Dileme o poligamiji

PITANJE: Uvaženi Rešad-efendija, obraćam Vam se nakon zaprepaštenja odgovorom kojeg pročitah na stranici Rijaseta IZ-e u BiH, a koji se tiče poligamije, u kojem se taj čin s aspekta Šeriata strogo zabranjuje! Molim Vas da prokomentarišete taj odgovor i da mi odgovorite da li je za brak sa drugom ženom potreban pristanak prve žene!?

ODGOVOR: Pitanje višeženstva je pitanje na koje je Uzvišeni Allah dao jasan odgovor prilikom objave Kur'an i Kerima. U suri En-Nisa u 3. ajetu stoji: „Ako se bojite da prema ženama sirotama nećete biti pravedni, onda se ženite onima koje su vam dopuštene, sa po dvije, tri ili četiri. A ako strahujete da nećete biti pravedni onda samo sa jednom;…“

Citirani kur'anski ajet, praksa Poslanika a.s., prvih ashaba, iskrenih i istinskih sljedbenika Kur'ana i Sunneta potvrðuju da je poligamija dozvoljena, da je postojala od prvog vremena islama do danas te da će postojati do Sudnjeg dana. Ne postoji niko od relevantne islamske uleme ko smatra suprotno, niti će takvih biti do Sudnjeg dana, jer su dokazi sasvim jasni. Da bi komentarisali pomenuti odgovor smatram da je potrebno isti prenijeti, kako bi naši čitaoci imali priliku vidjeti o čemu se radi.

Fetva-i-emin Islamske zajednice u BiH, muftija sarajevski dr. Enes ef. Ljevaković, odgovarajući na postavljeno pitanje, kaže: “Kod nas ne postoje zakonski uslovi za to, a niti se takav brak može sklopiti u okviru ustanova Islamske zajednice (pred imamom-matičarem), jer je prije zaključenja braka pred imamom neophodno pribaviti dokument o vjenčanju pred matičarem. Kako nije moguće drugoj supruzi osigurati isti zakonski tretman, nije moguće realizirati uvjet braka s drugom ženom, a to je ravnopravan tretman supruga. S druge strane, s prvom suprugom ste stupili u brak uz uobičajenu praksu da su brakovi kod nas monogamni, pa se uvjet monogamnosti braka presumira kao unaprijed postavljeni uvjet prilikom sklapanja prvog braka. A ono što je uobičajeno kroz običaj ima snagu uvjetovanog – kaže jedno šeriatsko pravno pravilo.“

O čemu se ovdje radi? Smatram, uz poštovanje muftije Ljevakovića, da se u cilju zaštite interesa žene i želje da se izbjegnu sve negativne posljedice poligamnih brakova otišlo predaleko, a da se ovom fenomenu nije pristupilo detaljnijim obrazloženjem svega što je spomenuto, tako da običan čovjek koji čita odgovor dolazi do zaključka da je riječ o potpunoj zabrani višeženstva, što ni u kom slučaju ne stoji i na to nema pravo niko.

Istina je da mi Bošnjaci, muslimani ovih prostora, Evrope i značajnog dijela ostatka svijeta živimo u posebnim zakonskim uslovima, gdje pojedine stvari koje su propisima naše vjere regulisane na odreðeni način, zakonima država u kojima živimo su regulisane drugačije, a svakako da je pitanje višeženstva jedno od takvih pitanja. Meðutim, u svim državama svijeta, pa i u onima u kojima žive muslimani, postoje posebni zakoni koji regulišu posebne slučajeve u cilju zaštite interesa onih koji su se našli u takvim okolnostima, poput prava na roditeljstvo, tj. priznavanja i utvrðivanje očinstva ili materinstva i slično. To što živimo u državi čiji zakon ne poznaje poligamni brak ne znači da se isti po automatizmu zabranjuje ili uskraćuje čovjeku pravo da živi u istom i ispunjava sve one uvjete i poštuje obaveze koje mu njegova vjera postavlja po tom pitanju. Konstatacija da imam nema pravo sklopiti takav brak takoðe se ne može prihvatiti, jer ukoliko ne postoje stvarne smetnje za sklapanje braka poput srodstva, pristanka, postojanja svjedoka itd., ukoliko postoji stvarna potreba za poligamnim brakom poput bolesti prve supruge, nemogućnosti ili odbijanjem da raða itd., imam nema pravo ići dalje i tražiti potvrdu nadležnog općinskog organa, već će po propisima Šeriata izvršiti čin vjenčanja, sačiniti zapisnik o vjenčanju koji sadrži sve važne detalje, kojeg će dati supružnicima i primjerak čuvati kod sebe ili kod nadležnog organa Islamske zajednice u slučaju da se desi nesporazum meðu bračnim drugovima.

