HomeGlas islamaIntervjuAllahova milost obasipa ovaj prostor i narod – POBJEDA DOLAZI 5. Novembra 2011. Intervju 939 Imali smo posebnu čast za ovaj kurban-bajramski broj revije „Sandžak“ razgovarati sa glavnim muftijom Muamer-ef. Zukorlićem. Nakon tri hefte šutnje, Glavni muftija je odlučio prvi put ekskluzivno i otvoreno govoriti o Sporazumu za obnovu jedinstva Islamske zajednice baš za reviju „Sandžak“ i TV Sandžak. Pored Sporazuma i svega onoga što se s njim u vezi dešava, iskoristili smo priliku da sa uvaženim Muftijom porazgovaramo o napadu na Ambasadu SAD-a i akciji bojkota popisa 2011. godine. Šutnjom smo dali šansu jedinstvu Šta se sve dogaða oko Sporazuma za obnovu jedinstva Islamske zajednice? Špekulacije su razne. Nagaðanja su razna, a Vi uporno šutite. Šta je svrha Vaše šutnje? Poslanik a.s. kaže: „Završavajte vaše poslove šutke.“ Nepristojno je iznositi detalje o nečemu što je u toku i što nije završeno. Iz mnogo razloga. Ovim našim odnosom, konkretno mojim odnosom, htjeli smo pokazati da želimo dati šansu da se vrati jedinstvo Islamske zajednice i da se ne želimo utrkivati za dnevnopolitički profit. Svaki medijski nastup dok nešto nije dovršeno uglavnom je motiviran time da se dobije koji poen, da kažete da nešto znate više od drugih ili da utičete nekorektno na ishod toga. Bilo da vršite pritisak medijima, bilo da pokušavate na neki način nešto opstruirati, ili ponovno nešto ostvariti. Zapravo, šutnjom smo htjeli da sav proces očistimo od toga, bar kada smo mi u pitanju. Nažalost, drugi to nisu. Bilo je raznih izjava. Mi smo ostali dosljedni tome i očito je da smo nedostajali medijima. Našim izostankom mediji su uskraćeni za istinu To je, naravno, neka druga tema, ali je očito da mediji u našem izostanku imaju problem da doðu do istine, jer i oni koji nas vole i oni koji nas ne vole znaju da kada govorimo – govorimo istinu. Našim izostankom je na medijima izostala istina. Čak i kada je rečeno nešto od istine, nije se vjerovalo onima koji ne govore uvijek istinu. Proces je u finalnoj fazi i još traje Ovaj proces još traje on još nije završen. On je u finalnoj fazi. Radi se o tome da je R. Turska odavno zainteresirana da pomogne. Ona je, kao što znamo, dobila podršku za takvu inicijativu iz Beograda od ranije. Javnosti je poznato da se ovim pitanjem bavio i ministar vanjskih poslova dr. Ahmet Davutolu prilikom posjete Novom Pazaru. To je pitanje takoðer tretirano i prilikom posjete premijera Erdoana i još u nekoliko navrata, tako da nije nikakva novina. Turska: nije dobro da postoje otvorena pitanja na Balkanu Republika Turska je uvjerenja da nije dobro da postoje otvorena pitanja na Balkanu, a obzirom da je ona autoritet, kao i njene vjerske institucije, kada smo u pitanju mi u Islamska zajednica, onda smo se saglasili da se taj autoritet iskoristi. Duhovna vertikala: Novi Pazar-Sarajevo-Istanbul Oni su smatrali da trebaju tu inicijativu realizirati zajedno sa Rijasetom, odnosno reisulemom u Sarajevu. To je takoðer za nas prihvatljivo, prati neku duhovnu tradicionalnu vertikalu koja ide od Novog Pazara prema Sarajevu, od Sarajeva prema Istanbulu ili trenutno Ankari. Ova inicijativa je produkt tog djelovanja, ona je sada poprimila završni okvir. Tekst sporazuma je prihvatljiv za sve kojima je stalo do jedinstva Tekst je završni. Mislim da ne može više da se mijenja. On je sredina prihvatljiva za svakog kome je stalo do jedinstva. Istina, to ne ide tako brzo iz razloga što se u razbijanju Islamske zajednice otišlo predaleko i što njeno razbijanje nije pitanje jednog faktora, to je bio savez faktora. Pozadina napada na Islamsku zajednicu je kompleksna Prije svega je to plod beogradske politike, plod pojedinih novopazarskih ili sandžačkih politika, i na kraju u implementaciji grupe imama koji su pristali da budu realizatori tog programa. Činjenica je da je pozadina razbijanja Islamske zajednice tako kompleksna, da se već četiri godine živi u tom projektu, te da je projekt razbijanja Islamske zajednice lančano izazvao i mnoge druge probleme, kao što su vjeronauka, vakufska imovina, BNV, refleksije na IUNP itd. Kao što je i naša retorika, koju oni nazivaju političkom, sasvim normalna, ljudska, civilizacijska retorika ukazivanja na sve nepravde i diskriminaciju koja se čini nad Bošnjacima i muslimanima općenito. Šta su htjeli razbijanjem Islamske zajednice Oni su računali da će udarom na Islamsku zajednicu oslabiti muslimane i ušutkati one koji traže da se otvorena pitanja rješavaju. Računali su na da dogovore sa političkim partnerima koji su pristali da, ulaskom u Vladu, odustanu od svih zahtjeva i pitanja koja su imala nacionalni ili sandžački karakter. Oni su smatrali da će udarom na Islamsku zajednicu držati loptu u našem dvorištu i da ćemo se baviti unutarnjim pitanjima i zato nećemo imati vremena da ukazujemo na sve oblike diskriminacije i nepravde. Svakako da su jako lošu računicu imali, jer nismo prihvatili da padnemo u zamku da je ovo unutarbošnjačko ili unutarmuslimansko pitanje i pitanje Islamske zajednice. Ne, nije. Iako se to pitanje odrazilo na unutrašnjost Islamske zajednice, ali ono nije nastalo u Islamskoj zajednici, ono je uvezeno, ono je ubačeno, ono je vještački izazvano. Dobili su kontraefekt projekta razbijanja Islamske zajednice To je namjerno podmetnut požar. Imali smo namjerno podmetnut požar koji je dugo spreman. Koji je tako osmišljen da su njegovi autori mislili da je sve završeno i da se ne može Islamska zajednica odbraniti od njega. Ne da se odbranila, nego je povrat opruge koji je dosegao donju tačku suzbijanja u povratku otvorio druga pitanja i potpuno se pretvorio u kontraefekt. Umjesto da ušutkaju ukazivanje na nepravdu, samo se pojačao glas ukazivanja na nepravdu i diskriminaciju. Umjesto da zatvore otvorena pitanja, da ih otjeraju u zaborav, ona su još više otvorena. Ne da su otvorena, zbog naše retorike, nego su sada otvorena kod apsolutne većine naroda. Problem oko Islamske zajednice je otvorio oči ljudima Ovo što se desilo sa Islamskom zajednicom je, ustvari, narodski rečeno, otvorilo oči ljudima. Ljudi su vidjeli da režim nema skrupula. Da nema granice gdje će stati. Neovisno što se nalazimo u društvu koje se kvalificira kao demokratsko, pod vlašću koja sebe zove demokratskom, pod partijama koje sebe zovu demokratskim, imali smo potpuno drugačije ponašanje koje ide u pravcu uništenja ili potpunoga slabljenja. I prijatelji i neprijatelji su shvatili da se Islamska zajednica ne može pokoriti Tako da je sada sasvim razumljivo da su shvatili i naši prijatelji i naši neprijatelji da se Islamska zajednica ne može pokoriti, da se muslimani ne mogu pokoriti i da se Bošnjaci ne mogu na taj način pokoriti. Turska inicijativa je dobronamjerna Mislim da je inicijativa R. Turske jako dobronamjerna. Turska pokazuje