Ejup Ganić, ratni član Predsjedništva: Svi koji smo branili BiH danas stojimo zajedno optuženi

Politička kičma cijelog sistema je toliko atrofirala da je samo fotelje mogu držati uspravnom.

Akademik, prof. dr. Ejup Ganić, ratni član Predsjedništva RBiH, u vrlo
otvorenom intervjuu za "Dnevni avaz" iznosi stajališta o brojnim
aktuelnim pitanjima u našoj zemlji. Ono koje se direktno veže za njega
je slučaj "Dobrovoljačka", a prof. Ganić nanovo potcrtava da tu nema
elemenata zločina i, samim tim, ni krivične odgovornosti.

Prema
riječima našeg sagovornika, "Dobrovoljačka" je projekt Miloševićevog
režima. Obrazlaže i zašto se moraju mijenjati politike i ambicije
Sarajeva, zašto bh. političari nemaju jedinstvenu platformu o ključnim
pitanjima. Smatra to problemom cijelog sistema, "čija je politička kičma
toliko atrofirala da je samo fotelje mogu držati uspravnom".

Lažni simbol

Govoreći
o progonu bh. branilaca i patriota, prof. Ganić poručuje da oni koji su
zaslužni što ova zemlja postoji, a kojima se danas pretresaju kuće,
ladice i postelje, traže da znaju zašto se to čini! Taj odgovor, kaže,
dužni su dati naši političari.

Saslušani ste i prošle
sedmice u Tužilaštvu BiH u, do sada, petoj istrazi za slučaj
"Dobrovoljačka", a sve dosadašnje, uključujući i onu hašku i londonsku,
dokazale su da tu nije počinjen ratni zločin. Kako i dalje sve ovo
doživljavate, posebno nakon što ste prošle godine, nakon hapšenja po
nalogu Srbije, pet mjeseci proveli u zatočeništvu u Londonu?
 
–
Slučaj "Dobrovoljačka, tretiran kao čisto pravno pitanje, gdje je svrha
istrage da ustanovi moguće prekršaje pravila ratovanja, vodi do samo
jednog mogućeg zaključka, a to je da element zločina, a samim tim i
krivične odgovornosti, ne postoji. Činjenica da je pitanje
"Dobrovoljačke" aktuelno čak 20 godina nakon dogaðaja koji su predmet
istrage, ne govori o pravnoj, već o nametnutoj političkoj kompleksnosti
slučaja. "Dobrovoljačka" je projekat Miloševićevog režima i sastav
srbijanskog tužilaštva datira iz tog vremena.

Cilj tog projekta
nije da utvrdi okolnosti pogibije pet vojnika i jednog civila, već da
kreira lažni simbol simetrije zločina i dadne privid neke zajedničke
krivice za agresiju koja je počela puno prije tog datuma. Nije problem
što je postavljeno pitanje o dešavanjima u Dobrovoljačkoj 3. maja 1992.,
niti je problem temeljito ispitati odgovornost svih učesnika u
dešavanjima 3. maja ili bilo kog drugog datuma u istoriji odbrane naše
zemlje. Problem je uspjeh Srbije da ignoriše nalaze svih istraga koje ne
dolaze do odgovarajućih zaključaka i da diktira program rada kako naših
tako i stranih sudova i tužilaštava.

Vrijeme i resursi utrošeni
u istrage slučaja "Dobrovoljačka" prevazilaze okvire vremena i resursa
utrošenih u istraživanje ubistava više desetina hiljada civila u
istočnoj Bosni. Ponovo, to ne govori o kompleksnosti slučaja
"Dobrovoljačka", već o kompleksnosti ambicija Vlade Srbije da promijeni
sliku prošlosti i zabrinjavajućoj spremnosti pravnih organa Srbije da u
tome pomognu. S druge strane, mi ne možemo biti saučesnici u ovom
projektu i svako odlaganje zaključivanja istrage u našem tužilaštvu
produbljuje političku nestabilnost.

Upravo zato se s radošću
odazivam svakom pozivu našeg tužilaštva i podržavam napore naših
pravosudnih organa, čiji je kredibilitet ojačan prisustvom meðunarodnih
tužilaca, da nakon opsežne i temeljite istrage ovaj slučaj zaključe u
skladu s načelima pravde i pravičnosti.

