Dostojanstvo i tajni brak

 

senada1-272x300 Žena u islamu

Cilj ovoga rada je iz ženskog ugla ukazivanje na neke propuste koje mi žene činimo i svojim postupcima sebi štetu nanosimo, a određena grupa muške populacije to, itekako, zloupotrebljava.

 

Hvala Allahu dž.š., Gospodaru svjetova, na svim blagodatima koje nam iz Svoje milosti daruje. Hvala Uzvišenom Koji nam je život podario, ovaj prolazni i dao nam priliku da Ga spoznamo, da mu Mu ibadet činimo, a kao nagradu nam daje vječni Džennet, koji se ne može ma kakvim velikim djelom zaslužiti, jer ne može vaga isto izmjeriti prolazno i vječno, ali Allahova milost može i mnogo više. Salavat i selam našem Poslaniku, njegovoj porodici, ashabima i svim vjernicima do Sudnjeg dana.

Cilj pisanja ovoga rada, svakako, da nije usmjeren protiv muške populacije u smislu rivalstva i nadmetanja između muškarca i žene, jer su muškarci i žene, vjernici i vjernice, jedni drugima braća i sestre u vjeri, potpomažu se na putu Istine i jedni bez drugih ne bi mogli funkcionisati. Ali cilj pisanja ovoga rada, iz ženskog ugla, jeste ukazivanje na neke propuste koje mi žene činimo i svojim postupcima sebi štetu nanosimo, a određena grupa muške populacije to, itekako, zloupotrebljava.

 

Dosljednost  žene u svojim pravima i obavezama

 

„Onome ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je, Mi ćemo dati da proživi lijep život i, doista, ćemo ih nagraditi boljom nagradom nego što su zaslužili.“ (En-Nahl, 97) U ovom ajetu su dvije ključne činjenice za postizanje sreće na dunjaluku i Ahiretu, a to su da vjeruje i da čini dobra djela. Možemo reći da su ovo i dva uslova za sreću koja su svakom dostupna da ih ispuni, a koje nijedna osoba ne može uzeti drugoj. Danas, svakom insanu je dozvoljeno da vjeruju u koga hoće i šta hoće, a ne mora cijenu toga platiti sopstvenim životom. Također, činjenje dobrih djela svakom je omogućeno i to je vrijednost koja je uvijek „u modi“ u svakom vremenu, pa i ovom našem punom raznih nuspojava i iskrivljnih „vrijednosti“.

