Vrijeme je najvrjednije što trebaš čuvati, ali vidim da ga najlakše traćiš i gubiš

  Kako iskoristiti svoje vrijeme

Hvala Allahu dž.š., Gospodaru svih svjetova, i neka je salevat i selam na posljednjeg Allahovog poslanika Muhammeda s.a.w.s. Ko bolje sagleda historijat i stanje ljudi, kako i u šta provode svoje vrijeme, primijetit će da većina njih traći, gubi i ubija svoje slobodno vrijeme, bivajući pošteđeni pravilnog iskorištavanja blagodati svog života i slobodnog vremena. Većina ljudi svoje vrijeme i živote troše u stvarima koje su beskorisne ili pak štetne po njih, a da je tragedija veća, uz sve to bivaju veseli, radosni i sretni što im je brzo prošlo vrijeme, ne znajući da su sa svakom proteklom minutom samo bliži svome kaburu i Ahiretu, a sve dalji od dunjaluka.

Veselimo se danima koje smo proživjeli, ali znaj da je sa svakim danom otišao i dio tebe. Obzirom na to da je vrijeme pravi život, te da je njegovo čuvanje temelj svakog dobra, a njegovo traćenje temelj svakog zla, u potrebi smo za time da malo pažnje posvetimo ovoj sferi našeg života i šta je naša obaveza spram blagodati vremena kojom smo darovani i s čime se možemo pomoći u njegovom očuvanju i pravilnom iskorištavanju.

Molimo Allaha dž.š. da nas daruje dugim životom ispunjenim dobrim djelima, te da nas opskrbi njegovim pravilnim korištenjem.

Značaj i vrijednost vremena

Kada čovjek spozna vrijednost nečega on se tome i posveti i žao mu je da mu se to izgubi ili da propadne, što je potpuno normalna stvar i normalno ponašanje. Stoga, musliman koji spozna vrijednost i značaj vremena on postaje još više obazriviji spram njega i njegovog pravilnog iskorištavanja u onome što će ga približiti Allahu dž.š., što nam ljepše pojašnjava hafiz Ibnul-Kajjim riječima: „Vrijeme jednog čovjeka zapravo je njegov život i vrijeme je materijal od kojeg je sazdan budući vječni život jednog čovjeka, ali je isto tako i protraćeno vrijeme ono od čega je izgrađena njegova bolna patnja, a prolazi brzo. Stoga, čije vrijeme bude posvećeno Allahu dž.š. i u ime Allaha dž.š., to je pravi život, a sve suprotno se ne može nazvati životom. Ako čovjek provede svoje vrijeme u gafletu, nemaru, tumaranju i propalim lažnim nadama, a spavanje i ljenčarenje je najbolje u šta je takva osoba provela svoje vrijeme, smrt mu je onda bolja od takvog života!“

Ibnul-Dževzi kaže: „Čovjek mora biti svjestan vrijednosti vremena i njegove cijene toliko da ne potroši nijedan trenutak svog vremena osim u pokornosti i približavanju Allahu dž.š., dajući prednost boljem nad dobrom, od riječi i dijela, gdje će nijet za činjenje dobra biti uvijek na snazi, čak i onda kada tijelo ne bude u mogućnosti činiti ga!“

Kur'an i Sunnet poklanjaju vidnu pažnju značaju vremena, tako da se u brojnim surama Allah dž.š. kune vremenom ili nekim dijelovima vremena, poput noći, dana, fedžra – jutra, duha – perioda nakon izlaska sunca, asra – ikindije:

Tako mi noći kada tmine razastre!

Tako mi dana kada svane!