Ako i na
kraju ove pete istrage Tužilaštvo BiH donese istu odluku da u
Dobrovoljačkoj nije počinjen ratni zločin, očekivati je da ni to za
Srbiju neće biti dovoljno te da će ona nastaviti progon branilaca BiH.
Zašto, prema Vašem mišljenju, bh. vlast nije učinila ništa da zaustavi
praksu hapšenja naših ljudi po srbijanskim potjernicama?
 
–
Kao što sam rekao, sva dosadašnja praksa Srbije upućuje na to da možemo
očekivati odbijanje svakog rezultata koji ne ide u korist Beograda i
apsurdno insistiranje da je njihov sud jedini mjerodavni u donošenju
presude. Meðutim naš prioritet nije da mijenjamo politiku i ambicije
Beograda, već da mijenjamo politiku i ambicije Sarajeva. Nije naša
jedina opcija da pratimo poteze Srbije, da histerično otpravljamo
ministre da protestuju ispred zatvorskih kapija širom evropskih zemalja i
mjerimo svoj uspjeh po brzini oslobaðanja onih koji nikada nisu ni
trebali biti uhapšeni.

Kao graðani mi moramo zahtijevati puno
viši stepen kompetentnosti onih koji nas predstavljaju i upravljaju
resursima ove zemlje. Zašto zemlje EU nisu dobile puni izvještaj iz
londonskog procesa na kome je dokazana zloupotreba Vlade Srbije,
falsificiranje dokumenata i izjava, politička motivacija u pravnim
djelovanjima?

Zašto dokument, prvi svoje vrste i rezultat
londonskog procesa, u kome se Ministarstvo pravde Srbije, izmeðu
ostalog, zvanično očituje da je 2. i 3. maja 1992. JNA bila vojska pod
komandom FRJ (Srbija i Crna Gora) i da je kao takva predstavljala stranu
silu na teritoriji BiH, ne formira kičmu našeg pravnog argumenta o
agresiji na BiH i potrebi obnavljanja naše tužbe pred Meðunarodnim sudom
pravde? Na ova pitanja mogu samo odgovoriti resorna ministarstva i
lideri vodećih političkih stranaka. Ono što mi možemo jeste kazniti ili
nagraditi njihove napore na narednim izborima.
 
Morbidan strah

Bošnjački
predstavnici vlasti, meðutim, šute i na neviðenu hajku koja se vodi iz
RS protiv generala Armije RBiH Atifa Dudakovića i oficira Petog korpusa.
Jedina zabilježena je reakcija koju je u intervjuu za RTRS dao član
Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović, kazavši kako on "ne vjeruje" da je
general Dudaković odgovoran za zločine. Kako to komentirate?
 
–
Političari u BiH nemaju jedinstvenu platformu o ključnim pitanjima i u
jednom opštem haosu meðusobnog takmičenja vrlo često doðu u stanje jedne
vrste političke paralize u kojoj sve ono što je više od uopštene ili u
najbolju ruku razvodnjene izjave postaje opasno, zbog straha od kritike.

To nije problem samo pojedinaca, to je problem cijelog sistema,
čija je politička kičma toliko atrofirala da je samo fotelje mogu
držati uspravnom, ali da hoda ne zna. Takoðer, naši političari su vrlo
često nesigurni oko balansiranja pravnih i političkih aspekata kada
iznose ili se suzdržavaju od davanja mišljenja i to je problem manjka
stručnog osoblja i kompetentnih savjetnika.

Uz ovo postoji i
neki morbidan strah od mišljenja meðunarodne zajednice koja često
zahtijeva, ali zaboravljamo i rijetko nagraðuje pasivnu pomirljivost.
Ono što se može reći za generala Dudakovića i spomenute oficire Petog
korpusa jeste da su oni heroji ove zemlje i da svi mi koji smo s njima
ovu zemlju branili, danas uz njih stojimo zajedno optuženi.

Kada
se kuca na vrata onih koji su zaslužni što danas ova zemlja postoji,
kada se pretresaju njihove kuće, ladice i postelje, mi tražimo da znamo
zašto se to čini.

Tužilaštvo nam nije dužno dati odgovor, ali
naši političari jesu. Mi koji smo se borili da niko ne može van zakona,
koji u cilju uzdizanja vladavine prava i sigurni u vlastitu pravičnost
otvaramo širom vrata svakom sudu i istrazi, nećemo biti tako tihi i
pokorni ako se naše povjerenje zloupotrijebi za ciljeve koji nisu pravno
utemeljeni i grubo ćemo kazniti one koji su tu zloupotrebu dopustili.
 
