Medresa je najbolje rješenje za izazove savremenog svijeta

Image

Revija “Sandžak” br. 165, 10. Juli 2012.

Imali smo čast da
za ovaj predramazanski broj razgovaramo sa REŠAD-ef. PLOJOVIÆEM, potpredsjednikom
Mešihata Islamske zajednice u Srbiji i direktorom Medrese “Gazi Isa-beg” u
Novom Pazaru, o dugogodišnjem radu medrese, planovima za budućnost te
pripremama za mubarek mjesec Ramazan.

Razgovarao: Salahudin
Fetić

Uvaženi
direktore Plojoviću, naša najstarija školska institucija na čijem ste čelu,
Medresa „Gazi Isa-beg“, nedavno je ispratila petstotu generaciju maturanata. Za
početak ovog našeg razgovora željeli bismo da nam prenesete utiske ili bar dio
onog kako se osjeća prvi čovjek jedne ustanove čija tradicija traje pola
milenijuma.

Upravo tako,
05.05. ove godine održana je Svečana akademija u povodu završetka školovanja
500. generacije, a time je potvrðeno da je Medresa „Gazi Isa-beg“, bez obzira
na sve one koji to osporavaju ili u to sumnjaju, najstarija škola na ovom
prostoru, čiji kontinuitet u radu traje više od pet stoljeća, a samim tim i
jedna od najstarijih medresa na prostoru bivše Jugoslavije i na Balkanu
općenito. Meðutim, ova činjenica je do prošle godine, zbog naše pretjerane
skromnosti i nedovoljnog poštovanja samih sebe i svoje bogate i uspješne
tradicije, prešućivana, preko nje se olahko prelazilo, tako da smo skoro
prekinuli kontinuitet Medrese i njeno osnivanje vezali za datum obnavljanja
njenog rada, to jest 17. septembar 1990. god., što je svakako bilo pogrešno,
jer je ova medresa, kao i mnoge druge u Sandžaku, postojala i prije. Prema zapisima
čuvenog putopisca Evlije Čelebije, koji je polovinom 17. stoljeća prošao ovim
prostorima, navodi se da je na području Novopazarskog sandžaka bilo 11 Medresa
i to: Pet u Novom Pazaru, dvije u Taslidži (Pljevljima), jedna u Akovu (Bijelo
Polje) i tri u Prijepolju. Od pet spomenutih medresa koje su postojale u Novom
Pazaru, pouzdano se zna da je na mjestu gdje je danas zgrada Muške medrese
postojala medresa, osnovana u 15. stoljeću, koja je sa manjim prekidima radila
sve do 1946. god. kada je zatvorena od strane komunističkog režima, a potom,
nakon pauze od 44 godine, obnovljen njen rad 1990. god.

Biti na čelu
jedne ovakve odgojno-obrazovne ustanove, najstarije, najrenomiranije i
najvrjednije u Bošnjaka, koja je dala veliki broj kadrova i koja je kroz povijest
vodila ovaj narod, jeste velika čast, ali i mnogo veća odgovornost. Imenovanjem
za direktora Medrese ukazana mi je velika čast i povjerenje od strane
rukovodstva Islamske zajednice, na čemu sam zahvalan i pokušat ću da ga
opravdam, ali sam svjestan i odgovornosti koju sam preuzeo, tako da mi strah od
odgovornosti ne dozvoljava da samo uživam u časti.

Na Svečanoj
akademiji povodom petstote generacije maturanata podsjetili ste maturante na
emanet koji ovi mladi ljudi preuzimaju stičući diplomu na kojoj stoji ime Gazi
Isa-bega. Šta to konkretno znači?

Učenici Medrese u
toku svog školovanja dobiju puno korisnih znanja, poruka, savjeta i uputa od
svojih profesora, koji će ih, ukoliko ih prihvate i implementiraju u svojim
životima, bilo kojim poslom se bavili nakon Medrese, činiti prepoznatljivim i
posebnim u odnosu na neke druge. Jedan, po meni, veoma važan, prikladan
vremenu, mjestu i situaciji kroz koju prolazimo kao narod, savjet kojeg sam
uputio jeste da naši maturanti nikada ne zaborave koju su školu završili, jer
sam svjestan da će se upisivati na razne fakultete, a samim tim i za nekoliko
godina obavljati različite zadatke i obnašati razne funkcije u društvu. Ma koji
fakultet da završe i ma kojim poslovima da se bave kasnije, diploma Medrese na
kojoj je ime Gazi Isa-bega, osnivača Novog Pazara i velikog vakifa, ostat će sa
njima i biti sastavni dio u njihovim životima, po kojoj će ih mnogi
prepoznavati i sa kojom će ih identificirati. Iz tog razloga, a imajući u vidu
izazove vremena, prije svega lične interese i privilegije koji se nude ljudima
na odreðenom položaju ili sa ugledom i uticajem u narodu, u zamjenu za dizanje
ruku od svog naroda i svih njegovih potreba, drugim riječima za izdaju svog
naroda, želio sam da moj posljednji savjet kojeg im upućujem, kojeg će se
sigurno sjećati ili sjetiti kad doðe vrijeme, bude da nikada ne dozvole da budu
suprotno onome čemu ih je učila Medresa, da budu u službi svome narodu, da se
zalažu za pravo, pravdu i ravnopravnost za sve ljude, da se bore protiv
tiranije i diskriminacije ma od koga ona dolazila i da nikada ne dozvole da
budu u službi neprijatelja svoga naroda, to jest izdajnici.

