HomeGlas islamaIntervjuNA NAPADE ODGOVARAMO PROGRESOM I RAZVOJEM ISLAMSKE ZAJEDNICE 5. Marta 2017. Intervju, Glas islama 2900 O medijskoj hajki na Islamsku zajednicu i Muamera Zukorlića razgovarali smo sa direktorom Medrese “Gazi Isa-beg” u Novom Pazaru dr. Rešad-ef. Plojovićem Ljudi trebaju znati da se ne može ništa desiti što nije Allah dž.š. odredio Novine su proteklog mjeseca bile pune takozvane nelegalne ili divlje gradnje u Novom Pazaru, tačnije dogradnje zgrade u kojoj je smješten Fakultet za islamske studije. Šta je istina od svega što se pričalo? Zahvaljujem se na prilici da razgovaramo na ovu temu koja je aktuelna ne samo ovih dana već duže vrijeme, samo je ovih dana dobila svoju kulminaciju. Pitanje Islamske zajednice, njenog rada i aktivnosti koje poduzima predstavljeno je u državi Srbiji kao najveći problem sa kojim se suočava Novi Pazar i država Srbija i da je to potrebno da se sankcioniše na najstrožiji način uključujući i upotrebu fizičke sile. Svi smo doista, govorim kao obični posmatrač, bili prinuđeni da gledamo naslovne strane, u printanim i elektronskim medijima, o Islamskoj zajednici, o muftiji i narodnom poslaniku Muamer-ef. Zukorliću, koji iako je nastojao da se distancira od Islamske zajednice i onoga što ona radi, sve je to izazivalo još jače napade na Islamsku zajednicu i njega lično. Tačno je, muftija Muamer Zukorlić je sinonim i simbol Islamske zajednice, veliki autoritet, a možemo reći i najveći koji se pojavio krajem XX i početkom XXI vijeka, kojeg su Bošnjaci kao ummet u svijetu dobili i imaju. Njegovim stasavanjem i rastom kao vjerski autoritet rasli su i napadi na njega i na ono što je on personalizirao, a to je odgoj, obrazovanje i vraćanje dostojanstva Islamskoj zajednici, vjerskim službenicima, svim službenicima koji su uposleni u Islamskoj zajednici, a prije svega vraćanje dostojanstva vjeri i vjernicima na ovom prostoru. Proteklih dana je skočila i kuka i motika, što bi naš narod rekao, ili i kuso i repato, da na neki način učestvuje u napadu na muftiju Zukorlića, ali bih rekao da je to bilo sredstvo kako bi se došlo do krajnjeg cilja. Ko je pratio dešavanja ne može da ne zaključi da je sva ta orkestrirana i sinhronizirana hajka krenula onog momenta kada je Muamer-ef. Zukorlić u medijima spomenuo kriminalne radnje i organizirani kriminal u kojima učestvuje vlast i politički predstavnici određenih političkih grupacija ovdje u Pazaru i Beogradu. Kada su pomenuta određena imena i delegirani ti problemi desio se kontra-napad. Ti krugovi koji su označeni kao pomagači svega onoga o čemu je govoreno tih dana su procijenili da je najbolje da se narodni poslanik i dugogodišnji Muftija napadne, kao argument su uzeli FIS, kao da se sa radovima počelo baš tada. Sva ova hajka na muftiju Muamera Zukorlića i Islamsku zajednicu je način da se skrene pažnja u kontra smjer u odnosu na priču kojom su se narod i naslovne strane trebali baviti. Ovi napadi i svi koji učestvuju u njima pokazuju da je problem ono što muftija Zukorlić simbolizira. Problem je Islamska zajednica koja je iz statusa koji je imala devedesetih godina sada prešla u neki drugi status. Više vjerski službenici nisu puka sirotinja sa kojom se ismijavaju prolaznici, a o tome najbolje mogu govoriti oni koji obnašaju tu funkciju više od 20 ili 30 godina. Muamer-ef. Zukorlić i Islamska zajednica koju je vodio više od dvadeset godina podigla je čast i dostojanstvo i pokazala da se iskrenim radom, trudom, zalaganjem, čašću, odricanjem i poštenjem može učiniti puno. To ću potvrditi argumentom da za ovih dvadeset i pet godina od kako je obnovljen rad Medrese u Novom Pazaru i krenulo se putem uspostavljanja i uzdizanja odgojno-obrazovnih ustanova, Islamska zajednica je uspjela da ni od čega napravi sve što danas imamo, uz Allahovu pomoć, prije svega. Naravno da to nekome smeta. Sukob istine i neistine, dobra i zla, nije sukob samo našeg vremena, to je nešto što postoji od kad je svijeta i vijeka. To je nešto što je pratilo sve Božije poslanike i samog Allahovog poslanika Muhammeda s.a.v.s. tokom njegove poslaničke misije, ashabe, halife i sve generacije prije nas. To je zakonitost života na ovome svijetu da Allah dž.