HomeGlas islamaIntervjuBošnjaci se neće prepustiti propadanju 29. Augusta 2012. Intervju 1447 Ramazanski intervjus a Glavnim muftijom Muamerom ef. Zukorlićem. Razgovarao: Jahja Fehratović Nalazimo se u predramazanskoj atmosferi koja ove godine obiluje raznim dogaðajima i dešavanjima. Kako biste okarakterizirali ovo vrijeme od prošlog do ovog Ramazana? MUFTIJA: Bojim se da je termin predviðen za ovu emisiju jako kratak da bi izvršili ozbiljniju analizu dogaðaja izmeðu dva Ramazana, pogotovu ove godine. Ali, u svakom slučaju, ovaj period je obilježen jako brojnim dogaðanjima za Bošnjake u Sandžaku, za Sandžak općenito, što za mene, prije svega, predstavlja potvrdu da se muslimani ovog prostora, posebno Bošnjaci, nisu predali. Nisu se prepustili propadanju, što je, nažalost, bila osobenost jednog perioda od prije dvadesetak godina. DEŠAVA SE VRIJENJE U SANDŽAKU Sada imamo intenzivitet u pokušajima. Oni su raznovrsni, oni su vrlo slojeviti, oni se tiču i vjerskog, i socijalnog, i kulturnog i političkog života, oni se tiču inicijativa unutar Bošnjaka, pa inicijativa iz samoga Sandžaka, inicijativa okolo Sandžaka, prema Sandžaku, prema Bošnjacima, pozitivnih inicijativa, negativnih inicijativa. Dakle, dešava se vrijenje u Sandžaku. Za površnog posmatrača ponekad ta slika i ne izgleda prijatnom. No, da bi se skuhalo mora da ključa. A da bi moglo da se jede mora da se kuha. Ali nije opasno kada ključa, bitno je da ne izbije poklopac i da ono što se vari ostane u posudi jer je predviðeno za varenje. DUGOROČNO POZITIVAN TREND KRETANJA To je intenzivni proces u Sandžaku koji se, po meni, pozitivno kreće, bez obzira na dnevna kretanja, ali se primarno ili dugoročno pozitivno kreće jer, zapravo, to ključanje dovodi do toga da prašina ili hrða spadaju sa ljudi. Dovodi do toga da sva ta akcija i reakcija omogućuje ljudima, pogotovu mladima koji su slobodnije svijesti, koji nisu preživjeli period jednoumlja u vrijeme socijalizma i period bezumlja u vrijeme devedestih, koji su nešto u prednosti, da shvate objektivnije sopstvene vrijednosti i opasnosti po sopstvene vrijednosti. Po meni su to neke osnovne značajke tih procesa. Svakako, ne bih se usudio da ih pojedinačno komentiram jer bi nas to daleko odvelo. SREBRENICI SE MORA PRISTUPITI TEMELJITIJE REVIJA SANDŽAK: Ja bih ipak da porazgovaramo o nekim od tih ključnih momenata. Najkonkretnije o onome što je obilježilo period prije Srebrenice 11. jula. O onome šta se dogodilo kada ste otišli u Srebrencu, prijavili boravak i odlučili da ćete glasati u Srebrenici, pa i o dženazi, 17. po redu poslije 1995. godine. Koliko je taj simbol Srebrenice, koji je izrastao u cijelome svijetu, značajan za Bošnjake i šta Srebrenica kao grad, gdje treba živjeti i dalje, može značiti Bošnjacima u budućnosti? MUFTIJA: Srebrenica je, takoðer, tema kojoj se mora pristupati temeljitije i pridati joj se i analitički i vremenski značaj koji joj bar u jednoj mjeri pripada. No, ono što je utisak kojeg se nije moguće poštedjeti jeste, prije svega, genocid kao pojam i kao projekt i program prema Bošnjacima. Dakle, genocid nad Bošnjacima je slojevit državni program koji ima korijene u raznim pisanim materijalima ideologa u posljednjih skoro stotinu pedeset godina. To je nešto što je jako važno za nas Bošnjake kako bismo donekle realno razumjeli i samu riječ genocid. NAKON SEDAMNAEST GODINA NI U SREBRENICI NISMO POKOPANI Obično ljudi ne razmišljaju o tome šta znači genocid, već je genocid jednako Srebrenica, Srebrenica jednako 11. jul, Potočari jednako nekoliko hiljada nišana, dženaza jednako kolona tabuta, neuobičajen prizor… što sve jeste jako upečatljivo. Ali je problem što se ovo nekako sabije u jedan dan. To je problem i opasnost. U tom pogledu ne mogu da pobjegnem od utiska da nakon 17 godina ni u samoj Srebrenici nismo još pokopani. Dakle, 17 godina traje pokop. Sada je to negdje oko 60% od spiska registriranih ljudi ubijenih samo u Srebrenici. To je za sebe stoljetna, milenijumska vječna drama. LEKCIJA SREBRENICE Ali, šta je još žešće od toga?! Još žešće od toga je da će, po ovom intenzitetu, možda za 3-5 godina biti pokopani i oni koji nisu. I tu se postavlja onda pitanje šta je lekcija Srebrenice i lekcija genocida uopće. To je ono u čemu u ovom trenutku Bošnjaci ne smiju da pogriješe. Ne smiju svesti genocid na Potočare. Ne smiju svesti lekciju genocida na 11. juli, iako je 11. juli Potočari, dženaza, musala, nepregledni prizor nišana. DOŽIVIO SA DRAMU NA POTOČARSKOJ MUSALI Kada sam prije nekoliko sedmica klanjao džumu u Potočarima, imao sam specifičan osjećaj dok sam odlazio tamo. Kada sam došao meðu ljude na musalu, bio sam pripremljen donekle za taj specifičan moment, pa i kada sam se penjao uz minberu, ali kada sam se okrenuo prema džematlijama… Ko je bio tamo zna da je musala na početku mezarja i da, kada sa mimbera gledate prema džematlijama na musali i pravo, i desno i lijevo vidite mezarje, bijele nišane, prostor od možda viši 2 km u tom segmentu posmatranja sa desne i lijeve strane i frontalno ispred, more bijelih nišana i humki… Tog trenutka sam imao problem da počnem govoriti, iako mi se to jako rijetko dešava. Doživio sam dramu koju nisam očekivao. Kada sam počeo hutbu, zahvalu Allahu dž.š., onaj dio koji je identičan u svakoj hutbi na arapskom jeziku, nekako sam preživio, ali kada sam se počeo obraćati na svom bosanskom jeziku onda sam ušao u veliki problem. Tih nekoliko trenutaka učinilo mi se kao vječnost. Borio sam se da u glavi i srcu odvojim to kome se obraćam. Da li onim par stotina ljudi koji su živi na musali ili onim 5-6 hiljada u mezarima koji su svuda oko mene. To je drama koju nikada nisam doživio, pogotovu ne u nekom vjerskom obredu. BOŠNJACI ÆE POSTOJATI ONOLIKO KOLIKO BUDU ČITALI TEKST GENOCIDA To me je vratilo u realnost osjećaja da je jedna država, jedan režim, jedna vojska, jedna organizirana mašinerija, ali ljudska, pripremila istrebljenje, uništenje, pokolj, ubijanje muških glava da bi se ubila osnovna snaga, reproduktivna snaga jednoga naroda. Lekcija genocida, iako ima svoju adresu u Srebrenici i svoj datum u 11. julu, ali je to samo adresa, samo naslov i samo datum. Tekst je mnogo širi, mnogo dublji, toliko nepresušan, toliko dubok, toliko sadržajan da će trajati. On će se čitati onoliko koliko budu postojali Bošnjaci, jer će Bošnjaci postojati toliko koliko čitaju tekst genocida. Onog trenutka kada prestanu da ga čitaju, dobit će novi genocid koji će ih istrijebiti. MAJKE SREBRENICE, REISULEMA CERIÆ I JELKO KACIN SU NAJZASLUŽNIJI ZA POSTOJANJE MEMORIJALNOG CENTRA U POTOČARIMA REVIJA SANDŽAK: A koliko sada Bošnjaci čitaju taj tekst? MUFTIJA: Ne dovoljno, iako su autori genocida njegovi arhitekte, oni koji su ih u tome podržali i oni koji su tolerisali, očekivali da se ta lekcija u potpunosti ugasi do ovog trenutka. Moram ovdje kazati radi istine, radi historije, radi budućnosti, radi pravde i pravičnosti: majke Srebrenice su faktor jedan, Reisulema faktor dva i evropski parlamentarac Jelko Kacin faktor tri – najzaslužniji za očuvanje ove adrese i ovog naslova. Mi u islamu obično ne govorimo „da nije bilo ili da je bilo“, ali se uslovno to u ovom slučaju može reći i bitno da ova sva naša bošnjačka i sva ljudska javnost to zna. Prema tome, genocid nad Bošnjacima je lekcija koja nas dijeli izmeðu opstanka i nestanka, izmeðu očuvanja i propasti, izmeðu slobode i ropstva, izmeðu stradanja i šanse da preživimo, izmeðu poniženosti i dostojanstva. MEÐUNARODNA ZAJEDNICA JE PREDALA BOŠNJAKE SREBRENICE NA POKOLJ Druga stvar, koju prosto ne mogu da sklonim iz glave i kada hoću, vezana za genocid jeste pitanje odnosa meðunarodne zajednice. To je nešto što, nažalost, predstavnici Bošnjaka danas prosto ne govore zbog sopstvene lične ili političke slabosti, raznih motiva, što objektivnih, što subjektivnih, ali je takoðer nešto što se ne smije dešavati. Dakle, nema nikakve sumnje da je meðunarodna zajednica predstavljena u Holandskom bataljonu, a to znači u neposrednoj odgovornosti Holandije i meðunarodne zajednice predstavljene u tadašnjem generalnom sekretaru Ujedinjenih nacija, tadašnjem specijalnom izaslaniku UN-a, predala Bošnjake Srebrenice na pokolj. MEÐUNARODNA ZAJEDNICA DUGUJE MNOGO BOŠNJACIMA To, zapravo, znači da meðunarodna zajednica u ovim nosiocima koje sam spomenuo, ali i onima koje nisam spomenuo, koji predstavljaju faktore moći pri donošenju odluka, duguje Bošnjacima vječno i ona im se mora odužiti i ne smije i ne može nastaviti ovako licemjerno se ponašati, a mi Bošnjaci nemamo pravo imati snishodljiv odnos prema Briselu, ni prema Vašingtonu, ni prema pojedincima iz tih centara moći, bez obzira što se Bošnjaci kao nacija i Bosna kao zemlja mogu svrstati u slabije. Ovo je toliki resurs dostojanstva, toliki resurs za našu budućnost i naš moralni resurs u odnosu na te centre da nam oni moraju odgovoriti podrškom, pomoći, raznim drugim oblicima saradnje. Ne kao dobra volja, ne kao sadaka, ne kao nešto što treba da mi izmolimo. Ne, nego nešto što je njihova obaveza. Nešto što će biti minimum njihovog pranja savjesti. Nešto što oni moraju raditi zbog svojih zemalja, pokoljenja, demokratija, vrijednosti koje, ma koliko i ma kako, ali stalno proklamuju. To je nešto što se takoðer nipošto ne smije zaboraviti. Zato mora postojati ta akcija pred meðunarodnim faktorima po osnovu genocida u kome su odreðeni faktori te meðunarodne zajednice sudjelovali. Ona se mora značajnije iskoristiti. INSTITUCIONALNO SILOVANJE BOŠNJAKINJA Treća stvar koja je meni takoðer toliko važna da ni nakon 17 ili 18 godina ne mogu da je odagnam, jeste u okviru genocida institucionalno organizirano i iz Beograda i iz Banjaluke i sa Pala sistematsko silovanje bošnjačkih majki i sestara. Bošnjak i musliman koji to zaboravi niti je Bošnjak, niti je musliman, niti je insan. Nemam riječi da opišem moralno-psihološki sklop čovjeka koji će preko toga proći i grliti se i ljubiti, voljeti se i ne samo to, nego štititi i skrivati autore i egzekutore genocida i silovanja. NOVA STRANICA SAMO SA NOVIM LJUDIMA To su tri stvari koje ne znam kakav treba čovjek da bude da bi ih zaboravio i rekao: „Pa dobro, nema veze, to je bilo, hajmo sad novu stranicu.“ Hajmo novu stranicu sa novim ljudima. I hajmo novu stranicu s ljudima koji nisu pripadali tim ljudima. I hajmo novu stranicu sa ljudima koji su se odrekli tih ljudi. I hajmo novu stranicu sa ljudima koji su spremni da osude te ljude, taj program i taj zločin. Ali, novu stranicu sa ljudima koji slave te ljude kao heroje, koji veličaju te ljude koji su se samo pritajili i možda preformulirali nazive za takve… To više nema veze sa dnevnom politikom, to više nema veze sa strančarenjem. To više nema veze sa državama. To nadilazi sve države, granice, nacije, to spada u sferu osnovne definicije čovjeka, humanosti, elementarne ljudske svijesti. I zato je to mjera, kao što sam rekao, opstanka i nestanka. Dakle, čovjek koji preðe preko toga ne zaslužuje više ništa. RAZUMIJEM KAKO BEOGRAD DOŽIVLJAVA LJUDE KOJI PREÐU CRTU Razumijem, po osnovu ovoga iskustva, kako Beograd doživljava ljude iz naših redova koji su spremni da preðu preko te rane ljute sazdane od desetine hiljada žrtava genocidnog projekta, nekoliko desetina hiljada silovanih majki, sestara i žena, za ministarsku fotelju, za mjesto u upravnom odboru, za poziciju u općini. Neovisno kojoj naciji bih pripadao, ali kada bih sreo te ljude, ja ih ne bi mogao cijeniti. Onda mi je razumljivo kako Beograd, kako bilo koji režim u Beogradu te ljude doživljava kao predmete po prostoriji. Kao neke detalje i predmete koje mogu staviti gdje hoće, skloniti, baciti, okačiti, spustiti, prekomponovati. CRVENA CRTA U BOŠNJAČKO-SRPSKIM ODNOSIMA REVIJA SANDŽAK: Nametnulo se mnogo pitanja, a ono što je meni prvo zapalo jeste, kada ste govorili da treba razgovarati s novim ljudima koji nisu u tome učestvovali. Ima li ljudi koji su trenutno na poziciji, a koji nisu dijelili tu ideologiju, tu politiku i nisu u bilo kakvom segmentu vezani sa autorima i počiniteljima genocida? MUFTIJA: To nije moj problem. To nije problem Bošnjaka. Nije obaveza i problem Bošnjaka da kopaju po srpskom narodu i traže te ljude. Neka to rade Srbi. Neka to radi srpski narod. Neka to rade njegove institucije. Neka to radi njegova država, odnosno predvodnici države. Apsolutno meni kao pripadniku žrtve genocida, žrtve organiziranog silovanja, žrtve izdaje, prodaje, žrtve planiranog projekta nestanka bošnjačkog naroda, bosanske države, ne pada na pamet da budem autor takve istrage. To je moja crvena crta preko koje se ne može preći. To ne znači da ćemo ratovati. To ne znači da ćemo psovati. To ne znači da ćemo se svetiti, da ćemo uzvraćati na isti način. Ne, to ne znači to. Ali, to samo znači da se ne možemo ponašati kao da se ništa nije desilo i to znači da ne možemo zarad ličnih, stranačkih, grupaških, pojedinačnih i ovih i onih, da ne nabrajam, interesa to prodati. To samo znači to. UKOLIKO SE UČESNICI U GENOCIDU NE ODREKNU ISTOG TO ÆE IH DUGOROČNO UGROZITI Srpskom narodu je u interesu, državi Srbiji je u interesu da u prvom planu dobije te ljude. Ili one koji nisu u tome učestvovali i ni na koji način to nisu podržavali, ili koji su se pokajali, ili koji su uvidjeli da je to propast. Zaista, to je propast. Genocid, genocidni program i ovo što sam nabrojao, kao izdaja meðunarodne zajednice i sistematsko silovanje muslimanki, odnosno Bošnjakinja u Bosni u tom ratu i toj agresiji, jeste u prvom planu nas ugrozilo, ali će dugoročno ugroziti sve aktere i sudionike ukoliko ga se ne odreknu. To je kao zaraza, to je kao karcinom, to je kao maligno tkivo, to je kao gangrena – ukoliko ga se ne odreknete, odbacite, odsiječete, eliminirate, ono se širi i ono će pojesti te faktore, te narode, te zajednice, te ljude, te vrijednosti, te sisteme. REVIJA SANDŽAK: Sve ovo što ste kazali djeluje kao težak esej o Srebrenici. Nalazim mnogo razloga zbog čega ste pozvali predsjednika Nikolića da doðe u Srebrenicu 11. jula, a koji nije htio Vaš poziv poslušati. NA ŽALOST SE NE POZIVA VEÆ DOLAZI PO OSJEÆAJU MUFTIJA: Nisam osjetio sebe pozvanim da ga pozivam. Odgovorio sam na novinarsko pitanje da li mislim da treba doći, a ja sam rekao mislim da treba doći. Ne treba da doðe zato što ja mislim da treba doći i zato što ga ja eventualno pozivam. Na takve stvari se ne poziva. Na žalost se ne poziva. Na žalost, na dženazu i na stratište se ne poziva. Tu se dolazi onog trenutka kada osjetite moralnu, civilizacijsku, kulturološku, ljudsku obavezu da tamo odete. I meni zaista ne pada napamet da savjetujem bilo koga, pa ni aktuelnog predsjednika države, ukoliko ne zatraži savjet. Ovo je nešto što ne trebam ja reći, to prosto zna svako dijete. NIJE U INTERESU SRBIJE LICEMJERNO POKLANJANJE ŽRTVAMA U interesu Srbije i srpskog naroda nije da njen predsjednik, njen premijer, njihova Crkva, njihova Akademija i sve njihove strukture pošalju ponekog tamo da se licemjerno i kurtoazno pojavi i kaže: „Ja sam bio tamo.