Tako mi jutra i deset noćiju!…

Sunnet Allahovog Poslanika s.a.w.s. također nam stavlja akcenat na bitnost vremena, toliko da ćemo biti pitani za njega na Sudnjem danu, kako nam prenosi Mu'az b. Džebel r.a. od Allahovog Poslanika s.a.w.s.: „Neće se stope jednog čovjeka pomjeriti na Sudnjem danu sve dok ne bude pitan za četvoro: za život u šta ga je potrošio, za mladost u šta ju je proveo, za imetak kako ga je stekao i u šta ga je trošio i za svoje znanje da li je postupao po njemu!“ (Hasen, Tirmizi)

Na drugom mjestu Allahov Poslanik s.a.w.s. kaže: „Vrijeme je jedna od Allahovih dž.š. blagodati prema Njegovim stvorenjima, a čovjek mora biti zahvalan na ni'imetima – blagodatima, u suprotnom će mu biti oduzete i nestat će!“ Zahvalnost na blagodati vremena biva njegovim trošenjem u dobrim djelima i vječnim hajratima: „Dvije blagodati su prevarile mnoge ljude – zdravlje i slobodno vrijeme!“ (Buhari)

Obaveza muslimana spram vremena

Obzirom na to da je vrijeme na tako velikom stepenu značaja, te da je vrijeme u pravom značenju život, jedan musliman ima obaveza prema vremenu koje mora ispuniti i redovno ga spram svojih očiju držati.

Nastojati maksimalno iskoristiti svoje vrijeme

Ako je čovjek maksimalno obazriv spram imetka i novca, zarađujući ga, čuvajući, štedeći, jer zna da pare dolaze i odlaze, onda obazrivost spram vremena i njegovog iskorištavanja u svemu što nam valja u dinu i dunjaluku i u svemu što nam donosi hajr i sreću, mnogo je veće i preče, posebno kada znamo da ono što je prošlo nikada se više ne može vratiti.

Selef – prvi muslimani su bili svjesni ove obaveze, pa su i najbolje čuvali svoje vrijeme, jer su ga najbolje bili i svjesni, tako da im nije prolazio dan ili dio dana, a da se u njemu nisu opskrbili korisnim znanjem, ili dobrim djelom, ili borbom protiv svoga nefsa, ili činjenjem dobra drugima.

Hasan el-Basri je rekao: „Susreo sam se s ljudima koji su bolje čuvali svoje vrijeme nego što vi čuvate svoje dirheme i dinare!“

Planiranje vremena

Jedna od obaveza muslimana spram svoga vremena jeste njegovo pravilno planiranje i ispunjavanje obavezama dinskim i dunjalučkim, na način da jedne nisu nauštrb drugima, ravnomjerno i odmjereno, te da se ne predaje važnost manje bitnom nad nečim važnijem u životu!

Jedan od iskrenih pobožnjaka je rekao: „Vrijeme jednog čovjeka se sastoji od četvoro: ni'imet – blagodat, belijje – iskušenje, ta'at – pokornost i ma'asijet – grijeh. U čemu god da se nađeš Allah dž.š. ima pravo nad nama kako da se ponašamo spram Njega u svemu tome, pa ko se nađe u ta'atu – pokornosti svjedočit će Allahovim blagodatima i podršci, a ko se nađe u ni'imetima – blagodatima neka bude zahvalan na njima. Ko se nađe u ma'asijetu i grijehu neka čini istigfar i neka se Allahu dž.š. kaje iskrenom tevbom, a ko se nađe u belaju i iskušenju neka bude u raziluku i saburu!“

Iskorištavaj slobodno vrijeme

Slobodno vrijeme je blagodat koju je većina ljudi protraćila bivajući Allahu dž.š. nezahvalni spram nje, niti su joj znali kimeta i vrijednosti. Ibnu Abbas r.a. prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s. rekao: „Dvije Allahove blagodati su ljudi izgubili – zdravlje i slobodno vrijeme!“ (Buharija)

Allahov Poslanik s.a.w.s. je rekao: „Iskoristi pet stvari prije drugih pet: mladost prije starosti, zdravlje prije bolesti, bogatstvo prije siromaštva, slobodno vrijeme prije zauzetosti i život prije smrti!“ (Sahih, Hakim)

Čime se možemo pomoći u čuvanju vremena

– Obračun sa samim sobom je najbolje sredstvo s kojim se možemo pomoći u očuvanju našeg vremena i njegovom trošenju u pokornosti Allahu dž.š. To je put naših dobrih prethodnika i to je put bogobojaznih. Svodi račun sam sebi i zapitaj se šta si od dobrih djela danas uradio!? U šta si proveo današnje vrijeme i gdje si potrošio današnje sahate i dakike!? Da li si uvećao svoja dobra djela, ili si uvećao svoja loša djela!?

