ZNAČAJAN DOPRINOS RAZVOJU LINGVISTIKE I LEKSIKOGRAFIJE BOSANSKOG JEZIKA

 

Sefket_Krcic_008_bigNova kapitalna izdanja u Sandžaku

  Dr. Abdulah Mušović: Sandžački frazeološki rječnik (oko 7000 frazeologizama), Narodna biblioteka, Novi Pazar 2016, (760 str.)

„…Pozdravljamo pojavu prvog kompletnijeg regionalnog frazeološkog rječnika bosanskog jezika koji će poslužiti kao odličan uzorak i primjer kako dalje u bosnistici treba raditi kada je riječ o frazeološkoj građi toga jezika. Ovim djelom Abdulah Mušović se skupa sa Ilijasom Tanovićem, također slavistom i rusistom, javlja kao utemeljivač frazeološke leksikografije u bosanskom jeziku, što samim tim Rječnik još svesrdnije preporučuje…“ (Akademik dr. Dž. Jahić)

 

Riječ-dvije o autoru

 

Dr. Abdulah Mušović (11. januar 1946, Goduša, Bijelo Polje), gimnaziju je završio u Bijelom Polju, a studije filologije – ruski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Prištini. Postdiplomske studije i doktorat je odbranio na Filološkom fakultetu Univerziteta u Beogradu. Radio kao profesor na Filozofskom fakultetu u Prištini i Kosovskoj Mitrovici, a zatim na Državnom univerzitetu u Novom Pazaru. Pored Sandžačkog frazeološkog rječnika  objavio je više književnih studija, monografija i rasprava. Zatim, objavio je niz prijevoda sa ruskog i na ruski jezik u zemlji i svijetu. Važi za perfekcionistu i originalnog stilistu u filološkim znanostima. U novije vrijeme okrenut je lingvističkim istraživanjima sandžačke frazeologije, iz koje oblasti je napisao i objavio spomenuto djelo.

Da bi nam bila jasna problematika Mušovićevih istraživanja, otvaramo pitanje o čemu je riječ. Treba, prije svega, odrediti se prema prirodi materijala popisanog i opisanog u ovom Rječniku, o pojmu žargon (fr. jargon), sastojak književnog jezika, koji omogućava „adekvatniji“, prilagođeniji način sporazumijevanja unutar grupe uz korištenje terminologije specifične za neku struku, područje i sl. Razlikuje se u zavisnosti od uzrasta osoba koje ga upotrebljavaju. Žargon se dijeli prema skupinama: žargon uličara, studentski, vojnički, narkomanski žargon, žargon kriminalaca, žargon kriminalista, žargon advokata, žargon tužilaca, žargon informatičara, žargon novinara, snobovski žargon, žargon vokalnih solista i dr. Tu također spadaju i žargoni pojedinih hobija, kao i žargoni pojedinih struka (profesionalni žargoni). Podjela bi se mogla napraviti i prema pojedinim granama i disciplinama unutar određene profesije, što bi upućivalo na tzv. podžargone, našta upućuje Lavićev Sociologijski leksikon.

 

Mušovićev Rječnik

 

Sandžački frazeološki rječnik sadrži oko 7000 frazeologizama, zapisanih s naslovom riječju i prema abecednom redu. Radi ekonomičnosti, ali i efikasnijeg korištenja, frazeologizmi se navode samo jedanput, i to prema jednoj naslovnici, npr. frazeologizam „ni s kozom se ne oralo“ navodi se samo pod naslovnicom KOZA, a ne i pod glagolom “orati”, pa onda upućuje na v. “koza” i sl.

Polazna pozicija autora na ovom projektu je bila Hjuzeva maksima: „Bilo kojim drugim govorom da ste okruženi, vaš dijalekt ostaje živ kao neka vrsta unutrašnje slobode.“ To je za Mušovića bio metodološki putokaz da ispita, kako sam kaže: „Pored bogate frazeologije rasprostranjene na karti bivšeg srpskohrvatskog jezika, na teritoriji Sandžaka u svakodnevnoj upotrebi je i jedan specifični frazeološki fond koji živi u svakodnevnom govoru njegovih stanovnika, koji do današnjih dana frazeografski nije obrađen.“ Posebnim oblikom žargona u našoj sredini smatra se šatrovački govor, a mnogi lingvisti pod tim podrazumijevaju žargon mladih, a drugi, u užem smislu, govor uličara i tzv. (uz izuzetke) kućnih domaćica. U Sarajevu termin šatrovački označava poseban oblik žargona koji nastaje premetanjem slogova da bi govor bio što nerazumljiviji i zagonetniji za slušatelje koji ne trebaju čuti ili znati o čemu se govori, na primjer: đido (dođi), mojne (nemoj) i dr.