“ – kao prethodni predsjednik – jer smo vidjeli da od toga nema ništa, već nama treba prosto nova stranica. NIKO NE MOŽE OPROSTITI GENOCID Što se praštanja tiče niko ne može da oprosti genocid, čak ni članovi te porodice. Ne, zločin genocida nije privatno vlasništvo, čak ni preživjelih članova uže porodice. Zločin genocida nije bio ratni zločin prema jednom čovjeku, prema jednoj grupi ljudi, prema jednoj porodici. To je bio organizirani, programirani, institucionalizirani zločin prema jednom cijelom narodu i to ne može da oprosti ni taj narod, ni predstavnici tog naroda. To ne može niko da oprosti. To ni Bog ne prašta. To je nešto što mora da se kazni ili ovog, ili Budućeg svijeta, ili na oba svijeta. Na Budućem će biti sigurno kažnjeno, a na ovom svijetu što pravednije bude kažnjeno to će lakše biti otvoriti novu stranicu. PODSJEÆAM NA MOJU TEZU O FENOMENU BOŠNJAČKIH POLITIČARA KAO DIJELA REŽIMSKOG ANTIBOŠNJAČKOG PROJEKTA REVIJA SANDŽAK: Koja je poruka Bošnjacima, šta je lekcija iz toga što aktuelni predsjednik Srbije nije došao u Srebrenicu? Da li nam to može govoriti kakav će on biti prema Bošnjacima u toku svog mandata, naročito poslije formiranja Vlade Srbije? Ne može se prenebregnuti činjenica da oni koji su svo vrijeme osuðivali gospodina Nikolića ulaze u Vladu sa njim, a bivaju na neki način predstavnici našega naroda, i to opet oni koji su se najviše zalagali da oni koji su počinili genocid nad Bošnjacima ne budu na vrijeme izručeni Hagu. MUFTIJA: Proteklih mjeseci sam toliko govorio o dvojici bošnjačkih političara da mislim da sam toliko predozirao taj švedski sto, da narod, a Bošnjaci prije svega, mogu da se služe sa tog stola narednih stotinu godina. Zato, pogotovo u ovom mubarek mjesecu ne bih pridavao značaj, pogotovo pojedinačnim pojavama, samo bih podsjetio taj isti narod, i onaj dio naroda koji nije glasao za njih, i onaj dio koji je glasao, i onaj dio koji je prevaren, i onaj dio koji je pokraden, i onaj dio koji je potkupljen – sve dijelove naroda bih podsjetio na riječi koje sam govorio proteklih mjeseci o fenomenu bošnjačkih političara kao dijela režimskog antibošnjačkog projekta. To se, zapravo, u ovoj nedosljednosti pretrčavanja iz jednog tabora u drugi i iz jednog Vladinog tima u drugi Vladin tim samo potvrðuje. Dakle, ovdje se ne radi ni o partijskim koaliranjima, ni uopće o nekim ideološkim srodnostima, niti se pamti retorika prije izbora gdje se jedna strana napadala, a druga veličala, ta je sada veličana ostavljena, a otišlo se kod napadane. Ako se išta u tome može vidjeti pozitivno jeste da se to što smo mi govorili proteklih mjeseci sada potvrðuje. BOŠNJACI NIKADA NEÆE ZABORAVITI DVOJICI SANDŽAČKIH POLITIČARA SKRIVANJE POČINIOCA GENOCIDA I GLASANJE ZA REHABILITACIJU ČETNIKA Dakle, tu nema nikakvih prepreka. Ovdje se samo radi o tome da su političari koji prihvataju beogradsku režimsku, antibošnjačku, antimuslimansku politiku sastavni dio programa svakog režima u Beogradu. To je aksioma i dvije stvari koje mislim da Bošnjaci muslimani nikada neće zaboraviti dotičnim političarima dok traju i nakon što prestanu da traju. To je činjenica skrivanja ratnih zločinaca i počinioca GENOCIDA, pod jedan. Pod broj dva, glasanje za rehabilitaciju četnika. GENOCIDOM U LIMSKOJ DOLINI 1943. GODINE NAPRAVLJENA JE PREVAGA STANOVNIŠTVA Podsjetit ću da je u Limskoj dolini januara mjeseca 1943. godine za dvadeset dana ubijeno 9.200 bošnjaka. Tada je napravljena prevaga – na prostoru gdje su Bošnjaci bili apsolutna većina postali su relativna manjina. To je veći broj nego što je ubijeno u Srebrenici, po zvanično potvrðenim izvještajima četničkih komandanata poslatim njihovom vrhovnom komandantu Mihajloviću. Onaj ko je mogao za to da digne ruku i da glasa za rehabilitaciju četnika kao bošnjački narodni poslanik, ili kao bošnjački ministar u Vladi Srbije, sebi je zapečatio naslov, zapečatio identitet, bez obzira kako se uspjeli lažirati, namjestiti, oktroisati izbore. LOKALNE VLASTI SU DNEVNOPOLITIČKE STVARI Kompozicija vlasti na lokalu, na republičkom nivou su dnevnopolitički bitne stvari. Za 5, za 10, za 20 godina, za budućnost to postaje potpuno irelevantno. Ove stvari koje sam pobrojao vezano za GENOCID i vezano za bošnjačke političare u Beogradu pamtit će se i njihova svježina će biti veća kako bude vrijeme odmicalo. BOŠNJACI U SANDŽAKU ÆE SE SUOČITI SA LICEMJERSTVOM REVIJA SANDŽAK: A šta će Bošnjaci u Sandžaku imati u ovom periodu koji slijedi? MUFTIJA: Bošnjaci u Sandžaku će imati dvije stvari. Prvo će se suočiti sa licemjerstvom, nemoralnošću ovakvih ponašanja koja očito za ove dvije decenije nisu bila dovoljna. To će biti gorka, teška lekcija iz koje se može naučiti. Ali ono što je najbitnije za Bošnjake jeste da oni ovog trenutka, za razliku od nekih prošlih vremena, imaju Islamsku zajednicu kakvu imaju, imaju BNV kakvo imaju, imaju svoju BANU, imaju BKZ, imaju Internacionalni univerzitet i niz drugih institucija i organizacija koje ne pripadaju redu režimskih pilića i koji predstavljaju zaštitu, u većoj ili manjoj mjeri, opstanka Bošnjaka i očuvanja njihovog identiteta. Zato su sve ove institucije koje sam nabrojao pod velikim pritiskom, jer su one branici slobode, dostojanstva i opstanka tog naroda. REISULEMA CERIÆ JE JEDAN OD NAJVEÆIH BOŠNJAKA U POSLJEDNJIH STOTINU GODINA REVIJA SANDŽAK: Spomenuste Islamsku zajednicu. Ono što je takoðer aktuelno i što je već godinu dana najavljivano jeste izbor reisul-uleme. Moje prvo pitanje na ovu temu jeste značaj reisul-uleme Mustafe-ef. Cerića i njegovog mandata za Bošnjake i bošnjački narod? MUFTIJA: Reisulema dr. Mustafa-ef. Cerić, po mom iskrenom svjedočenju, jedan je od najvećih Bošnjaka posljednjih stotinu godina. Kako sam mu bliži i kako naša saradnja odmiče dalje, ja sam u to sve uvjereniji. Prilično sam relevantan svjedok, jer sam imao prilike to vidjeti i na brojnim tačkama širom svijeta. Naravno da će konačnu riječ i potvrdu ovoga što govorim dati vrijeme, pogotovo što mi Bošnjaci obično vrednujemo ljude kad nam odu. Nemamo dovoljno kapaciteta da ih izvrednujemo dok su nam dostupni. ODLASKOM REISULEME CERIÆA ISLAMSKA ZAJEDNICA ÆE OSJETITI PRAZNINU Mislim da će Islamska zajednica odlaskom reisul-uleme Cerića osjetiti veliku prazninu. Ali, isto tako mislim da Islamskoj zajednici sada treba jedna praznina, jer on je obilježio dvije decenije voðenja Islamske zajednice u najburnijem, najtežem vremenu. Od jedne do druge obale uzburkanog mora i agresivnih talasa on je mirno proveo Islamsku zajednicu očuvavši njeno jedinstvo u BiH, oduprijevši se organiziranom linčovanju bosansko-antibošnjačkih medija, podržanih od pojedinaca, bajagi intelektualaca iz redova Islamske zajednice i od onih koji primaju platu u Rijasetu. I sve je on to dostojanstveno i čestito izdržao, i ja mu se divim iz razloga što ovako dostojanstveno odlazi. Kada je najjači, kada potpuno trijumfalno može da završi svoj mandat. REISULEMA CERIÆ PREDSTAVLJA HODAJUÆU INSTITUCIJU Završetak mandata reisuleme Cerića u Islamskoj zajednici ne znači završetak njegove karijere. Mislim da se ovim samo završava prvo poluvrijeme njegove blistave misije unutar bošnjačkog naroda. Uvjeren sam da će naredne godine biti obilježene dominantnom pozicijom reisul-uleme Cerića na sceni nacionalnog buðenja i institucionalnog djelovanja Bošnjaka, jer je on sada resurs koji ima nacionalni značaj, koji više vrijedi nego rudnici, nego neka kulturno-historijska blaga, jer predstavlja hodajuću instituciju koja svo to silno iskustvo od Kanade do Novog Zelanda može da stavi na raspolaganje ovim našim nacionalnim, bošnjačkim i panbošnjačkim