Zašto učimo Kur'an 

 

haris hadzic Koja je vrijednost učenja napamet i gledajući

 Kur'an treba da bude najvažnija knjiga svakom vjerniku, treba da uz Njega provodimo što više vremena, da ga redovno učimo, prihvatamo njegove poruke i pouke. Treba da ga memorišemo što više, jer je Kur'an lijek i smiraj za dušu i srce. Kur'an je naš put ka Allahu dž.š.

 

U Kur'anu se kaže:

„A Mi smo Kur'an učinili dostupnim za učenje napamet i pouku, pa ima li koga ko bi pouku primio?“ (El-Kamer, 17)

Imam Kurtubi u svom Tefsiru ovaj ajet tumači ovako: „Učinili smo ga lahkim za učenje napamet i pomažemo onome ko želi da ga nauči. Pa da li neko želi da nauči Kur'an napamet, pa da bude pomognut u tome?“

O vrijednosti hifza govori i sljedeći ajet: „A to su ajeti jasni, u srcima su onih kojima je razum dat.“ (El-‘Ankebut, 49)

Allah dž.š. u ovom ajetu o hafizima govori u najljepšem kontekstu, oni su oni koji razum imaju, oni kojima je dato znanje, a ima li veće nauke od Allahove Knjige?!

Mnogo je hadisa Muhammeda a.s. u kojima se govori o vrijednosti Kur'ana i onoga ko ga uči. U Buharijinom Sahihu se nalaze predaje da je Poslanik a.s. prilikom slanja deputacija naređivao da namaz klanjaju oni koji znaju najviše Kur'ana napamet; zatim, kada bi ukopavali šehide od ashaba lično bi Poslanik a.s. stavio do dasaka onoga koji zna više od Kur'ana. Čak je odobrio da vjenčani dar (mehr) bude ono što čovjek zna iz Kur'ana.

Poznat je hadis kojeg bilježi Muslim, u kojem je Muhammed a.s. rekao:

„Ne smije se zavidjeti osim dvojici ljudi: čovjeku kojem je Allah dao Knjigu pa je on uči po danu i po noći i čovjeku kome je Allah dao imetak te on udjeljuje od njega po danu i po noći.“

Prenosi se od Poslanika a.s. da je rekao:

„Učaču će na Sudnjem danu biti rečeno: – Uči i uzdiži se, kao što si na dunjaluku učio. Tvoj stepen će biti kod posljednjeg ajeta kojeg proučiš.“ (Tirmizi, hasen sahih)

 

 

Neka od fundamentalnih pravila za učenje hifza

 

Želim na početku napomenuti da je teže završiti hifz i postati hafiz Kur'ana Časnog, nego završiti bilo koji fakultet ili doktorat, ali Uzvišeni Allah dž.š. pomaže iskrenim insanima na tom hairli putu, pa danas u čitavom svijetu imamo hiljade čuvara Allahove dž.š. Knjige.

 

  1. a) Ihlas – iskrenost nijjeta, učenje u ime Allaha dž.š.

Na prvom mjestu iskren nijjet, istinsko stremljenje Allahu dž.š., dobra namjera i učenje Kur'ana napamet radi Allaha i Njegovog zadovoljstva, jesu tajne uspjeha na putu nauke. Onaj ko uči Kur'an da bi se za njega reklo da je hafiz, ili da bi se hvalio time, nema nikakve nagrade niti sevapa, štaviše, on je grješnik. Dobro je poznat hadis Poslanika a.s., kojeg bilježi Buhari: „Djela se cijene prema namjerama.“ A kada se uči Allaha radi, osjeća se slast i zadovoljstvo u srcu i toj radosti ništa nije slično. Budući hafiz se jako mora paziti rijaluka (pretvaranja, dvoličnjaštva) i stalno treba da se preispituje. U tom kontekstu hazreti Alija kaže: „Dvoličnjak ima tri obilježja: lijen je kad je sam, vrijedan je kad je među ljudima, više radi kad ga neko pohvali.“ U ovom pitanju učitelj igra bitnu ulogu, jer bi previše hvaljenja učenika odvelo u pogrešnom smjeru. Pohvala neka bude umjerena, u vidu ohrabrenja.