– Odgajati sebe na visokim ambicijama  je najbolji način iskorištavanja vremena. Ulagati sebe u visoke i vrijedne stvari, a kloniti se onog niskog i bezvrijednog odličje je mu'mina!

– Družiti se sa ljudima koji cijene svoje vrijeme, na njih se ugledati i uzličiti pomaže nam u ličnom iskorištavanju vremena. Na taj način ćemo biti spremniji naše vrijeme trošiti u pokornosti Allahu dž.š., a Allah se smilovao onom ko je rekao:

„Kad se nađeš među nekim ljudima

druži se sa najboljima od njih,

a nemoj se družiti sa najgorim od njih

kako ne bi sa litice visoke pao.

O čovječe, ne pitaj već o njegovom drugu

jer se drug na druga liči!“

– Upoznavati se sa tim kako je selef pazio na svoje vrijeme i čitati o tome kako su i u šta provodili svoje vrijeme najbolje je što će pomoći jednog muslimana u lijepom iskorištavanju svog vremena. Oni su najbolje spoznali vrijednost vremena i najljepši su primjer tome kako se svaka minuta života koristi za hajr i pokornost Allahu dž.š.

– Svestrano koristiti svoje vrijeme jer je duša sama po sebi sklona dosadi i ljenčarenju i bježi od nečega što se stalno ponavlja. Svestranost i raznovrsnost dobrih djela pomaže čovjeku u boljem iskorištavanju svoga vremena.

– Spoznaja toga da se prošlo i izgubljeno vrijeme ne može vratiti niti nadoknaditi jer dani i sahati prolaze i trenuci za njima i nemoguće ih je povratiti niti ičim nadoknaditi. O ovome je govorio Hasan el-Basri: „Nema dana koji Ademovom sinu prođe, a da ne kaže: – O sine Ademov, ja sam tvoj novi dan i tvome djelu sam svjedok. Kad odem od tebe neću ti se nikada više vratiti. Radi šta hoćeš – naći ćeš ga pred sobom i odgađaj šta hoćeš – neće ti se povratiti!“

– Prisjećanje na smrt i trenutke umiranja kada će čovjek napustiti dunjaluk i zaputiti se put Ahireta, kada će željeti da mu se dadne još malo vremena kako bi popravio ono što je kvario i nadoknadio ono što ga je prošlo, ali o tome pomena neće biti! Vrijeme za rad i činjenje dobrih dijela je prošlo, nastupa period obračuna i svođenja računa. Kada čovjek navedeno bude imao na umu, bolje će iskorištavati svoje vrijeme u onome s čime je Allah dž.š. zadovoljan.

– Udaljiti se od ljudi poznatih po traćenju vremena jer ljenčuge i besposličari uništavaju energiju i vrijeme čovjeku. Čovjek se cijeni i vrjednuje po onima s kojima se druži, pa zbog toga Abdullah b. Mes'ud r.a. kaže: „Čovjeka cijenite po onome s kim se druži, jer se čovjek obično sa sličnim sebi druži!“

– Imati na umu to da ćemo na Sudnjeme danu odgovarati za svoje vrijeme kada će čovjek stajati pred svojim Gospodarom, na tom tegobnom danu, Koji će ga pitati o vremenu i životu u šta ih je i kako prove, gdje ih je i u šta potroši, čime ih je ispunio? Allahov Poslanik s.a.w.s. kaže: „Neće se stope jednog čovjeka pomjeriti sve dok ne bude pitan za pet stvari: za život u šta ga je potrošio i o mladosti u šta ju je proveo…“ (Hasen, Tirmizi) Prisjećanje navedenog pomaže muslimanu u čuvanju njegovog vremena i njegovom trošenju u onome s čime je Allah dž.š. zadovoljan.