Raspust je u
toku, a to je vrijeme kada se sumiraju iskustva iz prethodne i prave planovi za
narednu školsku godinu. Administracija, nastavnici, tehničko i pomoćno osoblje,
koliki je to ukupan broj, koliki je broj ðaka i kako Medresa funkcionira kao
zaokružen sistem?

Medresa je od
obnavljanja svog rada 1990. godine prošla kroz različite faze. Od škole koja je
raspolagala sa dvije učionice u zgradi Novopazarskog medžlisa i sa par teologa
ona je do danas značajno napredovala na putu vraćanja svog nekadašnjeg ugleda i
sa pravom se može reći da je jedna od najozbiljnijih i najvrjednijih srednjih
škola u široj regiji, u svakom pogledu. Medresa je danas savremena škola, gdje
se nastava izvodi na tri različita punkta, u tri odvojene i shodno savremenim
standardima izgraðene zgrade sa internatima. U Medresi je uposleno skoro
stotinu lica, koja su rasporeðena na raznim poslovima, u nastavi, pomoćnim i
tehničkim službama. Takoðe, broj učenika koji upisuju Medresu se iz godine u
godinu povećava, tako da od škole koja je devedestih brojala stotinjak učenika,
danas broji oko 470, što je dovoljan pokazatelj koji potvrðuje da je Medresa
ozbiljna odgojno-obrazovna ustanova, na koju se može i treba ozbiljno računati,
koja je dala i daje svoj doprinos na polju vraćanja i uzdizanja dostojanstva
pripadnicima islama u ovoj i okolnim državama.

U programskom
smislu, Medresa je škola srednjoškolskog nivoa obrazovanja. Koje su sličnosti,
a koje razlike sa ostalim srednjim školama?

Kada se govori o
odgojno-obrazovnom procesu u Medresi te predmetima i sadržajima koji se u njoj
izučavaju, pred medresantima je veoma širok i ozbiljan posao kojeg moraju
uraditi. Naime, pored vjerskih predmeta, po kojima je Medresa prepoznatljiva:
kiraet, akaid, fikh, tefsir, hadis, ahlak itd., u njoj se izučavaju i mnoge
druge znanosti, kao što su: historija, geografija, biologija, matematika,
pedagogija, psihologija, sociologija, te pored maternjeg bosanskog jezika i tri
strana: arapski, engleski i turski i još neki drugi predmeti, tako da Medresa
nudi široko svestrano obrazovanje, koje, uz odgojnu dimenziju, kojoj se posebno
poklanja pažnja u Medresi, njenim svršenicima daje veliku prednost u odnosu na
sve ostale škole. A opće je poznato da se danas svaki roditelj nalazi u velikom
iskušenju i pred velikim izazovima kako da svom djetetu obezbijedi kvalitetan
odgoj i obrazovanje, a da posljedica toga ne bude udaljavanje od vjere ili, ne
daj Bože, posrnuće djeteta. Mislim da je Medresa jedinstvena škola, ona nema
alternativu, jer za razliku od drugih srednjih škola ona vodi brigu o
kompletnom odgoju i obrazovanju, to jest nudi mladoj osobi ono što joj je
najpotrebnije u životu – kvalitetan odgoj i moral, ali i kvalitetno
obrazovanje, što potvrðuju brojni rezultati koje postižu učenici Medrese na
takmičenjima na kojim učestvuju, ali i kao studenti različitih fakulteta i
nosioci važnih emaneta u zajednici. Medresa nudi roditelju potpunu brigu o
njegovom djetetu, garantuje mu da će se obrazovati i odgajati u čistom
ambijentu, a to je nešto što je danas roditeljima najviše potrebno kada je
riječ o obrazovanju njihove djece.

Imate li
podatke o tome koje visoke škole upisuju vaši svršenici. Da li su to uglavnom
islamski fakulteti ili se opredjeljuju i za tzv.svjetovne škole?

