Hidžab Bošnjakinje


Dženita Mulahmetović,Poruka sestrama: „Budi i ti vrijedna i poželjna ruža koja se drugom sviđa, ali do koje je put trnovit…“

„O Vjerovjesniče, reci ženama svojim, i kćerima svojim, i ženama vjernika neka spuste haljine svoje niza se. Tako će se najlakše prepoznati i neće napastvovane biti. A Allah prašta i Samilostan je.“ (El-Ahzab, 59)

 Kažu da pogledi mogu pojesti bereket bilo čega. Većina ljudi ne voli uzeti hljeb sa izloga zato što su mnoge gladne oči pojele njegov bereket. Šta je tek onda sa ženom koja svakim danom nekontrolisano pokazuje svoje tijelo i atribute („ukrase“)? Zapitajmo se zašto je nestalo bereketa u brakovima? Odgovor se sam nameće.

 

Hidžab je arapska riječ u značenju mahrama ili veo, koji nose žene islamske vjere te kojima je to, kako vidimo u navedenom ajetu, naredba od Gospodara svjetova. Ova obaveza stupa na snagu sa biološkim punoljetstvom ženskih osoba, tj. sa prvim hajzom, kako se to stručno pojašnjava. Davno su mudri rekli da se biser nalazi u školjci. Zašto je biser tako skriven? Zato da njegovu ljepotu ne gleda svako i da ne bude dostupan svima.

Žena pod hidžabom čedna je i čista poput skrivenog bisera. Ona svoju vrijednost pokazuje kroz stid. I upravo onako kako vlasnik bisera može biti samo jedna osoba, tako i privilegiju nad ljepotom žene ima samo njen muž. Drugi ne mogu polagati pravo na nju i njenu ljepotu.

Što se tiče upoznavanja mladih, poznato nam da je u prirodi čovjeka da ga privlače nedostupne, nedokučive stvari. Onoliko koliko je nešto nedokučivo ono je, zapravo, toliko i vrijedno. Takva situacija je i sa djevojkom Bošnjakinjom koja nosi hidžab.

Otkrivene djevojke nemaju šta više otkriti i samom spoznajom njih kao takvih, one više, u većini slučajeva, prestaju muškarcu biti privlačne i zanimljive. Pokrivene djevojke zasigurno imaju sve vrijednosti, u formalnom, emotivnom i moralno-duhovnom smislu.

Hidžab čednoj Bošnjakinji služi kao zaštita kako od strane pogleda zlomišljenih osoba i osoba koje joj nisu mahremi, tako i od vreline sunčevih zraka. Zatim, hidžab joj je znak prepoznatljivosti u društvu i vjerovatno svaki put kada neko razborit pogleda u nju podsjeti se islamskih dužnosti, sjeti se Allaha dž.š. i ibadeta koji treba činiti.

Koncept hidžaba žene Bošnjakinje, nasuprot mišljenju Zapadnjaka, predstavlja jedan od osnovnih aspekata poštivanja žene muslimanke kao ličnosti. On zahtijeva poštivanje i od strane njenih sagovornika, jer samim pokrivanjem tijela i kose ona nameće njima da o njoj presuđuju na osnovu njene inteligencije, pameti i karaktera, a ne fizičke privlačnosti i izleda, što je danas, nažalost, česta pojava na medijima, pa žene reklamiraju svoje tijelo da bi dobile pravo na mišljenje i riječ.

Bošnjakinja svoj hidžab smatra svojom „ličnom kartom“ koju uvijek i svima pokazuje s ponosom, jer ona se svojim propisnim odijevanjem uzdiže na viši nivo i čovjek je prvenstveno može prepoznati po njenom umu, vjeri i karakternim osobinama.

Zato bih zamolila svoje sestre i sunarodnice,  ako su mudre, obrazovane i kulturne, da to pokažu pokornošću Onome Ko im je sve to dao, a On im strogo naređuje da svoje „ukrase“ sakriju i pokazuju samo određenom krugu ljudi.

Kažu da pogledi mogu pojesti bereket bilo čega. Većina ljudi ne voli uzeti hljeb sa izloga zato što su mnoge gladne oči pojele njegov bereket. Šta je tek onda sa ženom koja svakim danom nekontrolisano pokazuje svoje tijelo i atribute („ukrase“)? Zapitajmo se zašto je nestalo bereketa u brakovima? Odgovor se sam nameće.

Zato, neka nam svima čednost bude vodilja i edukativno sredstvo kakav čovjek, kao institucija, treba biti. Neka nam i hidžab Bošnjakinje bude jedna od smjernica.

Osoba koja o tome razmišlja neka se pokrije danas, jer već sutra može biti kasno. Pokažimo svoju zahvalnost i pokornost Onome koji nam je sve blagodati koje posjedujemo podario, jer On ih isto tako može i oduzeti. Sestro Bošnjakinjo muslimanko, postani i ti školjka sa biserom teško dokučivim. Budi i ti vrijedna i poželjna ruža koja se drugom sviđa, ali do koje je put trnovit…

(Glas islama 268, strana 25, Rubrika: Mladi pišu,Autor: Dženita Mulahmetović)