Širenje kosmosa

 

mr._zakir_naik1Naučni dokazi da je Ku'ran Božija riječ (III dio)

 

 Muslimani vjeruju da je Kur’an, osnovni izvor islama, u potpunosti božanskog porijekla. Muslimani, također, vjeruju da Kur’an sadrži upute cijelom čovječanstvu. Pošto se za kur’ansku poruku smatra da je za sva vremena, ona mora biti uvijek svježa. Da li je Kur’an položio test vremena? U ovom odgovoru ću se potruditi pružiti kompletnu analizu islamskog ubjeđenja da je Kur’an u potpunosti božanskog porijekla s posebnim osvrtom na najnovija naučna otkrića.

 

Godine 1925. američki astronom Edvin Habl je dokazao, na osnovu posmatranja teleskopom, da se galaksije udaljavaju jedna od druge, što upućuje na zaključak da se Univerzum širi. Širenje Univerzuma je danas općeprihvaćena naučna činjenica. Isto nam govori i Kur’an kada nas obavještava o prirodi Univerzuma:

وَالسَّمَاء بَنَيْنَاهَا بِأَيْدٍ وَإِنَّا لَمُوسِعُونَ

„Mi smo nebo moći Svojom sazdali, a Mi, uistinu proširujemo.“ (Ez-Zarijat, 47)

Ispravan prijevod arapske riječi musiun je proširujemo i upućuje na širenje kosmosa.

Jedan od najvećih astronoma svih vremena, Stiven Hoking, u knjizi Kratka historija vremena, kaže: “Otkriće da se kosmos širi jedno je od najvećih naučnih dostignuća u 20. vijeku.” Kur’an nas je obavijestio da se kosmos širi još onda kada ljudi nisu znali ni kako napraviti teleskop.

Neko će reći da nije čudo što Kur’an govori o činjenicama iz oblasti astronomije, pošto su Arapi bili napredni u toj oblasti. Da, to je istina. Arapi jesu bili jako napredni u oblasti astronomije. Međutim, ono što ljudi zaboravljaju jeste da su Arapi postali dobri poznavaoci astronomije nekoliko vjekova nakon objave Kur’ana. Moramo spomenuti da mnoge navedene naučne činjenice, poput porijekla Univerzuma i Big Bang teorije, nisu bile poznate Arapima, čak ni onda kada su bili na vrhuncu naučnog razvoja. Zbog toga ne možete reći da su činjenice o astronomiji, koje su spomenute u Kur’anu, posljedica arapskog poznavanja astronomije. Međutim, možemo reći da su Arapi dostigli visok nivo razvoja astronomije zahvaljujući tome što Kur’an posvećuje veliku pažnju astronomskim činjenicama.

 

FIZIKA

Atomi su djeljivi

Nekada je dobro poznata Teorija atomizma bila široko prihvaćena. Ova teorija, u osnovi, potječe od učenja starogrčkog filozofa Demokrita, koji je živio prije 23 vijeka. Demokrit i svi koji su dolazili poslije njega prihvatili su teoriju da je atom najmanji djelić materije. Stari Arapi su prihvatili to vjerovanje. Arapska riječ zerreh se najčešće upotrebljava kao izraz za atom.

Najnovija naučna otkrića pokazuju da je čak i atom djeljiv i da nije najmanji sastojak materije. Otkriće da se atom može dijeliti na sitnije dijelove se pojavilo tek u 20. vijeku. Prije 14 vjekova ovakvo shvatanje bilo bi neobično čak i samim Arapima. Za njih je zerreh uvijek bio limit ispod koga se više ne može ići. Međutim, sljedeći kur’anski ajet odbija prihvatiti takav limit:

وَقَالَ الَّذِينَ كَفَرُوا لاَ تَأْتِينَا السَّاعَةُ قُلْ بَلَى وَرَبِّي لَتَأْتِيَنَّكُمْ عَالِمِ الْغَيْبِ لاَ يَعْزُبُ عَنْهُ مِثْقَالُ ذَرَّةٍ فِي السَّمَاوَاتِ وَلاَ فِي الأَرْضِ وَلاَ أَصْغَرُ مِن ذَلِكَ وَلاَ أَكْبَرُ إِلاَّ فِي كِتَابٍ مُّبِينٍ