zrelost. Ona je svojim odnosom prema Beogradu pokazala da je imala snage da se izdigne iznad mržnje i uvreda koje joj se šalju svakoga trenutka zbog takozvane turske krivnje i vladavine 500 godina Osmanskoga carstva. Turska je i pored toga Srbiji pružila ruku tako čisto, tako iskreno, bez toga da se ponaša kao sila, a jeste više nego regionalna sila. Postavila se partnerski, da ne kažem bratski. Još je rano, ali je zaista to tako i upravo time ona bez kompleksa nastupa da pomaže u stvarima u kojima, na kraju krajeva, ne mora biti zainteresirana. Laskala mi je zabrinutost mog naroda Otvorili ste mnogo pitanja na koja želim odgovor. Rekli ste da je šutnja dobra, ali čini se da je to mnogo nasekiralo naš narod, koji posljednjih dana jako brine zbog toga što ste šutjeli. S druge strane, mediji su bombardirali iz dana u dan raznim informacijama koje su često bile oprečne. Da li je bilo u redu da narod ovoliko bude u iščekivanju? Da ne zna šta se dešava? Da malo bude i zbunjen, uplašen i prepadnut? Žao mi je što su ljudi brinuli. S druge strane, moram priznati da mi je pomalo laskalo. Za ove dvije decenije sam ušao u odreðenu vrstu problema. Narod naviknut na naše pobjede je računao ovako: „Ma oni znaju to. Oni će to riješiti. Bit će to sve u redu…“ Zato mi ponekad nedostaje te brige, onako lično, čak da kažem i djetinjasto, ako mogu tu riječ upotrijebiti. Laskalo mi je što su sad oni zabrinuti šta će da bude. Čak su zabrinuti i za mene lično, jer sve špekulacije, pogotovo negativne, ticale su se mene, moje pozicije, moje budućnosti. Zato mi je laskalo što su ljudi toliko brinuli, što su hrlili da znaju. Presretali su i mene i moje prijatelje, tražili svaku riječ. Nadam se da mi neće zamjeriti što sam šutio, jer sam šutio u interesu cilja. No, mislim da su oni jako brzo prepoznali, a to su i potvrdili, da znaju da mi ne bismo prihvatili ništa negativno i loše, prije svega po Islamku zajednicu i po muslimane. Prijalo mi je da čelnu poziciju stavim na raspolaganje radi jedinstva Islamske zajednice Prijalo mi je i to što sam iskazao spremnost da čelnu poziciju stavim na raspolaganje. Osjetio sam veliko olakšanje. To olakšanje neću izgubiti čak i ako ništa od ovoga ne bude. Ako se ostvari sve ili se ne ostvari, ili se ostvari djelimično, ili se ništa ne ostvari. Zato što je i neprijatelj, projektirajući agresiju na Islamsku zajednicu, to uradio jako lukavo identificirajući Islamsku zajednicu i mene, odnosno izlaz iz problema sa mojim položajem. Nekako je izgledalo kao da sada svu borbu koju vodimo – vodimo da sačuvamo moju poziciju. To je u početku bio jako naporan pritisak na mene, a kako je vrijeme odmicalo to se polahko kristaliziralo, ali je opet nekako u zraku visilo. Ja sam već trijumfovao Onog trenutka kada sam stavio svoju funkciju na raspolaganje u interesu jedinstva Islamske zajednice osjetio sam veliko olakšanje. Skinuo sam sa sebe to breme i taj kamen sa srca gdje se potpuno odvaja moja pozicija od interesa Islamske zajednice, odnosno od jedinstva Islamske zajdnice. Tako da je to zaista trenutak moje lične pobjede. Ja sam već trijumfovao, neovisno kakav će biti ishod. Čak neovisno da li ovi koji su se odmetnuli od Islamske zajednice, ili kako sad čujem, Beograd, država, Vlada, počinju operirati time da li prihvaćaju ili ne prihvaćaju. To je potpuno pogrešno postavljena stvar. Režimu bi bolje bilo da podrži sporazum Država nema pravo da prihvati ili ne prihvati. Osim toga, čelnici države su kazali da neće da se miješaju u interne stvari Islamske zajednice. Državna vlast može da bira da li će da podrži ili ne podrži, a to je ogromna razlika izmeðu prihvatiti i podržati, ne prihvatiti i ne podržati. Režim može birati samo da li će podržati ili ne podržati. Bolje bi mu bilo da podrži. Ovo bi išlo brže, a to bi bila neka vrsta rehabilitacije režima, djelimično pranje od onoga što su uradili. Ako ne podrže, to će opet ići na neki svoj način, ali onda ostaje historijska fleka da su oni razbijali Islamsku zajednicu i da su pokušali da ometaju kada je neko drugi htio da pomogne da se to pitanje riješi. Mićunović je zabio autogol režimu U kom kontekstu razumijete izjavu gospodina Mićunovića da se Srbija neće miješati, ali da ipak treba centar muslimana, odnosno Islamske zajednice, da bude u Beogradu? U kontekstu velike greške. To je velika greška. To se omaklo. Svi znamo da se oni miješaju, ali su se pazili da to ne priznaju. E, valjda se starom Mićunoviću omaklo, pa je priznao. Mislim da je to veliki autogol, jer su potvrdili naša saznanja da su bili umiješani. Dokazalo se da je razbijanje Islamske zajednice velikosrpski projekt Ne samo kao što se govorilo da je bila umiješana Koštuničina vlada i Koštuničina partija, već i Tadićeva vlada i Tadićeva partija. Ovim se potpuno zatvara krug i jasno priznaje da je ovo bio velikosrpski antimuslimanski projekt i da je on uspio okupiti sve ključne aktere politike u Beogradu. Bošnjaci neće zaboraviti Tadićevu prevaru Tadić je u kampanji govorio da jeste za jedinstvenu Islamsku zajednicu? Upravo na tom obećanju je dobio izbore kod Bošnjaka, i to je opće poznato. To obećanje i tu prevaru mu Bošnjaci nikada neće zaboraviti. Mislim da njemu potpuno curi vrijeme da to ispravi i da ispuni to obećanje. Jako je malo ostalo vremena, da bi se bar djelimično izvukao. Mislim da on to neće uspjeti, jer očito da ne prepoznaje moralnu težinu svog obećanja i nepoštivanja tog obećanja i ne prepoznaje negativne implikacije tog takvog odnosa kojim nipodaštava jedan cijeli narod, računajući da taj narod nema prevelikog političkog izbora i da će opet ili biti na njegovoj strani ili ne biti protiv njega – što je apsolutno loša procjena. Ali, neovisno o procjeni, to je bila uvreda za nas. Nama je važnije ponašanje od tog obećanja, a ponašanje je bilo potpuno suprotno od onoga što nam je rečeno. Imam potpuno povjerenje u reisulemu Cerića i turskog reisa Gormeza Finalizacija turske inicijative bili su razgovori kojima je prisustvovao reisulema Cerić, turski reis Gormez, u jednom dijelu i Vi, kao i turski zvaničnici… Mediji su mnogo špekulirali. Stalno su protinjane dvije stvari: da se ukida paravjerska tvorevina i da ćete se Vi, prema tom sporazumu, odreći funkcije Glavnog muftije. Da li te dvije stavke postoje u sporazumu. Još prije nekoliko mjeseci, kada je jedna diplomatska delegacija bila u Novom Pazaru i posjetila Mešihat, rekao sam da prenosim povjerenje na dvojicu islamskih vjerskih poglavara Reisulemu u Sarajevu i vjerskog poglavara Turske u Ankari. Što oni dogovore mi ćemo prihvatiti. To je izgledalo jako rizično, ali i zeleno svjetlo da oni mogu krenuti u odlučnu akciju. Ja sam tome ostao do kraja dosljedan. Sporazum jedino potpisuju Cerić i Gormez U jednoj fazi sam bio uključen u te razgovore, upoznat sam sa svakim detaljem tih razgovora i jedan od naših uslova, ili što je za nas bilo prihvatljivo jeste da isključivo dvojica poglavara potpisuju taj sporazum. Tako da se tome ostalo dosljedno i tome će se ostati dosljedno. Postoji još zainteresiranih strana. Opće je poznato da su pozvani i Ugljanin i Ljajić i da su oni upoznati sa razgovorima. Političari su pozvani samo da podrže Sporazum Da li će oni potpisivati Sporazum? Ne, ne, naravno. To su najobičnije izmišljotine medija, i da će potpisivati Boris Tadić i Bakir Izetbegović, u nekim drugim Ugljanin i Ljajić. Njihova uloga je bila isto kao i Beograda – da im se ponudi da to podrže ili ne podrže. Ako podrže to bi pomoglo ubrzanju procesa, ako ne podrže ne bi ga zaustavilo, ali itekako će se to implicirati na njih. Pogotovo što su posljednje godine pokazale koliko su obojica bili uključeni u destrukciju Islamske zajednice. To je njihova uloga i nama to nije smetalo. Mi nismo bili protiv toga da se oni upoznaju i da im se ponudi: „Izvolite podržite ili nemojte podržati.