Moralno precrtavanje islamskih vjernika

Presuda imamu iz Gluhe Bukovice ne može izbrisati sjećanje na totalitarni odnos državnih medija prema ovom sudskom procesu.
Federalna tv je objavila desetine priloga o "hodži pedofilu",
prije nego što je sudski proces bio okončan, i presuda postala
pravosnažna, čime je udareno na temelj pravne države – da je svako nevin
dok mu se krivica ne dokaže. Za reisu-l-ulemu je govoreno da je
"zaštitnik pedofila", iako je Islamska zajednica tražila poštivanje
pravne i demokratske procedure, jer sve drugo se moglo shvatiti kao
pritisak na pravosuðe. A taj pritisak državnih medija je bio više nego
očit. Danas smo pred novim slučajem kod kojeg uočavamo stare anomalije
državnih medija.

U emisiji "Crta" je emitiran prilog o muteveliji iz mjesta Pode u općini Travnik, kojem se stavlja na teret da je počinio blud sa retardiranom djevojkom, te da su dobili dijete kojeg je ona, samo pet minuta nakon poroda, gurnula pod krevet i tako ugušila. Islamska zajednica je odreagirala po najvišim normama samokritičnosti, jer je muteveliju suspendirala do okončanja postupka.

Ali, državni mediji koji su u slučaju Gluhe Bukovice vršili nedopustiv pritisak na pravosuðe, danas nastavljaju po starom, ponašajući se kao produžena ruka ideoloških centara moći po čijem diktatu rade i tzv. neovisni mediji. Nema nikakve sumnje da državni mediji bacaju rukavicu u lice pravosuðu, jer diskreditiraju njegovu slobodu i neovisnost.

Nažalost, ni u slučaju Gluhe Bukovice, a evo ni u slučaju Poda, kao i u mnogim drugim slučajevima, pravosuðe ne reagira na očite instrukcije koje dobija putem tv ekrana, a što se jedino još dogaðalo u Miloševićevoj Srbiji, gdje je TV Srbije propisivala zatvorske kazne, a pravosuðe samo pretipkavalo te medijske presude.

Ovo uplitanje državnih medija u rad pravosuða postaje ozbiljan problem, jer se jedan od stubova vlasti, javno i bestidno, proglašava slugom politike koja gospodari ovim medijima. Ništa manji problem nisu ni rasističke kvalifikacije koje putem državnih medija vrijeðaju bošnjački narod. Sjećamo se kako su ismijavani i vrijeðani mještani Gluhe Bukovice. S kojim pravom emisija "Crta" unaprijed presuðuje ljudima, ali i s kojim pravom poručuje da "teško da u ovom mjestu iko zna šta je stid i sram"? Naravno, počinjeno zlodjelo, ukoliko se dokaže kao takvo, za svaku je osudu, i predstavlja jedan od najgorih oblika skrnavljenja islamskih svetinja i uvredu za svakog čestitog i poštenog čovjeka (silovanje je samo po sebi zločin jer se njime gazi po ljudskom dostojanstvu i ponosu, a ako se još desi u unutrašnjosti Božije kuće i nad retardiranom osobom, onda je to zločin posebnih razmjera i brutalnosti), no šta su to zgriješili mještani Poda, da bi ih se kolektivno nazivalo bestidnicima i besramnicima.

Šovinistički i rasistički momenat je tim uvjerljiviji kad se zna da je ovo vrijeðanje Bošnjaka iz Poda pokriveno snimcima vjernika koji izlaze iz džamije, i dostojanstveno odbijaju dijalog sa agresivnim novinarima.  Moralno diskreditiranje čovjeka jednako je njegovom fizičkom ubistvu, i stoga je u islamu zapriječena posebna ovosvjetska i onosvjetska kazna za onoga koji potvori čestitog vjernika i vjernicu, u ovom slučaju mještane jednog muslimanskog sela. U tom smislu, Allah Uzvišeni kaže: One koji vole da se o vjernicama šire bestidne glasine čeka teška kazna i na ovom i na onom svijetu; Allah sve zna, a vi ne znate. (Prijevod značenja, En-Nur, 19.). Namjesto što vrijeðaju muslimane iz Poda, urednici državnih medija bi se morali zapitati – a gdje su pogubili kredibilitet pa da im ljudi više ne vjeruju?

Po svemu sudeći, namjera naručioca i realizatora ovog priloga je bila da se jedno selo, poznato po svojoj privrženosti islamskoj tradiciji, prikaže u najcrnjem svjetlu, i time još jednom, u bosanskohercegovački eter, pošalje poruka o vjerskim fanaticima, ili vjerski zatucanim osobama, kako ih je nazvao jedan ovdašnji "ugledni" novinar. Jedan sudski proces ne smije biti povod da se onaj ko je osumnjičen na medijima proglasi krivim, niti da se, s krivicom za koju se sumnjiči, poistovjećuje cijelo mjesto.

Činjenica je da u državnim medijima nikad nisu bili šovinistički i rasistički vrijeðani neki Srbi ili Hrvati – i lijepo je što nisu – ali je zabrinjavajuće da se po istim genocidnim obrascima već nekoliko puta blate muslimanski vjernici. Gdje nestadoše toliki kapaciteti za demokratizaciju i ljudska prava, kad niko ne uočava ove očite islamofobijske anomalije našeg društva.

Autor: Mr. Semir Imamović, Saff br. 282, 10.12.2010. godine