Dalje, sam pojam frazeologizam (frazeološka jedinica, fraza, frazem, idiom itd.) podrazumijeva govornu cjelinu koja se sastoji iz najmanje dvije komponente, ekspresivna je, ima ustaljen stav, te se kao takva upotrebljava u gotovom obliku (a ne nastaje u procesu govora), transformiše značenje komponenata u neko novo značenje i u jeziku je obično zamjenjiva određenom  leksemom, na primjer: uzeti brda – poludjeti, lupiti se po čelu – začuditi se, preuzeti opanke – umrijeti, prostrijeti sedžadu – sakupljati, nemati insafa – biti beskrupulozan, zabosti nokat u ledinu – pobjeći itd.

U čemu se sastoji ekspresivnost i izražajnost frazeologije kao njenih glavnih stilističkih vrijednosti. Valjda i u tome što u značenju frazeologizma uvijek postoji neki semantički višak: dati petama vjetra ne znači samo pobjeći već panično pobjeći, kao dva i dva nije samo jasno već sasvim jasno itd.

 

Namjena Sandžačkog frazeološkog rječnika

 

Frazeologija kao lingvistička disciplina vrlo je oskudno obrađena čak u novijim leksikonima. Jasno, frazeologija kao disciplina o najopćijim frazama i idiomima, odnosno specifičnim govornim cjelinama, izrazima ili rečenicama, koji se upotrebljavaju kao unaprijed spremljeni klišei ili fraze (primjera radi, igrati se glavom upućije na nepreciznost prema vlastitom životu, na izlaganje životnoj opasnosti). Nerijetko se frazeologija vezuje za područja određene struke, podrazumijevajući poseban izbor i poredak riječi, pa se često takve fraze nazivaju stučne fraze. Dalje, pod pojmom fraziranje  (gr. frasis znači izraz, govor, metod izražavanja). U tom smislu fraziranje se manifestira kao zvučno-ritmička linija stiha, koja je rezultat rasporeda granica riječi i akcenata. Zatim, fraziranje se manifestira u širokom značenju, odnosno primjena pauza, tempa i dinamike, te kao sinomim za raspored granica riječi, sredstava raščlanjivanja govora u tekstu i sve do besadržajnog ispraznog govora punog okolišnih fraza, našta ukazuju frazeolozi i lingvisti. Dalje, u ovom kritičnom osvrtu ukazat ćemo na sljedeće segmente.

Frazeologija je mlada lingvistička disciplina, te se stoga osjeća apsolutni nedostatak frazeoloških rječnika.

Poznavanje i pravilna upotreba frazeologije bilo kog jezika najbolji je pokazatelj nivoa vladanja njime. Pravilna i umjesna upotreba frazeologije govor čini slikovitim, ubjedljivim i izražajnim. Neumjesna, pak, upotreba frazeologije često dovodi do nesporazuma, komičnih, pa čak mučnih i problematičnih situacija.

Činjenica je da su svi jezici idiomatični, što znači da sadrže određeno frazeološko bogatstvo koje im obezbjeđuje siguran nacionalni kolorit.

U frazeologiji se odslikava cjelokupno kulturološko biće jednog naroda; njegova prošlost i sadašnjost, običaji, religija, ljudski karakteri, načini življenja itd. Otuda je frazeologija najbolji pokazatelj jezičke samobitnosti, nacionalnog kolorita i identiteta.

U Rječniku su, pored ostalog, uvrštene pozdravne i druge etikete (čestitke, zatim hatarname – način izražavanja žalosti i sl.), tj. frazeološke jedinice oko leksema Allah, selam, akšam, selamet, sabah, Ahiret itd. Budući da one uglavnom predstavljaju preuzete obrasce iz orijentalnih jezika, često i tendenciozno im se pridaje vjerski, ili čak provokativan karakter. Cilj autora je bio da se one frazeografski obrade, ilustriraju i pokaže njihovo pravo značenje i smisao, kako bi se spriječilo njihovo pogrešno tumačenje.

 

Struktura i vrijednost Sandžačkog frazeološkog rječnika

 

U ovom djelu se čuvaju tragovi tradicije i prošlosti, kao i analizira nova dimenzija jezičkog mišljenja, šta je zajedničko, a šta je posebno. O tome svjedoče natuknice koje izražavaju nova značenja, što govori da je frazeologija mlada lingvistička disciplina. Frazeologija kao disciplina koja se bavi frazemama, na temelju dijela rečenica ukazuje na nova značenja, čiji je cilj čuvanje specifičnog sandžačkog govora unutar bosanskog jezika, kao normiranog jezika. Upravo ovo djelo svjedoči da bosanski jezik ima izuzetno široko i duboko frazeološko bogatstvo, što najbolje svjedoči jezičko bogatstvo sandžačkih pisaca, koje je autor akribijski istraživao i tumačio, naravno ne do kraja. U tom pravcu, tako je ostao još pozamašan broj djela iz elitne sandžačke literature za  dalja ispitivanja.

