HomeGlas islamaIntervjuNema razlike izmeðu Miloševića i Tadića 21. Marta 2011. Intervju 1033 “sandžak” -Sa Predsjednikom IO Bošnjačkog nacionalnog vijeća Samirom Tandirom, razgovarali smo o mnogim aktuelnim pitanjima koja zaokupljuju pažnju svih graðana Sandžaka p i šire: najavljenim izborima za 17. april, diskriminaciji nad Bošnjacima, režimskim poltronima, radu BNV i Odbora, medijskoj harangi na Glavnog Muftiju Muamer ef. Zukorlića … Kako komentirate trenutna dešavanja oko BNV i najave izbora za 17. April? Trenutnu situaciju oko BNV ne treba gledati kao nekakav izvorni problem, već u kontekstu cijelog dešavanja u vezi Bošnjaka u Republici Srbiji zadnjih desetak, dvedeset, pa i stotinu godina. Bošnjaci su narod koji je stotinu godina trpio najbruatlnije vidove diskriminacije. Bošnjaci su narod koji je dosta stradao. Devedesetih godina, Bošnjaci Sandžaka su otimani i ubijani. Nažalost, iako smo očekivali da će poslije 5. oktobra doći do suštinskog raskida sa prošlošću i suočavanja zvaničnog Beograda s vlastitom prošlošću, do toga nije došlo. Tako i na ova zadnja dešavanja oko BNV i Sandžaka treba gledati u kontekstu toga da trenutno u Beogradu imamo na sceni nešto što se zove papirnata demokratija, imamo fabrikovanje proevropskih zakona, implementaciju preporuka EU u Srbijanskom parlamenta. Meðutim, to je sve kozmetičkog karaktera, jer nemamo suštinsku implementaciju zakona u praksi da bi se mi, ali i svi ostali manjinski narodu u Republici Srbiji, osjetili kao ravnopravni graðani. Najava nekakve farse, koju Svetozar Čiplić naziva izborima, nije ništa drugo do pokušaj legalizacije diskriminacije koju zvanični beogradski režim sprovodi nad Bošnjacima. Fenomen paralelnih instucija nije ništa novo u našoj historiji. Svaki put kada režim ne uspije institucije koje Bošnjaci u Srbiji i Sandžaku posjeduju staviti pod svoju kontrolu, proizvodi paralelnu intutuciju koja služe isključivo boegradskim interesima, kao produžena ruka zvaničnog Beograda i batina koju on koristi za discipliniranje našega naroda. BNV je konstituirano, 7. 7. 2010. prema Ustavu i zakonima Republike Srbije i Poslovniku koji je važio za konstituiranje svih nacionalnih savjeta. Konstituiranju BNV-a prisustvovalo je 17 vijećnika BKZ i dva vijećnika Bošnjačkog preporoda. Bošnjaci su, u jako nedemokratskoj atmosferi na Izborima za Nacionalni savjet 6. 6. 2010. godine, podržali probošnjačke snage koje je na tim izborima predvodila BKZ i nosilac naše liste muftija Muamer-ef. Zukorlić. Tada je ubjedljivo pobjedila volja graðanstva za slobodom nasuprot bezuslovnom poltronstvu oličenom u Rasimu Ljajiću i Sulejmanu Ugljaninu – a to stvara nervozu zvaničnom Beogradu. Zato, Čiplićevu najavu o raspisivanju nekakvih izbora treba gledati u kontekstu toga da su se slične stvari dešavala i u režimu Slobodana Miloševića. Kao na primjer? Kao na primjer pri rješavanju problema na Kosovu. Nametanje režimskih predstavnika albanskom narodu, poput Sejda Bajramovića i Rahmana Morine, i nedozvoljavanje Albancima da biraju vlastite predstavnike. Danas su se isti reinkarnirali kroz lik i djelo Sulejmana Ugljanina i Rasima Ljajića. Meðutim, diskriminatorska poltika kakvu je tada sprovodio Milošević, a danas Boris Tadić, preko poslušnika Svetozara Čiplića, kako god je tada doživjela potpuni kolaps na Kosovu, doživjet