“ To je potpuno normalno. Ko god može da podrži – neka podrži. Ali, nećemo prihvatiti da Ugljanin, Ljajić, Tadić, Izetbegović i ne znam ko sve odlučuje o Islamskoj zajednici. To je ogromna razlika. Oni ne mogu odlučivati ni kakva će biti Islamska zajednica, ni gdje će biti njeno sjedište, niti bilo šta. Sjedište u Novom Pazaru, duhovni centar Sarajevo Nema nikakve sumnje da je osnovna odrednica tog sporazuma kontinuitet Islamske zajednice sa sjedištem u Novom Pazaru, sa duhovnim centrom u Sarajevu i sa Mešihatom na čelu. Tu nema nikakve dileme. Kao što nema nikakve dileme da se ono što je nastalo na razbijanju Islamske zajednice, kao paralelni sistem, mora ukinuti. To je aksioma koja se ne može mijenjati. Kao što sam već kazao, ja sam stavio na raspolaganje moju funkciju. Ostajem na poziciji muftije sandžačkog Po tom sporazumu, ne bih se kandidirao na narednim izborima za mjesto predsjednika Mešihata, ali svakako da ostajem u Islamskoj zajednici na poziciji muftije sandžačkog. Moram kazati da je to ono što meni i mom srcu najviše prija – da budem muftija sandžački. Mislim da je to sasvim realno poslije svega. Ne vidim sebe kao ozbiljnog sagovornika Beograda, bar za neko vrijeme Uprkos svoj mojoj volji, iskreno, evo i neka se Sporazum potpiše, neka se Beograd promijeni, u šta sumnjam, i neka naprave potpuni zaokret, i neka promijene svoje ponašanje – poslije svega što je rečeno i uraðeno ne vidim sebe kao ozbiljnog sagovornika Beograda. Nisam protiv dijaloga ukoliko pravim korak nazad na drugu liniju, ali bih rado prepustio tu priliku drugim ljudima. Ja sam emotivan čovjek i ponosim se tim emocijama. Imam u potpunom skladu ono što mislim, radim, osjećam, volim i ne volim. Ne mogu da podnesem toliko političkog licemjerstva koje se zapakuje u neku diplomaciju i onda: „Hajmo, ništa se nije desilo! Postigli smo neki dogovor, hajmo se grliti! Hajmo sad kao da ništa nije bilo!“ Godi mi rezervni položaj Svakako, ono što bude Sporazum podrazumijevao i što prihvatimo – potpuno ćemo poštovati, ali ja iskreno ne vidim sebe kao sagovornika Beogradu, bar za neko vrijeme. Zato mi jako godi da budem na rezervnom položaju, da ne budem na prvoj poziciji gdje će se ipak morati razgovarati sa Beogradom. Dijalog sa Beogradom je neminovan, saradnja sa Beogradom je neminovna, ali rado bih da to neko drugi radi. Upravo ste govorili da ljudi iz tog paralelnog sistema kažu da njih niko nije pitao i da neće prihvatiti ovaj sporazum. Kako će se to implicirati na jedinstvo Islamske zajednice? Paralelna „islamska zajednica“ je objekt političke odluke Kao što znate, oni nisu mnogo pitani ni kada je to pravljeno. Oni su pristali da budu objekt političke odluke, jer nastanak paralelne „islamske zajednice“ je politička odluka donijeta izvan Islamske zajednice. Donijeta na relaciji i u saglasnosti političkih faktora u Novom Pazaru i Beogradu. Prema tome, kako nastaješ – tako nestaješ. To je potpuno logičan razvoj dogaðaja. Sporazum predviða opću amnestiju, osim za prvu poziciju Ne želimo nikome gurati prst u oko. Jedna od odredbi Sporazuma jeste i amnestija koja ima za cilj da donekle ublaži te rane. Da li je amnestija opća? Amnestija je opća, osim prve pozicije koja ne može više imati vjerske uloge u Islamskoj zajednici. Svaki sporazum podrazumijeva i gutanje gorke pilule Mi smo se i s time saglasili, jer svaki sporazum podrazumijeva i gutanje gorke pilule. Ukoliko nešto rješavate sporazumom, ne može Vam biti sve slatko i po meraku. To je kao kada se dvojica komšija mire: ne može da bude po volji samo jednog komšije, ma koliko bio kriv onaj drugi, uvijek nešto morate prevazići. Ovim pokazujemo da kako smo se god žestoko i do kraja borili, isto tako, ako hoćemo da se mirimo i da to prevazilazimo, opet to radimo do kraja. Mi smo dosljedni iskrenom odnosu koji ne prati naš hir i želju, nego interes islama, Islamske zajednice, Božju volju, Božje zadovoljstvo i ono što je zaista neophodno da uradimo za budućnost. Neće biti lahko beogradskom režimu da prihvati ovaj sporazum Bilo je planirano da se sporazum do sada potpiše. Znamo koliko je Turska insistirala na tome. Premijer Erdoan je, i pored preseljenja na Ahiret njegove majke, već sutradan razgovarao sa čelnicima Islamske zajednice. Nakon zemljotresa koji je zadesio Tursku, ministar vanjskih poslova Davutolu je odmah doletio u Beograd. Koliko se moglo primijetiti, nije bio baš prihvaćen onako kako se prihvaćaju strani diplomate i zvaničnici. Nekako, Srbija još uvijek nije došla do toga da prihvati taj sporazum. Da li je to utjecalo na dosadašnje nepotpisivanje Sporazuma, obzirom da je prema najavama to već trebalo biti realizirano? Kao što sam kazao na početku, ovaj projekt je sačinjen i podržan u izrazito antimuslimanskim krugovima u Beogradu. Zato neće biti lahko beogradskom režimu da to proguta. Beogradski režim za sada to opstruira. Naravno, on zna koje su posljedice ako pokuša to spriječiti. Iako ne može dugoročno spriječiti, može opstruirati jedno vrijeme. Režim može ispustiti posljednju šansu da ne bude do kraja okrivljen za razbijanje Islamske zajednice Pored toga što to može imati negativne posljedice u odnosima sa Ankarom, najgora posljedica za režim bi bilo ispuštanje posljednje šanse. Ovo je posljednja šansa za režim. U kom smislu posljednja? Posljednja šansa da izaðe iz ovoga kao neko ko neće biti do kraja okrivljen. A svi znamo da je kriv. Mislim da ako ovo ne iskoristi, beogradski režim neće imati drugu šansu. Bit će konfrontacija koja će definitivno dovesti do naše pobjede, ali će to sva historija znati, a oni snositi političke posljedice zbog toga. Narednih dana će se situacija prelomiti Čekamo još par dana. Mislim da će se narednih dana to prelomiti. Ponovit ću ono što sam već govorio, u opticaju su tri scenarija. Prvi je da Sporazum podrži