š. daje iskušenja gdje se ljudi svrstavaju u dobrotvore ili zlotvore. Upravo kroz ta iskušenja koja se dešavaju Allah dž.š. učini da se ljudi opredijele. Kako se kaže u ajetu:“Da bi Allah dž.š. dobre od nevaljalih razdvojio…” (El-Enfal, 37) Mi smo svjedoci da su ova iskušenja, kroz koja prolazi Islamska zajednica, pomogla da se pokažu svi oni kojima smeta Islamska zajednica po raznim osnovama, kojima smeta istina, prava vjera i njena stvarna implementacija na terenu. S druge strane, pokazali su se i oni koji su spremni žrtvovati sve u korist vjere i vjerskih normi. Napadi na muftiju Muamera Zukorlića u konačnom imaju za cilj napad na Islamsku zajednicu, na njene odgojno-obrazovne ustanove, a sve to je napad na vjeru. Jer šta drugo simbolizuje Medresa, Fakultet za islamske studije ili Univerzitet osim učenja u ime Gospodara, osim da čovjeka izdigne na jedan stepen više od obične biologije. Prvi imperativ vjere islama je učenje, izučavanje, a vidimo da je hajka na Islamsku zajednicu i njene odgojno-obrazovne ustanove pokušaj udara na prvi imperativ naše plemenite i čiste vjere – dini islama. Za Islamsku zajednicu je specifično da više od dvadeset godina nije dobila nijednu dozvolu bilo za džamiju bilo za neki drugi objekat. Je li ovo način da se izborite za pravo koje vam je uskraćeno? Ne samo da nije dobila nijednu dozvolu već nije dobila nijedan dinar pomoći od nadležnih organa ili vlasti koje su se smjenjivale za period od dvadeset i pet godina. Pored toga, Islamska zajednica je uspjela da opstane u neprirodnim uvjetima i da se razvije. Zamislite da je Islamska zajednica smogla snage da napravi Medresu, da dogradi Mešihat, napravi još jednu zgradu Medrese u krugu Altun alem džamije, pa još jednu u krugu Bor džamije, da napravi niz objekata koje koriste mektebske ustanove Reuda i Vildan, pa pokrene izgradnju džamija, pa skoro da nema grada u Sandžaku gdje se u zadnjih dvadesetak godina broj džamija nije duplirao. Logično je da onaj ko vam svo to vrijeme nije pomogao, trudio se na razne načine da vas uguši i da vam opstruira rad, bude nervozan nakon što konstatuje da sav taj njegov trud i napor nije urodio plodom. Mi smo bili žrtva jednog bezbožničkog režima koji se na takav način svo vrijeme odnosio prema vjeri, Islamskoj zajednici, vjernicima, bez obzira što je s druge strane manipulisao i koristio se vjerom i vjernicima. Imali ste naše političare koji kada su u Novom Pazaru dođu klanjaju, a s druge strane im nije teško da tu istu Islamsku zajednicu napadaju. Kada odu na drugo mjesto taj islam ne možete primijetiti ni kroz njihovo ponašanje, ni kroz način ishrane. Islamska zajednica je bila meta svih tih struktura svo ovo vrijeme. Muftija Zukorlić je došao u Islamsku zajednicu početkom devedesetih i mi kao učenici u tom periodu bili smo u prilici da posmatramo tu jadnu Islamsku zajednicu koja je bila na izdisaju. Novi Pazar je bio pravi „evropski grad“ – niste imali klanjača u džamiji, nije bilo hidžaba, u javnim ustanovama nije bilo zaposlenih muslimanki koje su islamski odjevene. Tada je Islamska zajednica označavala samo staru i zapuštenu džamiju, učenje mevluda, hatmi, ukopavanje umrlih i ništa više. Oni od političara koji su tu Islamsku zajednicu zapamtili htjeli su da je zadrže na takvim temeljima trajno i svakako da su nezadovoljni onim što je ona danas postala. Tada Islamska zajednica nije mogla nikoga prozvati niti učestvovati u odlučivanju, jer se bavila sama sobom. Danas kada su se stvari promijenile ona smeta, jer je Islamska zajednica postala regulator, neko ko diže glas protiv