HomeIz džemataProf.dr. Admir Muratović učestvovao na medjunarodnoj naučnoj konferenciji o Srebrenici, u Kiseljaku, BiH 1. Juna 2015. Iz džemata 1560 Pravni fakultet Univerziteta u Travniku, 30.05.2015. godine organizirao je medjunarodnu naučnu konferenciju u povodu 20 godina od genocida u Srebrenici na temu: “Čuvajmo mir, pamtimo stradanja i genocid, Srebrenica 1995- 2015.“ Fokus Konferencije Pravnog fakulteta je bio MIR kao istinska ljudska vrijednost i potreba aktuelnog trenutka i budućnosti Bosne i Hercegovine i regije. Na konferenciji je učešća uzeo veliki broj eminantnih stručnjaka iz ove oblasti iz Bosne i regiona, medju kojima su bili prof.dr. Smail Čekić, prof.dr. Mirko Pejanović,prof. dr. Milan Popović, prof.dr. Hasan Balić, prof. Dr Sakib Softić, prof.dr. Duško Radosavljević, i dr. Internacionalni univerzitet na ovoj konferenciji predstavljao je direktor Instituta za istraživanje genocida i zločina, prof.dr. Admir Muratović, koji je ujedno bio i član radnog predsjedništva ovog naučnog skupa. Sa IUNP učešća su uzeli i profesori dr Ergin Hakić i dr Enver Medjedović. Dr. Muratović je u svom zapaženom izlaganju istakao sljedeće: “Ova konferencija ima veliki značaj. S toga treba čestitati organizatorima, Pravnom fakultetu Univerziteta u Travniku, jer su ovim potvrdili naučno-obrazovnu reputaciju. Hvala Vam što ste mi dopustili da izadjem malo iz konteksta krovnog povoda konferencije “Srebrenica 1995-2015” i kažem dio onoga što možete pročitati u radu koji će biti objavljen u Zborniku na temu:”Zločini u Sandžaku od 1992 do 1995 sa posebnim akcentom na Sjeverin kod Priboja”. 2 su razloga: Prvi: o zločinima u Sandžaku se malo zna…mi do 2002. godine i osnivanja IUNP-a nismo imali niti jedne ustanove osim IZ-e koja bi to bilježila. Da nije bilo historičara poput Mustafe Memića i nekih drugih mi ne bismo znali ništa o genocidu u Plavu i Gusinju 1912 i 13. Sjenici 1809 kada je Karadjordjeva vojska ubila, prema Vuku Karadžiću, dvije trećine stanovništva ove kasabe, preko 2 500 ljudi, na gotovo identičan način, nakon opsade i date riječi da im se ništa neće desiti, kao u Srebrenici. Šahoviće 1924. godine, strašan zločin u miru. Posebno surove metode egzekucije. Limska dolina – prema izvještaju Pavla Djurišića ubijeno 9200 Bošnjaka uglavnom civila. Štrbci, Sjeverin, Bukovica itd. Drugi razlog: ovi zločini genocida činjeni su zbog imena i vjere žrtava. Oteti i ubijeni Bošnjaci iz Štrbaca i Sjeverina ubijeni su iz istog razloga kao i oni u Prijedoru i Srebrenici. To je ključni dokaz da u Bosni nije bilo gradjanskog rata, već agresija na suverenu zemlju i genocid nad Bošnjacima sa jasnom namjerom uništavanja svih tragova postojanja. Postavlja se jasno pitanje kako dalje. 20 godina nakon Srebrenice vrtimo se u krug. Ko treba da da rešenje? Bošnjaci! Bošnjaci su jedini kao kolektivitet iz ratova izašli čista obraza. To znamo mi. To znaju svi. Samo je poenta u tome što neće uvijek da to i priznaju. Čistog obraza, uz velike žrtve, mi nudimo ruku dijaloga i strateškog partnerstva. Na kojim osnovama!? Mi ispod ovoga ne možemo, veću cijenu nismo kadri platiti od one što već jesmo….Ako se nama Bošnjacima desi ponovo da nam neko siluje majku, suprugu, sestru, kćerku bolje da nismo i ne zaslužujemo da smo zivi. To je i ispod dna od dna. Pripadnici žrtava nude mir, uz sjećanja na ono što se desilo koje treba ostaviti nauci i sudu historije, onima u čije ime je uzvršen genocid. Veći ustupak ne postoji! Zašto to činimo! Vrlo jednostavno. Bošnjake i Srbe ni genicid nije uspio razdvojiti, ostali su da žive na istom prostoru uprkos planetarno teškom zločinu. Ako ne nadjemo rešenje svi ćemo biti na gubitku. Niti su oni “jaki” kao 90-tih niti su Bošnjaci više one svijesti gradjene perfidno u “utopiji bratstva i jedinstva”. Bilo je ovdje govora o vlasti u Srbiji, želim kazati da ja hoću da vjerujem Vučiću kome su namjestili rehabilitaciju. Ne zato što mislim da “mnogo voli” Bosnu, Sandžak i Bošnjake već zato što znam da jako voli Srbiju i Srbe. Bez stabilne Srbije nema stabilnog Balkana. Bez zadovoljnih Bošnjaka, u Bosni i Sandžaku, nema stabilne Srbije. To znaju svi oni koji donose odluke, još da nama Bošnjacima to neko javi.