Gdje je žena u ovoj priči? Allah dž.š. je ženi zagarantovao njena prava, ali i zadužio obavezama shodno pravima koja ima, a Poslanik a.s. je najbolje to pojasnio i praktično pokazao. Žena ima pravo da vjeruje, a obaveza joj je da u svom životu praktikuje vjeru. Hoće ona da vjeruje, i vjeruje, ali kada je praksa u pitanju onda je tu raskorak, stvari su drugačije. Primjer toga, između ostalog, jeste nošenje hidžaba i usklađivanje svoga ponašanja shodno njemu. Ako ne nosi hidžab milion razloga ima zbog čega ne nosi; ako nosi isto milion razloga zbog čega ga nepropisno nosi (naravno da se ne može reći generalno za svaku ženu, ali se može odnositi na određeni broj). Kada tako postupi, prvo je žena na gubitku. Ovih dana imali smo priliku vidjeti i pročitati vijest na internetu, jednu svijetlu tačku, primjer i ponos svim vjernicima, a nama ženama posebno, a to je slučaj muslimanke koja je imala 124 godine. Najstarija je žena na svijetu i trebala je ući u Ginisovu knjigu rekorda, ali uslov je bio skidanje hidžaba i pojavljivanje na televiziji bez njega, što je ona ponosno odbila da učini. Njen hidžab bila je jedina stvar koja je spriječila najstariju ženu na svijetu Merjem Hamdan Ammeš da uđe u Ginisovu knjigu rekorda. Mejrem Hamdan Ammaš je 124-godišnja Palestinka iz Haife koja je odbila da ispuni uslov Ginisovog tima i skine hidžab kako bi se pojavila na televiziji. Šejha Merjem je obavila hadž pet puta, a umru deset puta i odbila je da počini grijeh kako bi ušla u „vječnost“ ulaskom u Ginisovu knjigu rekorda. Ona je živjela islam. Međutim, njena priča je primjer o moralu i kako naša vjera nije na prodaju čak i ukoliko nam ponude cijeli dunjaluk. Kada joj je predstavnik Ginisove knjige kazao da je mogu učiniti poznatom, ona je odgovorila pitanjem: “A hoće li me to učiniti sretnom?” Uz malo oklijevanja, on je odgovorio da će ona i njena porodica vjerovatno biti sretni. Onda je upitala: “Koliko imaš godina?” Odgovorio je: “43.” Ona se nasmijala i upitala: “I nisi musliman?” Ovo je iznenadilo čovjeka. Onda je upitao zbog čega je to važno. Šejha Merjem odgovori: “Dovoljno ste stari da napravite razliku između onoga što je ispravno i onoga što nije. Ali ti nisi musliman. To znači ili da si previše nezreo da razlikuješ istinu od zablude, ili si slabouman. Jer samo dijete ili slaboumnik vjeruje da će biti sretan ako ga budu poštovali smrtnici poput njega kada rizikuje da bude osramoćen u očima Stvoritelja. Pa šta bih trebala da izaberem? Da me poštuju oni koji sami nemaju časti ili da budem počašćena da budem među sretnicima koji su stekli zadovoljstvo Stvoritelja.” Predstavnik Ginisove knjige rekorda nije znao šta da kaže. “Idi i počni da razmišljaš ukoliko nemaš odgovor. I obećavam ti da neću umrijeti dok se ne vratiš” – našalila se ona na kraju. Sedam mjeseci kasnije čovjek je primio islam. Četiri mjeseca nakon ovog događaja, u subotu 24. decembra 2013. godine, šejha Merjem je preselila. Merjem je od zvaničnih dokumenata imala turski rodni list i ličnu kartu na kojoj je pisalo da je rođena 1888. godine, što je još uvijek čini najstarijom ženom na svijetu. (Islambosna.ba)

Žena ima pravo na sticanje znanja, na školovanje i obrazovanje, a njena obaveza je da uči i naučeno praktikuje i širi dalje. Ide u školu, ali neće da uči, a o praktičnoj primjeni da ne govorimo. Ide u školu, studira na fakultetu, a ocjene (iako ocjene ne mogu biti u potpunosti ogledalo znanja) nikada slabije. Onda počinju izgovori tipa “profesor nije pravedan, svi imaju vezu i tako dobro prolaze samo ona nema…” i tako u nedogled. Ili ne može da uči, nije za nju škola, hoće da se uda.

Žena ima pravo na brak, ali i obaveze koje slijede. Udala se i očekuje bajku od braka. A brak i bajka imaju zajedničko samo prvo početno slovo. Kada je u pitanju poštivanje i obaveze prema svom mužu i njegovoj porodici iz nje progovara glas zastupnice feminističkog pokreta tipa da se nije udala da bude čistačica, spremačica, kuharica… Možda će biti drugačije kada bude imala svoje dijete.

Žena ima pravo biti majka, a obaveza i emanet su joj odgoj djeteta, ali bez zapostavljanja ostalih obaveza koje ima u porodičnom životu. Dakle, nije rješenje da gleda svoje dijete od jutra do sutra, a cijelu kuću da “natovari” svojoj svekrvi, pritom da je premorena od djeteta, nema vremena nizašta, muž neka se slučajno ne pojavljuje, kamoli da prigovori nešto, jer niko nju ne razumije. Allah da nam se smiluje, pa i naše majke su bile majke, pa i “velike” žene su bile majke, Hatidža r.a., Fatima r.a…, pa se ni od jedne ne prenosi toliko “zapomaganja” oko djeteta.