Ko
i šta konačno treba učiniti da se zaustave destruktivne snage koje
kontinuirano već više od 20 godina ruše ovu zemlju te to i dalje
nastavljaju činiti, dok im se bošnjačka vlast ni na koji način ne
odupire?
 
– Ključ je u kadrovskoj politici. Mi
moramo suštinski promijeniti sistem u kojem se preferira podoban nad
sposobnim kadrom i u kojem su političke partije mini diktature koje guše
svaki pokušaj reforme i isticanja novih lidera. U izbornim utrkama mi
moramo tražiti da nam se predoče liste kandidata za ključne pozicije
koje kao graðani ne biramo direktno, tražiti od političkih partija da
nam predstave svoje timove, ne samo svoje voðe.

Moramo tražiti
od medija kompetentne analize tih timova i prostor za njihovo
predstavljanje javnosti. Nama treba vlada stručnjaka. Nama trebaju
ministri i diplomati koji su u stanju parirati predstavnicima drugih
evropskih zemalja i uticati na procese.

Vidite, u ratu mi smo
bili puno uspješniji u toj kadrovskoj politici nego danas, upravo zato
što smo, fokusirani na odbranu zemlje, morali birati one koji znaju i
mogu braniti naše interese. Tada, praktično goloruki i u jeku agresije,
ostvarivali smo puno impresivnije rezultate unutar meðunarodnih foruma
nego danas.

Plašite li se da prijetnje Milorada Dodika disolucijom države BiH mogu biti ostvarene?
 
–
Samo u ovakvom sistemu Dodik i njemu slični mogu postojati. Taj čovjek
ima samo dva proizvoda za prodaju: nacionalizam i siromaštvo. Bijesne
ili uplašene ljude je moguće duže držati gladnima. Sve što je potrebno
učiniti da se zaustave biznismeni poput Dodika jeste da manjem entitetu
ponudimo bolji proizvod, neku bolju ekonomsku perspektivu od siromaštva.
Što se tiče njegovih prijetnji, one su prazne i apsurdne, ali jednako
apsurdan je i tako visok prag naše tolerancije. Mi imamo naviku da
govorimo – mir po svaku cijenu, ali samo je Bosna po svaku cijenu. Ona
je i moja i tvoja, ali ako radiš protiv nje, onda je samo moja.

O koaliciji SDP-a i SDA

Smatrate li Vi neprirodnom koaliciju SDP-a i SDA u Federaciji BiH?
 
–
Svaka koalicija u BiH je moguća kada je u pitanju ostajanje na vlasti.
Ideologija i principi postoje samo u pisanoj formi u stranačkim
programima i deklarativno u predizbornim utrkama, ni jedno ni drugo nema
veze s realizacijom. Lakoća pravljenja koalicija izmeðu onih koji su do
jučer dobijali glasove upravo tako što su tvrdili da se suštinski
razlikuju od onog drugog, najjasnije pokazuje da je vlast postala sama
sebi svrha. Tako lako se približe stavovi koji su pred izbore
predstavljeni kao nepomirljivi i odjednom nakon silne retorike glavni je
problem da neko ko ti je lijepio plakate za stranku dobije mjesto u
državnom budžetu, prave se novi nacrti zakona da te što teže pomjere s
mjesta… Uvijek sam bio protivnik da se državna preduzeća
privatiziraju, ali alternativa koja se nudi, da budu titanici sa
stranačkim kadrovima na kormilu, to nije rješenje.
 
Novi porezi bi potopili privatne firme

Jeste
li pristalica održavanja vanrednih izbora ukoliko u najskorije vrijeme
ne doðe do formiranja državne vlade i da li bi oni trebali biti održani
na svim nivoima?
 
– Ja jesam za vanredne izbore,
ali ne po istoj šemi. Nama se nudi da izaberemo koju ćemo zgradu, ali ne
možemo pogledati dalje od fasade, da izaberemo, a nemamo pojma šta nas
čeka unutra, kakve su instalacije, da li ih uopšte ima. Meðunarodna
zajednica nam može pomoći u koncipiranju novih izbora tako da imamo uvid
u liste za sastav vlada na svim nivoima, da znamo tačno koje ljude
biramo, šta su njihove sposobnosti i programi.