beogradska vlast i da se brzo uðe u njegovu realizaciju. To bi bilo najlakše i najbolje rješenje. Drugi koncept je da Beograd ne podrži Sporazum, a da doðe do njegovog potpisivanja. To bi, takoðer, dalo rezultate, ali ne tako brzo kao u prvom slučaju. Treći je da, iz ne znam kog razloga, ne doðe do potpisivanja Sporazuma. Ni to se ne bi smatralo našim gubitkom, zato što je za ove tri sedmice toliko detalja i istina isplivalo na površinu. Mnogo istine i detalja je izbilo na površinu Neke detalje smo znali, a neke predosjećali, ali sada je sve to izašlo na površinu. Ne bih bio u koži režima i njegovih saradnika ukoliko oni budu opstruirali ovaj postupak, jer ćemo mi tada iznijeti sve te detalje. Onda će biti još lakše nastaviti ovu borbu i privesti je kraju. Mnogo laži je išlo prema Turskoj S druge strane, mi smo u nekim trenucima imali Republiku Tursku protiv sebe, jer je jako mnogo laži o nama išlo odavde – što preko novopazarskih političara, što preko Beograda. Sada bismo imali potpuni zaokret. Tursku bismo imali na našoj strani. Trokut Novi Pazar-Sarajevo-Ankara je nepobjediv Drugim riječima, imali bismo na istoj strani trokut Sarajevo-Novi Pazar-Ankara. Mislim da se tom timu ovdje niko ne može suprotstaviti. Ne postoji nikakav projekt koji se tiče Islamske zajednice da može uspjeti osim u suglasju ovog trokuta. Istina je doprla do ključnih ljudi u Turskoj Kad ste spomenuli trokut Novi Pazar-Sarajevo-Ankara. Turska u jednom trenutku zaista nije bila na strani Islamske zajednice u Srbiji. Šta se to desilo pa je Turska prelomila? Ne može se reći ni da je bila protiv nas. Turski vrh nije bio protiv nas, ali su tu postojale neke konekcije koje su napravljene mnogo ranije, na nekom srednjem i nižem nivou pojedinih faktora iz političkog, humanitarnog, da ne kažem obavještajnog dijela tih struktura, koje su lobirale za drugu stranu. Zato mi ovo ne možemo nazvati zaokretom, već je istina doprla do trojice ključnih ljudi u Turskoj. To su ministar vanjskih poslova, premijer i predsjednik. Dakle, trebalo je malo truda uložiti i sačekati da istina dopre do njih. Nismo ni bili svjesni svih spletki U prvom dužem obraćanju na ovu temu, na ikrar dovi prilikom ispraćanja hadžija, govorili ste o nečemu što je, donekle, zbunilo sve prisutne. Rekli ste, da nije bilo ovog sporazuma i isplivavanja istine, da je spreman neki ružni scenarij, pogotovu za čelnike Islamske zajednice i ljude oko nje. Čak ste spomenuli montirane procese? Ne samo to. Kada budemo u prilici da pričamo i pišemo o detaljima u toku ove četiri godine, zaista će biti jako mnogo tomova knjiga interesantnih za čitanje. Čak na granici nevjerovatnog. Kada si u samoj borbi ne osjećaš uvijek šta se dogaða u njenoj pozadini. Kako se pravi jedna blaga vremenska distanca dolazi se do neoborivih saznanja. Nismo, čak, bili svjesni sa kime smo se pohrvali u samome početku, koje su sve spletke spletene i ko sve stoji iza toga. U Tutinu je spreman pokolj po scenariju Velike Kladuše Pripadnici JSO su bili u Tutinu pripremljeni da naprave pokolj ukoliko doðe do pucnjave izmeðu nas i ovih, a da oni namire svoje. Scenarij je trebao biti Velika Kladuša, Bosanska Krajina, pa da tu bude na hiljade mrtvih. Zato se želim, na prvom mjestu, zahvaliti Allahu dž.š., a potom izraziti divljenje našim ljudima koji, i kada su neki sakaćeni vatrenim oružjem, poput Envera Škrijelja i drugih, nisu uzvraćali. Bili su svjesni da neprijatelj to hoće. Više puta su spremane likvidacije čelnika Islamske zajednice Imamo vrlo precizna saznanja da su u nekoliko navrata pripremane likvidacije čelnika Islamske zajednice, uključujući i mene. Nekada se to trebalo realizirati preko ekstremnih grupa, što je već objelodanjeno i dobilo sudski epilog, a u dva navrata pripremano u saradnji srpskih obavještajnih službi i kriminalaca iz Novoga Pazara i Crne Gore. Kako je izbjegnuto sve to? Teško je precizno odgovoriti na to pitanje. Mi koji čvrsto vjerujemo, znamo da se i na tome pokazalo da je Allah dž.š. Gospodar kosmosa, Gospodar Zemlje, Gospodar nas, Gospodar njih, Gospodar prijatelja i Gospodar neprijatelja. Samo što On odredi može se desiti. Sve što vas je zadesilo nije vas moglo mimoići, a sve što vas je mimoišlo nije vas moglo zadesiti. Nekoliko mjeseci se radi na scenariju montiranog procesa U završnici, kada je sve to propalo, raðeno je na scenariju hapšenja čelnika Islamske zajednice na montiranim dosijeima i procesima. Nekoliko mjeseci se radi na tome. Onaj ko ima oštro oko i uho mogao je povezati stvari. Samo malouman čovjek može pomisliti da je slučajnost da Aida Æorović, Rasim Ljajić, Muhamed Jusufspahić, Adem Zilkić i njihovi pomagači ponavljaju jednu istu riječ. Kada god spomenu moje ime, ponavljaju riječ kriminal. To je udbaška, staljinistička metoda ispiranja mozga i pripremanja ambijenta za linč. Prvi dio scenarija je bio satanizirati Muftiju i one oko njega To je krenulo od onog trenutka kada je Boris Tadić primio Aidu Æorović. Tada je to izgledalo kao gaf. Ali, to uopće nije bio gaf. To je bio plan. Plan je bio satanizirati Muftiju i one oko njega. Vidjeli ste da oni ponavljaju jedne iste rečenice. Možete lagati ljude u Beogradu i pričati im o nekom Muftiji i njegovim ljudima koji se ponašaju tako i tako. Ali ne u ovoj našoj plitkoj bistroj bari, sredini gdje se sve zna i vidi, zna se ko su kriminalci, uz koju partiju i kog političara su koje narko-grupe i dileri, od čega se ko finansira. Zna se ko je svoje ruke do ramena zabio u državne, evropske i humanitarne fondove. Tamo negdje možete tako predstaviti Muftiju, ali ovdje ne možete. To je bio taj plan, ozbiljan plan. Kolebali su se zbog blizine izbora Naravno, nije im išlo na ruku približavanje izbora, pa su se kolebali da li da potegnu ili ne. Jer, to je nešto krupno što bi se sigurno otelo iz ruku i ko zna do čega bi sve dovelo. Odgovorno Vam, pred Bogom, pred historijom i pred javnošću tvrdim da je taj plan bio jako ozbiljno pripreman i u poodmakloj fazi. Da li bi se oni na njega odlučili ili ne – to je jako irelevantno, kao i egzekucije koje su pripremane. Ali, apsolutno je sigurno da je to bio scenarij. Proizvodili su vještačku mržnju u javnosti To je ta vještačka proizvodnja mržnje u javnosti. Instalirate jednu osobu koja je, navodno, u nevladinim organizacijama i koja za godinu dana objavi deset tekstova u različitim novinama. Preko noći postaje novinar, iako to nikada nije bila. Od deset tekstova, devet objavi o muftiji Zukorliću, u kojima isključivo ponavlja neosnovane optužbe sa najtežim kvalifikacijama, a onda to viši i niži saradnici neprestano ponavljaju. Pratite sve montirane procese. Krenite od onog u Sarajevu 1982. Potpuno isto. Prvo se ide da se medijski pripremi teren i satanizira onaj koga treba linčovati, da bi javnost rekla: „Spašavajte nas od ove opasnosti!