ciljevima i programima. Mislim da on to hoće, mislim da je on za to i spreman i mislim da nakon ovoga, u najsvjetlijem smislu te riječi, nijedan narod neće imati boljeg diplomatu nego što ćemo mi imati u reisul-ulemi Ceriću, jer je rijetki čovjek koji podjednako ima otvorena vrata u Vašingtonu, Teheranu, Rijadu, Briselu, Ankari i drugim centrima. REISULEMA DRŽI LEKCIJU DA JE MOGUÆE ODOLJETI IZAZOVIMA RAZRAÐENOG POLOŽAJA To je nešto što će tek sada doći do izražaja i on ovim drži lekciju da je moguće odoljeti izazovima razraðenog položaja i biti spreman ustupiti ga novim ljudima. Islamska zajednica ima nekoliko potencijalnih kandidata za reisul-ulemu, a ono što je moje uvjerenje i moje nastojanje jeste da Islamska zajednica izabere novog reisul-ulemu koji će nastaviti ovaj kurs očuvanja autonomnosti Islamske zajednice. MISLIM DA SMO NA DOBROM PUTU DA SE ISLAMSKA ZAJEDNICA ZAŠTITI OD POLITIČKIH, STRANAČKIH I DRUGIH UTICAJA Mislim da smo tu na dobrom putu, da će se Islamska zajednica zaštiti od političkih, stranačkih i drugih nasrtaja, da se pokuša instalirati neki reisulema koji bi slušao neku partiju, neki režim, neku službu, neke druge centre izvan Islamske zajednice. Mislim da se to neće desiti i da je Islamska zajednica pokazala svoju zrelost, spremnost i sposobnost. Očekujem da se najuticajniji faktori Islamske zajednice dogovore o kandidatu kojeg će podržati i mi ćemo biti dio tog dogovora. Nećemo nastupati samostalno, nećemo nastupati pojedinačno sa parcijalnim interesima ili željama, već ćemo uklopiti sopstvene poglede u taj dogovor i na osnovu toga se ponašati na narednim izborima. NE VIDIM SEBE KAO KANDIDATA ZA REISULEMU REVIJA SANDŽAK: Ono što su Vas često pitali jeste da li će muftija Zukorlić biti kandidat za novog reisulemu? MUFTIJA: Ne vidim sebe kao kandidata. Naravno, sve dok traje period za kandidaturu ne želim isključiti ni tu mogućnost, iako su male šanse da bih se odlučio na takav korak zbog razloga koje sam ranije spominjao ili koje nisam spominjao, da mi se ne bi desilo kao nekima: „Hoćete li biti premijer?“ „Neću biti premijer.“; pa „Hoću da budem premijer.“ pa „Ne možeš da budeš premijer.“; „Neću više nikada biti ministar.“ pa „Hoću da budem minista.r“ itd. Da ne bih ličio na njih, mada mislim da bi mi bilo jako teško da ličim na njih i kada bih se trudio, ali da ne bih ušao u taj rizik, do posljednjeg trenutka ne želim isključivo nastupati, iako sve prilike idu u ovom smjeru u kojem sam kazao. REDOVNI IZBORI U ISLAMSKOJ ZAJEDNICI U SRBIJI REVIJA SANDŽAK: Raspisani su i izbori u Islamskoj zajednici u Srbiji? MUFTIJA: To su redovni zbori nakon isteka mandata predstavničkim organima. Odmah poslije mubarek Ramazana zakazan je termin za te izbore. U potpuno redovnoj atmosferi će se sprovesti izbori i to je već postala uobičajena tekovina na kojoj je Islamska zajednica više puta potvrdila svoju zrelost i mislim da će i ovoga puta to biti tako. JEDINI SAM BOŠNJAK U SRBIJI SA NEPOSREDNIM IZBORNIM LEGITIMITETOM REVIJA SANDŽAK: Obzirom da je prošlo odreðeno vrijeme od predsjedničkih, parlamentarnih i lokalnih izbora i da su se mnoge stvari slegle, šta bi bio neki sumarni zaključak svega ovoga što smo dobili ovim izborima, pored onoga što ste prije govorili – učešća u Vladi odreðenih faktora koji su pristali da budu predmeti za pomjeranje, a iz naših redova su? MUFTIJA: Rezultati moje kandidature na predsjedničkim izborima su nesporni. Ja sada, pored vjerskoga legitimiteta, pored elementarno ljudskog legitimiteta kojeg crpimo iz činjenice da smo slobodni ljudi koji imaju pravo javno govoriti, imam i dimenziju legitimiteta neposrednih izbora meðu Bošnjacima. Ja sam jedini Bošnjak sa neposrednim izbornim legitimitetom. To nije niti jedan političar, niti drugi, niti bilo koji predstavnik u Parlamentu. Dakle, imam sada tu priliku, taj teret, tu čast da imam najveći broj glasova meðu Bošnjacima, i to je moj resurs u narednih pet godina. Ja ću taj emanet nositi dostojanstveno, i zato ću se boriti za prava Bošnjaka, izmeðu ostalog, i na osnovu toga legitimiteta. MOJ PROGRAM I RETORIKA U PREDIZBORNOJ KAMPANJI ZNAČILI SU HISTORIJSKO-CIVILIZACIJSKI ISKORAK Nema nikakve sumnje da su moj program i retorika u predizbornoj kampanji takoðer značili historijsko-civilizacijski iskorak gdje je jedan Bošnjak musliman na taj način dostojanstveno, odvažno predstavio sopstveni program koga niko nije uspio osporiti. Ni protivnici, ni opozicija, ni pozicija, ni mediji nisu ga uspjeli osporiti. Čak nisu to ni pokušavali. Pokušali su mene osporiti, a ne moj program, jer je moj program baziran na duhovno-moralnim vrijednostima koje nije moguće osporiti. Naravno, kako vrijeme bude odmicalo to će se još značajnije potvrðivati. Što se tiče ostalih segmenata političke scene mislim da ovu večer treba poštedjeti toga. ŽIVIMO U VREMENU DOMINACIJE KAPITALA I POLITIKE REVIJA SANDŽAK: Kada govorite o meðunarodnoj zajednici, ono što se nametnulo kao pitanje jeste njen odnos prema muslimanima u Burmi. Dešava se nešto slično onome što se dogodilo u Srebrenici. MUFTIJA: Mi smo nedavno i na Vrhovnom vijeću Rabite imali na dnevnom redu zločine u Mijanmaru. Nažalost, to je još jedna slika, pokazatelj da danas živimo u vremenu dominacije kapitala i politike. Dominacije brutalne moći lišene morala i duhovnosti u značajnoj mjeri gdje se ignoriše pravda, pravičnost i zaštita slabih, njihovog prava na život i dostojanstvo, a gdje je interes kao „sistem vrijednosti“ dominantan. IMAMO DVOJNE STANDARDE U KOJIMA SU MUSLIMANI ŽRTVE Zapravo, tu imamo, nažalost, uobičajene dvojne standarde, što se može vidjeti na relaciji dogaðanja u Libiji i Siriji, na relaciji raznih drugih kriznih žarišta u kojima muslimani u značajnoj mjeri bivaju žrtva. Svakako da i ta tema zaslužuje značajno vrijeme, ali su to samo lekcije da islam trenutno predstavlja jednu od najznačajnijih energija u svijetu. MUSLIMANI IMAJU DOVOLJNO DIJALOŠKIH RESURSA Milijardu i pet stotina miliona muslimana je nešto sa čim ostale civilizacije moraju računati i da sila, sukobi, ratovi i uništenja nisu sredstvo za normalizaciju tih odnosa. Ono što podvlačim jeste da islam i muslimani imaju dovoljno dijaloškog resursa i u svojoj vjerskoj doktrini i u svojoj tradiciji tako da je to naš poziv, to je naša orijentacija, ali isto tako smo svjesni da se dijalog vodi na relaciji sličnih snaga jer se dijalog slabijeg i jačeg pretvara u diktat jačega prema slabijem, a to su posljedice vremena kolonijalizma i potlačenosti zemalja Trećeg svijeta meðu kojima su muslimanske zemlje imale primarno mjesto. RABITINA DEKLARACIJA O SANDŽAKU IMA VELIKU TEŽINU REVIJA SANDŽAK: Na istom zasjedanju Rabite, zahvaljujući prije svega Vama i Reisul-ulemi, donijeta je Deklaracija o Sandžaku. Koji je značaj te deklaracije? MUFTIJA: Izuzetan je značaj. Vrhovno vijeće Rabite je najviše vjersko tijelo muslimana u svijetu. Rabita je u dijelu Deklaracije koji se odnosi na Sandžak uputila poziv i zemljama članicama Organizacije islamske konferencije, koja je nedavno preimenovana u Organizaciju islamske solidarnosti, a to je organizacija koja okuplja sve muslimanske zemlje, tako da pored ove vjersko-moralne dimenzije u poruci Deklaracija ima i državno-političku težinu, jer je poziv upućen svim zemljama koje su članice te organizacije, tako da to itekako ima značaja i mislim da nije dobro da Beograd ignoriše takve glasove, takve pozive. Doduše, takve deklaracije i takvi pozivi ne daju brze rezultate, ali dugoročno sigurno predstavljaju pomake u pogledu informacije, poziva