Tri godine od neuspjelog puča u Islamskoj zajednicI

| Glas islama | Broj 200 | Analize | Autor: Sead Šaćirović i Nermin Gicić |
ImageOpšte povjerenje i sigurnost koje Islamska zajednica sa svojim rukovodstvom posjeduje nemjerljivi su. Narod je svo vrijeme bio uz Islamsku zajednicu i istu prepoznaje kao jedini stožer oko kojeg se okuplja i kome vjeruje.

Neki dogaðaji i zbivanja na jednom prostoru moraju se sagledati u historijskom kontekstu i sa odreðenog vremenskog rastojanja da bi svima u potpunosti postali jasni i očigledni. Takav je slučaj i sa neuspjelim pučem koji je prije tri godine pokušan u Islamskoj zajednici.
Ogromna većina muslimana je tada prepoznala prevaru i spletku koju su režimske strukture i obavještajne službe uz pomoć plaćenika iz redova muslimana pokušale da provedu u djelo, te da od muslimana preotmu jedinu instituciju koja se sa sigurnošću i bez kalkulacija bori za njihove interese. Pokušali su da preotmu jedinu čvrstu, nepotkupljivu i jaku instituciju koja je generisala interese muslimana na prostoru Republike Srbije. Božjom voljom i odlučnošću vjernika da odbrane svoju Islamsku zajednicu nisu u tome uspjeli, ali su uspjeli da nanesu dosta šera, posebno u meðuljudskim odnosima meðu muslimanima Bošnjacima.

Velika prevara

Danas kada se dogaðaji nižu kao na pokretnoj traci i kada beogradski režim već panično, zbog toga što im stvari ne idu kako su planirali, objelodanjuje po jedan i jedan plan za uništenje jezgra muslimana i svoje želje za instaliranjem marionetske Islamske zajednice lojalne režimu, i onim najskeptičnijim, pa i onima koji su kao mazlumi povjerovali da im beogradski režim pravi novu, bolju Islamsku zajednicu koja će biti organizovana na nivou „rijaseta“, jasno je da je ovo samo velika prevara od koje koristi imaju oni koji su u najužem rukovodstvu pučista, a da je za sve druge muslimane to velika pošast i zlo.
Podsjećanja radi, spomenut ćemo neke dogaðaje koji su prethodili neuspjelom puču. Najprije su aktivisti SDA na mitingu, na trgu u Novom Pazaru, demolirali prostorije Fakulteta za islamske studije, a kada je Islamska zajednica reagovala saopštenjem, tadašnji gradonačelnik Novog Pazara Sulejman Ugljanin požurio je da u izjavi za medije „ukine Mešihat“, te da vjerska pitanja Bošnjaka „prebaci u nadležnost BNV u Srbiji“. Tako i tada, u praktičnom smislu, počeo je puč.

Poltroni i izdajice – saradnici režima

Kasnije je režim iz Beograda, na čijem je čelu bio Vojslav Koštunica, pronašao u redovima Bošnjaka saradnike voljne da provedu njihove namjere i krenula je akcija otimanja Islamske zajednice od muslimana. U kafani hotela „Tadž“ u Novom Pazaru, nakon ponoći, održan je sastanak na kojem je „smijenjen“ Glavni muftija. Ovo noćno bdijenje organizovano je od onih ljudi koji su godinama bili glavna destruktivna grupa unutar Islamske zajednice, a poznati su po svaðama, lopovluku kada je u pitanju vakufska imovina, te meðusobnoj netrpeljivosti i optuživanju. Meðitim, ujedinili su se na putu šejtana i taguta, a zarad dunjalučkih užitaka i ličnog bogaćenja. Logistika iz Beograda je bila velikodušna i ogromna u svakom smislu. Posebno su se režimski mediji utrkilavali da objave vijesti o „smjeni“ Glavnog muftije, ne pitajući kako je moguće da se nekakav vrhovni sabor sastaje u kafani, u ponoć, bez legitimiteta i legaliteta, i da donosi takve odluke, za koje bi se trebali najprije pitati svi muslimani, a posebno njihovi predstavnici birani na neposrednim izborima. Mentori su svojim podanicima svakodnevno organizovali konferencije za štampu u beogradskom Medija centru. Vijesti sa takvih tirada plasirali su na svim elektronskim i štampanim medijima, te na taj način im pomagali u obmani i dezavuisanju javnosti u Srbiji, posebno muslimana Bošnjaka.