„A nevjernici govore: “Čas oživljenja nam neće doći!“ Reci: “Hoće, tako mi Gospodara moga, Koji zna i ono što je skriveno, zacijelo će vam doći.“ – Njemu ne može ništa, ni jedan atom na nebesima ni na Zemlji, izmaći, i ne postoji ništa, ni manje ni veće od toga, što nije u jasnoj Knjizi.“ (Saba, 3)

Ovaj ajet ukazuje na mudrost Sveznajućeg Allaha, Koji zna sve skriveno. Ovaj ajet ide dalje, pa ukazuje na Allahovo znanje o onome što je i manje od atoma. Time nam ovaj ajet otkriva da postoje čestice manje od atoma. To je nauka otkrila tek krajem 20. vijeka.

 

HIDROLOGIJA

Kruženje vode u prirodi

Bernand Palisi je 1580. godine prvi objasnio koncept kruženja vode u prirodi, koji je ostao važeći i do danas. On je opisao kako voda isparava iz okeana, pa se zatim hladi i formira oblake. Poslije toga se oblaci pomjeraju, kondenziraju i pretvaraju u kapi kiše. Voda od kišnice se sakuplja u jezera i rijeke, putuje do mora, odakle ponovo isparava, čime je ciklus zaokružen. U 7. vijeku prije nove ere Tales je vjerovao da vjetar odnese dio vode sa površine mora prema kopnu i tako pada kiša.

Nekada ljudi nisu znali odakle vode porijeklo podzemne vode. Smatrali su da dio vode, pod uticajem vjetrova, odlazi unutar kontinenata. Također, vjerovali su da se ta voda vraća nazad u okean tajnim putem, tj. Velikim ambisom. Ovaj tajni prolaz je vodio do okeana. Nazivao se još i Tartanus, još od vremena Platona. Čak je i Dekart, veliki mislilac iz 17. vijeka, zastupao ovo mišljenje. Sve do 19. vijeka Aristotelova teorija je bila i dalje najšire prihvaćena. Prema ovoj teoriji, voda se kondenzira u velikim pećinama na velikim planinama i formira podzemne vode, od kojih potiču izvori. Međutim, danas je poznato da je za izvore odgovorna kišna voda koja prolazi kroz šupljine u tlu. Ova pojava je opisana u sljedećim kur’anskim ajetima:

أَلَمْ تَرَ أَنَّ اللهَ أَنزَلَ مِنَ السَّمَاء مَاء فَسَلَكَهُ يَنَابِيعَ فِي الأَرْضِ ثُمَّ يُخْرِجُ بِهِ زَرْعًا مُّخْتَلِفًا أَلْوَانُهُ ثُمَّ يَهِيجُ فَتَرَاهُ مُصْفَرًّا ثُمَّ يَجْعَلُهُ حُطَامًا إِنَّ فِي ذَلِكَ لَذِكْرَى لِأُوْلِي الأَلْبَابِ

„Zar ne vidiš da Allah spušta s neba kišu, pa je u izvore u zemlji razvodi, a onda pomoću nje raznobojno bilje izvodi, zatim se ono suši i ti ga vidiš požutjela, i najzad ga skrši. To je, doista, pouka za one koji su pametni.“ (Ez-Zumer, 21)

وَمِنْ آيَاتِهِ يُرِيكُمُ الْبَرْقَ خَوْفًا وَطَمَعًا وَيُنَزِّلُ مِنَ السَّمَاء مَاء فَيُحْيِي بِهِ الأَرْضَ بَعْدَ مَوْتِهَا إِنَّ فِي ذَلِكَ لآيَاتٍ لِّقَوْمٍ يَعْقِلُونَ

„I jedan od dokaza Njegovih je to što vam pokazuje munju, da se pobojite i ponadate, i to što spušta s neba kišu i oživljava njome zemlju poslije mrtvila njezina; to su, zaista, pouke za ljude koji razumiju.“ (Er-Rum, 24)

وَأَنزَلْنَا مِنَ السَّمَاء مَاء بِقَدَرٍ فَأَسْكَنَّاهُ فِي الأَرْضِ وَإِنَّا عَلَى ذَهَابٍ بِهِ لَقَادِرُونَ

„Mi s neba s mjerom kišu spuštamo, i u zemlji je zadržavamo – a kadri smo da je i odvedemo.“ (El-Mu’minun, 18)

Ne postoji dokument koji je ovoliko star, a da daje ovako precizne informacije o kruženju vode u prirodi.