nepravde, neistine, obespravljenosti, pokreće inicijative koje niko drugi ne bi pokrenuo. Ona je uspjela u svom radu i bez obzira što to neki predstavljaju crno, oni se dive onome što je Islamska zajednica i sam muftija Zukorlić uradio. Islamska zajednica i njena infrastruktura su garant na ovom prostoru da muslimani imaju svoju budućnost. Sve ustanove koje su otvarane u okviru Islamske zajednice značile su otvaranje novih radnih mjesta i zbrinjavanje hiljade ljudi, a uz to su aktivnosti Islamske zajednice hranile hiljade porodica. Postupanje i funkcionisanje Islamske zajednice je doprinijelo da ovaj grad danas izgleda kako izgleda. Da Islamska zajednica nije digla glas prema onome što je činio Beograd 2007. i ranije prema ovom prostoru, nikada ne biste imali popločano šetalište. Nismo ga mi gradili našim rukama, ali jesmo našim pozivima, ukazivanjima na probleme i prozivanjem odgovornih ljudi. Za ovih dvadeset godina imali smo nerazumijevanje koje je potvrđeno kroz neizdavanje građevinskih dozvola, a oni se pravdaju da nismo tražili. Tražili smo, itekako, ali na uporna odbijanja ili ignorisanje u jednom momentu osjetite suvišnim da se obraćate nekom ko vas ignoriše i znate kakav će biti odgovor. Kada znate da onaj kome treba da se obratite da vam izda dozvolu za džamiju ili proširenje kapaciteta FIS-a ili bilo kog drugog objekta Islamske zajednice jeste isti onaj ko vam je krajem devedesetih slao depeše i sudske izvršioce da vam poruše Medresu, džamije, objekte oko Lejlek džamije ili zgradu Mešihata, uz asistenciju policije, ili onaj ko vam je 2010. godine poslao preko hiljadu policajaca iz specijalnih jedinica koji su trebali sa nama da se obračunaju i fizički nas uguše, da bi neko drugi u Novom Pazaru mogao da živi, diše i širi neislamsku energiju i kulturu koja je suprotna tradiciji ovoga kraja. Pogledajte u šta se Novi Pazar u zadnjih pet godina pretvorio. Kada krenete ulicom svaki treći lokal je kockarnica. Je li to Novi Pazar, je li to ono što je nekada bio i da li hoćemo takav grad? Ko hoće takav grad neka zna da ima nas iz Islamske zajednice za svoje protivnike, jer mi se nikada sa takvim Novim Pazarom nećemo saglasiti. To je Novi Pazar koji ne pripada ovom narodu, bilo da pripada islamskoj ili pravoslavnoj vjeri, koji ne pripada vrijednostima koje se baštine na ovom prostoru, već je to grad kriminalaca i ljudi sa one strane zakona o kojima je muftija Muamer Zukorlić govorio. Novi Pazar je grad različitosti i tolerancije u kojem se može zajednički živjeti, slažete li se? Naravno, bez obzira što se od devedesetih godina stalno pokušavaju izazvati sukobi na vjerskoj ili etničkoj osnovi. Upravo su političari iz tog perioda oni koji i danas pokušavaju uticati na podizanje tenzija. I tada su kao i danas pričali istu priču. Mi dobro znamo kakve su poruke slali Ugljanin i Ljajić devedesetih, ne želimo ih mi prenositi, a znamo i kako se tada Islamska zajednica ponašala – ozbiljno i odgovorno prema građanima ovoga kraja, ali to znaju i svi drugi. Svjedoci smo i ovih dana, nažalost, čemu pozivaju naši političari. Oni sa malo dužim godinama staža u politici pozivaju i prizivaju sukobe jer je potpuno razumljivo da oni mogu funkcionisati i ostvarivati rezultate samo u takvoj atmosferi međusobnih sukoba, trvenja, izazivanja raznih ekscesa. U tom izazivanju haosa oni najviše profitiraju. Kroz protekle periode, vladavine raznih režima, sve što ste doživjeli i preživjeli, možete li povratiti komunikaciju sa nadležnim službama na neki dobar kolosjek i pod kojim uvjetima? Ta komunikacija nikada nije bila ni prekinuta, ona je uvijek postojala, ali svi ovi faktori koje pominjem su se trudili da tu komunikaciju ili prekinu ili dovedu u pitanje. Rezultat tog njihovog rada je da je Novi Pazar, koji je imao i ima jednu tradicionalnu Islamsku zajednicu, dobio paravjersku tvorevinu tzv. “Rijaset Srbije” koju su svim silama pokušali da