i obaviještenosti meðunarodnih, prije svega, muslimanskih faktora o tome što se dešava ovdje u Sandžaku u pogledu kršenja prava, nepriznavanja volje graðana, ignorisanja prava muslimana Bošnjaka. IZOLACIJA JE NOVA STRATEGIJA PREMA SANDŽAKU I BOŠNJACIMA Ovdje je upotrijebljen interesantan termin izolacija po prvi puta i poziv da se prestane sa izolacijom, jer to je nova strategija odnosa prema Sandžaku i Bošnjacima. Ne znam kada su mediji nešto pozitivno javili o Sandžaku, pogotovo o institucijama koje su sandžačko-bošnjačke. To skoro da ne možete naći, a instruira se, izmišlja se, manipulira se da bi se naškodilo ličnosti Muftije, važnim institucijama i sl. To ja Rabita prepoznala i vrlo jasno o tome uputila poruku. BANJALUČKA DEKLARACIJA IMA I SUŠTINSKE I SIMBOLIČKE VRIJEDNOSTI REVIJA SANDŽAK: Još jedna važna deklaracija u čijem ste donošenju Vi sudjelovali jeste Banjalučka deklaracija koja je nedavno u Banjaluci usvojena na jednoj naučnoj konferenciji. Možete li malo više o tome reći, obzirom da naša javnost nije dovoljno upoznata sa ovim značajnim dogaðajem koji se desio na Banskim dvorima u Banjaluci? MUFTIJA: Riječ je o naučnom skupu koji je održan u Banjaluci. Njegov značaj ima i suštinske i simboličke dimenzije. Simbolička dimenzija je to što se ta poruka poslala iz Banjaluke, sa Banskih dvora, a što jeste izazvalo izvjesnu pažnju uz projekt izolacije i ovog dogaðaja od strane, prije svega, srbijanskih medija. BOŠNJACI NEDOVOLJNO KORISTE PRAVA ZAGARANTIRANA ENTITETSKIM ZAKONIMA U svakom slučaju, to je vrlo bitan dogaðaj koji je, ustvari, imao za cilj da potakne principe ravnopravnosti, jer je organizator bio Bošnjački pokret za ravnopravnost naroda koji je nedavno nastao i čiji je to prvi značajniji skup i dogaðaj, da skrene pažnju na unutarbosanske relacije gdje se entitet poznat pod imenom Republika Srpska, zbog svih momenata vezanih za ovaj entitet i pozadine odnosa sa Beogradom, nekako predstavlja kao srpski entitet. Dakle, to nije srpski entitet, zato što on po ustavu nije tako definiran, iako se tako zove, a vrlo nepravedno se tako zove, vrlo provokativno se tako zove. Poenta je bila u tome da se skrene pažnja Bošnjacima da oni nedovoljno koriste prava koja su im zagarantirana zakonima toga entiteta, kao potrebu da se isti parametri unutar BiH koriste. Imate, na primjer, izgovor za izbijanje rata i agresiju na BiH to da se srpski političari u Bosni nisu složili sa konceptom unitarne BiH, a sada oni imaju organiziran takozvani entitet Republika Srpska na principu unitarnosti. Tada im je smetala unitarna BiH, a sada im ne smeta unitarna Republika Srpska. To je ono što inače kvalificira taj odnos nepravednosti prema Bošnjacima gdje imamo dvojne standarde kad se tiču Bošnjaka i u ovom slučaju Srba u BiH, tako da je ambicija bila da se to posebno istakne, ali isto tako da se pozove na ravnopravnost naroda izvan BiH, u ovom slučaju gdje god se nalaze Bošnjaci, prije svega u Sandžaku, naravno i na Kosovu, u Makedoniji i drugim prostorima u regiji. INTENZIVNO SE RADI NA KONSOLIDIRANJU NACIONALNIH INSTITUCIJA REVIJA SANDŽAK: Spomenuli ste prije da Bošnjaci u ovom vremenu u kome živimo, za razliku od prijašnjih vremena, imaju svoje institucije, prije svega Islamsku zajednicu i sve druge institucije koje čine ili su dio svebošnjačkog pokreta. Ono što mene interesira i većinu gledalaca jeste kojim će smjerom ići dalji razvoj tih institucija, prije svega BANU, koja već ulazi u drugu godinu svoga postojanja? MUFTIJA: Intenzivno se radi na konsolidiranju osnovanih institucija i na osnivanju novih. Kao što znate, to nije nikakva tajna, preostalo je zaokruživanje Matice bošnjačke, koja će zapravo biti stožer BKZ-a nakon što ona bude formirana u svim zemljama u kojima žive Bošnjaci, i definitivno osnivanje već najavljenog Svjetskog bošnjačkog kongresa. Dakle, neće se dugo čekati, a i ove institucije će ugledati svjetlo dana i time će otprilike biti zaokruženo tih prvih nekoliko stubova za koje smo smatrali da su neophodni kako bi zgrada bošnjačke nacije bila održiva i u BiH, i u Sandžaku, i u zemljama regiona i u dijaspori. ŽELIMO UBLAŽITI NEDOSTATAK NACIONALNE DRŽAVE Time se onda stiču uslovi da se kroz ove institucije donekle ublaži nedostatak nacionalne države Bošnjaka, jer smo jedini narod u Evropi, jedina nacija, pored Roma, koja nema svoju državu i to je nešto što je izuzetno važno, što se nipošto ne smije zaboraviti. Kada jedna nacija nema državu kao prvu liniju odbrane, ili nema nacionalnu državu, ili ima nedovršenu državu, ili ima državu čija je konstrukcija izbušena kao što je slučaj sa državom Bosnom, ili kada jedan narod nema zaokruženu naciju u institucionalnom smislu kao što je slučaj sa Bošnjacima, onda njemu ostaje treća i posljednja linija odbrane, a to je Islamska zajednica, ili općenito vjerska zajednica. Zato imamo toliki pritisak na Islamsku zajednicu i zato se sa Islamskom zajednicom dešava ovo što se dešava, jer oni koji su razbijali ogradu zvanu država Bosna i kidali tu halku zaštite koje se zove nacija, što je uloga i države, i nacije i zajednice da zaštiti narod, računali su da je najtanja nit koja štiti taj narod Islamska zajednica i mislili su da će mnogo lakše i nju ugroziti, iskidati, izbušiti i zato jeste bio atak nakon što se desilo u Bosni to što se desilo genocidnim ratom. 1907. GODINE UKINUT JE BOSANSKI JEZIK I TIME ZADAT OGROMAN UDARAC BOŠNJACIMA Podsjećam da je 1907. godine zabranjen bosanski jezik i zamislite kakav je tada udarac zadat bošnjačkoj naciji zabranom jezika sa najjačom tradicijom, sa najjačim identitetom, sa najjačom argumentacijom i sa najjačom ukorijenjenošću u narodu, jer Vi kao jezičar znate dobro da bi jedan narod imao svoj jezik, priznat književni jezik, potrebno je da bar na jednom dijelu teritorije životnog prostora tog naroda imamo identičan narodni književni jezik. POKUŠALI SU „OČISTITI“ BOŠNJAKE SA TERITORIJE SA KOJE SU UZELI OSNOVICU SRPSKOGA I HRVATSKOGA JEZIKA Vi znate da su naši komšijski narodi, i srpski i hrvatski narod, imali problem sa kog područja da standardiziraju jezik, pa je Vuk Karadžić standardizirao takozvani srpski, a onda srpskohrvatski jezik, uzevši ga sa područja od Trebinja do Sjenice, koji je historijski izrazito bošnjački životni prostor. Ne mogu da se otmem utisku da je neko, fokusirajući se sa genocidnim projektima na potezu od Trebinja, preko Foče, Čajniča, Ruda, Pljevalja, Bijelog Polja, Prijepolja, tog dijela Limske doline, posebno intenzivirao čišćenje tog prostora od Bošnjaka da bi ga sada uspio predstaviti kao većinski nebošnjački prostor, pogotovo u dijelu gradova istočne Hercegovine. To itekako ima veze sa ovim pokušajem hendikepiranja Bošnjaka da zaokruže svoju naciju time što će se prostor koji predstavlja kolijevku bosanskog jezika, a ustvari i kolijevku srpskog i hrvatskog jezika, na neki način uzurpirati. OBEZGLAVLJIVANJE BOŠNJAČKE KULTURE KAO DUBINSKI PROJEKT GENOCIDA Pored te zabrane iz 1907. godine imate danas ono što je posebna intencija i po meni dubinski cilj genocida nad Bošnjacima i organiziranog institucionalnog djelovanja i iz Beograda i iz Zagreba u pogledu uništenja bosanske države, a to je obezglavljivanje bošnjačke kulture, odnosno lišavanje bošnjačke kulture od nosilaca te kulture, od vlasnika te kulture, a to su Bošnjaci. Ukoliko bi genocidni projekti dali rezultate da se Bosna uništi kao država i da se bošnjački narod potpuno razori, obezglavi i liši sopstvenih institucija, u tom slučaju ne biste imali više glas koji bi sprječavao da