Rječnik je naslovljen kao “sandžački” očigledno iz razloga što je autor vođen lokal-emocijama, a s namjerom da se na neki način oduži svom zavičaju. No, Sandžački frazeološki rječnik je zaista širi od regionalnog, našta su mi ukazivali i uvaženi recenzenti, jer je u njemu brojna frazeologija žitelja sandžačke baštine, a koja je svojstvena i drugim govornim područjima, kao: s vremena na vrijeme, u četiri oka, s mijene pa na uštap, ni po babu ni po stričevima itd.

Na temelju ovog Muševićevog istraživačkog djela mogu nastaviti dalja ispitivanja studenti osnovnih, master i doktorskih studija u svim gradovima i selima Sandžaka, a posebno u Plavsko-gusinjskoj oblasti, te u Pljevljima (staroj Taslidži), Akovu i Obrovu, gdje je ponikao najveći bošnjački i svjetski pjesnik Avdo Međedović (1866-1953), te u Prijepolju gdje se najljepše uopće govori bosanskim jezikom i gdje bi svakako trebalo donijeti Sandžačku deklaraciju o bosanskom jeziku.

Ovo Muševićevo djelo posjeduje relevantne zdravstvene vrijednosti, jer je ispitalo jezički revalitet koji je neobično važan za očuvanje jezičkog, kulturnog i nacionalnog identiteta. Na taj način, uz Sandžački rječnik, autora Dževada Begovića i Šefke Bogović-Ličina (Sarajevo 2012.) predstavlja  značajan doprinos  utemeljenju i razvoju bosanske lingvistike.

 

Završno slovo

 

Polazeći od činjenice da se publikacije ove vrste istražuju, dopunjuju, osmišljavaju i permanentno rade u toku čitavog života i nikada ne dovrše, posebno ako se prikuplja neobjavljivana građa koju u sebi i sa sobom nosi jedna populacija, autor, kako sam kaže u predgovoru, nema pretenzije na potpunost ovoga rada, te je njegova namjera da Rječnik posluži kao inspiracija za dalja istraživanja u ovoj oblasti, o čemu je bilo riječi 21. februara 2016. godine u Novom Pazaru, prilikom promoviranja ovog djela, na Dan maternjeg jezika, gdje jedan od prioriteta naglašen – vraćanje zaboravljenih i potisnutih riječi u narodni i književni jezik. Autor je svaki detalj frazema strukturalno-akribijsko-analitičkom metodom razradio i učinio dostupnim za buduće istraživače i jezikoslovce. Zacijelo, u konkretnom slučaju, ovaj čin je najbolji pokaz čuvanja sandžačkog regionalnog govora.

Ovom prilikom želimo da naglasimo jednu činjenicu, koju ne želimo da prešutimo. Iz više izvora dobili smo razne habere da je profesor Mušović imao brojne probleme i nesuglasice oko objavljivanja ovog kapitalnog djela?! Izgleda da se sve može praštati, ali ne i uspjeh. U tom smislu, Mušović zaslužuje sve kolegijalne pohvale za istrajnost i sabor na ovom projektu, što mu može dati novu snagu duha za buduće znanstveno-istraživačke projekte, jer je ovim činom nadmašio sve oponente i hajkače.

U svakom slučaju, Sandžački frazeološki rječnik bit će od velike koristi u univerziteskoj nastavi iz oblasti lingvistike, posebno leksikologije i frazeologije, a poslužit će i izradi master radova i doktorskih desertacija, kao i u prevođenju književnih djela. Ovo djelo predstavlja osvježenje u tematskom krugu ključnih bazičnih istraživačkih ostvarenja, očuvanja duha sandžačkog i bošnjačkog identiteta. Zacijelo, kultura bošnjačkog naroda u regiji Sandžaku je dio kulturne baštine Bošnjaka. Obzirom na važnost ovog djela, smatramo da nedostaje profesionalna biografija autora, koja bi mogla poslužiti kritičarima, leksikografima i bibliografima da lakše prezentiraju stvaralaštvo dr. A. Mušovića sandžačkoj i uopće bosanskoj javnosti, što smatramo uredničkim propustom.

(Rubrika: Kutubhana, Glas islama 2777, strana 25, Autor: Dr. Šefket Krcić (dr.s.krcic@uninp.edu.rs)