instaliraju i da joj daju epitet legalne i legitimne zajednice. Tu paravjersku tvorevinu su proizveli politički faktori ovog prostora, Ugljanin i Ljajić, uz pomoć tadašnjih političkih faktora u Beogradu. Bez obzira na sve to mi smo svo vrijeme nastojali da održimo komunikaciju sa nadležnima jer smo smatrali da se jedino na taj način istina o nama i ovom prostoru može plasirati do onih koji je trebaju znati, a koji donose odluke o ovom našem području. Islamska zajednica je od momenta obnavljanja svog rada i reorganiziranja 1993. bila uporna na tom polju, iako je bilo momenata kada su ti organi konstatovali da neće nikakvu saradnju sa Mešihatom i Islamskom zajednicom, ipak ta saradnja nikada nije prekinuta. Saradnja postoji i danas, na malo je boljem nivou nego što je bila ranije. Nadamo se da saradnja ide uzlaznom putanjom, tj. ka uspostavljanju još bolje saradnje sa nadležnim organima. Istina, svi ovi napadi koji se dešavaju ovih dana imaju za cilj da uspore tu saradnju ili je prekinu. Oni kojima smetamo u Sandžaku mogu uspjeti u našem negativnom predstavljanju samo u slučaju kada mi ne postojimo. U čemu je to Islamska zajednica opasnost, u čemu je muftija Muamer Zukorlić opasnost, da li zbog toga što je svojim trudom i radom za dvadeset godina inicirao projekte i radio na uzdizanju rada institucija? Da li je problem što Novi Pazar više nije grad bez univerziteta, je li problem što se mladost u Novom Pazaru ima gdje školovati? Je li problem što se govori o problemima i ukazujete na to ko je generator svih problema!? Ovih dana se ide dotle da sve što ima veze sa muftijom Zukorlićem i Islamskom zajednicom na neki način se optužuje i osporava. Imate stotinu tema koje zaslužuju da se o njima govori u javnosti. Čak i Medresa je pomenuta da se tamo primjenjuje nepravda, da među djecom ima problema. Medresa je srednja škola koja ima preko 300 učenika u Novom Pazaru, ali ona ulaže sve svoje kapacitete i napore da tu djecu izvede i spasi svih ovih izazova sa kojima se danas suočavamo. Medresa od kada je nastala, a posebno od 2011. godine, od kada sam njen direktor, nikome nepravdu nije učinila. Neka dođe taj kome je nepravda učinjena i neka kaže i iznese argument. Ali tamo gdje nemate ništa da kažete izmišljate neke banalne probleme. S druge strane, imate situaciju da se u pojedinim srednjim školama u Novom Pazaru ranjavaju učenici na času, tokom nastave napadaju jedni druge, potežu noževe jedni na druge. U Gimnaziji je mjesecima bila epidemija tuberkuloze. Ko je govorio o tome? Više desetina učenika te škole je bilo zaraženo. Šta je to lokalna vlast i njena inspekcija uradila, koliko je ugostiteljskih objekata pregledano. Je li neko o tome išta čuo? Naravno da se o tome ne govori i time se ne bavi lokalna vlast i njeni mediji, niti se poduzimaju bilo kakvi ozbiljni koraci. Medresa ima svog direktora, Fakultet isto ima dekana, kao što svaka druga ustanova Islamske zajednice ima svoje rukovodeće lice i ta su lica odgovorna za sve u tim ustanovama. Sve naše odgojno-obrazovne ustanove su maksimalno posvećene svome radu i željne da pomognu i pomažu svim polaznicima. Ja ću govoriti o Medresi. Imamo oko 300 učenika, a trećina njih je stipendirana. Medresa traži donatore iz reda naših Bošnjaka, muslimana, što u Sandžaku što u dijaspori, da toj djeci omogućimo školovanje. Neko dođe i zloupotrijebi neku porodicu, stanje, činjenicu da prima socijalnu pomoć i priču koju je čuo ne znam na koji način i govori na sva zvona i traži da neko odgovara što je tamo neko nekom prijetio. Ljudi moji, postoji odgovornost za izgovorenu riječ. Ne možete vi govoriti laži i neistine, širiti dezinformacije, izazivati fitnu i tražiti da vas neko štiti na ulici i poštuje. Meni za ovih skoro 20 godina rada u Islamskoj zajednici niko nije uputio prijetnju, a predstavljaju nas na razne načine, da smo zlotvori i kriminalci. Što bi sada neko nekome