 

  1. b) Učenje u mladosti

Poznato je da je um djece bistriji zato što ona nisu opterećena problemima i obavezama. Zato sve ono što se nauči u djetinjstvu ostaje duže urezano u pamćenje. Poznata je arapska izreka: „Učenje u mladosti je poput klesanja u kamenu, a učenje u starosti kao pisanje po vodi.“ U jednom hadisu Muhammeda a.s. se kaže: „Ko nauči Kur'an prije punoljetstva (prije prve polucije u snu), tome je data mudrost u mladosti.“ (Bejheki, ‘Šu'abul-iman’) U većini slučajeva najbolji uzrast za učenje počinje od pete godine života, a te „zlatne godine“ traju do, otprilike, 23. godine života. Poznati karija dr. Ahmed Na'ina hifz je počeo učiti sa tri godine, a završio ga sa pet. Isto tako, oni koji smatraju da im je „prošao voz“ ne smiju se obeshrabriti, jer je mnogo i onih koji u 40-im, pa i poznijim godinama života nauče cijeli Kur'an napamet.

 

  1. c) Biranje odgovarajućeg vremena za učenje

Ovo je vrlo važna stvar kod učenja. Različitim ljudima odgovaraju i različita razdoblja, ali praksa je potvrdila da je najbolje vrijeme za učenje u zoru i poslije sabaha. Mozak je tada svjež, odmoran i lahko prima nove informacije. Ibn Džema'a je rekao: „Najbolje vrijeme za učenje je zora, za istraživanje jutro, za pisanje sredina dana, a za čitanje i obnavljanje noć.“

 

  1. d) Biranje mjesta za učenje

Ovo je također jako bitno. Mjesto za učenje treba biti jednostavno, nepretrpano stvarima, osvježeno, jer je čist zrak uvjet bolje koncentracije. Bilo bi dobro da se oko učača ne nalaze slike, rezbarije ili zelenilo koje bi mu odvraćalo pažnju. Najljepše mjesto za učenje je džamija, jer su u njoj i oko, i uho i jezik sigurni od grijeha.

 

  1. e) Korištenje samo jednog mushafa

Kada kreneš sa hifzom, odaberi jedan primjerak mushafa iz kojeg ćeš uvijek učiti. Preporučuje se izdanje Haffaza, štampano u Medini, jer u njemu svaka stranica završava ajetom i počinje sljedećim. Nabavi i džepno izdanje mushafa koji će uvijek biti sa tobom kako bi ponavljao kada god ti se ukaže prilika.

 

  1. f) Svakodnevno učenje bolje je od isprekidanog

Čovjeku se teško navići na neku obavezu, a učenje napamet predstavlja jedan od najtežih izazova u bilo kakvom učenju. Međutim, postepenost u učenju, dosljednost i upornost polahko to učenje pretvore u normalnu okolnost bez koje se čovjek više ne bi osjećao isto da je napusti. Zuhri je rekao: „Uistinu, čovjek počinje sa učenjem dok mu je srce poput tjesnaca (klanca). Ubrzo zatim ono postaje široka rijeka koja guta sve što se stavi u nju.“ Čovjek treba da uči redovno kako bi se navikao na to, pa makar to i ne bilo puno gradiva. Također, učenjaci preporučuju da se napravi dan-dva pauze u sedmici kako bi se osvježila memorija. Ne treba učiti ništa onda kada je čovjek bezvoljan i osjeća dosadu. Naprotiv, treba priuštiti sebi malo odmora i dopuštenog zadovoljstva, skupiti energije i opet nastaviti sa učenjem.

 

  1. g) Koncentrisanje na slične ajete i upotreba arapskog jezika

Kur'an je pun ajeta koji su vrlo slični, ili čak isti, tako da je miješanje ajeta neizbježan proces kod svakog onog ko uči hifz. Da bi se to otklonilo potrebno je povećati pažnju kod ajeta koji su slični, u glavi stvoriti naporednu sliku i biti svjestan specifičnosti toga mjesta u Kur'anu. Također, oni koji ne znaju arapski, neka uče iz mushafa sa prijevodom i prate značenje ajeta. Na taj način će ih povezivanje značenja riječi uputiti na dalji tekst Kur'ana ukoliko se zapne pri učenju.