Kako se selef odnosio prema vrijednosti vremena

Hasan el-Basri je rekao: „O sine Ademov, doista si ti samo jedan zbir dana, pa kada ode jedan dan otišao je i jedan dio tebe!“

„O sine Ademov, novo jutro je tvoj gost – lijepo se s gostom ophodi. Ako lijepo s njime postupiš otići će od tebe hvaleći te, a ako se ružno prema njemu poneseš otići će od tebe kudeći te. Isti je slučaj i sa noću!“

„Dunjaluk je sastavljen od tri dana: od juče koje je prošlo sa svim onim što se u njemu činilo; od sutra kojeg možda nećeš dočekati i od danas koje je tvoje, pa poradi u njemu!“

Ibnu Mes'ud r.a. je rekao: „Ne kajem se nizašta onako kako se kajem za dan u kojem je sunce zašlo, život mi je okraćao, a djela mi se nisu povećala!“

Ibnul-Kajjim je rekao: „Gubljenje vremena je teže od smrti! Gubljenje vremena te udaljava od Allaha dž.š. i Ahireta, dok te smrt samo udaljava od dunjaluka i dunjalučara!“

Sirri b. El-Muglis kaže: „Ako brineš za nedostatkom novca, onda slobodno plači za životom koji ti je prošao!“

Čime ispuniti svoje vrijeme

Razni su načini kojima možemo ispuniti naše vrijeme, a na muslimanu je da izabere ono što mu je najpotrebnije, najbolje i najobaveznije kao što je:

1. Učenje i studiranje Allahove Knjige – što je najbolje u šta se može trošiti svoje vrijeme. Allahov Poslanik s.a.w.s. nam je preporučio studiranje Allahove Knjige i riječi, rekavši: „Najbolji od vas su oni koji se poduče Kur'anu, a zatim druge njemu podučavaju!“ (Buharija)

2. Studiranje i sticanje znanja. Selef i prve generacije muslimana su najviše svoga vremena trošili na učenju i sticanju znanja, jer su bili svjesni toga da je potreba za znanjem veća od potrebe za jelom i pićem. Više je načina i oblika studiranja i sticanja znanja, direktno slušanjem ili indirektno učenjem i čitanjem, a najbolje je kada su aktivni i srce, i oko i uho!

3. Ne postoji ništa što je u svakom momentu potrebno i aktuelno poput zikra. To je djelo koje je lagano i ne zahtijeva nikakvu muku, teret ili napor. Allahov Poslanik s.a.w.s. je rekao: „Nastoj da ti je jezik uvijek vlažan od zikrullaha – spominjanja Allaha dž.š.!“ (Sahih, Ahmed) Nema šta ljepše od toga nego li kad je srce čovjeka ispunjeno sjećanjem i spominjanjem Allaha dž.š., svoga Gospodara – ako prozbori zikrullahom prozbori i ako se gdje pokrene emrom Božijim se pokrene!

4. Činjenje nafila – dobrovoljnih djela. Tu je posebno veliki spektar dobrih dijela kojima se da ispuniti svoje vrijeme u pokornosti Allahu dž.š. i dobar je način putem kojeg možemo odgajati sebe i svoju dušu, a preko svega prilika je da dobrovoljnim djelima nadomjestimo krnjavost i nedostatke pri farzovima – obavezama. A veće je od svega to što nafile i dobrovoljna djela izazivaju Allahovu dž.š. ljubav prema Njegovom robu. U hadisu-kudsiju se kaže: „Rob će Mi se stalno približavati nafilama – dobrovoljnim djelima, sve dok ga ne zavolim!“ (Buharija)

5. Da'avet i pozivanje ljudi islamu, uz naređivanje dobra i odvraćanje od zla i davanje nasihata i savjeta onima koji su u potrebi za njim! Da'avet je poziv i zadaća svih Božijih poslanika. Alah dž.š. kaže: „Reci: Ovo je put moj, Allahu pozivam, na osnovu znanja, ja i oni koji me slijede!“ (Jusuf, 108) Nastoj da ti vrijeme prolazi u da'avetu i pozivanju Allahu dž.š. ili putem održavanja predavanja, ili dijeljenjem štampanog i snimanog materijala, ili razgovorom sa svojim bližnjim.

