DA LI SE IMAN POVEĆAVA I SMANJUJE

 

  Almir PramenkovicEHLISUNETSKO UČENJE

 

Pripadnici Ehli sunneta imali su dva stava o povećanju i smanjenju imana: većina ih smatra da su djela sastavni dio imana, dok imam Ebu Hanife i njegovi sljedbenici smatraju da djela nisu sastavni dio imana.

 

Povijesno gledano, pitanje imana – vjerovanja jedno je od prvih i najdiskutabilnijih pitanja s kojim su se prvi muslimani suočili nakon sukoba između Alije bin Ebi Taliba i Muavije. Kur'an jasno i eksplicitno naglašava da se iman povećava, što potkrepljuju mnogi hadisi Poslanika Muhameda a.s., kao i predaje prvih generacija. Međutim, u povijesti islama primjetne su različite interpretacije ovog pitanja. Važno je ukazati na činjenicu da razilaženje po ovom pitanju nastaje kao rezultat definisanja suštine imana. Kao u slučaju drugih pitanja, pristup ovom pitanju vjere polarizirao se između dvije suprotstavljene grupacije: haridžija (i mutezila) koji su tvrdili da vjeru u srcu moraju pratiti dobra djela, i murdžija koji su smatrali da suštinu imana čini vjerovanje srcem te da to ne moraju pratiti djela.[1] Puritanizam haridžija bio je nerealističan toliko da je prijetio opstanku muslimanske zajednice, dok je konformizam murdžija bio toliko liberalan da je narušavao same temelje islamske moralnosti.

Ehlisunetski učenjaci smatraju da su i djela neophodna, ali onaj ko ih izostavi postaje grešnik, ali ne i nevjernik. Pobornici ovog stava zauzimaju ispravnu poziciju, te nisu ni strogi kao hardžije i mutezile, niti previše blagi kao murdžije.[2] Takav stav zastupali su imam Malik, Šafija, El-Evzai, učenjaci Medine, svi imami hadisa kao što su Ahmed bin Hanbel, Ishak bin Rahvejh, apologeti kao što su Haris bin Esed El-Muhasibi, Ebu-l-Abbas el-Kalanisi, Ebu Ali Es-Sekafi i dr.[3] Svi su oni na stanovištu da se ljudi razlikuju po pitanju imana te da se iman povećava pokornošću i smanjuje griješenjem.[4] Međutim, postoji grupa koja smatra da se iman ne povećava i ne smanjuje kao što su Šumerije, Nedžarije, Gejlanije.[5]  Takav stav se može naći i kod imama Ebu Hanife, kao i kod njegovih sljedbenika.[6]

 

ZNAČENJE POJMA IMAN

Jezičko značenje pojma iman

Jezički iman se derivira od glagola   أمن يؤمن  koji aludira na dva značenja:

Davanje sigurnosti:

Koji ih gladne hrani i od straha brani.[7]

Vjerovanje:

Oni govore: “Budite jevreji, odnosno kršćani, i biT ćete na pravome putu!” Ti reci: “Ne, mi smo vjere Ibrahimove, koji je ispravno vjerovao; on nije nikoga Allahu ravnim smatrao.”[8]

“O oče naš” – rekoše – “bili smo otišli da se trkamo, a Jusufa smo ostavili kod naših stvari, pa ga je vuk pojeo. A ti nam nećeš vjerovati, iako istinu govorimo.”[9]

 

Šerijatsko značenje pojma iman

U šerijatskom smislu iman je pojam koji se nekada spominje samo za vjerovanje u Allaha dž.š., Njegove meleke, knjige, poslanike, Sudnji dan i kada’ i kader. Ovo značenje ima onda kada se u kur'anskim i hadiskim tekstovima spominje zajedno sa islamom, kao što je to slučaj u Džibrilovom hadisu. Pod pojmom iman može se misliti na cjelokupnu vjeru, a to je u slučaju kada se spominje odvojeno od islama, kao što je u sljedećem ajetu:

Allah je Zaštitnik onih koji vjeruju…[10]

 

Povećanje i smanjenje imana

Ehlisunetski učenjaci svoj stav povećanja i smanjenja imana temelje na racionalnim i tradicionalnim argumentima.