će i ovog puta u Sandžaku. Bošnjaci više nikada neće pristati na bilo kakave diktate iz Beograda. Odnos Bošnjaka, kao manjinskog naroda u Republici Srbiji, a većinskog naroda u Sandžaku, od sada će biti na ravnopravnim osnovama uz obostrano uvažavanje i razumijevanje zbog različitosti koje postoje. Čime ćete osigurati opstanak Bošnjaka u Sandžaku i njihovu ravnopravnost u Srbiji? Garant opstanka Bošnjaka u Sandžaku jesu naše institucije. Naša vrhovna duhovna instutucija jeste Islamska zajednica u Srbiji. Krovna nacionalna institucija je Bošnjačko nacionalno vijeće. Krovna institucija kulture je Bošnjačka kulturna zajednica. Imamo Univerzitet, Bošnjačku demokratsku zajednicu (BDZ), kao političko krilo naše borbe za konačnu slobodu i ravnopravnost bošnjačkog čovjeka. Naravno da projekti koje sprovodimo preko ovih instutucija, posebno projketi BNV, nisu usmjereni ni protiv koga. Mi ćemo se za naša prava boriti svim pacifističkim sredstvima, onako kako su to radili Mahatma Gandi i Nelson Mendela. Na kraju, inspiraciju za ovu našu nenasilnu, pacifističku borbu crpimo iz pripadnosti islamu koji nas poziva na mir. Svi naši dosadašnji projekti su bili integristički. Mi smo jasno poslali signale i zvaničnom Beogradu i savremenoj Evropi i svijetu da želimo biti konstruktivan faktor u Republici Srbiji. Želimo pomoći zvaničnom Beogradu da Srbiju suštinski učini demokratskom državom, jer ona nažalost to sada nije. Volim spomenuti i primjere dvije jedine suštinske i multietničke instutcije u Srbiji. Jedna je Internacionalni univerzitet u Novom pazaru, gdje je preko 40% studenata i 50% upošljenika nemuslimana. To je poruka koju mi šaljemo. Takoðer, želim navesti primjer, vakufskih kuhinja, gdje svi muftačni, koji žive ispod ivice siromaštva i nemaju osnovne uvjete za život, mogu doći i niko ih neće pitati koje su vjere, nacije, boje kože, za koga su glasali itd. To je jedina instutucija koja funkcionira na tim principima. Veliki broj korisnika vakufske kuhinje su pripadnici srpskoga naroda. Na početku intervju ste spomenuli sintagmu „papirnata demokratija“. Šta to znači? Znamo da je reforma zakonodnevnog sistema u Republici Srbiji i usklaðivanje našeg zakonodavnog sistema sa zakonodastvom EU, jedan od uvjeta, našeg, to jest srbijanskog, približavanja evro-atlanskim instatucijama. Meðutim, to se sve završava na papiru. Znači, imamo zakone koji se donose u skladu sa Evropskim, imamo zakone koji nam garantiraju odreðena prava, ali apsolutno ni u jednom segmentu života i ni u jednom segmentu tih zakona nemamo njihovu implementaciju i poštivanje. Navest ću primer Zakona o crkvama i vjerskim zajednicama, u kome se jasno kaže da su sve crkve i vjerske zajednice ravnopravne. Iz prakse znamo da se Srpska pravoslavna crkva apsolutno forsira, da se njoj daje dominantna uloga, dok sve ostale crkve i vjerske zajednice imaju podreðeni polozaj. IZ, kao naša krovna institucija, koja je, izmeðu ostalog, i napadnuta jer nije prihvatila taj maćehinski odnos i nije prihvatila te dvojne standarde. Imamo i primjere vraćanja oduzete imovine, gdje se Srpskoj pravoslavnoj crkvi poklanjaju objekti koji nisu njeni, a IZ ne vraća ono što je njeno. Imamo farsu i skandalozno ponašanje oko konstituiranja BNV kada je resorni ministar Čiplić počinio niz krivičnih djela, ponašao se apsolutno