HomeGlas islamaAnalizeSvjetionik bošnjačkog opstanka 31. Maja 2011. Analize 928 Glavni problem u aferi oko pokušaja diskreditacije vjeronauke od strane SDP-a predstavlja nepismenost širokih slojeva, sa kojima manipuliraju državni mediji, inače dokazani u lažnim konstrukcijama protiv Islamske zajednice i reisu-l-uleme Cerića. U bošnjačkoj javnosti je stvoren utisak kako je „vjeronauka kriva za rat", a time i za genocid nad Bošnjacima, pa bi dikreditiranje ili ukidanje vjeronauke izvelo ovu zemlju na zelenu granu. Bošnjaci su u velikom broju ubijeðeni kako se ova priča tiče cijele Bosne i Hercegovine, a ne samo onih krajeva gdje su Bošnjaci u većini. E, to je ono što navodno multietnički SDP nema snage kazati ovdašnjoj javnosti – da se rat protiv vjeronauke vodi samo zbog islama i samo zbog Bošnjaka, a da pipci SDP-ovskog agresivnog ateizma ne mogu dobaciti ni do Republike Srpske, ni do kantona sa hrvatskom većinom, gdje je vjeronauka najvažniji predmet, a gdje križevi i krstovi vise umjesto državnih obilježja. Široki narodni slojevi nisu krivi što ne znaju, jer se se s njima manipulira, ali, oni koji bi morali znati jesu političari, pogotovo iz SDA. Znamo da su Suljagićevu odluku dokinuli ministri iz SDA u Vladi Kantona Sarajevo i natjerali SDP da pristane na izmjenu odluke, uprkos tome što su se Suljagić i većina birača i simpatizera SDP-a i ostalih ateista žestoko protivili tome. Sve dok oni nisu reagirali Suljagić se šepurio sa svojom odlukom, a masa ateista se iživljavala nad vjerom, vjeronaukom i reisu-l-ulemom. Dakle, bošnjački političari, u ovom slučaju iz SDA, imaju dovoljno moći da spriječe donošenje negativnih odluka vezano za položaj naše vjere i našeg naroda. Sada dolazimo do ključnog pitanja: Zašto su ministri iz SDA u Kantonu Sarajevo čekali više od mjesec dana da se pokrenu i da zaustave SDP? Zašto nisu odmah reagirali? Odmah su mogli raspoznati negativne posljedice odluke o diskriminaciji bošnjačke djece, tako da nije bilo potrebe za čekanjem naknadne pameti. Jasno je da su SDA-ovci, a tako se moglo razumjeti iz nekih reakcija rukovodstva SDA, reagirali tek onda kada su vidjeli da je Islamska zajednica uspjela spremno dočekati i odgovoriti na ovu kampanju za degradaciju vjeronauke u obrazovnom sistemu, i to kroz serije odličnih saopćenja i analiza kojima je SDP-ovska logika osramoćena kao glupa, primitivna i ekstremistička. Prepoznao je to i narod, pa čak i mnogi koji su do tada nasjedali na podvale islamofobičnih medija. Činjenica da je protiv Suljagićeve odluke ustalo i Meðureligijsko vijeće, dakle, predstavnici svih konfesija, kao i nekoliko srpskih i hrvatskih analitičara, odriče ovom slučaju jednonacionalni aspekt. To znači da je SDP, kao navodna stranka koja se zalaže za multietničnost, upravo pretrpio poraz od strane multietničkog otpora degradaciji vjeronauke. Skontali su to poslije dugog čekanja funkcioneri SDA i razumjeli da bi ih politička pasivnost mogla koštati pozicija i karijera, te su odlučno krenuli u zaustavljanje Suljagića i na tjeranje SDP-a da uradi kako oni kažu. Ovo je veoma opasna poruka za Bošnjake, jer su došli u situaciju da ih predstavljaju političari kojima je svejedno šta se dogaða s narodom i njegovom vjerom, i koji navodno štite nacionalne interese tek kad se zaljuljaju njihove pozicije. Lider SDA Sulejman Tihić tu bestidnost čak nije znao ni sakriti, pa se javno ponosio onim čega bi se trebao stidjeti, jer je u jednom intervjuu kazao kako je SDA odlučila reagirati kada se digla frka. Dakle, da nije bilo frke, da nisu Islamska zajednica i reisu-l-ulema Cerić ustali u zaštitu vjeronauke, SDA bi pristala na odluku ministra Suljagića. Do daljnjeg, Islamska zajednica ostaje jedini svjetionik bošnjačkog opstanka. Piše: Semir Imamović (Saff br. 294, 27. maj 2011. godine)