“ Zahvalan sam svojim saradnicima koji su bili svjesni zamki neprijatelja Naravno, to ovdje nije prošlo, zato što ovo nije vrijeme totalitarnosti, zato što je ovo 21. vijek i zato što moji saradnici nisu sjedIli skrštenih ruku, nego su pomagali, noseći baklje, da se razbije taj mrak koji je trebao da se zgusne oko mene, da bi oni po mraku mogli reagirati. Zato sam zahvalan, prije svega Gospodaru svjetova, a potom i svojim saradnicima, koji su, ne štedeći sebe, bili potpuno svjesni zamki koje neprijatelj šije. Smeta im Muftija kao simbol slobodarskog duha Jedna od odredbi Sporazuma se odnosi i na Vaš politički angažman. Osuðuju Vas za političko djelovanje. Šta znači kad se kaže da se Vi ne možete baviti politikom? Da li to znači da ste se do sada bavili njome? Postoji jedna odredba koja se tiče politike, ali se ne tiče mene. Ko je pratio ove medijske špekulacije, mogao je to lahko zaključiti. U istom novinskom tekstu kažu da Muftija neće biti na čelu Islamske zajednice, a onda kažu da će poglavaru Islamske zajednice biti zabranjeno bavljenje politikom. Ako nisam na čelu Islamske zajednice onda mi je dozvoljeno da se bavim politikom. A ako jesam, onda me niste sklonili. To je dokaz u kakvom su poražavajućem stanju. Nije, zapravo, problem ono zašta me optužuju. Ovdje je problem nešto drugo. Bit ću otvoren: problem je fizičko, biološko postojanje Muftije, ali ne više kao čovjeka koji je sam po sebi problem njihovim neprijateljskim projektima, već čovjeka koji simbolizira slobodarski duh, slobodarski talas, koncept i talas koji se razlio na jednu vrlo ozbiljnu ekipu, koja djeluje u Islamskoj zajednici, na Univerzitetu, u BKZ-u, političkom, omladinskim i prosvjetnim strukturama. Dobro se poznajemo i znamo koliko ko može Sada da kažu: „Stavite Muamera Zukorlića tamo gdje vi želite“, oni ne znaju gdje bi me stavili. Jer, ako me ostave u Islamskoj zajednici, problem sam zato što kontroliram Islamsku zajednicu. Ako me sklone iz Islamske zajednice, idem u politiku i napravim im belaja u njihovim redovima. A oni dobro znaju da se mi poznajemo i znamo ko šta može i koliko je ko zvijer u toj šumi. Siguran sam, ako bih im rekao: „Uradite sa mnom šta hoćete, osim egzekucije i biološke eliminacije“, ne bi znali šta će sa mnom i gdje će me. To je samo dokaz koliko je dobro ovo što radimo i koliko su oni nemoćni regularno se suprotstaviti našem kursu i retorici. Sporazum potvrðuje naše odluke iz 2001. U Sporazumu ne stoji da će meni biti zabranjena politika. U sporazumu stoji da Islamska zajednica nije politička partija, već duhovni okvir svih muslimana – što je tačno. Niko nije ni tvrdio da jeste. Stoji i da muftije i imami ne mogu biti kandidati na stranačkim listama – što je, takoðer, za nas prihvatljivo – i da se džamije i drugi vjerski objekti ne mogu koristiti za stranačke i političke promocije, a to je odluka koju smo mi donijeli još 2001. U Sporazumu, osim spomenutog, u političkom smislu nema više ništa. Ostaju četiri muftijstva Ljudi koji su vidjeli Sporazum, a htjeli dnevno-politički profit, iznosili su dijelove istina, a onda manipulirali njihovim tumačenjem. Potpuno su netačne tvrdnje koje su iznosili mediji o rekonstrukciji broja muftijstava u Srbiji. Nema nikakve rekonstrukcije. Ostaju četiri muftijstva: Sandžačko, Beogradsko, Novosadsko i Preševsko sa jednim glavnim muftijom. Mediji su prenosili poluistine i puste želje Odakle, onda, medijima takve informacije? Njima su informacije davali ljudi koji govore neistinu, poluistinu ili pogrešno tumače istinu, radi dnevnopolitičkog poentiranja. S druge strane, u nedostatku prave istine, koja obično dolazi od nas, oni su ostali uskraćeni, pa su morali špekulirati. Pričali su želje. Otrgnu po jedno parče istine, a one praznine popune neistinama. Sejrio sam se medijskim lažima Neko bi mogao napisati magistarski ili master rad na temu medijske manipulacije i špekulacije u toku ove tri sedmice i otkriti svu brutalnost, nepoštenje i tendencioznost većine medija. Novinarka iz Novog Pazara, dopisnica jednog dnevnog lista, danas piše jednu stvar, pa kaže: „Ostaju u Islamskoj zajednici Zukorlić i Jusufspahić.“ Sutradan piše drugi tekst i kaže: „Tvrdnje da ostaju su potpuno netačne“, kao da je to neko drugi rekao. Ja sam sve to samo posmatrao i, što bi rekli naši stari, sejirio se, čudio se dokle to može ići. Mediji su slikali sebe Jako mi je drago što smo šutjeli i što se to sve ovako konspirativno odvijalo, zato što su ti mediji sebe naslikali. U nedostatku informacije pokazali su šta ko želi i šta ko misli. Čestitam Sead-ef. Šaćiroviću na hrabroj odluci Kada smo kod tog sporazuma i političkog djelovanja, predsjednik Medžlisa IZ-e Novi Pazar Sead-ef. Šaćirović je podnio ostavku, rekavši da se želi baviti politikom. Da li je to posljedica Sporazuma ili je to ranije planirano? Čestitam Sead-efendiji na toj hrabroj odluci. Problemi u Islamskoj zajednici se polahko privode kraju. Očito da Sead-efendija nije neko ko voli dokonluk, niti uživa u stvarima koje nemaju izazov, već ide na jedan vrlo nesiguran teren kakav je politika. Mi smo uvijek poštovali princip odvojenosti vjere od politike Odluka Sead-ef. Šaćirovića je samo potvrda da smo mi poštivali princip odvojenosti vjere od politike. Za nas je uvijek bilo neprihvatljivo da se bilo ko sa pozicije imamskog ili drugog vjerskog posla bavi stranačkom politikom, a da zadrži tu poziciju. Mi to nikada nismo činili. Nijedan naš imam nikada nije bio ni na jednoj stranačkoj listi, a da je ostao imam. Izuzetak je Adem Zilkić, koji je, dok je bio glavni imam u Tutinu, u dva mandata bio odbornik u skupštini na listi Sulejmana Ugljanina. Zilkić i Suljović nisu poštovali odluke Islamske zajednice i bavili su se politkom A postojala je odluka o zabrani bavljenja politikom? Postojala je takva odluka. On je sve uradio bez naše saglasnosti. Na kraju smo izvršili pritisak, pa je morao podnijeti ostavku u drugom mandatu. Na tom političkom bratstvu i prijateljstvu su nastali planovi za razbijanje Islamske zajednice. Ti izuzeci su ovdje svima poznati. Jedno vrijeme je i Hasib Suljović bio odbornik. Dakle, svi ljudi koji su se odmetnuli iz Islamske zajednice bili su na listi SDA. Očekujem da će Sead u politici imati velike uspjehe Nije se desilo da se imami koji su lojalni Islamskoj zajednici istovremeno bave političkim i vjerskim poslom. A znate da smo mi bili permanentno optuživani da se bavimo politikom. To je sve dokaz koliko su dosljedni i pošteni ljudi koji su u Islamskoj zajednici, koji su na ovome kursu i na ovome putu. Sead je tako uradio: „Ja sam sada odlučio baviti se politikom i učlaniti se u Bošnjačku demokratsku zajednicu.