HomeGlas islamaAnalizePOPIS NA KOSOVU: Bošnjacima se ne dozvoljava da se izjasne kao Bošnjaci 11. Aprila 2011. Analize 773 Prema zvaničnim podacima popis stanovništva, imovine i domaćinstava u prizrenskoj opstini teče “u najboljem redu”. Ali, neki albanski mediji su već pisali šta su radili Turci jasno rekavši da je to “Turciziranje Prizrena”. Niko od albanskih novinara meðutim, nije, ili neće da pogleda i napiše šta se radi na albanizaciji onih koji to nisu, prije svega Bošnjaka. U Ljubiždi, gdje živi oko pet hiljada stanovnika, od toga više od 90 procenata kući ne govori albanskim jezikom, većina popisivača su Albanci, neki i iz grada Prizrena, mnogi od njih neznaju bosanki jezik. Popisni material je posebna priča. Kažu jednostavno da “trenutno nemaju na bosanskom – ali svejedno je” i popisuju ih na albanskom jeziku. Kontrolori, naravno, to “ne vide i ne čuju” i ćute. Poruka je, oni koji poznaju ovdašnju situaciju, sasvim jasna. Ljubiždom ovih dana kruže razne priče o popisu. Zajedničko im je da se “od strane nekih popisivača ljudima ne dozvoljava da se pišu kao Bošnjaci”. Naravno to se govori u meðusobnim razgovorima, ali izbjegava da to kaže javno “zbog straha i nezamjeranja”. Jedna priča je ipak “prekrila” Ljubiždu o tome kako popisivači “savjesno” rade svoj posao i za to su plaćeni. Prema toj priči, kod jedne nacionalo svjesne mlade Bošnjakinje došla je takoðe djevojka popisivač radi popisa. Mlada Bošnjakinja, kojoj roditelji nisu bili kući, smatrala je da to i ona može da završi i na taj način ispuni svoju nacionalnu i graðansku dužnost. Kada je došao red na pitanja o naciji, jeziku i vjeri kazala je da je Bošnjakinja, da joj je maternji jezik bosanski, a vjera Islam. Popisivačica je ljutito kazala i počela da viče “ma kakvi Bošnjaci, nema ovdje Bošnjaka – svi su ovdje Albanci”. Epilog, prema toj priči, bio je da je mlada Bošnjakinja izbacila popisivača napolje i krenula priča o “savjesnosti rada i nikakvog pritiska oko slobode izjašnjavanja”. Ispunjavaju li se na ovaj način crne strepnje Bošnjaka da će se raditi sve kako bi se “zabetoniralo stanje stvoreno nakon rata” u ovom prigradskom naselju gdje oko 90 procenata stanovnika, od oko pet hiljada koliko ih ovdje živi, kući govori bosanskim a najveci broj učenika školu pohaða na nematernjem albanskom jeziku, opet zbog dogaðanja nakon rata. Kažu da ima domaćih i meðunarodnih posmatarača koji nadgledaju proces popisa. Postavlja se pitanje gdje su i šta rade, zašto ne preduzmu nešto i ispune svoju obavezu. Bošnjaci samo traže sprovoðenje zakona ove zemlje i ništa više. Ispunjavaju li se na ovaj način i “visoki europski i svjetski kriterijumi o popisu u jednoj demokratskoj zemlji???" Izvor: Info-ks.net