 

  1. h) Povezivanje sa učiteljem – muhafizzom

Ovo je vjerovatno najvažniji faktor u cjelokupnom procesu učenja Kur'ana napamet. Učitelj treba da bude iskusan i strog hafiz koji će učenika znati na pravi način usmjeriti i uputiti na grešku. Učitelj otklanja probleme koje hifz nosi sa sobom, upozorava ga na međusobno slične ajete, podsjeća ga na priklanjanje Allahu dž.š. i da uči Kur'an radi Allahovog zadovoljstva. Pri izboru učitelja učenik treba da vodi računa o tome koga će sutra slušati. Učitelj se mora dobro probrati, da to bude dobar vjernik, jak hafiz, da ima obilno znanje, da bude osoba koja je spremna za tebe izdvajati svoje vrijeme i trud. Ako je potrebno, izvrši konsultacije sa prijateljima koji uče ili su završili hifz, klanjaj istiharu, jer učitelj je ta osoba koja će te, uz Rabbovu pomoć, dovesti do trijumfa i sa kojom ćeš zato, ako Bog da, osjećati sentimentalnu povezanost i zahvalnost do kraja života.

 

  1. i) Usredsrediti pogled tokom učenja na ajete da bi se urezali u pamćenje

Vizuelno pamćenje je najčešći način memorisanja Kur'ana. Dakle, gledanjem u mushaf postići ćeš da ti te stranice uđu memoriju i da ih uvijek imaš u podsvijesti kada ih učiš napamet. Stoga je bitno da prilikom učenja pogled ne luta po prostoriji u kojoj učiš, već da maksimalno budeš usredotočen na sahifu koju pokušavaš zapamtiti. Učenje bez fokusiranja je kao i učenje uz gledanje televizije, a takvo učenje ne daje rezultat.

 

  1. j) Da učenje i čitanje bude propraćeno djelima – držati se ibadeta, a kloniti se grijeha

Ustrajnost u ibadetima obasjava srce, spušta smirenost, a činjenje grijeha prlja srce i otežava put sticanja znanja. Abdullah ibn Mes'ud je rekao: „Ja vjerujem da čovjek zaboravlja ono što je znao radi grijeha koje je počinio.“ Kada su imama Malika upitali šta pomaže pri hifzu, on je rekao: „Ako išta pomaže pri tome onda je to napuštanje grijeha.“ U islamu suština ibadeta jeste tvrditi riječima i potvrđivati djelima, a Poslanik a.s. je rekao: „Prvi kojima će se suditi na Sudnjem danu bit će trojica ljudi, a među njima je spomenut čovjek koji je stekao nauku, podučavao druge i učio Kur'an. Bit će mu predočene te blagodati i on će ih priznati. Zatim će mu biti rečeno: ‘Šta si uradio s njima’, a on će odgovoriti: ‘Učio sam nauku i proučavao je radi Tebe i učio Kur'an.’ Reći će mu se: ‘Lažeš! Učio si da se za tebe kaže da si učač, što je i rečeno.’ Zatim će se narediti da ga odvedu, pa će ga vući po licu sve dok ga ne uvedu u Vatru.“ (Muslim). Neuzubillah… Dakle, islam je povezao riječi sa djelima. Tako rad po ajetima koje si naučio učvršćuje iste u memoriji. Imam Gazali u svom djelu Ejjuhel-veled je rekao: „Čak i kad bi sticao znanje stotinu godina i napisao stotinu knjiga, ne bi zaslužio Allahovu milost bez djela.“ Zbog toga u učenju hifza najvažnije je srce očistiti od grijeha, kako bi i uho, i oko i jezik radili za tebe u tvom procesu učenja Kur'ana.

 

  1. k) Priklanjanje Allahu s dovom i traženje pomoći od Njega

Većina spomenutih pravila su materijalne i opipljive prirode, osim prvog i evo sad zadnjeg, koja su, na kraju krajeva, i najvažnija. Bez iskrenosti u nijjetu nema nagrade, a bez dove Gospodaru nema nikakva uspjeha. Priklanjanje Allahu dž.š. olakšava svaku poteškoću. Oslanjanje na Njega, traženje pomoći od Njega u teškoćama u hifzu jeste najbolji lijek. Mnogo je vjerodostojnih dova kojima trebamo dozivati Allaha kako bi nam olakšao. Allah će odgovoriti na svaku iskrenu dovu, a čovjek nikada ne treba gubiti nadu u Allahovu dž.š. pomoć.