“ To je pošteno i ja mu čestitam. Očekujem da će on imati velike uspjehe, jer je on iskreni borac, hrabar, pametan, pravi muškarac, kakav nedostaje ovome narodu, koji će stati uz njega i kada je gorko i kada je slatko. Uostalom, on je to pokazao na Hadžetu i u svim prilikama kada nije bilo nimalo prijatno nositi se sa izazovima. Ko se odluči baviti politikom mora ostaviti ahmediju U medijima se špekulira da će još neki ljudi iz Islamske zajednice krenuti Seadovim stopama. Imate li informacije o tome? Da li će se to dogoditi? Dok ja imam utjecaj u Islamskoj zajednici, onaj ko odluči baviti se politikom mora ostaviti ahmediju. I obrnuto, onaj ko je sa ahmedijom neće moći obnašati nikakve funkcije u bilo kojoj političkoj partiji. To je slobodna volja za svakoga. Nećemo raditi kampanju ni za ni protiv, ali ćemo poštivati svačiju odluku, kakva god ona bila. Islamska zajednica je odmah osudila napad na Ambasadu SAD Da preðemo sa teme Sporazuma na drugu, tumornu temu. Tiče se dogaðaja koji su se desili u Sarajevu prije nekoliko dana. Jedan čovjek iz Novoga Pazara je pucao na Ambasadu SAD. Kako će se sve to reflektirati na Bošnjake, sve muslimane i Sandžaklije? Kako će se to odraziti na njihov ugled u BiH i svijetu? Jako sam se loše osjećao kad sam dobio tu informaciju. Islamska zajednica je odmah osudila taj čin nasilja i ukazala na to da je nasilje, terorizam i sve iz te oblasti zlo i neprihvatljivo i da sve to nanosi zlo onome protiv koga je upereno, ali i onome u ime koga se čini. Ko čini zlo u ime islama čini veliko zlo islamu Ako neko želi činiti zlo u ime islama, neka zna da, pored toga što mora snositi posljedice na ovome svijetu, bit će kažnjen na budućem svijetu, jer čini veliko zlo islamu. Time kompromitira islam, predstavlja ga na način koji on to nije. To je veliki grijeh. Napad na Ambasadu nije slučajnost Moj utisak od samoga početka je da to nije slučajnost. Neko ko je roðen u Novom Pazaru vrši napad u Sarajevu. Moje sumnje su poduprte dogaðajima iz 2006. godine od strane sličnih ljudi u Novom Pazaru. Uvjeren sam koliko su oni korespondirali sa političkim dogaðajima protiv Islamske zajednice. Nisam siguran da ovaj dogaðaj nije povezan sa Sporazumom Moram kazati i da ne vjerujem da je slučajnost trenutak u kome se to dešava i da nisam siguran da je to potpuno odvojeno od Sporazuma o kome smo do sada govorili. Očito da je nekome bilo u interesu da Novi Pazar i Sarajevo predstavi u nekome drugome svjetlu, da svijetu pošalje poruku šta se to gaji u Novom Pazaru, a šta se dešava u Sarajevu. Kad hoćete ispitati pozadinu svakoga zla, uvijek tražite motiv. Istražite ko od toga ima interesa. Muslimani od ovoga nemaju interesa. Ko ima interesa? Onaj ko radi o glavi muslimanima. Nije teško pogoditi ko je to. To je, za sada, moje viðenje ovog dogaðaja. Možda će istrage iznjedriti detalje koji će baciti više svjetla na sve ovo. Ovo je dokaz da su se opstrukcijom jedinstva Islamske zajednice pojavile opasne pukotine Nema nikakve sumnje da ovaj dogaðaj, kao i slični raniji, moraju svima nama biti lekcija. Želim podvući da se potvrðuje ono što sam i ranije isticao – da je opstrukcija jedinstva Islamske zajednice i pokušaj njenoga razbijanja otvaranje pukotina na kojima će se desiti neke izrasline koje nisu Islamska zajednica, koje nisu u interesu Islamske zajednice, niti u interesu muslimana. Tako se gubi kontrola edukativnog sistema i ideoloških vrijednosti, što može da bude tlo za regrutiranje nekih negativnih energija. Pakistansko-afganistanski sindrom Ja sam to u par navrata nazvao pakistansko-afganistanskim sindromom. U Pakistanu i Afganistanu ne postoji jedinstvena Islamska zajednica. Prepušteno vam je da radite što god hoćete. Jedna učionica, jedan podrum, jedan prostorija – i osnivate škole, medrese, mektebe, vjerske organizacije, udruženja, što god hoćete na svijetu. Tu učite, podučavate, regrutirate… Tu su nastali svi ti konfliktni potencijali koji su se, nažalost, pakirali u paket koji se zove islam. Ako neprijatelj hoće dugoročno zlo muslimanima i islamu, onda će to pokušati instalirati ovdje. Prvi korak udara na Islamsku zajednicu je toleriranje paralelnih institucija Nažalost, mi to vidimo, da je prvi korak udar na Islamsku zajednicu, a onda toleriranje paralelnih sistema. Pa onda imate Svjetionik, pa Bastionik, pa Ilm, pa nake organizacije koje su, bajagi, registrirane kao nekakve nevladine organizacije, a ustvari imaju pretenzije da budu Islamska zajednica. Pa, ne znam škola ova, pa škola ona, pa škola Kur'ana, pa ne znam čega, pa razne druge, a ustvari se tu pakuje umnožavanje Islamske zajednice. Islamska zajednica nikada nije i neće vaspitavati djecu na krivome putu Ovdje se ne radi o samo nekoj pravno-bezbjedonosnoj kontroli. Ovdje je ključna stvar pravilnog tumačenja islama i vaspitavanja djece u islamu. Jer onaj ko vaspitava tu djecu i omladinu, on ih vaspitava. Ono što je nesporno jeste da Islamska zajednica nikada nije, niti će vaspitavati djecu na krivome putu. I nikada neće djeca koja se vaspitavaju u školskim obrazovnim-edukativnim sistemima biti virusirani virusom nasilja, terora, bilo koje vrste nepravde i isključivosti. Nažalost, pokazuje se da u tim divljim paralelnim strukturama možemo da dobijemo ove gorke plodove. Beogradski režim i obavještajne službe željeli su se poigrati otrovom Ono čime su se beogradski režim i obavještajne službe željele poigrati jeste da to iskoriste protiv Islamske zajednice. Ali to je kao kada koristite otrov protiv nekoga, pa otrujete sebe. Ili kada kopate nekome drugome jamu, a onda u nju upadnete. To se obično otima kontroli. Ekstremne vehabije i paralelne institucije su koordinirane iz obavještajnih službi „Dnevni avaz“ je, prateći ovaj dogaðaj, objavio dosije „Abdurahman“ u kojem se zajedno sa Jašarevićem u najtješnjim vezama spominje jedno lice koje je prvo na spisku vjeroučitelja paralelne „islamske zajednice“ koji je odobrila Vlada Srbije i koje se povezuje sa dogaðajem u Sarajevu, kao i da se jedan od regrutnih centara nalazi u Beču gdje djeluje roðeni brat jednog od utjecajnijih ljudi Adema Zilkića, Muhameda Demirovića, koji se povezuje sa ovom tekfir ideologijom. Poznato nam je da su, kada je došlo do stvaranja paralelnih institucija, te ekstremne vehabije ostale uz paralelne institucije u Sjenici. Da li je to u vezi sa obavještajnim službama? Kao što sam na početku rekao, ovo je mala sredina gdje se sve zna. Ako se vratimo u 2006. godinu, početkom septembra, jedan političar u Novom Pazaru ukida Mešihat. U oktobru mjesecu grupa tih ljudi napada Arap džamiju sa namjerom da je otme. Tada su režim i ti ljudi izgledali jako udaljeno, jer su obično te grupe protiv bilo kakve kolaboracije sa neislamskim sistemom. To je izgledalo kako nema nikakve veze jedno sa drugim. Onda imate u februaru 2007. godine da porodica Jusufspahić proglašava navodni „rijaset“ u Beogradu. Pa onda, kada mi najavljujemo održavanje Objediniteljskog Sabora, krajem marta 2007., trećega