeg lista, arsenal uvreda, prijetnji i psovki. No sada je i najvećim skepticima jasno s kakvom pošasti i zlom se svi zajedno suočavamo. Smutnja je time veća što se ovi kamuflirani zločinci i kriminalci proklamiraju u javnosti kao veliki islamski vernici – praktičari i dobri poznavaoci Poslanikove tradicije (nije rijedak slučaj da za ono što rade, kao argument, navedu Poslanikove riječi), čime nanose neprocjenjivu štetu islamu i muslimanima, i pomažu islamofobičnim medijima u ostvarivanju najprljavijih nakana, istim onim medijima koji su od njih i napravili "heroje” dajući im priliku da, gostujući u njihovim najgledanijim emisijama, slobodno šire svoje umobolne ideje. Sjetimo se samo kako se prije godinu dana hladni ubica Smajo Abdurahmanović, za neuzimanje zatvorske hrane, pravdao islamskim propisima o halal hrani, a nekoliko godina ranije "kradljivac pčela", Naser Palislamović, kada je izveden pred sud, javnosti Bosne i Hercegovine, narugao izjavom da priznaje samo Božiji sud. A šta tek reći za prvooptuženog za teroristički akt u Bugojnu, Harisa Čauševića, koji je svoju navodnu privrženost veri dokazivao tučama po bugojanskim lokalima i internet klubovima, upućujući prijetnje našem magazinu, te oholim i nadmenim šepurenjem po Bugojnu?! Da rezimiramo, ideologija koja isključivost i aroganciju prodaje pod dosljednost i ustrajnost na pravom putu, ubijanje nedužnih ljudi pod džihad na Allahovom putu, kriminal i zločin pod pravovernost, je krajnje opasna i prema njoj se treba postaviti upravo onako kako je to Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sugerirao u prethodnom hadisu: "…ako doživim to vrijeme, borit ću se protiv njih svim silama..”, jer samo tako je moguće vratiti ovu ideologiju tamo gdje joj je i mjesto – na smetljište historije. Semir Imamović (magazin Saff br. 270, 02.07.2010. godine) Napomena: Posljednji broj magazina Saff u PDF formatu možete preuzeti na www.saff.ba