 

 

Neke od metoda učenja Kur'ana napamet

 

  1. Turska metoda (učenje po krugovima)

Počinjem sa predstavljanjem ove metode jer je to metoda po kojoj se uglavnom uči kod nas u Bosni i Hercegovini i Sandžaku. Zove se „turska“ jer je nastala u Turskoj i danas se primjenjuje u zemljama koje su osvojile Osmanlije. Uči se iz standardnog, Haffazovog mushafa (medinska ili istanbulska varijanta), koji se sastoji od 30 džuzeva, džuz od 20 stranica, a stranica od 15 redova. Učenik prvo nauči zadnju stranicu prvog džuza, zatim zadnju stranicu drugog džuza i tako sve do 30. džuza. Na taj način obiđe jedan krug od 30 stranica. Sljedeći put, učenik uči predzadnju stranicu prvog džuza i ponavlja zadnju, zatim uči predzadnju drugog džuza i ponavlja onu iz prvog kruga itd. Na taj način učenik obiđe 20 krugova od po 30 stranica i završi cijeli Kur'an. Ova metoda je vrlo praktična po pitanju obnavljanja starih stranica jer se učenik uvijek vraća na pređeno gradivo. Međutim, njena mahana je to što ukoliko učenik odustane na putu hifza, on nema spojene cjeline koje zna napamet, tj. nema dvije, tri, deset sura u glavi, već stranice iz cijelog Kur'ana, a to otežava njihovo obnavljanje i dovodi do zaborava.

 

  1. Arapska metoda (učenje od El-Fatihe do En-Nas)

Ovo je klasična metoda koja se koristi u arapskom svijetu. Učenik ima šejha pred kojim uči malo pomalo od početka Kur'ana, pa do kraja. U svakom momentu učenik mora biti spreman da zna ono što je dotad naučio. To ovoj metodi daje posebnu draž, ali je čini težom onima kojima nisu sa arapskog govornog područja. Neki zagovornici ove metode ovako postavljaju stvari: hifz se uči 12 godina, a svake godine se nauči po 2,5 džuza. Ali ono što se nauči treba da bude uklesano u memoriju učača kao u kamen. Ova metoda insistira na kvalitetu, a ne na brzini hifza.

 

  1. Učenje po surama

Ovo je modifikovana prethodna metoda. Razlika je što učač uči sure bez nekog reda, već sam bira suru koju će učiti. Uglavnom se prvo uče kraće sure, pa onda poslije duže. Ova metoda iziskuje od učača da puno ponavlja, jer je sve na njemu. Sistem učenja ga nikada ne vraća na stare stranice.

 

  1. Učenje slušajući kasete ili CD

Ova metoda je karakteristična za djecu koja ne znaju čitati arapsko pismo, te za slijepce. Potrebno je nabaviti audio snimke nekog karije koji tečno i pravilno uči (poput Mišari Rašida, Husarija, Menšavija itd.) te više puta slušati pojedine sure kako bi ušle u memoriju. Djeca brzo pamte, pa im se preporučuje ova metoda, jer i nesvjesno slušajući mogu dosta gradiva usvojiti.

 

  1. Uzbekistanski način učenja

Ovu metodu navodimo ibreta radi, a primjenjuje se u bivšim sovjetskim republikama. Učenik pred šejhom čita stranicu s početka Kur'ana. Šejh mu zada da 300 puta pročita stranicu gledajući u mushaf. Poslije toga ga presluša i zadaje mu novu stranicu i tako sve do kraja mushafa. Pošto završi sa hifzom, šejh mu naređuje da pročita Kur'an još 150 puta i ako uspije bude prozvan hafizom.

 

Mnogo je još metoda kojima se Kur'an uči napamet u svijetu, poput: dovođenja ajeta u vezu sa istinitim pričama i stvarnim prizorima, učenje u hafiskim halkama u džamijama, oslanjanje na razumijevanje značenja ajeta, vezivanje ajeta sa okolinom i ambijentom, vezivanje novog gradiva sa uzbudljivim događajima, učenje uz pomoć računara, učenje stranice red po red, učenje sa kraja stranice, učenje uz korištenje ploče, pisanje ajeta, učenje udvoje, učenje u autu…

Kur'an treba da bude najvažnija knjiga svakom vjerniku, treba da uz Njega provodimo što više vremena, da ga redovno učimo, prihvatamo njegove poruke i pouke. Treba da ga memorišemo što više, jer je Kur'an lijek i smiraj za dušu i srce. Kur'an je naš put ka Allahu dž.š. Na kraju krajeva, Kur'an je taj koji će se sutra zalagati za nas ili protiv nas na Sudnjem danu. Molimo Allaha dž.š. da se ovim savjetima okoristimo i da spremni dočekamo susret sa Gospodarom. Amin!

 (Glas islama 272, strana 25Rubrika: ISLAMIJET (HIFZ), Autor: Dr. hfz. Haris-ef. Hadžić)