 

– Racionalni argument povećanja i smanjenja imana

Temelji se na premisi: ukoliko se iman ne povećava i ne smanjuje onda bi iman cijelog ummeta bio jednak. Konsekventno tome, zaključilo bi se da su grješnici jednaki sa vjerovjesnicima i melekima u imanu.[11] Osim toga, svaki vid ibadeta dio je imana tako da nema potpunog imana sve dok se svi vidovi ibadeta ne izvrše.[12]

 

– Tradicionalni argument povećanja i smanjenja imana

  1. Argumenti iz Kur'ana

On ulijeva smirenost u srca vjernika da bi još više učvrstili vjerovanje koje imaju – a vojske nebesa i Zemlje su Allahove; Allah sve zna i Mudar je[13]

One kojima je, kada su im ljudi rekli: “Neprijatelji se okupljaju zbog vas, trebate ih se pričuvati!” – to učvrstilo vjerovanje, pa su rekli: “Dovoljan je nama Allah i divan je On Gospodar!” [14]

Pravi vjernici su oni čija se srca strahom ispune kada se Allah spomene, a kada im se riječi njihove kazuju, vjerovanje im povećavaju i samo se na Gospodara svog oslanjaju.[15]

A kad bude objavljena neka sura, ima ih koji govore: “Kome je od vas ova učvrstila vjerovanje?” Što se tiče vjernika, njima je učvrstila vjerovanje i oni se raduju.[16]

 

2 Argumenti iz Sunneta

Što se tiče hadisa, Poslanik a.s. kaže: Iman sadrži sedamdeset i nekoliko dijelova.[17] Imam Ez-Zuhri u komentaru spomenutog hadisa kaže da sam hadis ukazuje da značenje imana obuhvata sve segmente i dijelove imana.[18]

Ebu Muhammed El-Husejn bin Mesud El-Begavi kaže da je islam, u hadisu kojeg prenosi Omer,[19] naziv za djela, dok je naziv iman za srčano vjerovanje. Međutim, to nikako ne znači, El-Begavi naglašava, da djela nisu sastavni dio imana, kao što ne znači da vjerovanje srcem nije dio islama. El-Begavi smatra da su pojmovi iman i islam jedno te da ih obuhvata termin din – vjera, jer je zato Poslanik a.s. rekao: To je Džibril, došao je da vas podučio vašoj vjeri.[20]

Poslanik a.s. kaže da će iz vatre izaći svako ko u srcu bude imao trunku imana.[21] Imam El-Gazali smatra da ne bi imalo smisla govoriti o razlikama ukoliko vjerovanje u srcu ne varira.[22]

Ibn Kajjim El-Dževzijje kaže: „Svaki hadis o tome da se iman ne povećava i ne smanjuje lažan je i izmišljen.“[23]

 

Predanja prvih generacija o povećanju i smanjenju imana

Osim ajeta i hadisa postoji veliki broj izreka prvih generacija koji potvrđuju stav o povećanju i smanjenju imana. Prenosi se da su Ebu Derda, Ibn Abbas i Ebu Hurejre rekli: „Iman se povećava i smanjuje.“[24]

Ebu Sufjan bin Ujejne je rekao: „Iman se sastoji od riječi i djela, povećava se i smanjuje.“ Njegov brat, Ibrahim bin Ujejne, ga upita: „Zar kažeš da se iman smanjuje?!“ On odgovori: „Smanjuje se toliko da od njega ne ostane ništa.“[25]

Ibn Mesud je u dovi govorio: „Allahu dragi, povećaj nam iman, jekin i razboritost.“[26]

Imam El-Evzai kaže: „Iman ne može postojati bez riječi. Iman i riječi ne mogu postojati bez djela, a iman, riječi i djela ne mogu postojati bez nijeta.“[27]