marta, dakle 24 dana prije održavanja Objediniteljskog Sabora, pokušaj moje likvidacije kod Hale sportova, koji je sudski procesuiran i utvrðen itd. Treba biti jako naivan i reći da je to slučajnost. Dakle, to je koordinacija faktora koji su bili potpuno udaljeni jedni od drugih. Politički faktor u Novom Pazaru, krugovi i grupe koje su pokazale drugačiji odnos prema islamu, porodica Jusufspahić u Beogradu i na kraju pokušaj opstrukcije Objedinteljskog Sabora po cijenu likvidacije čelnika Islamske zajednice. Ono što nema nikakve sumnje jeste da je jedan faktor time koordinirao iz pozadine. Taj faktor nije sigurno u Vašngtonu, Briselu, Ankari – nego u Srbiji. U to sada, nakon ovih pet godina, nemam nikakvu sumnju. Tekfirski krugovi su bili uz otpadništvo u Islamskoj zajednici Ako idemo dalje, to što ste kazali je vrlo tačno. Znači, ti tekfirski krugovi su uglavnom bili uz otpadništvo u Islamskoj zajednici. Kao što ste kazali, u Sjenici, pogledajte spiskove odlazaka na hadž. Nikada nisu htjeli ići sa nama na hadž. Oni su na hadž išli isključivo sa odmetnicima u Islamskoj zajednici. Tu je postojala permanentna saradnja. Iako ideološki, kada slušate njihovu retoriku, oni nemaju ništa jedni s drugima. Jedni se predstavljaju da su selefije, drugi da su sufije, treći da su ovi, četvrti da su oni – ali oni su, ustvari, imali jedinstvo u nečemu: u neprijateljstvu prema Islamskoj zajednici. To je nešto čime je koordinirao onaj ko je i planirao neprijateljstvo prema Islamskoj zajednici. Ovo je nepojmljivo u jednom trenutku. Vlada Srbije i paralelna „islamska zajednica“ na spisku vjeroučitelja, i to na prvo mjesto, stavljaju lice koje je jedan od osnivača te tekfirske ideologije. To je čovjek koji se spominje u dosijeu „Abdurahman“ sa Jašarevićem, koji odlazi i boravi u Maoči – Abid Podbićanin. Kako je moguće da iko normalan pošalje svoje dijete da uči vjeronauku od nekoga ko zagovara takvu ideologiju? Vratimo se na ono što sam maločas rekao. Nažalost, Beograd je upao u zamku da podržava sve što je loše za muslimane, misleći da je to dobro za njega. Od toga nastaju sve te neprincipijelne relacije. „Je li to protiv Islamske zajednice, je li to na štetu muslimana – mi to podržavamo. Samo neka je na štetu muslimana – podržavamo.“ Naravno, kao i što sam rekao, kako god se režim ponašao i sada prema vraćanju jedinstva Islamske zajednice, jako mnogo je istina isplivalo na površinu, a evo i ovaj dogaðaj će pomoći da neke stvari isplivaju na površinu. Beč je samo jedan od centara, bitnija je ideologija sekte Zašto je Beč jedan od glavnih centara ovih ekstremnih grupa? Nisam siguran da je to pitanje za mene. Prosto, to je jedan od centara. Mislim da to nije presudno i da to ne treba uopće vezivati za Beč. Prosto su se instalirali ti ljudi. To se razvija kao svaka ideologija sekte. Tu ima jedna grupa ljudi koji su okupljeni oko neke rigidne ideje protiv nekoga. I odmah poslije izvjesnog vremena onaj drugi u organizaciji negira onog prvog. I on se odcijepi od organizacije kako bi on bio glavni, kako oni kažu, emir. I onda su oni najžešći protivnici. Onda onaj smatra ovu grupu nevjerničkom, a ovaj onu. I onda on samo jedno vrijeme dok negira onu drugu grupu ima podršku kod svojih. Poslije izvjesnog vremena on ima istu sudbinu. Neko drugi smatra njega nevjernikom i on se odcjepljuje. I oni su tu prosto nastali. I onda se razmnožavali, ali ne u smislu masovnosti, već nosioca grupa koji su, ustvari, bili grlati da sebe proglašavaju glavnim, a negiraju onog prvog. Ministarstvo vjera je dozvolilo da se pakistansko-afganistanski sindrom podruma razlije kod nas Spomenuli ste pakistansko-afganistanski sindrom podruma. I ovdje kod nas takve ideologije imaju svoje podrume u kojima se okupljaju. Zašto država ne reagira na takvo nešto? Upravo što su ljudi u državi pri Ministarstvu vjera, oni koji predstavljaju vrh neprijateljstva prema Islamskoj zajednici i muslimanima, išli na to da se dozvoli instaliranje svega što je protiv Islamske zajednice i muslimana. Ali, isto tako kažem da ukoliko tako nastavi da se time proizvodi zlo za njih i za državu. Ovo neće imati dugoročne posljedice po Bošnjake Da li će ovaj dogaðaj imati dugoročne posljedice po Bošnjake? Mislim da neće. Mislim da su i Amerikanci to shvatili. Po onome što sam uspio pratiti američke medije, oni uopće nisu dali prizvuk koji je to trebalo da poprimi, jer se vidjelo ponašanje bosanskih policajaca, njihova požrtvovanost. To je jako dobro odjeknulo i pohvaljeno sa najviših nivoa Vašingtona. Definitivno ko želi znati istinu, znat će koliko su Bošnjaci pacifistični, okrenuti miru i zato su, na kraju krajeva, bili najveća žrtva na Balkanu. I to nama treba biti lekcija, ali da to neće imati dugoročne posljedice na Bošnjake. Bojkot popisa je poruka režimu Iza nas je akcija bojkota popisa 2011. Koliko ste zadovoljni samim tim što da je Islamska zajednica podržala poziv BNV-a da Bošnjaci bojkotiraju popis. Koliko ste zadovoljni svim tim i koliko ste zadovoljni bojkotom popisa Bošnjaka? Vi kao da hoćete da iskoristite ovo još malo dok se bavim politikom, dok ne doðu te zabrane. Apsolutno sam zadovoljan ishodom bojkota. Doduše, nisam ni sumnjao u ishod. Ovi koji su pokušali lagati javnost predstavljajući priče u uspjehu popisa, fijasku bojkota i to u jutarnjim satima prvog dana, pogrešno su shvatili čitav proces. Nije to bilo nikakvo odmjeravanje snaga. To je, zapravo, bila jako pametna poruka režimu da on nema kontrolu nad svojim graðanima zato što ih zloupotrebljava i manipulira njima, zloupotrebljava i falsificira podatke, itd. Znači, onog trenutka kada je bojkot proglašen – on je uspio, jer to je statistička stvar koja ne može parcijalno da uspije. Ili je uspjela, ili nije. Ili je potpuno popisan narod ili nije popisan. Ne postoji djelimično popisan. To je potpuno nevažno. Tako da tu apsolutno nema nikakve dileme. Izvještavali su sa popisa kao sa olimpijade A sama dubina poraza se osjeća u ponašanju političara. Imali ste izvještavanje sa popisa kao sa olimpijade, što se nikada nije desilo. Svakodnevno u svim lokalnim i državnim medijima ste imali izvještavanje sa terena kao sa ratišta i proglašavanje trijumfa, pobjeda itd. Dakle, to samo govori koliko je režim poražen i koliko mu je, zapravo, bitno da se hvata za neke slamke. Narod koji ima visoku svijest ne možete slomiti To samo potvrðuje koliko je to bio civilizacijski i politički mudar postupak BNV-a. Ja zato čestitam BNV-u na tome, Odboru za bojkot, kao i svim drugim koji su učestvovali, a prije svega narodu koji je pokazao apsolutno visoku svijest. I to mi je jako važno. Narod koji ima visoku svijest ne možete slomiti. I to je ono na čemu treba temeljiti naredne projekcije razvoja svijesti i institucionalizacije nacionalne svijesti. Mislim da je Ljajić shvatio da je doživio potpuni