Nesebična pomoć od strane režima i kriminalaca

Policija je asistirala prilikom otimanja objekata Islamske zajednice u Sjenici, Tutinu i Prijepolju. Tih dana policija je bila udarna pesnica režima protiv vjernika muslimana koji su branili svoju Islamsku zajednicu. Poznato je da su policajci ulazili u čizmama, pod punom opremom, u džamije i iz njih izgonili vjernike. Takav slučaj nije zabilježen u novijoj historiji u Evropi, ali eto, jeste u Srbiji koja se deklariše kao demokratska zemlja. Samo zahvaljujući Božjoj volji i pomoći, te odlučnosti vjernika, ova pljačka, otimačina i zulum su zaustavljeni. Muslimani su odbranili i sačuvali svoju Islamsku zajednicu. Puč nije uspio uprkos ogromnoj podršci režima, policije, obavještajnih faktora, te velikim novčanim sredstvima koja su pristizala preko tajnih fondova i od strane sumnjivih biznismena i novopazarskih tajkuna, koji su široj janvosti poznati kao narko dileri, utajivači poreza i kriminogene osobe.
Prvo veliko NE režimu i pučistima rečeno je na velikom skupu podršeke Islamskoj zajednici i Glavnom muftiji na platou Mešihata, održanom 6. oktobra 2007. godine, pred više hiljada vjernika koji su blokirali i susjedne ulice. Odmah nakon ovog veličanstvenog skupa bilo je očito da će Islamska zajednica, zajedno sa vjernicima, opstati i pobijediti. Tako se i desilo – pobjeda je ostvarena.

Pipci beogradskog režima su vidljivi

Beogradski ideolozi su se „izvukli“ iz svega ovoga, brišući svoje otiske prstiju i tragove koje su ostavili čineći ovo teško kriminalno djelo, ali su na terenu ostavili svoje poslušnike da za njih završavaju prljave poslove. Meðutim, svima je jasno da bez podrške režima grupa labilnih ljudi okupljena oko bivšeg tutinskog glavnog hodže ne bi ni smjela da se odvaži i udari na islam i muslimane, a kamoli da se drzne i puca na vjernike, te otima džamije i vakufsku imovinu. Pipci režima su i danas vidljivi, jer se nastavlja permanentno napadanje na vakuf i vjernike, a otpadnici se u medijima predstavljaju kao ravnopravni činioci koji se ne odvajaju od srpskog sveštenstva, a česti su gosti i režimskih prvaka koji ih podučavaju što da rade i kako da se bore protiv islama i muslimana.
U Sandžaku su im bili potrebni Sejdo Bajramović i Rahman Morina da im pjevaju slavospjeve i hvale, na sav glas, njihov rad i borbu za „ljudska prava i demokratiju“. Oni koji su ukazivali na suštinske probleme i diskriminaciju i koji su predlagali konkretna rješenja za ispravljanje lošeg stanja, očito nisu bili poželjni sagovornici beogradskog režima. Njih je trebalo ušutjeti, pobiti, protjerati i zanavijek izbrisati sa mape postojanja i življenja na ovim prostorima.

Izvoðači nečasnih radnji kažnjeni na izborima

Izvoðači radova režimskog projekta su ubrzo na izborima kažnjeni od strane Bošnjaka, a lider koalicije „Za evropsku Srbiju“, sa svojim koalicionim partnerom iz redova Bošnjaka, tražeći glasove Bošnjaka za svoju politiku na trgu u Novom Pazaru, istom onom gdje je puč nezvanično i započeo, pred hiljadama Bošnjaka obećao je jedinstvenu Islamsku zajednicu. Bošnjaci su im dali svoje glasove, a ovi kada su otišli u Beograd zaboravili su svoje obećanje i nastavili da provode politiku diskriminacije, segregacije, nepoštivanja ljudskih i vjerskih prava i sloboda. Za sve ove nečasne poslove podršku su našli u Sejdu i Rahmanu, porodici Jusufspahić, kao i grupici izdajnika okupljenoj na čardaku u Prvomajskoj ulici. Ko je Sejdo, Bošnjaci su već znali. Ofirao se i  pokazao ranije. A ko je Rahman postalo je jasno kada je u posjetu Novom Pazaru došao ministar spoljnih poslova Republike Turske Ahmet Davutoglu. Sejdo i Rahman su se izmirili, izgrlili i izljubili. Iako je na njihovom navodnom sukobu i političkim razlikama stradalo mnogo graðana Sandžaka, oni su cinično rekli da se ne sjećaju oko čega su se svaðali i da se nikada nisu ni svaðali. Pošto su već zajedno sjedeli u Vladi Republike Srbije, sad su mogli i zvanično da zajedno provode politiku te Vlade, a na štetu svog naroda.