Imam Šafija tvrdi: „Idžma ashaba, tabi'ina i njihovih sljedbenika je da se iman sastoji od riječi, djela i nijeta.“[28]

Imam El-Buhari je rekao: „Znanje sam uzeo od 100 i više učenjaka. Nisam uzimao znanje osim od onog ko je govorio: – Iman se sastoji od riječi i djela.“[29]

El-Mejdani zastupa mišljenje da se iman povećava i smanjuje i to elaborira na slijedeći način. On tvrdi da novorođenče protokom vremena raste, razvija se, počne učiti i obavljati mnoge tjelesne funkcije, a da za to vrijeme ne dobija novi dio tijela. Za vrijeme tog procesa dijete nije dobilo treću ruku ili oko itd. Po njemu, iman se na identičan način povećava. Iman u srcu čovjeka je kao novorođenče, potpuno sa svim dijelovima, a onda se protokom vremena povećava, činjenjem dobrih djela kao što novorođenče protokom vremena raste i razvija se. Što se iman više povećava to se reflektuje na ponašanje koje postaje sve plodotvornije. U suprotnom, kada nema dobrih djela iman se smanjuje, što je identično situaciji novorođenčeta ukoliko ne dobije adekvatnu hranu, tada oslabi i ne razvija se pravilno.[30]

 

Iman poslanika

Islamska ulema je na stanovištu da se iman poslanika povećava, ali ne samnjuje. Svoj stav baziraju na tezi da bi iman bio potpun on mora biti sposoban da primi potpunost. Primjera radi, iman Muhammeda a.s. nakon Isra i Mi’radža nije bio kao prije toga.[31] To potvrđuje Kur’an:

A kada Ibrahim reče: “Gospodaru moj, pokaži mi kako mrtve oživljuješ!” – On reče: “Zar ne vjeruješ?” – “Vjerujem” – odgovori on – “ali bih da mi se srce smiri.” – “Uzmi četiri ptice” – reče On – “i isijeci ih, pa pojedine komade njihove stavi na razne brežuljke, zatim ih pozovi, brzo će ti doći. Znaj da je Allah Silan i Mudar.” [32]

Poslanik a.s. kaže: Mi smo preči sumnjati od Ibrahima.[33]

El-Muzeni komentarišući ovaj hadis kaže da ove riječi znače: Nemoguće je da Ibrahim a.s. posumnja, jer da je moguće da poslanici sumnjaju u oživljavanje mrtvih, Muhammed a.s. bi bio preči sumnjati od Ibrahima a.s. El-Muzeni kaže: „Ovim hadisom kao da Poslanik a.s. kaže: ‘Ja ne sumnjam, pa znajte da ni Ibrahim nije sumnjao.’ Na ovaj način Poslanik a.s. je iz skromnosti i edeba dao prednost Ibrahimu a.s. u sumnji.“[34]

Imam En-Nevevi kaže da postoje različite interpretacije komentara ovog hadisa, a da je najbolje mišljenje El-Muzenija.

 

Iman meleka

Što se tiče imana meleka, prema mišljenju većine islamske uleme, on se ne povećava niti smanjuje jer je njihov iman prirodan i urođen. Ovaj stav dijeli i imam Ebu Hanife.[35] Međutim, Abdu-l-Berr El-Edžhuri kaže da se iman meleka povećava, ali ne smanjuje.

Kada se sumira do sada iznijeto, očigledno je da postoje tri mišljenja:

– Iman se povećava i smanjuje, a takav je iman ummeta, bilo ljudi ili džina.

– Ne povećava se niti smanjuje, a takav je iman meleka, prema mišljenju većine i

– Povećava, ali se ne smanjuje, takav je iman vjerovjesnika.