Nekada je upis u
medresu značio samo imamski posao i ništa drugo, tako da su mnogi režimski
službenici: brojni direktori škola, nastavnici i dušebrižnici odvraćali
zainteresirane za upis u medresu od toga, govoreći da je to prevaziðena škola,
nazadna, bez perspektive itd. Naravno da nisu bili u pravu ni tada, a posebno
ne sada, jer se u medresi nikada nije učilo o nazadovanju i vraćanju u
prošlost, već o tome kako urediti sadašnjost da bi nam budućnost bila bolja od
bliske prošlosti, ili da nam se ne bi desila prošlost. Nikada svršenicima
medrese nisu bila zatvorena vrata, uvijek im je nuðeno da budu državni
činovnici, jer su bili meðu najpismenijim i najpoštenijim u svom vremenu, a
posebno su ta vrata danas otvorena. Danas je svršenicima medrese na
raspolaganju mnogo veći izbor fakulteta nego što je slučaj sa bilo kojom drugom
srednjom školom. Naši svršenici mogu studirati na skoro svim svjetovnim
fakultetima i svim islamskim, ma gdje se oni nalazili, na Istoku ili na Zapadu.
Naprosto, imamo nadmetanje od strane raznih univerziteta da doðu do što većeg
broja naših svršenika, jer su uvidjeli da se radi o kvalitetnim studentima koje
žele imati kao svoje. Što se tiče preciznih statističkih podataka njih nemamo,
ali sa sigurnošću možemo reći da izmeðu 60-80% naših svršenika, posebno je
procenat veći kod muškaraca, upisuje svjetovne nauke, a da je manji broj onih
koji studiraju islamske fakultete u zemlji i inostranstvu.

Ako postoji tendencija
rasta zainteresiranih ðaka za medresu, ima te li planove o proširivanju broja
odjeljenja i internatskih kapaciteta i u kojim gradovima?

Svakako da
Islamska zajednica i Mešihat, kao osnivač Medrese, prati stanje u Medresi i
sagledava opće stanje te planira i radi na realizaciji projekata koji imaju za
cilj unapreðenje uslova rada, te udovoljavanje potrebama pripadnika islama.
Poznato je da je Mešihat imao u planu da u svakom sandžačkom gradu gdje postoji
realno interesovanje i potreba izgradi i otvori isturena odjeljenja Ženske
medrese za početak, a potom i Muške ako se procijeni da je potrebno. Meðutim,
do sada se uspjelo otvoriti samo istureno odjeljenje u crnogorskom dijelu
Sandžaka, u Rožajama, dok je ostatak Sandžaka, poput Prijepolja, Tutina itd.
ostao uskraćen, jer je opći razvoj Islamske zajednice i njenih
odgojno-obrazovnih ustanova bio uzrokom pokušaja njenog rušenja i otimanja od
strane beogradskog režima 2007. godine, koji je, nažalost, još uvijek aktuelan,
ali sa nikakvim izgledima da dâ bilo kakve rezultate onima koji su ga planirali
i pokušali realizaciju. Ono što ovom prilikom želim naglasiti jeste da Islamska
zajednica nije odustala od svojih planova, a ni ja kao novi direktor neću biti
zadovoljan niti miran dok se, uz Allahovu dozvolu i pomoć, u skoroj budućnosti
ne otvori istureno odjeljenje u još nekom od sandžačkih gradova.

Medresa „Gazi
Isa-beg“ ima jedno žensko odjeljenje u Rožajama. Kakav je status ovog dijela
Medrese i da li ćete ići na otvaranje i odjeljenja Muške medrese na teritoriji
Južnog Sandžaka?

Školske 2002/03.
godine otvoreno je istureno odjeljenje naše medrese u Rožajama, koje je potpuno
ravnopravno sa odjeljenjem Ženske medrese u N. Pazaru. Ono što se može reći
jeste da je ovo odjeljenje dalo velike rezultate u dijelu Sandžaka na kojem se
nalazi i nastavlja davati rezultate, što je dovoljan razlog da se ovom
odjeljenju nastavi pridavati velika pažnja kako bi ono nesmetano nastavilo svoj
rad. Do sada nije bilo velikih problema u funkcioniranju, osim finansijskih. Istina,
gradske vlasti ne tretiraju ovo odjeljenje kao druge škole i ne daju nikakve
povlastice, niti se prema njemu ophode kao prema drugim školama, mada da budem
dovoljno iskren, možda nije bilo ni dovoljne inicijative sa naše strane.
Napominjem da potpunu brigu o ovom odjeljenju vodi matična škola i Mešihat
Islamske zajednice u Srbiji, čak i kada je riječ o akciji zekata i
sadekatu-l-fitra na prostoru na kojem se ovo odjeljenje nalazi ne postoji
nikakvo razumijevanje od strane organa Islamske zajednice. Što se tiče
odjeljenja Muške medrese, za sada, mislimo da ono nije potrebno, jer je
školovanje muške djece znatno lakše i sa mnogo manje rizika nego što je slučaj
sa ženskom djecom, gdje roditelji, sa punim pravom, daju prednost školovanju u
blizini ili u mjestu u kojem žive.