Trenutni sistem
dozvoljava strankama da otmu državu i slobodno raspolažu novcem od
poreza. Ništa od programa razvoja, ništa od strateških ulaganja, ključne
pozicije odlaze ljudima za koje nikada nismo čuli. Šta u takvom sistemu
koji troši, a ne generira sredstva možemo očekivati osim novih
povećanja poreza, koje nam već najavljuju. Novi porezi bi potopili
privatne firme, koje ionako već jedva izlaze nakraj s dažbinama, i
doveli do vrtoglavog rasta nezaposlenih.

 
Supervizija za Brčko treba trajati sve dok BiH ne postane članica EU

Kako
danas vidite Brčko Distrikt s obzirom na Vašu ključnu ulogu u
rješavanju arbitražnog pitanja, a utisak je, nažalost, da je i taj
distrikt zaboravljen i ostavljen od političara na vlasti u Federaciji
BiH i da se o njemu više brinu, a samim tim i sebi ga sve više
prisvajaju, vlasti u RS?
 
– Distrikt Brčko
demonstrira mogućnost funkcionalne i prosperitetne BiH, uprkos svemu što
joj je učinjeno. Tu se vidi šta znači imati multietničku policiju,
znači sigurnost za svakog graðanina i time mogućnost povratka svakog na
svoje. Vidimo šta znači transparentna meðunarodna supervizija od SAD,
znači mogućnost progresa. Entitetsko rukovodstvo RS pokušava uništiti
ono što je tu ostvareno, a Federacija se, nažalost, ne snalazi i, još
gore, ne pokazuje značajan interes da djeluje. Iz ovih razloga uvjeren
sam da supervizija za Brčko treba trajati sve dok BiH ne postane članica
EU.

Vlast nemamo, jer se oni svaðaju zbog pozicija

–
Što se tiče činjenice da državna vlast još nije formirana, ono što
najviše zabrinjava je razlog zbog kojeg nije formirana. Ne radi se o
sukobu razvojnih platformi, o sukobu vizija o investicionim projektima,
radi se samo o sukobu kome i koliko pozicija treba pripasti, bez riječi o
tome šta će ti sukobljeni kandidati uraditi na tim pozicijama.
Politički dijalog koji slušamo je totalno irelevantan za stvarne
probleme ove zemlje i njenih graðana. Slušamo samo o nekim neopipljivim
odbranama prava jednog ili drugog naroda, bez da ta prava uključuju
obezbjeðivanje novih radnih mjesta, boljih škola, bolnica, manje
siromaštva – kaže prof. Ganić.

I dalje trebamo pomoć Amerike

Ima li Bosna još prijatelja u svijetu? Šta je danas nama, naprimjer, Amerika, Saudijska Arabija, Turska?

–
Amerikanci su naši prijatelji i veliki pobornici multietničke BiH.
Dejton je njihov projekat, ali je i nezavršen projekat. Nama je i dalje
potrebna njihova pomoć, da duh onoga što je dogovoreno u Dejtonu i
implementacija svih njegovih aneksa postane stvarnost. Siguran sam da
vide da nema povratka prognanih u područjima koja nemaju multietničku
policiju i da znaju da nas svaka nova godina znatno odmiče od mogućnosti
implementacije aneksa o povratku, što je, nažalost, i bila Miloševićeva
vizija pri potpisivanju Dejtona. Nama treba jače prisustvo u Americi i
puno jasnija platforma koju bismo predstavili američkoj administraciji.

Saudijska
Arabija nam je u borbi za opstanak pomogla i materijalno i diplomatskim
angažmanom. Pomagali su i Bosance rasute po svijetu, u prihvatnim
centrima i kampovima. Nakon rata, Saudijski fond za razvoj finansirao je
svaki projekat koji smo dostavili uz pogodnosti kao što su kamata od
dva posto, rok vraćanja nekoliko decenija, grejs period od pet do deset
godina – gdje to još ima?

Turska nam je pomagala u ratu i danas
je sigurno jedan od naših strateških partnera. Ne smijemo, naravno,
zaboraviti i naše druge prijatelje iz Evrope, Azije i cijelog islamskog
svijeta. Meðutim, danas, kada nismo prva vijest u svijetu, prijateljstva
s drugim zemljama moramo dalje izgraðivati i zasluživati. 

Izvor: Dnevni avaz