Neki učenjaci dodaju i četvrtu vrstu, a to je da se iman smanjuje, ali ne povećava. To je iman grješnika.[36]

 

Stav Ebu Hanife po ovom pitanju

Ebu Hanife tvrdi da se iman ne povećava niti smanjuje jer nije moguće pojmiti povećanje imana bez smanjenja kufra, kao što nije moguće pojmiti smanjenje imana bez povećanja kufra. Na temelju iznijete premise Ebu Hanife kaže: „Kako je moguće da vjernik istovremeno bude vjernik i nevjernik, a u vjerovanju vjernika nema sumnje, kao što u nevjerovanju nevjernika nema sumnje.“[37] On navodi stav imama Er-Razija da iman u smislu osnove ne trpi povećanje niti smanjenje, što nije slučaj sa ubjeđenjem (يقين) jer se ljudi razlikuju u pogledu potpunosti vjere. Zato Ibrahim a.s. kaže: “Gospodaru moj, pokaži mi kako mrtve oživljuješ!” – On reče: “Zar ne vjeruješ?” – “Vjerujem” – odgovori on – “ali bih da mi se srce smiri.” – “Uzmi četiri ptice” – reče On – “i isijeci ih, pa pojedine komade njihove stavi na razne brežuljke, zatim ih pozovi, brzo će ti doći. Znaj da je Allah Silan i Mudar.”[38] Dakle, pod povećanjem i smanjenjem se misli na jačinu imana, dok je ubjeđenje (يقين) statično i nepromjenjivo.[39] Isto tako, ljudi se razlikuju u pogledu jačine vida. Zajedničko svojstvo svih koji vide jeste vid, ali jedni bolje vide dok drugi slabije. Takav je odnos sa osnovom imana – ona se ne povećava niti smanjuje jer je iman čvrsto vjerovanje koje je dostiglo stepen istinskog ubjeđenja, a u tome se ne može pretpostaviti smanjenje niti povećanje.[40] U ovom slučaju povećanje i smanjenje je nepojmljivo, jer je to kraj i tu ne postoje različiti nivoi.

Ebu Hanife kaže da postoje različiti nivoi u pogledu kvaliteta (كيفيّة) imana tako da, na primjer, nije isto ubjeđenje onog ko slijedi i onog ko se slijedi.[41] On kaže da se povećanje odnosi na količinu (كمّيّة) i spomenute ajete komentariše na način da se odnose na ashabe koji su vjerovali u sve što je Poslaniku a.s. bilo objavljeno. Tada Šerijat nije bio kompletiran, a propisi su silazili sukcesivno tako da su ashabi vjerovali u svaki novi dio Objave. Novi dijelovi Objave – Šerijata predstavljaju nove propise i dijelove imana. Tako su propisi silazili sve dok se nisu upotpunili dijelovi imana. To znači da se uvjerenje nije povećalo jer se uvjerenje ne može dijeliti, ali se povećava svjetlo imana.[42] U tom kontekstu citiraju ajete:

Zar je isti onaj čije je srce Allah učinio sklonim islamu, pa on slijedi svjetlo Gospodara svoga [43]

Oni žele da ustima svojim utrnu Allahovo svjetlo.[44]

Zastupnici ovog mišljenja koriste u odbranu svog stajališta ajet:

Sada Sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan Sam da vam islam bude vjera.[45]

Međutim, En-Nesefi kaže da se navedeni ajet ne može koristiti kao argument jer bi se, u tom slučaju, razumjelo kako su svi ashabi koji su preselili prije objave citiranog ajeta umrli nepotpunog imana. Osim toga, moglo bi se, iz takvog stava, razumjeti da je Poslanik a.s. pozivao u nepotpunu – nesavršenu vjeru (دين ناقص). Reći nešto takvo za Kur'an i ashabe koji su zavjet (بيعة) dali Poslaniku a.s., učestvovali sa njim na Bedru, Uhudu i drugim mjestima je apsurd.[46]

Sa'dduddin Et-Taftazani kaže: „Iman se ne povećava niti smanjuje jer se iman sastoji od srčanog vjerovanja koje je dostiglo nivo odlučnosti i pokornosti, što je ne shvatljivo da se povećava ili smanjuje.[47]