se sevdalinka Šehidski ili Nizamski rastanak smatra srpskom narodnom pjesmom, da se Hasanaginica takoðer smatra srpskom epskom pjesmom, da se Meša Selimović smatra srpskim piscem. Naravno, neću se mnogo sekirati za Kusturicu Nemanju ili Emira, svejedno, on me posebno ne impresionira, ali ta kolijevka i ključni rudnik balkanske kulture koji se zove Bosna, sa Bošnjacima i hiljadugodišnjom tradicijom, jednostavno je kao voda na nečijem imanju, kao rudnik, kao voćnjak, kao blago zakopano u nečijoj kući koje ne mogu lopovi raskopati dok ne ubiju vlasnika kuće. To je, zapravo, naslov, šifra svih genocidnih programa koji imaju za cilj uništenje bošnjačkog naroda i Bosne kao države i zato imate tezu da Bosna nije ničija, zato imate tezu relativizacije i obesmišljenja. O tome je posebno akademik Ferid Muhić govorio u Banjaluci i još u nekim izlaganjima u Švicarskoj, našta želim da skrenem pažnju svakom Bošnjaku. „UNIŠTITI IME DA BI SE UNIŠTILO IMENOVANO“ REVIJA SANDŽAK: Ja ću sebi uzeti za slobodu da prokomentiram jednu pjesmu koju je zabilježio Vuk Karadzić – „Mara i Jovo“. U jednom trenutku Jovo dolazi Mari „poslije jacije namaza“ pod pendžere da ašikuju. Dakle, to je ukradena pjesma. Ono što je po meni poenta jeste da je ipak islam ono što ste i Vi nekoliko puta izlagali: temelj i stožer cjelokupne naše kulture, odnosno Šehadet, i da iz njega proističe sve. Zato u ovoj mubarek noći volio bih da malo prokomentiramo ono što naša kultura jeste u odnosu na islam i na islamske vrijednosti? MUFTIJA: Stogodišnja agresija na identitet vršena je osporavanjem jezika, osporavanjem imena, a kako reče akademik Ferid Muhić ime se osporava da bi se osporio imenovani. Znači, osporavanje imena Bošnjak nije radi samog teorijskog spora o tom imenu, već ono predstavlja preteču uništenja Bošnjaka i njihovoga istrebljenja. Dakle, taj stoljetni projekt ugrožavanja bošnjačkog identiteta, nacije, institucije jezika i svega onoga što jednu naciju čini nacijom doveo je do toga da je naša nacija jednostavno izranjavana, da ne kažem izbušena, da je je ugrožena sa toliko strana da je jako mnogo Bošnjaka koji su dozvolili da i oni sami sebi budu sporni što je, nažalost, stanje koje na neki način predstavlja samopripremu za samouništenje, za uništenje samoga sebe. Zato i jeste nametnuta ovolika krivica, uslovno rečeno, ovoliki pritisak na Islamsku zajednicu, na Muftiju, na islamske ustanove kroz pokušaje otimanja zajednice, kroz pokušaj podjele zajednice, kroz pokušaj satanizacije fenomena, odnosno pojmova: muftije, ahmedije, vjere, džamije na lokalnom planu, a na regionalnom planu, nažalost, potpomognuto i meðunarodnim planom odnosa, te izmišljene neosnovane teorije o islamskom terorizmu. POSTOJI TERORIZAM, A NE ISLAMSKI TERORIZAM Možete govoriti o terorizmu, ali ne možete govoriti o islamskom terorizmu. To je obična izmišljotina i podmetačina, jer Brejvik je mentalno poremećena osoba kada ubije na desetine nevinih ljudi i on tada nije ni kršćanski terorista, iako sam govori da je bio inspirisan nekakvim svojim uvjerenjima, on nije ni fašista bez obzira što kaže da su mu idoli bili Karadžić i Mladić, već je on poremećena osoba koja će na kraju dobiti sažaljenje. Ali ako uradi to ne samo neki musliman, nego neki crnomanjast, što bi rekli, tamnoput čovjek, odmah je te sekunde takozvani islamski terorizam. UZMITE BOŠNJACIMA ISLAM I ONI ÆE NESTATI Dakle, u tom ambijentu agresije, ataka, pritiska na islam i Islamsku zajednicu, na muslimane i njihove autoritete, predvodnike, ulemu, mi nalazimo odgovor za sami značaj islama i muslimana, u ovom slučaju kod Bošnjaka, i kao vjerske duhovne kategorije, vrijednosti, vrline, resursa, izraza i snage, ali isto tako kao jednog od najznačajnijih stubova i temelja očuvanja nacionalnoga identiteta. Drugim riječima, uzmite Bošnjacima islam, bez obzira na značaj jezika, bez obzira na značaj nacije, bez obzira na značaj kulture, na posjedovanje sevdalinke, bez obzira na posjedovanje svih drugih resursa, bez obzira na alhamijado književnost, bez obzira na sve te neprocjenjive resurse, te linije odbrane neće ostati ni heftu dana – one će puknuti. U tom slučaju, asimilacija je jednostavno ne samo neminovna nego nešto što bi se desilo izmeðu akšama i jacije. Zato i jeste ovakva haranga na islam, pogotovo na nas protagoniste, nosioce islama koji nisu pristali na defanzivni islam, na kuriozitetski islam, na folklorni islam, na poltronski, neću reći islam, jer ne postoji poltronski islam, ali na poltronski odnos u ime islama prema vlastodršcima, tako da je tu sada i najznačajnija potvrda i važnost islama u našem životu, pojedinačnom, porodičnom, nacionalnom, institucionalnom, političkom. ISLAM JE SISTEM KOJI BOŠNJACIMA OBEZBJEÐUJE OPSTANAK I SREÆU I NA OVOM I NA BUDUÆEM SVIJETU Ma koliko smetala ova relacija ja od nje neću odustati, bez obzira što živimo u sekularnoj državi. Ako je političar iskreni musliman, u ovom slučaju Bošnjak, on neće bit lopov, on neće biti kriminalac, on neće biti izdajnik, on neće djelovati protiv svoje nacije, roda, zajednice, džamije. Kome to smeta, kako to ugrožava sekularizam? Ne ugrožava sekularizam, već ugrožava ove kategorije koje sam nabrojao, koje zloupotrebljavaju energiju naroda, taj narod, njihovu volju, njihove glasove. Prema tome, islam je kod svih muslimana program vjere, sistem koji im obezbjeðuje relativnu sreću na ovom svijetu i potpunu sreću na budućem svijetu, a za nas je islam sistem vrijednosti koji nam obezbjeðuje opstanak na ovome svijetu, relativnu sreću na njemu i apsolutnu sreću na budućem svijetu. Prema tome, razlika izmeðu nas i ostalih muslimanskih naroda u svijetu jeste što je nama islam jedini i za sada jak stub. Mi ne smijemo stati na tome da je jedini, ali on je trenutno jedini jaki stub našega opstanka. POSTIZBORNE PROVOKACIJE KAO TRZAJI OSVETE REVIJA SANDŽAK: Uvaženi Muftija, govorite više puta o pritiscima na Islamsku zajednicu. Da li su poslije ovih izbora ti pritisci pojačani, manjeg su intenziteta, da li očekujete da će prestati? MUFTIJA: Imali smo nekoliko provokacija poslije izbora koje sam razumio kao trzaje osvete. Životinja koja krvari, prije nego što iskrvari, hoće još malo da udari nekog kog smatra krivim za svoju propast. To je odlazeći režim. Isključenje električne energije FIS-u, ničim izazvano, na vrlo brutalan i osion način, bila je najava ponovnog otimanja Fakulteta za islamske studije. Zatim nasrtaj na pojedine aktiviste Islamske zajednice i BDZ-a, direktno na predsjednika IO BDZ-a Seada Šaćirovića, kome se ne može oprostiti herojski čin na Hadžetu kada se obratio pripadnicima Žandarmerije sa: „Gospodo, četnici…“ Neko se našao uvrijeðenim. Ja ih nisam razumio zašto, ali sve jedno, imaju ljudi pravo i da se osjete uvrijeðenima i kad nisu uvrijeðeni, ali u svakom slučaju Sead Šaćirović je naš heroj, bošnjački heroj, muslimanski heroj, heroj Hadžeta, heroj koga mi ne damo, koga niko ne smije ugroziti i koji ne smije biti nipošto žrtva osvete onih koji smatraju krivim njega i druge što im političke računice nisu izašle kako treba. DAT ÆEMO NOVOJ VLADI PRILIKU Doživjeli smo to kao provokacije. Nismo se mnogo uzrujali, ali u svakom slučaju ono što očekujemo jeste ponašanje nove Vlade. Bez obzira na naše utiske, hipoteze, teorije poznavanja, informacije, mi ćemo dati novoj Vladi priliku da se ponaša drugačije od prethodne vlade, bez obzira na njene ideološke specifičnosti. Svo ovo šarenilo strukture vlasti, novih-starih preletača, koalicionih partnera, kako god, može nas zanimati sa neke bošnjačke