Odgovor na državni teror

Glas islama, br. 222, 15. septembar 2011.
Diskriminacija nad Bošnjacima muslimanima u Sandžaku
prisutna je u svim sferama života u formi brutalnog i beskrupuloznog
državnog  terora. Brutalnost državnih
vlasti prelila je čašu sa agresijom na Islamsku zajednicu koja predstavlja
osnovni stožer opstanka muslimana na ovim prostorima. Jedino je Islamska zajednica
dokazala da ima snage, moći i znanja da odbrani, očuva i unaprijedi vjerski i
nacionalni identitet Bošnjaka muslimana.

Zbog njenog takvog ponašanja državni
režim ju je napao ne umanjujući svoju gramzivost koja je posebno iskazana prema
vakufskoj imovini, čijom bi otimačinom stečeno bilo raspodijeljeno meðu srpskim
ministrima iz redova Bošnjaka i visokim državnim zvaničnicima za finansiranje
njihovih antibošnjačkih projekata. Zaštita vakufskog zemljišta je temelj za
očuvanje vjerskog i kulturnog identiteta Bošnjaka. Režim je toga duboko svjestan,
pa još žešće nasrće na vakufsku imovinu. Dok se Srpskoj pravoslavnoj crkvi
imovina vraća, Islamskoj zajednici se ona oduzima uz brutalno kršenje zakonske
regulative koja potencira ravnopravnost crkava i vjerskih zajednica.  

U cilju slabljenja i eliminacije bošnjačkog uticaja i
postojanja u Sandžaku, tendeciozno se osporava legalitet Bošnjačkog nacionalnog
vijeća od strane beogradskog režima koji ovakvim ponašanjem poručuje bošnjačkom
biračkom tijelu da iskazana slobodna volja na izborima režimu ništa ne znači,
te da je on spreman, kršenjem Zakona, natjerati neposlušne Bošnjake na
pokornost i povinovanje volji Beograda, kao i odustajanje od biranja onih
predstavnika koje vlast ne prihvata. Ovakvim postupcima režim prisiljava narod
u beznaðe i gubljenje volje za demokratskom borbom, što za posljedicu može
imati pojavu grupacija koje će rješavanje nagomilanih problema u Sandžaku
potražiti uzimanjem oružja u ruke.

Opstrukcija akreditacije Internacionalnog univerziteta
namjerno se odlaže kako bi se stvarala konfuzija u narodu, posebno meðu
studentskom populacijom koju žele natjerati da ne studira na nekom od fakulteta
pomenutog univerziteta, kako bi Sandžak vratili u mrak neznanja, što bi vodilo
u porobljavanje pojedinačne i kolektivne svijesti našega naroda. Režimu je
jasno da Internacionalni univerzitet predstavlja stub intelektualne slobode,
oazu naučnih vrijednosti i lokomotivu ekonomskog razvoja našega kraja, pa otuda
i takvo ponašanje prema Kući znanja kojom se Bošnjaci Sandžaka ponose.

Posljednji u nizu napada na Islamsku zajednicu jeste
bezobzirna diskriminacija islamske vjeronauke od strane Ministarstva vjera i
dijaspore i Ministarstva nauke i prosvjete, koja su postala leglo šovinizma
protiv muslimana. Instaliranje podobnih, nestručnih, nekvalifikovanih kadrova
za vjeroučitelje ima za cilj nekvalitetno vjersko obrazovanje muslimanske djece
i njihovu svetosavizaciju i pravoslavizaciju. Ovaj nezapamćeni teror sprovodi
se u saradnji sa pomenutim ministarstvima, školskim upravama i direktorima
škola, što predstavlja neprijateljski čin prema muslimanskoj djeci i bošnjačkom
narodu. 

Diskriminacija i ponižavanje Bošnjaka na polju zapošljavanja
u državnim organima i javnim ustanovama, te privrede i ekonomskog razvoja,
toliko je evidentna da je teško naći adekvatnu riječ za opisivanje pomenutog
stanja. Bošnjaka skoro da nema u pojedinim državnim institucijama i predstavlja
ponižavanje da ponovo pominjemo koje su to ustanove, jer očito srpskom režimu
nije cilj da riješi sporno stanje, što tjera Bošnjake da počnu bošnjačko
pitanje u Sandžaku rješavati korak po korak, uz zahtjev nadležnim meðunarodnim
institucijama da zaštite graðane Sandžaka od diskriminacije i državne torture,
a na domaćem terenu pripremu za proglašavanje autonomije Sandžaka, čiji je prvi
korak načinjen prerastanjem Svebošnjačkog Sabora u Narodno Vijeće Sandžaka.

Bošnjački narod je preživio više genocida, a sada
preživljava genocid u svilenim rukavicama od koga se može spasiti osnivanjem
svojih institucija, što predstavlja osnovnu zaštitu vjere, nacije i života
naših graðana. Za tu svrhu Bošnjačka akademija nauka i umjetnosti treba da
izradi planove i programe nacionalnog opstanka Bošnjaka, a na novim, mladim,
poštenim i ambicioznim političarima je da na izborima donesu pobjedu i
Bošnjacima dugo očekivanu slobodu.