Pojmovi racionalno i logično u Sandžaku ne važe

 Diskriminacija muslimana u Sandžaku

 Razumljivo i logično bi bilo da se u državnim institucijama upošljava stanovništvo proporcionalno broju stanovnika te etničke, nacionalne i vjerske pripadnosti. U Sandžaku to ne važi.

Ako treba prema nekome da se ophodiš sa maksimalnim uvažavanjem, pa to je žena odgojena u islamu, jer je ona stub jednog društva, zna za Allaha i odgaja djecu u skladu sa tim, ne bi li oni bili zdravi i normalni građani, primjer svima!

Zašto se prava Bošnjaka muslimana ne poštuju ni kao većine, ni kao manjine?

Što bi rekla gospoda iz Beograda, kada bi spominjali Bošnjake u kontekstu brojčane populacije svrstavali bi nas u „ostale“, tako da je u Sandžaku „ostalih“ ostatak gore navedenih procenata.

E sada, razumljivo i logično bi bilo da se u državnim institucijama upošljava stanovništvo proporcionalno broju stanovnika te etničke, nacionalne i vjerske pripadnosti.

Sandžak je specifična regija, tj. pojmovi racionalno i logično nerijetko ovdje ne važe. Naime, Sandžak obiluje vjerskom i nacionalnom diskriminacijom prema muslimanima Bošnjacima. Tome u prilog govore i događaji u Opštoj bolnici Novog Pazara, tačnije porodilištu gdje pacijentice prisiljavaju da skinu mahramu nazivajući taj odjevni vjerski predmet „to“ i „ovo“, a pacijentice koje se opiru tome oslovljavaju sa „ova“, pokušavajući omalovažiti ih, iako im osnovni bonton nalaže da ih oslovljavaju sa „gospođo“.

Problema ima puno, a svode se na legitimne predstavnike koji ne zastupaju naše interese – na jednoj strani i one koji „noktima kopaju“ ne bi li se izborili za ono što nam Ustav ove države daje – na drugoj strani. Hajde i to nekako čovjek preživi, jer kažu „ono što te ne ubije – ojača te“. Tako i bi. Iako „mladi“ u „bici“ za sopstvena prava, „borimo se“, što bi rekao naš narod „kao veliki“. Upamtite: „Naši djedovi su generacija opstanka, mi smo generacija buđenja, a djeca naša će, inšallah, biti generacija pobjede“ – veli muftija Zukorlić.

Ni ne čude nas sramni primjeri ophođenja prema muslimanima kada imamo autobuse ljekara i sestrica iz Raške koji dolaze u bolnicu Novog Pazara, dok ljekari iz istog sa prosječnom ocjenom 9.7 ne mogu naći posao, jer im kažu: „Donesi stranačku člansku kartu i vidjet ćemo“, a recite vi meni, šta će onda raditi osobe čvrstog apolitičnog stava? Da emigriraju u Njemačku zato što se prioriteti poštuju samo kada su u pitanju „babova djeca“ jer su ona nerijetko najprioritetnija. O nazivima javnih institucija (škola), o nazivima ulica već da ne govorimo, o tome će, inšallah, biti prilike da se otvori rasprava u maju, ali ne mogu ni to zaobići. Ja i moj narod nećemo ništa manje od onog što nas Ustavom sljeduje. Sve preko toga, hič vam ne fala. Kada već predlažete hanumama u hidžabu „šerijatske bolnice“, preporučite neku, ili se uzdržite ispoljavanja nacionalizma na javnim mjestima, jer brukate sebe.

Uostalom, Hipokratova zakletva vas obavezuje poštovanjem neovisno o religiji, naciji, rasi, gdje se, između ostalog, kaže: „U vršenju dužnosti prema bolesniku neće na mene uticati nikakvi obziri vjere, nacionalnosti, rase, političke ili klasne pripadnosti. Apsolutno ću poštovati ljudski život od samog začetka. Niti pod prijetnjom neću dopustiti da se iskoriste moja medicinska znanja suprotno zakonima humanosti. Ovo obećavam svečano, slobodno, pozivajući se na svoju čast.“ Također, neki od najvažnijih principa ove zakletve su: obaveza na čist i pobožan život te zaklinjanje da će se pridržavati ove zakletve.

Bogat je Sandžak jer im više nacija i vjera, ali se ne ponašaju uposlenici u Novom Pazaru kako bi trebalo da se ponašaju u jednom „evropskom Novom Pazaru“.

Dakle, ako hoćete „evropski Novi Pazar“ morate se ponašati u skladu sa tim, tj. poštovati tuđu volju i opredjeljenje i ne ugrožavati ga.

Ako treba prema nekome da se ophodiš sa maksimalnim uvažavanjem, pa to je žena odgojena u islamu, jer ona je stub jednog društva, zna za Allaha i odgaja djecu u skladu sa tim, ne bi li oni bili zdravi i normalni građani, primjer svima!

(GLAS ISLAMA 274, STRANA 13 Rubrika: Analitika, Autor: Benjamin Vejsilović)