6. Posjećivanje bližnjih i održavanje rodbinskih veza. To je jedan od sebeba i razloga ulaska u Džennet, sticanja Allahovog rahmeta i milosti i povećanja rizka i opskrbe. Allahov Poslanik s.a.w.s. je rekao: „Ko želi da mu se poveća nafaka i da mu je životni trag ljepši, jači i duži – neka spaja rodbinske veze!“ (Buharija)

7. Iskorištavati vrijedne periode dana i noći poput vremena nakon preklanjanog namaza, između ezana i ikameta, zadnje trećine noći, prilikom učenja ezana, nakon sabah namaza sve do izlaska sunca. Sve su to vrijedni periodi koje treba ispuniti raznim ibadetima i dobrim djelima.

8. Podučavati se korisnim stvarima poput informatike, stranih jezika, elektrike, stolarstva…, s ciljem koristi i pomaganja sebe i svoje braće.

Sve što smo naveli bili su samo primjeri, nikako ograničavanje, jer je oblast dobrih dijela velika i široka toliko da joj nema kraja. Naša je obaveza ispunjavati svoje vrijeme obaveznijim dobrim djelima, a nakon toga i nafilama i dobrovoljnim akcijama.

Šta ubija vrijeme

Razni su načini koji uništavaju slobodno vrijeme jednom čovjeku, a ponekad i cijeli život ako se na vrijeme ne primijete te devijacije:

1. Gaflet – nemar, što je bolest kojom su muslimani današnjice posebno iskušani toliko da su izgubili osjećaj spram vremena. Kur'an nas upozorava na opasnost gafleta i nemara toliko da su gafili – nemarni džehennemsko gorivo: „Za Džehennem smo pripremili brojne ljude i džine – imaju srca a ništa ne razumijevaju njima, imaju oči ali ništa ne vide, imaju uši ali ništa ne čuju; poput stoke su, čak i gori! To su pravi gafili – nemarni ljudi!“ (El-E'araf, 179)

2. Tesvif – odgađanje, koje uništava vrijeme, a time i život. Riječ „ima se kad“ je postala simbol i oličenje muslimana današnjice. Hasan el-Basri je rekao: „Strogo se čuvaj tesvifa – odgađanja, jer ti dužiš današnji dan, a ne sutrašnji!“ Dakle, ne odgađaj tevbu i dobra djela, jer nemaš garanciju da ćeš dočekati sutrašnji dan, a i ako si siguran u to, nisi siguran od bolesti, zauzetosti ili nekog drugog problema. Svaki dan i vrijeme nosi sa sobom svoje obaveze, tako da pravi musliman nikada nema „slobodno“ vrijeme. Odgađanje vodi tome da se čovjek navikne na nečinjenje dobrih dijela!

„Opskrbi se bogobojaznošću jer ti doista ne znaš

kada noć padne hoćeš li jutra dočekati.

Koliko zdravih je umrlo bez ikakva razloga

i koliko je bolesnih dugo vremena živjelo.

Koliko mladih je omrklo i osvanulo sigurnim

a ćefini ga čekaju – njega potpuno nemarna!“

Pohitaj, brate muslime, i iskoristi svoje vrijeme, i svoju snagu i svoj život u pokornosti Allahu dž.š. i dobrim djelima. Odgađanje je sablja koja kida uzdahe naše od pokornosti Allahu dž.š., pa se pazi od toga da ne budeš žrtva njegova. Sallallahu ‘ala Muhammed ve ‘ala alihi ve sahbihi ve sellem!

Autor teksta je imam Sultanija džamije u Plavu

Glas islama 279, strana 29, R: Hutba, A: Sead-ef. Jasavić