tačke gledišta, sa neke moralne tačke gledišta, ali što se tiče našeg odnosa prema toj Vladi, on će biti takav kako se bude Vlada ponašala prema nama. Prema tome, mislim da je ovoj novoj Vladi dovoljno lekcije iz prethodne vlade koja se toliko potrudila da dokaže kako ne valja, prije svega, prema Bošnjacima, prema Sandžaku, a Boga mi i prema svom narodu. PONAŠANJE VLADE ÆEMO MJERITI PREMA RJEŠAVANJU PET KLJUČNIH PROBLEMA Dakle, evo prilike da se nova Vlada sa novim i starim igračima prosto izvuče iz kandži ponašanja prethodne vlade i evo im prilike da sa padajućim Tadićem puste da propadne svo negativno ponašanje te vlade. To će se, naravno, mjeriti na odnosu te Vlade prema Islamskoj zajednici, prema vakufskoj imovini, prema vjeronauci, prema BNV-u i prema Internacionalnom univerzitetu. Dakle, tih pet principa nisu bili predizborni, oni se ne mijenjaju, oni su zahtjevi ma koliko trajalo odlaganje, oni su zahtjevi od kojih mi nikada nećemo odustati i na čijem se ignoriranju ne može graditi stabilnost na ovome prostoru. Prema tome, mi očekujemo od nove Vlade drugačije ponašanje, mi pozivamo novu Vladu na drugačije ponašanje, mi pozivamo novu Vladu da otpočne rješavanje tih problema, čime bi se vratila zdravija atmosfera u bošnjačkom narodu i Sandžaku i što bi sigurno doprinijelo stabilnosti, miru, razvoju, ambijentu same države, ali isto tako osjećaju meðu graðanima ove države. NOVU VLADU RAZUMIJEM KAO KAFANU KOJA JE PROMIJENILA VLASNIKA A ZADRŽALA RADNIKE REVIJA SANDŽAK: Da li pored tih provokacija, kako rekoste, ima nekih naznaka da će ta nova Vlada ipak početi rješavanje ovih pet krupnih problema? MUFTIJA: Naravno da ovakav odnos i nastojanje nove Vlade sa bošnjačkim političarima iz prethodne vlade ima u svojim redovima nije ohrabrujuća poruka, ali ja to razumijem, kao što sam rekao, kroz to da mogu doživjeti tu Vladu kao kafanu koja je promijenila vlasnika i zadržala radnike i radnice i onda oni rade za gazdu koji god doðe. Da budem najblaži, mogu to tako ilustrirati. ODGOVORNOST ZA PONAŠANJE VLADE JE NA PREDSJEDNIKU DRŽAVE I PREMIJERU REVIJA SANDŽAK: A gosti? MUFTIJA: E pa, gosti će se mijenjati shodno ponašanju posluge, shodno ponašanju domaćina, a posluga će se ponašati shodno ponašanju vlasnika, tako da za mene ne može biti relevantan niti jedan bošnjački političar u toj Vladi. Naravno da će titularno odgovornost za ponašanje te Vlade snositi predsjednik države i premijer. Ne možemo biti naivni do te mjere da kažemo da oni neće moći da utiču, nego ovi sad što su ljuti na nas će se negativno odnositi… Ne, nećemo to prihvatiti. Zanima nas Vlada, čak nas ne zanima ni ko je u njoj, zanima nas kako se ona prema ovom narodu i institucijama ovog naroda ponaša. NEMA SIGNALA O OBNOVI TURSKE INCIJATIVE REVIJA SANDŽAK: Takoðer, rečeno je da će se poslije izbora intenzivirati prošlogodišnja turska inicijativa. Očekujete li da ona sada krene nekim svojim novim tokom? MUFTIJA: Tursku inicijativu vode Turci. To znači da će oni odlučiti da li će nastaviti inicijativu ili neće. Za sada nema nikakvih signala, ali lično mislim ako su oni ovo napravili zbog izbora da nije moguće očekivati ništa prije konstituiranja Vlade, iako meni nije dovoljno jasno šta to sve znači u odnosu na njihovu inicijativu, ali očito da je to njima jasno ili da je to njima bitno. Sačekat ćemo pa ćemo vidjeti. RAMAZAN MORA IMATI DIMENZIJU LIČNOG ODNOSA STVORENJA I STVORITELJA REVIJA SANDŽAK: I naravno, ono s čim ulazi Islamska zajednica i islamske ustanove u ovaj mubarek Ramazan jeste jako puno aktivnosti koje slijede u ovih mjesec dana. MUFTIJA: Ramazan je, prije svega, mjesec potpune predanosti Stvoritelju, mjesec posta, mjesec Kur’ana, mjesec namaza, mjesec teravija, mjesec ustezanja od jela, pića i drugih užitaka, mjesec čišćenja duše, tijela, cjelokupnoga vjerničkoga, ljudskoga bića. On, prije svega, mora imati tu dimenziju, ličnu dimenziju odnosa izmeðu čovjeka stvorenja i Stvoritelja Allaha dž.š. U mjeri u kojoj čovjek uspije oživjeti tu relaciju i korelaciju sa Stvoriteljem može smatrati Ramazan uspješnim ili neuspješnim. Zato, bez obzira na značaj Islamske zajednice, bez obzira na značaj svih aktivnosti Islamske zajednice, na značaj svih manifestacija i organiziranih ibadeta Islamske zajednice, ne bih dao prednost toj dimenziji. Dajem prednost ličnoj dimenziji jer je, na kraju krajeva, vjera uvijek najznačajnija u sferi suptilnog odnosa čovjeka i njegovog osjećaja u srcu, njegovog osjećaja u simbiozi srca i razuma, u harmoniji ljudskoga bića i odnosa sa Stvoriteljem, Koji vraća čovjeku blagoslovom, bereketom, srećom, mirom, harmonijom u samom ljudskom biću u mjeri u kojoj ta cirkulacija emocionalne aktivnosti, duhovne aktivnosti, mentalne aktivnosti bude zračila iskrenošću. STOP DISKOTECI, ZLU, PRLJAVŠTINI, ŠEJTANSKIM HRAMOVIMA, LAŽI, PREVARI, OGOVARANJU, POHLEPI Dakle, to je ono što treba da bude glavna intencija Ramazana i svakog ibadeta, ali sada pojačano samoga mjeseca Ramazana. Zato bih pozvao muslimane da od ove večeri kažu sebi: „Stani! Diskoteka, zlo, prljavština, šejtanski hram, alkohol, laž, prevara, ogovaranje, pohlepa…“ Neka večeras kažu: „Stani! Stop! Prikoči! Zaustavi se!“ Probaj ovog trenutka kada Allahova blagodat pada, evo osjeća se, sipa, onako kao sitna kiša, mirno, tiho, na cijelu zemaljsku kuglu, na one čija se srca večeras otvaraju, raspečaćuju, s kojih spada kameni okov, zahrðani sloj. Srca to primaju od akšam-namaza pa nadalje kada Ramazan i suštinski i formalno ulazi u naša srca i u naše kuće. Dakle, taj trenutak zastajanja najveća je demonstracija ljudskog kvaliteta, najveća demonstracija snage čovjeka, kvaliteta čovjeka, jer čovjek ne vrijedi onoliko koliko je moćan da nešto uradi, nego onoliko koliko je moćan da ima samokontrolu. DISKOTEKE NASTAVLJAJU PROGRAM SILOVANJA MUSLIMANKI Zato je ovo večerašnje STOP važno. Važno je jer mi, nažalost, imamo razuzdanost koja je dio programa koji se sprovodi nad Bošnjacima. Silovanje u BiH bilo je udaranje na najvrjedniji stub našeg opstanka, na najskupocjenije nešto što se zove majka, obraz, jer je dželat znao koliko je muslimanu bitna čast, obraz, žena, sestra, majka i zato je to bio vojno, strateški, akademski, duhovno proračunat program, koji je sproveden u najbrutalnijoj genocidnoj projekciji u Bosni, ali koji se sprovodi i u našim mirnodopskim uslovima kroz programsku afirmaciju projekata diskoteka, jeftinih zabava, narkomanije kroz diskoteke, kroz prljave kafiće, kroz distribuciju piva na gradskim trgovima, na koncertima i sl. PROGRAM DUHOVNOG I MORALNOG RAZARANJA MUSLIMANA Ako neko hoće pivo neka ide tamo po budžacima gdje se to radi, ali oni to distribuiraju na trgu gdje je izašlo dijete koje je tu zbog koncerta ili nije zbog koncerta, koje je došlo na javni prostor da diše vazduha. Neko će reći da je to program zabave. To je program razaranja duhovnog i moralnog tkiva muslimana i muslimanki, porodice, djeteta u najranijim godinama i kada stavite u program djevojčicu od 15-16 godina, kada ona razori svoj moralni sistem, svoje dostojanstvo, svoj obraz, izgubi osjećaj materinstva – šta očekujete? Očekujete da to bude nečija supruga, majka? Da vam to rodi, da vam to odgaja dijete? To je program. To je nastavak onog programa silovanja koji se sada sprovodi kulturološki kroz šejtanske projekcije zavoðenja cijelih masa, nažalost, iza kojih stoje politički subjekti kojima to treba, jer tako omamljen, tako hipnotiziran narod i omladina nemaju ni političke svijesti, ni nacionalne svijesti, ni slobodne svijesti, ni