u suprotnosti sa Ustavom i zakonima Republike Srbije i Poslovnikom koji je on donio. Naravno, imamo i bezbroj primjera gdje se zakoni iz oblasti obrazovanja ne poštuju kada se u pitanju Medresa, Fakultet za Islamske studije i Internacionalni univerzitet. Ne poštuje se jednostavno. Jedan od brutalnijih primera je akredatacija univerziteta. Internacionalni univerzitet ima apsolutno najbolje uvjete za rad, stručno sposobljen kadar na kojem bi mi pozavideli mnogi prestižni univerziteti. Meðutim, politička odluka, i to javna tajna, jeste da se proces akredatacije maksimalno odugovlači ne bi li se izvršio pritisak prvenstveno na glavnog muftiju Muamer-ef. Zukorlića, kao predsjednika Univerziteta, ali i na studente i profesore da odustanu od rada i školovanja na Internacionalnom univerzitetu. Ili da se Muftija, u nekim pregovorima sa režimom ucjenjuje akredatacijom univerziteta. Vjerujete li da će doći do izbora 17. aprila? Mislim da ćemo prije vidjeti leða Čipliću nego što će doći do izbora. Ja sam apsolutno ubijeðen da će Bošnjaci i ovog puta tom beogradskom diktatu odlučno reći: „Ne.“ Ako se ta farsa i dogodi, odziv Bošnjaka će biti minimalan – što će biti još jedan brilijantni trijumf BKZ-a i svih propatriotskih snaga u Sandžaku koji predvodi muftija Muamer-ef. Zukorlić. Neke nevladine organizacije na čelu sa Aidom Æorović najavljuju osnivanje lista… Najava nečeg takvog je još jedan pogrešan korak zvaničnog Beograda. Sa velikom preciznošću mogu kazati da se radi o vrlo očiglednoj panici, ali i šizofreniji, kako zvaničnog Beograda tako i njihovih vazala iz Sandžaka. Suludo je da nevladine organizacije koje se zalažu za graðansko društvo kandidiraju na Izborima za nacionalni savjet. Njihova dosadašnja aktivnost je bila anacionalna. Nije u skladu sa zdravim razumom da takve osobe učestvuju na izborima. Kristalno je jasno o čemu se ovdje radi. O čemu se radi? Radi se o još jednom pokušaju zvaničnog Beograda da, prepakiranjem snaga Rasima Ljajića, ubacivanjem nekih novih ljudi i lista, ublaži težinu njegovog poraza na izborima 6. 6. 2010. godine. Zašto to vežete za Rasima Ljajića? Gospoða Aida Æorović usko je vezana sa političkom grupacijom Rasima Ljajića. Neko ko je nevladin sektor član je vladajuće strukture u Novome Pazaru – što je sa stanovišta zakonskih normi i zdravog razuma potpuno neprihvatljivo. Dotična gospoða je predsjednik Upravnog odbora Doma kulture u Novome Pazaru. U analizi trošenja budžeta Ministastva rada i socijalne politike, kada je Rasim Ljajić optužen za neodgvorno trošenje resornih sredstava, primjećuje se da se novac trošio i za finansiranje nevladine organizacije Urban IN na čijem je čelu dotična gospoða. Ovdje se jasno vidi da je Æorovićka aparat i potrčko Rasimu Ljajiću koji je koristi za izjave koje želi plasirati u javnost. Nedavno je Æorovka izjasnila da je član LDP, a znamo da je LDP podržao BKZ? To treba sagledati u u kontekstu čitave žizofrenije koja vlada oko spomenute gospoðe. Da li je neko član LDP-a ili nije ni meni, ni Bošnjacima nije bitno. Ja govorim o faktima, a fakti su da je ona član vladajuće garniture. LDP nije vladajuća stranka u NP, ali da bi neko dobio mjesto Predsjednika upravnog odbora Doma kulture treba dobiti podršku Općinskog parlamenta i da je neko zato mora predložiti. Nju je predložila SDP koju