MUHIÆEVA – BESJEDA BOŠNJACIMA

Image

Muhićeva fenomenologija odbrane bošnjaštva – Ovdje se želimo osvrnuti na promišljanje “Besjede Bošnjacima“, koju je akademik prof. dr. Ferid Muhić, predsjednik BANU – posvetio Reisu-l-ulemi akademiku dr. Mustafi ef. Ceriću, ‘koji bdije nad Bošnjacima, budi ih i kazuje im ko su, šta su i šta im
je činiti, pravo i po duši …‘ a u povodu šest decenija života i četiri
decenije duhovnog rada.

Besjeda je izrečena u petnaest teza i stavova.
Kao takva, ona zavreðuje, da se analizira i pročita od strane svih
Bošnjaka, kao i onih koji poštuju Bošnjake. Besjedu Bošnjacima objavio
je web magazin Bošnjaci.net (New York), a istu je integralno kao separat
objavio je list “Glas islama” (Novi Pazar), a u feljtonskom nastavku
besjeda se štampa u Reviji “Sandžak” i niz drugih medijima. Muhićeva
kritička besjeda, o stanju duha meðu Bošnjacima, ustvari predstavlja
svojevrsnu fenomenološku apologiju bošnjaštva.

Filozof Muhić polazi od premise: “Ljudi se boje reći istinu, a ne boje se slagati”, kojom
opominje Bošnjake. Pitamo se, zašto se ljudi boje reći istinu? Muhić je
zacijelo rekao istinu, imamo osjećaj da on dalekosežnije živi
bošnjaštvo u svom Skopju, gdje je većinu života proveo sa onim
sunarodnicima, koji su namjeravali emigrirati za Tursku, a ipak su
ostali tu, nego pak što je to slučaj sa Bošnjacima u Bosni i Sandžaku,
koji su paradoksalno izražavali svoje osjećanje nacionalnog identiteta.
Zato nije ni čudo, što su brojni skribanti i pseudointelektualci prije
više od dvije decenije, kada bi potpisnik ovog priloga, objavio svoj
tekst, ili neki apel (u cilju zaštite Bošnjaka od diktatorskih režima
Miloševića, Bulatovića i Ðukanovića) redovno bi se ograðivali. Jasno sa
takvim neodgovornim pojedincima, nikada nisam imao ništa zajedničko,
niti osjećao, jer u pitanju nivo obrazovanja i vaspitanja, u nacionalnom
niti u intelekutalnom smislu, bez obzira što su mnogi danas prigrabili
rezultate, ne samo Muhićevog rada i uopće intelektualnog djelovanja, već
i moje malenkosti, za svoje uskogrudne politikanske interese i
političke poene. Takvi nikada ne mogu predstavljati Bošnjake, niti u
legitimnom niti u duhovnom smislu. Upravo i zbog takvih konformista i
homotripleksa, filozof Muhić je i izgovorio ovu besjedu i želio je to da
ima na umu duhovnih voða Bošnjaka i uopće islama na Balkanu
Reisu-l-ulema dr. M. ef. Cerić, kako bi bila kompletnija slika.

Filozof izričito izražava na činjenice na teško stanje života Bošnjaka,
kada su Bošnjaci od sebe tjerali najbolje ljude (to posebno možemo
tumačiti na atak na filozofa Smailagića i književnika Selimovića) u isto
vrijeme, prvi se pod pritiskom odselio u Zagreb, a drugi u Beograd.
Svoj briljantni o bošnjaštvu i on razvija kroz fenomenološku apologiju
bošnjaštva i to u smislu kada Bošnjaci nisu bili sprmeni da saznaju
istinu, tj. kada su doprinosili osporavanju vlastitog identiteta. Zato
Muhić upozorava: “Konkretno, to obavezuje na radikalnu analizu.
Analizirati radikalno znači otresti busenje predrasuda sraslo za
korijenje istine, tako da se može, kada se korijen jasno ukažem, nacrtati i pokazati prstom tu istinu… Prosvijećenima
i dobronamjernima meðu onim Bošnjacima koji žele razumijeti, a još ne
razumiju ili ne vide da su Bošnjaci onoliko jasno i nedosmislen narod sa
sopstvenim identitetom, kao što je jasno i nedvosmisleno da je zemlje
okrugla”.