svijesti dostojanstva. Njima prosto onako pomamljenim pred nos pustiš jeftin program zabave, namamiš ih kao ovce sa solju. U RAMAZANU SE MORA DESITI POBUNA PROTIV NEMORALA Ključna pobuna se mora desiti u Ramazanu i jedina šansa se mora desiti u Ramazanu, jer Ramazan je nešto što je najjače očuvalo svoje korijene u bošnjačkom narodu, ovdje u Novom Pazaru i Sandžaku uopće, jer tu zastanu i oni kojima kočnice ne rade, ali ja bih ih sada pozvao da ozbiljnije zastanu. Ne da zastanu na način na koji će se jednostavno pripaziti tih mjesec dana, nego na način da će doživjeti preobražaj mjesec dana. KRIK ZA ZAUSTAVLAJNJE NEMORALA Ne mogu da razumijem roditelje, majku, oca, kojima kćerka dolazi u dva sahata poslije pola noći. Ne mogu da ih razumijem, kako ih nije sramota i grehota? Kako se osjeća insanom kada čuje da mu kćerka u dva sahata otvara vrata, a on se pokriva po glavi jorganom da ne čuje?! Njegovo dijete, čedo koje je ljuljala majka, dojila, podizala, sanjala da se školuje, da se obrazuje, da bude majka, da bude stub porodice, da bude sretna, da nastavi ljudski rod, da donese djecu, pa unučad… I ti ljudi su ljudi, i ti ljudi misle i očekuju da ih neko poštuje! Pa ko će te poštovati ako si ti sebe tako ponizio?! To je krik, to je poziv, to je vrisak, to više nije postavka za jednostavno promatranje sa distance. NAJAVA SAMOUNIŠTENJA KROZ IMITACIJU JEFTINOG SCENSKOG OBLAČENJA Vi na ulici sada imate ne samo brutalnu nemoralnost, da tako kažem. Vi imate jednostavno nedostatak ukusa jer se pojedine djevojčice od strane majki puštaju da izaðu sa odjećom svojstvenom ne dnevnom oblačenju nego sceni najjeftinijih folk pjevačica. Ni te folk pjevačice tako ne izlaze u grad. Te folk pjevačice tako ne hodaju po čaršiji. To je njihova scenska odjeća koja dolikuje njihovom, po meni jeftinom zanatu, ali njihovom zanatu. E, mi imamo upravo tu agresiju preko jeftinih tv-emisija, a onda nepismene, nedorasle, neodgovorne majke i očeve, koji ne predstavljaju sito te jeftine nepreraðene emisije, već se oduševljavaju tim kvazikulturnim predstavnicima, pa sa te scene ta djevojčica sa nešto malo krpice izaðe na ulicu. I šta je to? To je najava samouništenja. POZIVAM MAJKE I OČEVE, KÆERKE I SINOVE, DA NE IDU PREMA PROVALIJI Jedino je Ramazan kadar da napravi taj trzaj i zato pozivam majke i očeve, kćerke i sinove, da zastanu, da ne idu prema provaliji, kajat će se, pretvorit će im se život u Džehennem ovoga svijeta, jer taj pisluk, ta prljavština i na taj način uništenje mladih života djevojčica koje sutra trebaju biti majke najžešći je oblik samouništenja. E, tu je Ramazan. Imaju šansu, evo poručujem im da imaju šansu sa postom, sa odricanjem od jela, pića i užitaka u toku cijelog dana, ali ne samo izgladnjivanjem, već sa postom koji predstavlja samoobračun sa tom jeftinom strašću, sa tim prizemnim porivima, sa tim falsifikovanim kulturnim programima, koji se predstavljaju kao emancipacija, kao sloboda, kao život, kao zabava. ZABAVA JE DOZVOLJENA UZ PRIGODU Zabava je dozvoljena ljudima, ali zabava uz prigodu. Kada se život pretvori u zabavu onda on prestaje biti odgovornost. Život se izvrće na glavu i kada ljudima postane pravilo zabava, a rad i disciplina izuzetak, oni postaju roblje, jeftino meso za interese raznih eksploatatora. POZIVAM ODGAJATELJE DA DIGNU GLAS Prema tome, ovo je sada prilika, pa zato pozivam imame, muderise, sve javne djelatnike, prosvjetne radnike da se vrate sopstvenoj odgovornosti i da se ne pretvaraju da ne vide šta se dešava. I nemoj da misle da nisu odgovorni! Odgovorni su jer se nalaze na mjestima odgoja, vaspitanja i obrazovanja. Zato oni koji to ne čine, bio imam na mimberi, da li profesor ili učitelj u školi, ili taj ko to podstiče, zločinac je, koljač, ubica u svilenim rukavicama. Zato to očekujem ovog Ramazana, prije svega, od ljudi koji su pozvani za to. Isto tako molim Svevišnjeg Gospodara, jer ako nam On da upute i snage onda će ti ljudi i učiniti napor za uspješno obavljanje svoje misije zaustavljanja propasti naših mladih generacija. Ramazan je najbolji za to i najbolja atmosfera i šansa, a potrebna nam je i velika Božja milost i ja puno očekujem od ovog Ramazana. POST JE BORBA PROTIV POHLEPE REVIJA SANDŽAK: Komentar na medijsku ramazansku poruku? MUFTIJA: Prvi dio poruke sam već tretirao u posljednjem odgovoru, ali ono što želim podvući je da sve devijacije čovjeka i društva u cjelini, kriminal, izdaja i općenito zlo, proizilaze iz poremećaja pokornosti čovjeka u odnosu na Boga, okrećući leða Bogu, a pokoravajući se sopstvenim strastima, požudama, pohlepi i sl. Čak i ove teme koje su se ticale genocida i zločina; teme koje se tiču politike kada imate političara koji vam danas garantuje da neće to uraditi, a sutra to uradi; da neće biti nešto, pa bude; da neće prihvatiti nešto, pa prihvati; da hoće, pa neće – kada malo promotrite vidjet ćete da glavni razlog, glavni izvor takvog ponašanja, nedosljednosti, nekonzistentnosti, nemoralnosti, izdaje, zaslijepljenosti u ponašanju i neljudskosti, u krajnjem slučaju, proizlazi iz toga da čovjeka vodi pohlepa za vlašću, za imetkom, za jednim i drugim, za uticajem. Ona ga vodi i onda on krši, gazi obaveze, svoju riječ, svoja obećanja, BožIje, ljudske, moralne zakone. Zato i jeste tu post, zato je Allah dž.š. propisao post, jer upravo ta glad, ta žeð, ta iznemoglost koju osjeti postač pred iftarom smiri tog majmuna u čovjeku, tu životinju, tu neman koja sve to radi, koja čovjeka okupira i onda ga unakazi, napravi od njega nakazu bez obzira što Allah kaže: „Stvorili smo čovjeka u najljepšem liku.“ Da, stvorio ga je u najljepšem liku, ali onda mu se desi da se spusti u esfele safilin, u najniže nizine, a to je zapravo ovo kad se čovjek prepusti toj svojoj nemani koja naraste toliko, pa ga okupira i on postane nakaza svog sopstvenog ponašanja, ispod svih ostalih životinja, bića, čega god. E, zato post ima taj zadatak da tu neman, tu negativnu snagu, tu životinju u insanu primiri! ČOVJEK TREBA POSTOM SVEZATI ŽIVOTINJU U SEBI Čovjek ima pravo zbog bezbjednosti držati psa, čak agresivnog psa, jakog, moćnog, krvoločnog psa, ali je problem ako vi krvoločnog psa pustite u kuću meðu djecom, pa taj krvoločni pas pojede vaše dijete umjesto da čuva kuću tamo negdje pored ograde. Ta životinja u čovjeku je neminovnost, zemaljska dimenzija u čovjeku koja je jedna od komponenti čovjeka. Ona se ne može uništiti, ali se mora držati isto kao krvoločni pas, tamo negdje svezan, da čuva kuću, a ne da vam pojede djecu. E, ta prizemna strana u čovjeku se mora na taj način kontrolirati. Kao što taj krvoločni pas ima svoj lanac, ima svoju vezu, granicu, kućicu, svoje okvire u kojima treba biti zbog bezbjednosti ostalih ukućana koje treba da štiti, a ne da ugrozi, ta ograda kod čovjeka je post, on ga drži pod kontrolom. Zato je Ramazan BožIji program koji nema alternativu i zato onaj ko ima i tračak svjetla vjere neće dozvoliti da mu Ramazan proðe u besmisao, da Ramazan pretvori u ono u šta, nažalost, mnogi muslimani pretvaraju, tj. u besmislene igre, kartanje, gubljenje vremena, dangubu, igranje noću, spavanje danju… To nije Ramazan! Naravno, čovjek ima pravo malo revidirati svoj radni dan, pogotovo kad je sunce ima to pravo, ali ne da poremeti kompletan svoj život i da se prosto vodi da gladuje. Postoji opasnost ukoliko post ne bude prožet duhovno-moralnom cirkulacijom unutar ljudskoga bića, kada Poslanik a.s. kaže da od svoga posta imaju samo glad i žeð. To je velika opasnost i moramo svi o tome potpuno povesti računa.