El-Hattabi kaže: „Potpuni iman čine tri stvari: riječ – ona se ne povećava niti smanjuje, djelo – ono se povećava i smanjuje i ubjeđenje koje se povećava, ali ne smanjuje.“[48]

 

Kako se iman povećava i smanjuje

Islamski učenjaci su na stanovištu da se iman povećava i smanjuje tjelesnim ibadetom i ibadetom srca.[49] Imam En-Nevevi kaže da se iman vjernika povećava razmišljanjem i iznalaženjem argumenata te je zbog toga iman iskrenih vjernika jači od drugih jer u njihovom vjerovanju nema sumnje.[50]

Ključni razlozi povećanja imana su:

– Znanje

Džundub bin Abdullah i Ibn Omer su rekli: „Naučili smo iman, a potom smo naučili Kur'an, pa nam se iman povećao.“[51]

Ukoliko je iman, generalno gledano, znanje o Allahovim svojstvima i imenima, jasno je da nisu isti oni koji imaju znanje o tome i oni koji nemaju.

– Djela

Činjenje dobrih djela i izbjegavanje loših povećava iman.

– Zikr i razmišljanje

Pod zikrom se misli na spominjanje Allahovih imena i svojstava te učenje Kur'ana.

Za one koje i stojeći, i sjedeći i ležeći Allaha spominju i o stvaranju nebesa i Zemlje razmišljaju. “Gospodaru naš, Ti nisi ovo uzalud stvorio; hvaljen Ti budi i sačuvaj nas patnje u vatri!“ [52]

One koji vjeruju i čija se srca, kad se Allah spomene, smiruju – a srca se doista, kad se Allah spomene, smiruju! [53]

Razmišljanje se odnosi na razmišljanje o univerzumu, otkrivanju tragova Allahovog dž.š. stvaranja u prirodi. U tom kontekstu Uzvišeni je rekao:

Stvaranje nebesa i Zemlje, smjena noći i dana, lađa koja morem plovi s korisnim tovarom za ljude, kiša koju Allah pušta s neba pa tako u život vraća zemlju nakon mrtvila njezina – po kojoj je rasijao svakojaka živa bića, promjena vjetrova, oblaci koji između neba i Zemlje lebde – doista su dokazi za one koji imaju pameti. [54]

 

Zaključak

Ukoliko se sumira navedeno može se konstatovati saglasnost islamskih učenjaka da se iman ne može tretirati validnim ukoliko nema tragova srčanog vjerovanja i ukoliko ga ne prate djela. Čvrst i validan iman mora inicirati pozitivno ponašanje i pokrenuti emocije. Islamsko vjerovanje ne prihvata manjkavost, jer mora biti kompletno. Iman se povećava sve dok ne dođe do stepena samokontrole i svijesti da Gospodar motri na čovjeka, a smanjuje se sve dok čovjek ne dođe do stadija nemarnosti i griješenja. Islam je cjelina, iman je njegov dio, ali taj dio je nukleus cjeline.

Na temelju iznijetog u ovom radu, primjetno je da su pripadnici Ehli sunneta imali dva stava o povećanju i smanjenju imana: većina ih smatra da su djela sastavni dio imana, dok imam Ebu Hanife i njegovi sljedbenici smatraju da djela nisu sastavni dio imana. Općenito se vjeruje da Ebu Hanife ne smatra djela sastavnim dijelom imana u čemu se, navodno, podudara sa stavom murdžija. Međutim, kada se sumiraju stavovi i argumenti primjetno je da nema suštinske razlike između Ebu Hanife i većine islamskih učenjaka, već se radi o razlici leksičke, semantičke i formalne prirode. Ebu Hanife ne spominje djela uz vjerovanje srcem i potvrde riječima zato što, prema njemu, postojanje imana u srcu mora rezultirati djelima. Iz toga se razumije da je samo u pitanju razlika definisanja imana. Osim toga, obje grupe se slažu da je nevjernik onaj ko ne posjeduje ubjeđenje, a da je grješnik onaj ko izostavi djela. Dakle, po imamu Ebu Hanifi, iman se povećava i smanjuje, s tim što smanjenje i povećanje biva u rezultatima imana, a ne imana kao takvog. U tom kontekstu imam Et-Tahavi je rekao: „A oni se razlikuju po stepenu bogobojaznosti, pobožnosti, suprotstavljanju grijesima i slijeđenju prioriteta.“