Sklapanje braka pred matičarem, tj. nadležnim općinskim organom, nije nužno za ispravnost braka ukoliko je prethodno sklopljen pred ovlaštenim vjerskim službenikom, tj. imamom.

Kada se govori o pravu žene da prije sklapanja braka postavi uslov svome mužu da se ne može ženiti drugom ženom i statusu takvih uslova, o tome postoji razilaženje meðu islamskom ulemom. Većina smatra da žena nema pravo postavljati uslove koji su suprotni načelima i propisima vjere, tj. Kur'ana, tako da, čak i ukoliko ih postavi i budu prihvaćeni, njihovo ispunjenje nije nužno.

Meðutim, manji dio uleme smatra, a lično sam i ja takvog mišljenja, da ukoliko žena decidno prije braka postavi takav uslov svome budućem mužu, a on taj uslov prihvati, potom živi u tom braku bez ikakvih problema, odnosno nema opravdanih razloga za brak sa drugom ženom, tj. da mu ne uskraćuje odnos, da je spremna i u mogućnosti raðati onoliko koliko muž želi, da prati i poštuje svoga muža u onome što on od nje traži, postavljeni uslov se mora poštovati, jer Poslanik a.s. kaže u jednom hadisu: „Najpreči uslovi da se ispune jesu oni kojima ste ohalalili odnos sa vašim suprugama“ (Buhari) i hadisu: “Muslimani ispunjavaju ono našta se obavežu.“ (Bilježi ga Ebu Davud).

Ukoliko žena postavi ovakav uslov i on bude prihvaćen, a potom odbija izvršiti ono što muž od nje traži, ili uskraćuje mužu pravo koje mu pripada, prihvaćeni uslov neće obavezivati muža da ga ispuni, jer se radi o opravdanom razlogu koji mu dozvoljava brak sa drugom ženom, pod uslovom da nastavi normalan i ravnopravan odnos prema suprugama, ne favorizujući jednu u odnosu na drugu i da im posvećuje jednako vrijeme i pažnju. U slučaju da prva supruga u ovakvoj situaciji, kada nema opravdanih razloga, traži raskid braka, smatrat će se grješnom, jer čini nešto našta nema pravo i na takve se odnose riječi Poslanika a.s. koji kaže: „Koja god žena zatraži razvod braka od svog muža bez opravdanja, neće osjetiti miris Dženneta.“ (bilježi ga Tirmizi).

Što se tiče pitanja da li je za drugi brak potrebna saglasnost prve žene, rekao bih da nije potrebna nikakva saglasnost, već opravdani razlog za njega, kao što je neplodnost, odbijanje da raða djecu, uskraćivanje odnosa sa mužem kada i koliko želi, želja za posvećivanje poslu i brojni drugi razlozi.

Nakon svega želim zaključiti da pitanju poligamnog braka treba pristupiti oprezno i mudro, bilo da je riječ o teoriji ili praksi. On se ne smije zabranjivati zbog svih mogućih negativnih posljedica, ali se one trebaju nastojati što je moguće više smanjiti, jer se brakom sa drugom ženom, ukoliko on po automatizmu znači razvod sa prvom, ne rješava problem postojanja velikog broja neudatih žena. Poligamni brak je dozvoljen kao rješenje u posebnim situacijama, kako stoji u ajetu sure En-Nisa, tako da kada za njega postoje razlozi njegovom sklapanju se ne može protiviti navodnim zakonskim normama i slično, jer čovjek može živjeti u poligamnoj bračnoj vezi i bez toga da ga zvanični zakon kao takvog priznaje, može imati potomstvo i ostvarivati sva svoja zakonska prava bez ograničenja. Poligamni brak je bolje rješenje za čovjeka i ženu od vanbračnog ili bludnog odnosa, kojih je danas i previše i koji su stvarni razlozi brojnih razvoda o kojima se danas, na žalost, malo ili uopće javno ne govori.

Glas islama260, Pitanja i odgovori strana 26, Rešad ef. Plojović

VAŠA PITANJA ŠALJITE NA:

Islamska zajednica u Srbiji

( Vjersko-prosvjetna služba )

Gradska 1, 36300 Novi Pazar e-mail: vps@verat.net