je tada predvodio Rasim Ljajić. Kako vidite to što je predsjednik Srbije Boris Tadić primio gospoðu Æorović, i to baš pred najavljene izbore? To možemo posmatrati iz više uglova. Prvo, gospodin Tadić nema državničke manire i ponašanje. Imali smo na desetine slučajeva ubistava u Sandžaku, maltretiranja, štrajkače koji sebe povreðuju, sijecaju prste, zakucavaju ekesere u ruke – gospodin Tadić nije našao za shodno da reagira. Imamo obilježavanje godišnjice zločina u Štrpcima – gospodin Tadić nije reagirao, niti je našao za shodno da primi porodice žrtava i sasluša njihove zahtjeve. Primanje i davanje podrške Aidi Čorović nije ništa drugo do davanje podrške probeogradskom elemntu u Sandžaku čije je djelovanje usmjereno ka asimilaciji Bošnjaka. Ako ipak bude izbora, kako će se BNV ponašati? BNV radi zaista punim kapacitetom. Svi odbori su formirani, zadaci su predočeni kako predsjednicima odbora tako i Izvršnom odboru. Usvojene su strategije djelovanja i plan rada. Pred nama je niz kapitalnih projekata koje BNV mora uraditi. Odbori za obrazovanje i jezik i pismo imaju pune ruke posla, jer iako imamo bosanski kao fakultativni predmet u školama, nemamo udžbenike, nemamo lektire i sve to treba pripremiti. Odbor za informiranje, takoðer, ima jako puno zadataka. Kako će finansijski sve te projekte izdržati BNV? Želim istaći da vijećnici za svoj rad ne dobijaju ni dinar. Projekte ćemo finansirati iz Fonda za nacionalne projekte koji se puni od donacija naše dijaspore drugih ljudi dobre volje iz Sandžaka i cijeloga svijeta. BNV je formiralo dva odbora koja prije nisu postojavala. Zašto? Djelimična blokada koju imamo od strane resornog ministarstva omogućila nam je da možemo slobodno izaći iz nekih okvira koje je dotično ministarstvo postavilo, pa smo shodno aktuelnoj situaciji u Republici Srbiji i Sandžaku, smatrali da je neophodno da, osim četiri odbora koja su perdviðena Zakonom o nacionalnim savjetima, da je neophodno da trenutno imamo minimum još dva odbora. To je Odbor za meðunarodne odnose, na čijem je čelu dr. Amela Lukač-Zoranić i Odbor za ljudska prava na čijem je čelu prof. dr. Admir Muratović. Zašto baš ova dva odbora? Pa, Odbor za meðunarodne odnose i meðunarodnu saradnju nam je neophodan zbog procesa internacionalizacije. Taj odbor zaista ima pune ruke posla, oni su u svakodnenom kontaktu s našim prijateljima iz meðunarodne zajednice i imamo svakodnevne izvještaje koji se šalju na razne adrese; na taj način upoznajemo svijet s diskriminacijom i segragacijom s kojom se suočavaju Bošnjaci u Republici Srbiji. Odbor za ljudska prava. Mi imamo konstantno kršenje ljudskih prava u Republici Srbiji. Posebno je to izraženo kad su u pitanju Bošnjaci. U našoj bližoj prošlosti, na hiljade Bošnjaka je mučeno i brutalno prebijano. Mi smo pokrenuli jedan generacijski poduhvat da, kada sve to saberemo i zapišemo, u svim slučajevima gdje je to moguće procesuiramo. Jednostavno, ne želimo da se devedesete, kada su ljudi brutalno mučeni i prebijani samo zato što su Bošnjaci, zaborave. Mučitelju i ljudi koji su sve to osmislili i sprovodili još uvjek su aktivni u policiji. Navest ću primjer izvjesnog Čorbića koji je aktivno učestvovao u premlaćivanju, mučenju i prebijanju na stotinu Bošnjaka s Pešterske visoravni. Danas je to visokopozicionarni fukcioner MUP-a Srbije