 

Glas islama 279, strana 33, R: Islamijet (Akaid), A: Hfz. dr. Almir Pramenković

 

[1] Ko posvjedoči vjerovanje jezikom, ali to ne prihvati srcem munafik je (licemjer) – nije vjernik. Allah dž.š. kaže: Ima ljudi koji govore: “Vjerujemo u Allaha i u onaj svijet!”- a oni nisu vjernici. Kur'an, El-Bekare, 8. Izuzetak ovog pravila je osoba koju zadesi smrt prije nego je verbalno posvjedočila šehadet, a imala je namjeru da to učini, kao i osoba nad kojom se vrši represija da izgovori riječi nevjerovanja. Na to ukazuje Kur'an: Onoga koji zaniječe Allaha, nakon što je u Njega vjerovao –  osim ako bude na to primoran, a srce mu ostane čvrsto u vjeri –  čeka Allahova kazna. One kojima se nevjerstvo bude mililo stići će srdžba Allahova i njih čeka patnja velika. (Kur'an, En-Nahl, 106)

Ko posvjedoči vjerovanje srcem, međutim, to ne posvjedoči jezikom, a u mogućnosti je to učiniti, nije vjernik. Uzvišeni kaže o mušricima Kurejša: Mi znamo da tebe zaista žalosti to što oni govore. Oni, doista, ne okrivljuju tebe da si ti lažac, nego nevjernici poriču Allahove riječi. (Kur'an, El-En'am, 33) O jevrejima Kur'an kaže: Oni kojima smo dali Knjigu znaju Poslanika kao što sinove svoje znaju, ali neki od njih doista svjesno istinu prikrivaju. (Kur'an, El-Bekare, 146) Es-Sefarini Muhammed ibn Ahmed ibn Salim En-Nabulsi El-Hanbeli, Haštijetu-d-durreti-l-mudijjeti fi akdi-l-firkati-l-merdijje, 1416. H., str. 71; El-Fevzan Salih bin Fevzan bin Abdullah, Šerhu-d-durreti-l-mudijjeti fi akdi-l-firkati-l-merdijje li-s-Sefarini, 2004., str. 155-156; El-Mejdani Abdur-Rahman Hasan, El-akidetu-l-islamijjetu ve ususuha, Daru-l-kalem, Damask, 1997., str. 77.

[2] Adilović Zuhdija, Hasan Kafija Pruščak i njegovo djelo – svjetlost istinske spoznaje o temeljima vjere: komentar Tahavijeve poslanice iz akaida, Islamska pedagoška akademija, Zenica, 2004.,  str.  194.

[3] En-Nesefi Ebu-l-Muin Mejmun bin Muhammed, Tebsiretu-l-edille fi usuli-d-din, Ankara, 2004., 2/404.  Imam El-Maturidi naglašava da vjera nije nužno uvjetovana dobrim djelima. On tvrdi da budući da je vjera stvar srca, a djela stvar tijela, to ne znači ako tijelo nekada propusti slijediti srce, da vjera prestaje postojati. Vjerovatnije je, kaže El-Maturidi, da će ova vjera u srcu proizvesti dobra djela nego da neće. Cerić Mustafa, Korijeni sintetičke teologije u islamu – Ebu Mensur el-Maturidi, preveli s engleskog: Enes Karić i Edib Muftić, Kalem, Sarajevo, 2012., str. 219.

[4] El-Hakemi Hafiz Ibn Ahmed, Mearidžu-l-kabuli bišerhi sullemi-l-vusuli ila ilmi-l-usuli fi-t-tewhid, Daru Ibnu-l-Dževzi, Rijad, 2006., 3/1180; El-Dželi Ahmed Muhammed, El-Aši El-Adžemi, Hajdar Farig Abdulgina, El-akidetu-l-islamijjetu, San’a, 2009., 2/151.