politički debakl Kako ste rekli, ovo je možda jedna od posljednjih prilika da Vas pomalo upitamo sa ove političke strane vezano za bojkot popisa i za nervozu koju ste spomenuli. Ministar Rasim Ljajić, u jednom intervjuu lokalnim medijima, govorio je konkretno o Vama, Vašim postupcima, da Vi, što god uradite, izazivate veliku pažnju medija i kod ljudi, a sve što on radi i institucije koje kontrolira, i koliko god da oni rade, to se ne primjećuje. Da li je to pokazatelj nervoze i možete li nam protumačiti gospodina Ljajića? Mislim da je to nešto mnogo više od nervoze. U par nastupa, posebno posljednjih, mislim da je nešto drugo u pitanju. Definitivno je gospodin Ljajić vidio da sav trud koji je uložio protekle dvije godine da prevari narod nije uspio. Mislim da je on shvatio da je doživio potpuni politički debakl u Sandžaku, a vjerujem i u Srbiji. Mislim da će se on na narednim izborima ponašati tako što će pokušati napraviti neke nezvanične dogovore – da li sa Ugljaninom, da li sa nekim drugim ne znam – i da će onda tu pokušati nešto ostvariti. On zna da ne može više nikoga pridobiti za sebe. On sada radi samo da naškodi drugima. Rasulo, nervoza, raštimana ličnost koja koristi teške riječi Drugo, on vidi da je rješavanje jedinstva Islamske zajednice pretpostavka za rješavanje svih drugih problema. A to će značiti potpunu pobjedu svih snaga koje su bile oko Islamske zajednice. A to znači poraz svih snaga koje su bile protiv Islamske zajednice, uključujući i njega. Mislim da je to uvidio kada je posljednji put posjetio Ankaru i kada je čuo šta mu je sve saopćeno, pa taj nakupljeni čemer i jad pokušava iznijeti dok se taj sporazum ne potpiše. „Daj da sve što mislim o Muftiji Zukorliću jednom izbacim iz sebe, pa šta god da bude.“ Dakle, rasulo, nervoza, raštimana ličnost koja koristi teške riječi. Teške riječi se u Sandžaku pamte Želim da ga upozorim da se ne igra sa teškim riječima u Sandžaku, jer ovo nije Beograd, ovdje se ne mogu koristiti teške riječi. Ovdje se teške riječi pamte i zato se imaju posljedice. On se uvježbava sa onim Beograðanima sa kojima može da se psuje, pljuje, davi, hrve i da se poslije zajedno grle i piju kahvu. Ovo nije Beograd. Nemoj da se igra s time. Ljajić više nema osjećaj za svoj narod Očito da on nema više osjećaj za svoj narod, zaboravio je koja su pravila naše tradicije. U svakom slučaju, to je totalno rasulo u beznaðu, jer je olahko podcjenjivao ovaj narod, misleći da će sa dva centimetra asfalta, par mostića i malo mermera prevariti ovaj narod i da će mu reći: „E, gdje si Rasime! Evo, zaboravit ćemo sve tvoje izdaje, kriminale, kriminalce, bande, grupe, prljavštine, za šaku dolara koje si donio iz Beograda…“ Ja sam siguran da neće. Mislim da on ne poznaje svoj narod. Predugo je na Novom Beogradu i nema osjećaja za svoj narod. On to polahko shvaća i zato harangira. To je hropac pred kraj i prosto to više ne liči ni na što. Mislim da ne zaslužuje puno ni da se tretira, jer je to narod shvatio i sankcionirat će na svoj način. Uz gospodina Ljajića u Ankari je bio i Ugljanin. Po povratku, on je rekao da mora biti jedinstvena Islamska zajednica. Meðutim, u posljednjoj izjavi kaže da i jedni i drugi moraju sjesti za sto i dogovoriti se o tome. Da li to znači da je odustao od prvih stavova ili je nešto drugo u pitanju? Ugljanin je na posljednjem životnom raskršću Ne znam da li do kraja mogu odgovoriti na to pitanje. Ali, što se tiče gospodina Ugljanina, on se nalazi na svom posljednjem životnom raskršću gdje mora donijeti tešku odluku. Pred njim je odluka da proba donekle sanirati zlo u kojem je učestvovao. Ukoliko bude imao hrabrosti i snage za to, u jednoj mjeri će se, možda ja nemam pravo to govoriti, rehabilitirati. Narod voli kad priznate da ste pogriješili, pa ispravljate. Nadam da je on to shvatio i da su te prve izjave bile plod tog shvatanja. S druge strane, imate sve ono što je nastalo na vašoj podršci, a što više nije tako jednostavno kao na početku dok si ga sijao. Sada se treba sa time suočiti. Tu će se sada testirati da li je gospodin Ugljanin slobodan čovjek i političar ili ima neka ograničenja, da ne kažem dogovore. Ili je nečim ucijenjen. Da li je to ili ne, naredno vrijeme će pokazati. Ukoliko stane uz Sporazum o Islamskoj zajednici, ima šanse da se donekle izvuče iz onoga u što se uvalio proteklih pet godina. Ukoliko ne, onda će dijeliti sudbinu svih onih koji su uporni u nečemu što je zlo za ovaj narod. Kurban-bajram je bajram jedinstva i žrtve Uvaženi Muftija, nalazimo se uoči jednog od najvećih blagdana svih muslimana svijeta, Kurban-bajrama. Naše hadžije su već neko vrijeme na hodočašću. Šta bi bila Vaša bajramska poruka Bošnjacima u ovom trenutku krupnih raskršća i pomjeranja dosadašnje ravnoteže koja je postojala u Sandžaku? Kurban-bajram je bajram jedinstva ummeta. Kurban-bajram je bajram žrtve. To su dvije vrijednosti na kojima se mjeri kvalitet jedne zajednice, nacije, naroda, ummeta, civilizacije… Tako da je i ta implikacija Bajrama, a mi vjernici znamo da ni to nije slučajnost, da je aktualizirano obnavljanje jedinstva Islamske zajednice neposredno prije Bajrama i oko Bajrama. Ovaj narod je podnio mnogo žrtve i zaslužuje satisfakciju Očekujem veliku Božju milost u znaku Bajrama. Ovaj narod je mnogo žrtve podnio. A kurban je žrtva. Kurban je simbol neophodnosti žrtve za vrijednosti da bi te vrijednosti zaživjele. Ono što su muslimani Bošnjaci u Sandžaku podnijeli tokom protekle četiri godine je velika žrtva i zaslužuju satisfakciju. Očekujem da ta nagrada bude vraćanje jedinstva Islamske zajednice. To je moja želja, dova, cilj moje borbe, mojih saradnika, muslimana, svih ljudi u našim safovima koji svakodnevno obavljaju namaz okrenuti prema kibli, jedinstveni u safu, tekbiru, jednome pravcu, nadi i cilju da doprinesu uspostavi društva u kojem će biti dobro za sve. Ne samo za one koji su u džamiji, već one koji su izvan džamije, koji misle i vjeruju kao oni u džamiji, ali i one koji ne misle kao oni u džamiji. To je intencija džamije, zajednice, cjelokupne naše borbe. Osjećam kako Allahova milost obasipa ovaj prostor i narod, kako pobjeda dolazi Moram kazati, neovisno kako se ovi procesi formalno razvijali, da osjećam kako Allahova milost nekako obasipa ovaj prostor i narod, kako pobjeda dolazi. Ona će doći, ako Bog da, da li brzo i dogovorno ili za koji mjesec, potpunim trijumfom na svim poljima obrazovanja, politike, kulture i svim drugim poljima gdje se svekoliko ulaže trud. U tom kontekstu, svim muslimanima i dobrim ljudima ovaj kurbanski hadžijski Bajram mubarek olsun. Uvaženi muftija, hvala vam na izdvojenom vremenu i što ste reviju „Sandžak“ počastili da poslije tri hefte javno govorite o svim ovim stvarima. Hvala i vama. Razgovarao: Jahja Fehratović Revija Sandžak, br. 158., 1. novembar 2011.