Primjera se može navoditi zaista puno, ali ako realno i iskreno pogledamo, same smo sebi krive zato što smo se izgubile u ovom svijetu. Nema nafake i bereketa, a bez toga nema ni sreće, a same smo ih iz života izbacile. Kako? Vrlo jednostavno. Na svim poljima pokazujemo nedosljednost: i kao kćerke, i sestre, i majke, i supruge, i učiteljice, i službenice, a prije svega kao ljudi i kao vjernici. Nema tog pokreta, ma kako se zvao, da će ženi dati mjesto vrijedno nje same bez islama. Nema. Niti će ga biti. Islam je dao najuzvišenije mjesto ženi, ako ga prihvati – bit će sretna, ako ga odbaci… Ovo su samo neki propusti o kojima trebamo razmišljati i o mnogo čemu što ovdje nije spomenuto. Ono našta se želimo osvrnuti jeste pitanje tajnog braka, ne u šerijatsko-pravnom smislu dozvoljenosti/nedozvoljenosti, već kao pojavu koja je zloupotrijebljena te štetna i ponižavajuća za ženu.

 

Što ne bi želio svojoj kćerki, ne čini ni tuđoj

 

Allah dž.š. je muškarcima dozvolio brak sa jednom, dvije, tri ili četiri žene. Istina, rijetko kojoj ženi (ili nijednoj) to u duši nije milo, ali jeste dozvoljeno i svaka žena to treba znati i prihvatiti. Suprug, kao zreo i odrastao insan, svjestan svojih obaveza i odgovornosti prema supruzi i braku, ako ima potrebu za drugom ženom to bi trebao iznijeti i objasniti svojoj prvoj supruzi, ako ni zbog čega drugog, onda zbog mira u kući. Sredina u kojoj živimo je mala i svako o svakom može za tili čas može saznati sve što ga zanima i interesuje. Neka razmisli svaki onaj koji se odluči na taj korak stupanja u tajni brak da lomi srca mnogih. Kako se osjeća ona žena koja je rodila svome mužu djecu, a kasnije nakon izvjesnog vremena sazna da joj njen voljeni muž ima još koju tajnu suprugu…? Allah najbolje zna, a zatim njeno srce i duša. Kako će se osjećati njegova majka, ponosna na svoga sina, kada sazna da je sin i od nje koja ga je rodila, hranila, pazila…, tajio jednu ili par tajnih supruga…? Najmanje što će uraditi jeste da će se zapitati šta je Bogu zgriješila pa je tako kazni. A tvoja kćerka, ili sin – kako će njima biti kada saznaju da im otac ima jednu ili par tajnih supruga pored njihove majke…? Srušit ćeš njihov čisti i neukaljani svijet. Rušiš svoju porodicu radi (u najčešćim slučajevima) svog ćejfa. A ti, o tajna suprugo! Zar misliš da si voljena i poštovana i da ćeš biti ispoštovana? Dovoljan je epitet koji te opisuje da si tajna, ustvari, da si svojevoljno pristala da budeš tajna nekom nepoznatom muškarcu koji te eto toliko jako voli da nije smogao snage da kaže tvome ocu, majci ili porodici koju imaš. Ali nema veze, ti znaš da te on voli i da si njemu, neznancu cijeli svijet. To ti misliš da jesi, ali će ti vrijeme pokazati da nisi. O, tajna suprugo, ako ne misliš na sebe, misli na svoj evlad kojem ćeš svojevoljno ostaviti pečat da su ponikli u tajnosti. Kakav li imaš problem u životu pa si pristala na mrvice, a Allah dž.š. te dostojanstvenom učinio. Pa što taj poklon od Uzvišenog bacaš i odbijaš? Onaj koji ti obećava vječnu ljubav, a nije u stanju ili nema snage i hrabrosti svojoj i tvojoj porodici reći da te želi za zakonitu suprugu, bojim se da će te kod prve prepreke ostaviti na cjedilu. Allah dž.š. jeste dao za pravo muškarcu da može oženiti više od jedne supruge, ali to ni u kom slučaju ne znači da se smije odnositi prema ženi kao prema bačenoj stvari. Jer svaka žena je nečija kćerka, sestra, majka ili supruga. Ono što svaka žena može učiniti po ovom pitanju jeste da poštuje sebe, da bude dosljedna svojoj ulozi koju ima u društvu, da bude ponosna što je žena, da ne zaboravi da je Džennet pod njenim – majčinim nogama. Kada žena bude poštovala sebe, poštovat će je i ostali, pa makar i ne htjeli.

Molim Allaha dž.š. da nam popravi stanje i pomogne nam da budemo dostojni nosioci Njegove riječi. Amin.

(Glas islama 274, strana 27, Rubrika: Islamijet (Pravo), Autor: Mr. Senada Cucak)