[5] Šumerije, Nedžarije i Gejlanije su ogranci sekte Murdžija. Nedžarije smatraju da se iman sastoji samo od spoznaje Boga i onoga s čime je došao Poslanik a.s. En-Nesefi Ebu-l-Muin Mejmun bin Muhammed, Tebsiretu-l-edille fi usuli-d-din, 2/404. Keramije smatraju da se iman sastoji samo od spoznaje. Osim toga, tvrdili su da su svi munafici u vrijeme Poslanika a.s. pravi vjernici.

[6] El-Kari Mula Ali, Šerhu-l-fikhi-l-ekberi liebi Hanifeti en-Nu'man, Daru-n-nefais, Bejrut, 1997., str. 181-2.

[7] Kur'an, Kurejš, 4.

[8] Kur'an, El-Bekare, 135.

[9] Kur'an, Jusuf, 17.

[10] Kur'an, El-Bekare, 257.

[11] El-Badžuri Ibrahim bin Muhammed, Fethu-l-medžidi fi bejani tuhfeti-l-muridi ala dževhereti-t-tevhid, Daru-l-Bejruti, Damask, 2002., str. 128.

[12] En-Nesefi Ebu-l-Muin Mejmun bin Muhammed, Tebsiretu-l-edille fi usuli-d-din, 2/417. Uputno je napomenuti da se ovdje ne radi o beskonačnom povećanju imana, već povećanju i smanjenju u okviru dijelova imana, odnosno vidova i aspekata ibadeta. Tako onome ko izvršava ibadete njegov iman se povećava sve dok se ne kompletira izvršenjem svih vidova ibadeta.

[13] Kur'an, El-Feth, 4.

[14] Kur’an, Ali Imran, 173.

[15] Kur’an, El-Enfal, 2.

[16] Kur’an, Et-Tevba, 124.

[17] Sahihu-l-Muslim, broj hadisa: 53.

[18] El-Hakemi Hafiz Ibn Ahmed, Mearidžu-l-kabuli bišerhi sullemi-l-vusuli ila ilmi-l-usuli fi-t-tewhid, 2/756.

[19] Sahihu-l-Muslim, broj hadisa: 8.

[20] El-Hakemi Hafiz Ibn Ahmed, Mearidžu-l-kabuli bišerhi sullemi-l-vusuli ila ilmi-l-usuli fi-t-tewhid, 2/757.

[21] Sahihu-l-Buhari, broj hadisa: 44.

[22] El-Gazali Ebu Hamid Muhammed, Preporod islamskih nauka, Oživljavanje vjerskih znanosti, Libris, Sarajevo, 2004., 1/409-412.

[23] El-Badžuri Ibrahim bin Muhammed, Fethu-l-medžidi fi bejani tuhfeti-l-muridi ala dževhereti-t-tevhid, str. 129.

[24] El-Dželi Ahmed Muhammed, El-Aši El-Adžemi, Hajdar Farig Abdulgina, El-akidetu-l-islamijjetu, San’a, 2009., 2/152.

[25] Es-Sabuni Ebu Usman Ismail bin Abdurrahman, Akidetu-s-selefi we ashabi-l-hadis, Daru-l-minhadž, Kairo, 2003., str. 79.

[26] Adilović Zuhdija, Hasan Kafija Pruščak i njegovo djelo – svjetlost istinske spoznaje o temeljima vjere: komentar Tahavijeve poslanice iz akaida, str.  194.

[27] El-Lalikai Ebu Kasim Hibetullahi ibn Hase ibn Mensur Et-Taberi, I’tikadu ehli-s-sunneti ve-l-džema’ati mine-l-kitabi ve-s-sunneti ve idžmai-s-sahabeti ve-t-tabi’ine min ba’dihim, Daru Tajjibe, Rijad, 2003., 5-6/956.

