Mnogima je smetao naš uspjeh

| Glas islama | Broj 200 | Iz XX vijeka | Autor: Hajro-ef. Tutić |
Počeli smo materijalno da jačamo i da zapošljavamo nove mlade kadrove. Kada smo se u to vrijeme najviše borili i postigli vrhunac u organizaciji i radu, počele su da se javljaju opstrukcije i problemi unutar Islamske zajednice i unutar džemata. U tom periodu velikom žestinom počinje napad na ljude koji su vodili Islamsku zajednicu.

Nakon završetka izgradnje Upravne zgrade vakufa krajem 1982. godine, početkom ‘83. mi smo dobili zgradu o kojoj smo nekada mogli samo maštati i sanjati. Dobili smo reprezentativni objekat. U Upravnoj zgradi smo smjestili biblioteku „Gazi Isa-beg“. To su knjige koje su do tada bile u Mektebu u dvorištu Altun-alem džamije. Odredili smo koja će prostorija zašta da služi. Bile su tu kancelarije, biblioteka, sala za predavanja, sastanke, seminare, sala za Udruženje uleme. Ono što je za nas u to vrijeme bilo posebno značajno jeste to što smo u prizemlju napravili sedam dobrih lokala koje smo nastojali da što prije damo pod kiriju kako bismo mogli da otplaćujemo dug koji smo imali prema izvoðaču radova na zgradi. Upravna zgrada, pored toga što nam je pružila komfor, tjerala nas je da dalje radimo na našoj edukaciji, da organizujemo seminare i predavanja. Povezali smo se sa alimima u Sarajevu i Prištini kako bi dolazili da nam drže predavanja i sastanke sa imamima i Udruženjem uleme. U tom periodu dolazi do, uslovno rečeno, otvaranja Novog Pazara prema drugim islamskim centrima u bivšoj Jugoslaviji. Pazar je postao interesantan ne samo što se tih godina otvorio hotel „Vrbak“, koji je bio dobro reklamiran i u koji su dolazili ljudi sa svih strana, već je Pazar postao interesantan i zbog Islamske zajednice. Pored dosta mladih vjerskih službenika koji su bili zaposleni u Islamskoj zajednici, imali smo i zgradu koja je zavreðivala pažnju i bila atraktivna za ono vrijeme. Ekskurzije učenika Medrese iz Sarajeva, Udruženja uleme, nisu nas zaobilazile, već su kod nas svi svraćali na svom proputovanju kroz Pazar. Pored toga što smo materijalno i u pogledu prostora ojačali nama je nešto nedostajalo. Uvidjeli smo da treba da uredimo normativna akta Odbora Islamske zajednice. Bilo je potrebno da izradimo  Pravilnik o radu vjerskih službenika i Pravilnik o sistematizaciji i analitičkoj procjeni radnih mjesta. Da bismo te pravilnike uradili obratili smo se predsjedniku Starješinstva za Bosnu, Hrvatsku i Sloveniju rahmetli prof. dr. Ahmetu Smailoviću. Tražili smo od njega da nam pošalje svog pravnika kako bi nam pomogao da izradimo pomenuta normativna akta. 

Dok smo razgovarali sa Starješinstvom kojeg pravnika da nam pošalju i šta nam je za to potrebno, u Odboru Islamske zajednice u Novom Pazaru bili su izbori u toku, pa smo dolazak pravnika odložili, a izbore smo proveli po do tada važećim aktima.

Na tim izborima je za predsjednika Odbora izabran rahmetli Husein Zatrić zvani Ceno. Nakon održanih izbora došao je Muhamed Salkić, pravnik Starješinstva u Bosni i Hercegovini, i pomogao nam da izradimo nove pravilnike. On je sa nama radio skoro mjesec dana i izradili smo Pravilnike o sistematizaciji radnih mjesta i analitičkoj procjeni, kao i uvoðenje bod sistema. Tada smo bili prvi ili drugi odbor u tadašnjoj SFRJ koji je tako uredio normativna akta gdje je sve bilo propisano. Donošenjem tih propisa Islamska zajednica je počela da se naglo razvija. Počeli smo materijalno da jačamo i da zapošljavamo nove mlade kadrove. Kada smo se u to vrijeme najviše borili i postigli vrhunac u organizaciji i radu, počele su da se javljaju opstrukcije i problemi unutar Islamske zajednice i unutar džemata. U tom periodu velikom žestinom počinje napad na ljude koji su vodili Islamsku zajednicu. Naši rezultati i naš uspjeh u voðenju Islamske zajednice nekome je zasmetao i ti napadi su postajali sve intenzivniji i oštriji.

Došlo je vrijeme i za nove izbore 1986. godine i tada smo izabrali dobar sastav Odbora u kojem su bili kvalitetni, sposobni i dobronamjerni ljudi. Bilo je u sastavu Odbora i vjerskih službenika, jer je po Pravilniku morala da bude jedna trećina iz redova vjerskih službenika, a ostalo su bili džematlije. Za predsjednika Odbora je tada izabran Redžo Selimović. On je bio čovjek od velikog iskustva i autoriteta u čaršiji. Bio je veoma pedantan i pismen. U sastavu tog Odbora ostao je bivši predsjednik Husein Zatrić-Ceno, bio je tu i dr Muharem Spica, dr Sulejman Ugljanin i mnogi drugi ugledni džematlije.
Interesantna je priča kako je Sulejman Ugljanin dospio da bude kandidat za člana Odbora. Mi smo željeli da tada u Odbor uključimo što više mlaðih ljudi, intelektualaca koji imaju energije i snage da nose razvoj Islamske zajednice. Bili su nam potrebni ljudi od akcije, od posla, od rada i iskustva. Svako je iz svog džemata trebao da predloži dupli broj kandidata za članove Odbora u odnosu na broj koji je trebao da bude izabran. Meni je posebno bilo stalo da se u Odbor izabere što više mlaðih ljudi, intelektualaca. Jedan od tih je bio i zubar koji je meni zapao za oko kroz džemat. Redovno je klanjao, često sam ga viðao i bilo mi je drago da on bude član Odbora. Ja sam imamu Jusuf-ef. Mekiću u džamiji Kuri češme, koji je bio zubarov džemat, rekao:

„Molim te, predložite kao kandidata iz vašeg džemata Sulja zubara.“ Meðutim, kada smo dobili spisak kandidata za članove Odbora iz tog džemata na spisku nije bilo zubara Sulejmana Ugljanina. Pitao sam efendiju Mekića zašto nema zubara na spisku, a on mi je odgovorio: „ Pa eto, mene je džemat predložio, a ne njega.“ Pošto sam bio prijatelj sa Jusufom Mekićem imao sam slobode da sa njim otvoreno razgovaram i rekao sam mu: „ Brisat ćemo tebe sa spiska, a stavit ćemo zubara. Hodža ima dosta kao kandidata, a nama trebaju civili, intelektualci.“ Jusuf-efendija se složio i te 1986. godine izabrali smo Sulejmana Ugljanina za člana Odbora.

Ovaj novoizabrani Odbor je bio pun entuzijazma i volje za radom, pa smo tako i krenuli, žestoko i sa mnogo akcije, a rezultati su bili očigledni. Meðutim, nakon godinu-dvije dana rada Odbora ponovo su počeli pritisci sa strane na pojedine članove Odbora. Priča koja se uvijek forsirala, a koja je bila usmjerena prema autoritetima u Islamskoj zajednici, imala je za cilj da ubaci sjeme razdora, smutnje i nepovjerenja. Uglavnom, jedni te isti ljudi u čaršiji su pokretali priču da nikada niko u Islamskoj zajednici nije bio dobar. Ti ljudi koji su stajali sa strane i samo kritikovali bili su džematlije, redovni u džamiji, ali nikada nisu htjeli da se uključe u rad i da iznutra daju svoj doprinos. Govorili su za vjerske autoritete da su lopovi, da zaposleni u Islamskoj zajednici rade za nečije tuðe interese, a ne za interes same Islamske zajednice, da su to ljudi u koje nemaju povjerenja. Vrlo je interesantno da su u vrhu tih kritizera bili nekadašnji medresanti koji nisu radili u Islamskoj zajednici, Imali su sigurne državne službe, redovne plate i sve privilegije, a stajali su sa strane i držali lekcije kako treba raditi, nama koji smo po cijeli dan izgarali i borili se za napredak i razvoj Islamske zajednice. Takoðer, u toj grupi su bili ljudi koji su napola bili hodže, a po narodnoj „pola hodže din ruši“, ne samo u smislu intelektualne sposobnosti, nego i u smislu poimanja obaveza i potreba rada Islamske zajednice. Oni su napadali, kritikovali i oko sebe kupili odreðeni krug ljudi, pa i imame nezadovoljne pozicijama i položajem koje su imali u radu Islamske zajednice. Ti ljudi su pravili odreðena jezgra i klanove koji su napadali ljude i pravili opstrukciju unutar Islamske zajednice.

Interesantno je da je većina tih koji su i tada kritikovali i gunðali učestvovala u pokušaju neuspjelog  puča u Islamskoj zajednici i svi su oni danas na strani izdajnika.

Ali priča koja se pričala i napadi koji su usmjereni prema zaposlenima u Islamskoj zajednici dosta su uticali na pojedine članove Odbora, pa ju je i zubar prihvatio i počeo da napada i kritikuje naš rad. Počeo je da se ponaša arogantno i da na sjednicama Odbora vrijeða druge članove. Kulminacija svega toga desila se 1987. godine kada je došlo do sukoba izmeðu mene, kao sekretara Odbora, i zubara. On je čisto nagovoren i podmašen da sa izmišljenim pričama o meni krene u napad na moju ličnost. Morao sam da se branim i da preduzmem korake za ličnu zaštitu. Sukobili smo se do te mjere da je on čak na jednom skupu vjerskih službenika i članova Odbora kazao da je njemu lako sa mnom, sačekat će me na ulici i polomiti mi ruke i noge i završiti posao. Ja sam vidio da se situacija zaoštrila i ozbiljno sam se pripremao da se od takvih pokušaja napada odbranim. Pošto je zubar shvatio da od lomljenja ruku i nogu nema ništa i da u tome ne bi dobro prošao, jedino šta mu je preostalo bilo je to da od Odbora traži kontrolu mog rada i rada blagajnika. Po njihovoj priči, mi smo bili lopovi koji su zloupotrijebili položaj i radno mjesto, iako ja kao sekretar Odbora nisam imao nikakvu vlast, čak ni na sjednicama Odbora nisam imao pravo da glasam za neku odluku. Ali Sulejmanu Ugljaninu, pojedinim imamima i nekolicini članova Odbora to nije bilo jasno. Oni su mislili da ja u Islamskoj zajednici o svemu odlučujem, o svemu se pitam i jednostavno su bili opterećeni sa mnom. Ugljanin je tražio da me Odbor smijeni i razriješi dužnosti. Na jednoj sjednici sam tražio da Odbor glasa imam li ja povjerenje Odbora ili ne i od 15 članova mislim da je 13 glasalo za to da imam podršku Odbora. Nakon tog glasanja Ugljanin je tražio da se formira komisija za provjeru mog rada i rada blagajnika. Komisija je formirana sa ciljem da prekontroliše moj rad unazad četiri godine, a ja sam tražio da se provjeri unazad deset godina, jer sam deset godina bio sekretar.

Nastavit će se…