Recite nam
nešto više o oblicima i nivoima saradnje sa ostalim medresama u okruženju, ali
i o planovima kako treba tu saradnju obogaćivati i da li postoje programske
razlike meðu medresama?

Medresa u Novom
Pazaru, od samog svog osnivanja, ima izuzetnu saradnju sa svim medresama u
Bosni. Ona radi po jedinstvenom planu i programu medresa kojeg utvrðuje Rijaset
IZ-e u BiH, što je veoma važno, jer činjenica da se primjenjuje isti plan i
program obavezuje stalne kontakte i saradnju te razmjenu iskustava, što
pozitivno utiče na unapreðenje kvaliteta obrazovanja. Učenici naše medrese
učestvuju na zajedničkim takmičenjima učenika medresa u BIH i ostvaruju
zapažene rezultate.

Što se tiče
medresa koje su nastale u meðuvremenu, tj. Medrese u Podgorici, do sada ne
postoji neki poseban oblik saradnje, jer je potrebno za uspostavljanje prisnije
saradnje da ta medresa pristupi porodici medresa koje rade po jedinstvenom
planu i programu, što podrazumijeva i usaglašavanje nastavnih planova i
programa, što će se, nadam se, vjerovatno desiti, jer ne postoje nikakvi
razlozi da se to ne desi.

Kao direktor
ove značajne školske ustanove, kako vidite njen dalji razvoj?

Medresa, bez
obzira na sve okolnosti i izazove mora ostati medresa, to jest ne smije
izgubiti tu važnu dimenziju po kojoj je prepoznatljiva, to jest izučavanje
vjerskih znanosti, ali ona ne smije ostati ni imuna niti gluha za sve savremene
izazove. Danas, kako sam rekao, većina svršenika upisuje tzv. svjetovne
fakultete, a ujedno svršenicima Medrese ne piše u diplomi da su imami, hatibi i
muallimi, kako je to ranije bilo. Stoga je potrebno i izvjesno prilagoðavanje
planova i programa te rasterećivanje u dijelu gdje je to moguće u korist
postojećih i novih nastavnih sadržaja i predmeta, koji su potrebni za nesmetane
dalje studije na bilo kojem fakultetu. Dakle, potrebno je ozbiljno i realno
sagledavanje planova i programa i njihovo prilagoðavanje aktuelnom vremenu,
gdje se treba voditi računa da Medresa zadrži epitet islamske odgojno-obrazovne
škole.

Koliko će se
predstojeće školske godine upisati novih ðaka?

Medresa je za
2012/13. školsku godinu upisala četiri odjeljenja, dva muška sa po 30 učenika i
dva ženska, po jedno u Pazaru i Rožaju, što ukupno čini oko 120 učenika.

Uvaženi
direktore Plojoviću, za sam kraj ovog našeg razgovora, kažite nam šta je to što
bi jednog svršenog ðaka osnovne škole trebalo posebno da motivira da upiše baš
Medresu „Gazi Isa-beg“ u Novom Pazaru?

Kako sam već više
puta ranije spomenuo, Medresa nema konkurenciju u drugim školama. Ona je škola
koja nudi kvalitetno najšire obrazovanje svojim polaznicima, daje im priliku da
se u toku školovanja na raznim takmičenjima dokažu, a takoðe uporedo vodi brigu
i o njihovom odgoju i nastoji u njih usaditi pozitivne osobine i vrijednosti koje
će im sa kvalitetnim znanjem koje će ponijeti iz Medrese, sigurno, donijeti
samo koristi u daljem životu, otvoriti im vrata da upišu fakultete koje žele,
ma gdje da se oni nalazili, učiniti ih omiljenim u svom okruženju i široj
zajednici i društvu, što znači da će u svom životu imati mnogo više prilika i
mogućnosti da se ostvare u svom poslu i da učine hajr za sebe, svoje porodice i
svoju zajednicu i prostor na kojem žive.

Hvala Vam na
razgovoru!

Hvala i reviji
„Sandžak“ koja je imala sluha da se osvrne na Medresu i pruži priliku da se o
njoj nešto kaže i zabilježi, kako bi došlo do onih koji se žele informirati o
ovoj, prvoj i najvažnijoj odgojno-obrazovnoj ustanovi u Islamskoj zajednici,
koja je omogućila izrastanje svih ostalih.