Isparavanje

وَالسَّمَاء ذَاتِ الرَّجْعِ

„I tako mi neba koje se vraća (kruži).“ (Et-Tarik, 11)

 

Vjetrovi oplođavaju oblake

وَأَرْسَلْنَا الرِّيَاحَ لَوَاقِحَ فَأَنزَلْنَا مِنَ السَّمَاء مَاء فَأَسْقَيْنَاكُمُوهُ وَمَا أَنتُمْ لَهُ بِخَازِنِينَ

„Mi šaljemo vjetrove da oplođuju, a iz neba spuštamo kišu da imate šta piti – vi time ne možete raspolagati.“ (El-Hidžr, 22)

Arapska riječ koja se koristi ovdje je lewakih, što je množina od lakih, a ova riječ od lekaha što znači oploditi. U ovom kontekstu, oploditi znači da vjetar gura oblake jedne prema drugima, pri čemu se pojačava kondenzacija, a samim tim se javljaju munje i kiše. Sličan opis nalazimo u sljedećim kur’anskim ajetima:

أَلَمْ تَرَ أَنَّ اللهَ يُزْجِي سَحَابًا ثُمَّ يُؤَلِّفُ بَيْنَهُ ثُمَّ يَجْعَلُهُ رُكَامًا فَتَرَى الْوَدْقَ يَخْرُجُ مِنْ خِلاَلِهِ وَيُنَزِّلُ مِنَ السَّمَاء مِن جِبَالٍ فِيهَا مِن بَرَدٍ فَيُصِيبُ بِهِ مَن يَشَاء وَيَصْرِفُهُ عَن مَّن يَشَاء يَكَادُ سَنَا بَرْقِهِ يَذْهَبُ بِالأَبْصَارِ

„Zar ne vidiš da Allah razgoni oblake, i onda ih spaja i jedne nad drugima gomila, pa ti vidiš kišu kako iz njih pada; On s neba, iz oblaka veličine brda, spušta grad, pa njime koga hoće pogodi, a koga hoće poštedi – bljesak munje Njegove gotovo da oduzme vid.“ (En-Nur, 43)

اللهُ الَّذِي يُرْسِلُ الرِّيَاحَ فَتُثِيرُ سَحَابًا فَيَبْسُطُهُ فِي السَّمَاء كَيْفَ يَشَاء وَيَجْعَلُهُ كِسَفًا فَتَرَى الْوَدْقَ يَخْرُجُ مِنْ خِلاَلِهِ فَإِذَا أَصَابَ بِهِ مَن يَشَاء مِنْ عِبَادِهِ إِذَا هُمْ يَسْتَبْشِرُونَ

„Allah je Taj koji vjetrove šalje, pa oni oblake tjeraju i On ih po nebu, kako On hoće, rasprostire i na komade dijeli, pa ti vidiš kišu kako iz njih pada, i kad je On na robove Svoje na koje želi prolije, oni se odjednom radošću ispune.“ (Er-Rum, 48)

Savremena saznanja iz oblasti hidrologije potpuno se poklapaju sa kur’anskim opisima koji govore ovoj temi. Kruženje vode u prirodi se spominje još na nekoliko mjesta u Kur’anu: Sure: El-Enfal, 57; Er-Ra’d, 17; El-Furkan, 48-49; Fatir, 9; Ja-Sin, 34; El-Džasije, 5; Kaf, 9-11; El-Vaki’a, 68-70 i Mulk, 30.

Rubrika: PRIJEVODI, Autor: Dr. Zakir Naik , Glas islama 277, strana 33, Preveo: Senad Redžepović