u Kraljevu. Navest ću primer Mileta Novakovića, čovjeka koji je bio načelnik SUP-a u Prijepolju koji je lično zlostavljao na stotine Bošnjaka Prijepolja, Brodareva, Priboja i Nove Varoši. Čovjek koji je učestvovao u ratovima na Kosovu, Bosni i Hrvatskoj, a koji je sada, takoðer, viskopozicionirani funkcioner žandarmerije. Principijalno ćemo se potruditi da ovi ljudi budu lustrirani i da krivično odgovaraju za zločine koje su počinili, i oko ovih stvari nikada nećemo praviti kompromis. I Čorbić i Novaković i svaki policajac koji se ogriješio o zakon morat će se suočiti sa istinom i biti pravno procesuiran. Oni, kao i Čiplić, bit će primjer ostalima – kako u piliciji tako i u izvršnoj vlasti, da će ukoliko se ne budu ponašali prema zakonu odgovarati. Do sada je važilo pravilo da koliko god pogriješite prema Bošnjacima, nije bitno i da nije to nekakva greška. E, pa od sada pa dalje tako neće moći. Kako tumačite izjavu muftije Muamer-ef. Zukorlića da se može desiti egipatski, odnosn o tuniški scenarij na Trgu gazi Isa-beg, odnosno Trgu Republike? Izjavu Muftije gledam u kontekstu nečega što je općepoznato, a to je da se vlasti mogu mijenjati na dva načina: na afrički i evrposki model. Primjer afričke vlasti smo vidjeli u Egiptu. Kada se na čelu vlasti naðu apsolutisti, diktatori, ljudi koji ne mare za volju naroda – narod izaðe na ulice pa tako promijeni vlast. Evropski način je demokratskim putem. Naravno, Evropa je kolijevka demokratije. Tu se vlasti smjenjuju demokratskim izborima, i to je sasvim normalan proces. Meðutim, nekada se desi da se i u Evropi primjenjuje afrički model, jer ima ljudi koji se ponašaju poput afričkih monarha. Primjer afričkog modela u Evropi jeste Petooktobarska revolucija, kada Milošević nije priznao rezultate izbora, i kada njegov apsolutistički diktatorski režim nije prihvatio poraz, narod je morao da izaðe na ulice. Današnji režim se ni po čemu ne razlikuje od Miloševićevog režima. Boris Tadić se ni malo ne razlikuje od Slobodana Miloševića kada je u pitanju odnos prema Sandžaku i Bošnjacima. Iz tog razloga je Muftija najdobronamjernije govorio o fenomenu poštivanja ljudskih prava i zvaničnih izbornih rezultata. Beograd pokušava da preko Ministarstva za ljudska i manjinska prava pokrade glasove koje su Bošnjaci iskazali za nacionalni savjet. To nije dobar put. Mi hoćemo da se sva pitanja u Sandžaku rješavaju dijalogom. Na traženje Muftije i predsjednika BNV-a prof. dr. Mevluda Dudića da se održi dijalog o svim otvorenim pitanjima u Sandžaku, niko od Beogradskih zvaničnika nije odgovorio. Srbijanski mediji nisu tako protumačili ovu izjavu? To je nešto što ne iznenaðuje. Većina medija u Srbiji zavisi od vlasti. Većinom njih upravlja trojac medijskih magnata Šaper, Krstić i Miki Rakić, šef kabineta predsjednika Srbije Borisa Tadića. Iza svih trojice stoji Boris Tadić lično. Kada kažem da se ovo vrijeme nimalo ne razlikuje od vremena Slobodana Miloševića, to se odnosi i na slobodu medija. Za vrijeme Miloševića su postojali su opoziconi mediji, danas, u „demokratskoj“ Srbiji ne postoji nijedan opozicioni medij. Svi su ucijenjeni od strane javnih preduzeća, kao što su Telekom, Elektroprivreda NIS. Ukoliko ne bi napisali ono što im spomenuti trojac nalaže, morali bi se suočiti s drakonskim kaznama. Izvor: SandzakPRESS.net