[28] El-Lalikai Ebu Kasim Hibetullahi ibn Hase ibn Mensur  et-Taberi, I’tikadu ehli-s-sunneti ve-l-džema’ati mine-l-kitabi ve-s-sunneti ve idžmai-s-sahabeti ve-t-tabi’ine min ba’dihim, 5-6/957.

[29] Ibid., 5-6/959.

[30] El-Mejdani Abdur-Rahman Hasan, El-akidetu-l-islamijjetu ve ususuha, Daru-l-kalem, Damask, 1997., str. 74.

[31] El-Badžuri Ibrahim bin Muhammed, Fethu-l-medžidi fi bejani tuhfeti-l-muridi ala dževhereti-t-tevhid, str. 126.

[32] Kur’an, El-Bekare, 260.

[33] Sahihu-l-Buhari, broj hadisa: 3192.

[34] El-Badžuri Ibrahim bin Muhammed, Fethulmedžidi fi bejani tuhfetilmuridi ala dževheretittevhid, str. 127.

[35] El-Kari Mula Ali, Šerhu-l-fikhi-l-ekberi liebi Hanifeti en-Nu'man, Daru-n-nefais, Bejrut, 1997., str. 183.

[36] El-Badžuri Ibrahim bin Muhammed, Fethulmedžidi fi bejani tuhfetilmuridi ala dževheretittevhid, str. 128.

[37] El-Kari Mula Ali, Šerhu-l-fikhi-l-ekberi liebi Hanifeti en-Nu'man, str. 185. Imam El-Maturidi dijeli stav svog učitelja, Ebu Hanife, da se vjerovanje niti povećava niti smanjuje i jednako je u suštini, ako ne i po stupnju, vjerovanju meleka i poslanika. Cerić Mustafa, Korijeni sintetičke teologije u islamu – Ebu Mensur el-Maturidi, str. 219-220.

[38] Kur'an, El-Bekare, 260.

[39] El-Kari Mula Ali, Šerhu-l-fikhi-l-ekberi liebi Hanifeti en-Nu'man, str. 184.

[40] Adilović Zuhdija, Hasan Kafija Pruščak i njegovo djelo – svjetlost istinske spoznaje o temeljima vjere: komentar Tahavijeve poslanice iz akaida,  str.  195.

[41] El-Badžuri Ibrahim bin Muhammed, Fethu-l-medžidi fi bejani tuhfeti-l-muridi ala dževhereti-t-tevhid, str. 130.

[42] En-Nesefi Ebu-l-Muin Mejmun bin Muhammed, Tebsiretu-l-edille fi usuli-d-din, 2/416.

[43] Kur'an, Ez-Zumer, 22.

[44] Kur'an, Et-Tevbe, 32.

[45] Kur'an, El-Maide, 3.

[46] En-Nesefi Ebu-l-Muin Mejmun bin Muhammed, Tebsiretu-l-edille fi usuli-d-din, 2/417.

[47] Et-Taftazani, Šerhu-l-akaidi-n-nesefijje, str. 444-445.

[48] El-Badžuri Ibrahim bin Muhammed, Fethulmedžidi fi bejani tuhfetilmuridi ala dževheretittevhid, str. 130.

[49] Opširnije vidi: Es-Sefarini Muhammed ibn Ahmed ibn Salim En-Nabulsi El-Hanbeli, Haštijetu-d-durreti-l-mudijjeti fi akdi-l-firkati-l-merdijje, 141., str. 71; El-Fevzan Salih bin Fevzan bin Abdullah, Šerhu-d-durreti-l-mudijjeti fi akdi-l-firkati-l-merdijje li-s-Sefarini, str. 158.

[50] El-Dželi Ahmed Muhammed, El-Aši El-Adžemi, Hajdar Farig Abdulgina, El-akidetu-l-islamijjetu, 2/153.

[51] Ibid., 2/154.

[52] Kur’an, Ali Imran, 191.

[53] Kur’an, Er-Ra’d, 28.

[54] Kur’an, El-Bekara, 164.