Suljo, Rasim i njihovi poslušnici glasali za izjednačavanje četnika i partizana

Prva prilika im se ukazala kada je donošen Zakon o statističkim regionima i kada su oba ministra iz redova bošnjačkog naroda glasala da se Sandžak podijeli na dva dijela. Kada su njihovi glasovi doprinijeli izglasavanju Zakona o izjednačavanju četnika i partizana. Kada su u julu mjesecu bošnjačke organizacije i političke partije donijele Deklaraciju protiv diskriminacije, kršenja ljudskih i vjerskih prava u Srbiji i administrativnog rasparčavanja regije Sandžak, pod pokroviteljstvom Glavnog muftije, Sejdovi nisu ni došli na sastanak, a Rahmanovi nisu htjeli da potpišu Deklaraciju. Još se prepričava rečenica narodnog poslanika Munira Poturka, prisutnog na sastanku, koji je, pravdajući se što neće da potpiše Deklaraciju, rekao: „Ja sam na ovom sastanku predstavnik Parlamenta Republike Srbije i zastupam stavove Parlamenta.“ Zaboravio je poslanik da je on predstavnik Bošnjaka u Parlamentu i da treba da zastupa bošnjačke interese. Poznato je da su dvojica ministara dali svoje glasove donošenju labave Deklaracije o osudi zločina u Srebrenici u kojoj se ne spominje riječ genocid. Sejdo i Rahman, te pučisti i izdajice, kao u nekoj mantri, poput papagaja ponavljaju rečenice da u Srbiji nema kršenja prava muslimana Bošnjaka, te da je sve na zavidnom nivou kada su u pitanju ljudska prava i vjerske slobode.

Specifični napadi za specifičan narod

Napadi na Islamsku zajednicu su nekada otvoreni i jasni, a nekada u svilenim rukavicama uz upotrebu diplomatskih  žargona. Sve ono našta je rukovodstvo Islamske zajednice ukazivalo u prethodnim godinama izašlo je na površinu. Dikriminacija, kršenje ljudskih i vjerskih prava, asimilacija, zastrašivanje, porobljavanje, otimačina, pljačka, genocidna politika… Ček je jedan visoki Vladin činovnik, govoreći u ime ministarstva u kojem radi, a opravdavajući kršenje izborne volje Bošnjaka, rekao jednu rasističku izjavu da su „Bošnjaci specifičan narod i da se prema njima trebaju primjenjivati neka druga pravila i zakoni“.
Sinhronizovanom akcijom režima, beogradskih medija, Rahmana i Sejda, lokalne samouprave i pučista iz paravjerske tvorevine ponovo je krenuo frontalni napad na Islamsku zajednicu i njene čelnike. Ponovo se napadaju oni koji su od Bošnjaka dobili legitimitet da ih predstavljaju i u vjerskom i političkom smislu. Izbori za Nacionalni savjet Bošnjaka su pokazali da Glavni muftija jeste jedini pravi lider u kojeg bošnjački narod ima povjerenja. Meðutim, ta sjajna pobjeda je od strane režima predstavljena kao nešto što će Bošnjacima odmoći, pa su nastavljeni napadi na predstavnike Islamske zajednice i vakufsku imovinu. Svoju odlučnost da brane Islamsku zajednicu i vakufsku imovinu, te da se bore za svoja prava, vjernici su pokazali odbranom Vakufa „Mearif“ na Hadžetu u Ramazanu, septembra tekuće godine.
Još jedan u nizu napada na Islamsku zajednicu i muslimane jeste i odluka da se iz Vladine komisije za vjeronauku izbaci prof. dr. Mevlud Dudić. Napadom na vjeronauku napada se na jedan od temeljnih stubova Bošnjaka, jer je vjera islam duboko utkana u kulturološki gen Bošnjaka. Poltroni iz paravjerske tvorevine su i ovaj napad na identitet Bošnjaka sa odobravanjem prihvatili i pomogli, te dali svoj nesebični doprinos, posebno što su za vjeroučitelje postavljali neškolovane kadrove koji nemaju ni završenu medresu, ali zato imaju diplomu od strane pučista koja se štancuje i dijeli po potrebi. Takvih nadri-vjeroučitelja meðu izdajnicima je na desetine, a ima ih koji su trgovali sa ženama, bavili se trafikingom u svojim kafanama u Ribariću. Meðu njima su i „duhovnici“ koji se bave sihrovima i vračanjem. Takvi ljudi treba da muslimansku djecu podučavaju islamu i vjerskim načelima.