“Besjeda Bošnjacima“,
akademik prof. dr. Ferid Muhić, predsjednik BANU – je posvetio Reisu-l-ulemi akademiku dr. Mustafi ef. Ceriću, ‘koji bdije nad Bošnjacima, budi ih i kazuje im ko su, šta su i šta im
je činiti, pravo i po duši …‘ a u povodu šest decenija života i četiri
decenije duhovnog rada.

Ova Besjeda Bošnjacima od strane filozofa F. Muhića je posebno značajna za otriježnjenje i
emancipaciju Bošnjaka u Južnom Sandžaku i Crnoj Gori, gdje još jasno
izraženo beskrupulozno negiranje Bošnjaka od strane aktualnih vlasti,
koje su ovaj nezaštićeni narod podijelili u više grupa, u cilju
denacionalizacije i gubljenja bošnjačkog identiteta.

Besjeda je izrečena jasnim, razumljivim i preciznim stilom, da bi bila
na taj način lahko shvaćena od šireg kruga čitatelja, bez obzira na nivo
obrazovanja. U svojoj besjedi, filozof Muhić poput jednog istinskog
antičkog mudraca i mislioca, kakav je bio Platon, promišlja filozofiju
bošnjačkog identiteta i ukazuje na njegove ključne komponente, počev od
nastanka Bosanske države 1180., kao i povelje Kulina bana (29. august
1180.), koja je objavljena na bosanskom jeziku, te objavljivanje
Bosanskog riječnika 1631.g., koji se pojavljuje, zahvaljujući Uskofiju, više od dva vijeka prije Vukovog utemljenja srpskog i Ljudevita Gaja (hrvatskog jezika), a koji su i jedan i drugi jezik izveli iz bosanskog
jezika. Pored toga, valja znati, da je prvi pravoslavni mislilac na
balkanskim prostorima bio Konstantin filozof, koji je izrekao nepobitnu
činjenicu, da je srpski jezik nastao od kombinacije bugarskog i
bosanskog jezika. Otuda i činjenica, da se teško mogu ljudi i razumijeti
iz južne Srbije, sa ljudima iz istočne Bosne ili zapadne Srbije.

Prema Muhiću, Bošnjaci su narod koliko i svaki drugi narod u svijetu ni
manje ni više. Tko to ne shvata, ili je glupak, neznalica ili poltron,
četvrto ne može biti. Zato, o ovoj besjedi može pridoći ona sandžačka
poslovica: “Bošnjaci doðite sebi, dok još imate tkome!”

Da završimo: prof. Muhić kaže, ovo su notice Bošnjaka, od jednog
Bošnjaka i kaže: “Bosnu niko ne može oteti Bošnjacima, iako Bošnake i
može iz Bosne istjerati. Jer, Bošnjaka možeš otjerati iz Bosne, ali mu
Bosnu ne možeš oduzeti”. I dalje: “Biti Bošnjak znači Bošnjak nije
došljak.” Čitava ova Besjeda u cjelini gledano, na jedan lapidaran način
internacionalizira bošnjačko pitanje, a sve u cilju njegove
emancipacije i moralnog uspravljanja. Jasno, Bošnjak se, prema Muhiću, raða, Bošnjak se ne postaje! Na taj način, od podstiče na sudbonosno promišljanje budućnosti Bošnjaka. Kako takva, Muhićeva “Besjeda Bošnjacima”, mogla bi se na pozorišnim daskama izvjesti kao monodrama Bošnjaci i na taj način, ona bi ušla u svijet bošnjačkog naroda.

 PROF. DR. ŠEFKET KRCICÆ
BOSNJACI.NET