Mubarek olsun vam pobjeda, o muslimani

Sa ove vramenske distance postalo je jasno svima ko se iskreno bori za interese Bošnjaka  muslimana u Srbiji, a ko je tu da bude kamen oko vrata i da koči i usporava razvoj i napredak radi ličnih interesa i interesa režima. Islamska zajednica u Srbiji je za tri godine rada u teškim uslovima uspjela da izaðe kao pobjednik. Proširila je kapacitete svog djelovanja, učvrstila svoj korijen u narodu koji predstavlja najjaču snagu i najstabilniji stub opstanka. Otvorila je još nekoliko džamija, izgradila veleljepni Islamski centar u Delimeðu, otvorila još nekoliko dječjih predškolskih i školskih obdaništa, otvorila vakufske kuhinje za ishranu siromašnih u Novom Pazaru, Tutinu i Sjenici. Otvaranje istih planira se u svim sandžakim gradovima. Medrese su nastavile sa radom upisujući svake godine rekordan broj učenika sa po nekoliko novih odjeljenja. Prikupljanje zekata i sadekatu-l-fitra je uspešnije nego prije puča i to za velike sume novca. Iz godine u godinu ova akcija je sve jača. Ove godine je uspješnija od prošle godine koja je bila bolja od pretprošle. Akcija prikupljanja kurbana je sve veća i uspješnija, tako da je ona garant ishrane učenika, studenata i svih koji u velikom broju primaju donacije od strane novoosnovanog Centra za humanitarni rad „Hajrat“ koji djeluje pri Islamskoj zajednici. Fakultet za islamske studije ostvaruje dobre rezultate, a upis studenata je rekordan, što je slučaj i sa Internacionalnim univerzitetom koji je jedan od najuspešnijih u Srbiji i regionu. Islamska zajednica  je oformila nekoliko novih udruženja i savjeta koji su neophodni za postizanje boljih rezultata u davi i misionarstvu. Udruženje žena „Mejrem“ samo je jedno od uspješnih udruženja Islamske zajednice. Izdavačka kuća „El-Kelimeh“ je jedna od najboljih u državi i širem prostoru. Izdala je više knjiga za deceniju svog postojanja nego sve izdavačke kuće u Sandžaku za sto godina unazad. Kao kruna pobjede ove godine otvorena je Škola Kur'ana Časnog, koja će biti garant očuvanja Allahove Knjige na ovim prostorima. Graðevinska služba Islamske zajednice neumorno radi podižući nova zdanja za potrebe Zajednice. Jedine zgrade koje su napravljene mimo privatnog sektora u Novom Pazaru u posljednjih 20 godina su zdanja Islamske zajednice. Opšte povjerenje i sigurnost koje Islamska zajednica sa svojim rukovodstvom posjeduje su nemjerljivi. Koliko je narodno povjerenje u nju i njene čelnike vidi se u uspješnosti pomenutih akcija i dostignuća. Narod je svo vrijeme bio uz Islamsku zajednicu i istu prepoznaje kao jedini stožer oko kojeg se okuplja i kome vjeruje. Neka je mubarek pobjeda svim muslimanima i njihovoj Islamskoj zajednici.