upućivao prijetnje i zar bi neko iz Islamske zajednice nekom prijetio? To su priče koje zdrav razum ne može da prihvati. Naša Medresa, kao i Fakultet za islamske studije, kao i IUNP imaju programe pomoći učenicima, studentima, najprije onih koji dolaze iz porodica sa teškim finansijskim stanjem, ili bez jednog ili oba roditelja. U Medresi nema nijednog učenika koji je u takvom stanju, a da nema stipendiju. O tim stvarima o kojima treba da se govori i da se promovišu, da zažive, o njima se ne govori već se šuti. Jeste li ikada vidjeli da se u Novom Pazaru, osim na Sandžak TV ili posredstvom medija Islamske zajednice i njoj bliskih, ijedna pozitivna riječ kazala o onome što radi Islamska zajednica? Naravno da ne, jer za njih to nije vijest i informacija. Za njih su informacije poluistine sa kojima se želi blatiti i pokušati krnjiti ugled čelnih ljudi Islamske zajednice, a u krajnjem napadati i ljagati vjera, ljudi koji je prihvataju istinski, a s druge strane širiti laž i nemoral, negativan odnos koji vodi nesreći i na ovom i na budućem svijetu. Zamislite kakav je apsurd kada o moralu i poštenju govore neke nevladine organizacije i njihovi čelnici, koji su sinonim za sve suprotno. Kada o etici u politici i ljudskim vrijednostima govore neki ministri, ili o dosljednosti i patriotizmu govore neki koji obnašaju visoke pozicije, koji su dvadeset godina bili u poziciji da sve to pokažu, a pokazali su sve suprotno. Islamska zajednica je svjesna svih izazova, mnogo jača i snažnija da se danas svim tim izazovima odupre. Broj onih koji su sposobni i kadri da sve projekte Islamske zajednice nose uvećao se i ona je na putu da ovu svoju priču dovede do kraja da ne morate svako malo okupljati hiljade ljude da brane vakufsku imovinu od zloupotreba i uzurpacije. Rekli ste da je Islamska zajednica spremna ovu priču dovesti do kraja. Šta to znači? Nažalost, mi imamo u nekim stvarima veoma dobre zakone i rješenja, ali to u praksi ne znači ništa kada je Islamska zajednica u pitanju. Mi se sa tim nećemo nikada pomiriti. Ako Ustav ove države garantuje ravnopravnost vjerskih zajednica i njenih pripadnika i garantuje jednaka prava svim vjerskim zajednicama, a u praksi imate nešto drugo, onda znači da postoje problemi. Mi nećemo šutjeti, zalagat ćemo se da Zakon koji je donijet zaživi u praksi i bude jednak za sve. Mi ne možemo biti zadovoljni kada imamo Zakon o vraćanju imovine crkvama i vjerskim zajednicama iz 2006. godine, a iste te godine imate prodaju imovine Islamske zajednice koja se potražuje, tj. Islamske ustanove u centru Novog Pazara, za koju svi stariji ljudi u gradu znaju da je bila sjedište Islamske zajednice. Isto tako i vakuf na Pojilima, Mearif u krugu Bolnice, na Hadžetu, ili vakuf Novopazarska banja. Ne možete prihvatiti da vam neko preko noći kroji uređenje Islamske zajednice, određuje ko je legalan ko nije, ko je legitiman ko nije. O tome se ne odlučuje na komisijama, te stvari su rezultat kontinuiteta, jer ne može neko postati tradicionalan preko noći. Islamska zajednica će se boriti još snažnije za svoju ravnopravnost sa drugim vjerskim zajednicama koje su po ovom pitanju u boljoj situaciji i kada je u pitanju imovina, zaštita prava njihovih radnika, odnos države u smislu pomaganja ustanova tih vjerskih zajednica. Ne tražimo ništa što već nije zagarantovano Zakonom ili što nekim zajednicama nije dato. Kako kaže muftija Zukorlić, kad vas neko napadne morate se branit. Koliko ta žestoka odbrana udaljava od politike pomirenja kad je direktno izvršen udar na Islamsku zajednicu i sve što je on organizirao na ovom prostoru? Mogu samo kazati da proces pomirenja može nastupiti tek nakon odbrane. Ako ste poraženi nemate se sa kime miriti, već možete samo konstatovati poraz ili kapitulirati. To što mi ne dozvoljavamo da sva hajka na Islamsku zajednicu urodi željenim plodom za one koji napadaju je zapravo još jedan korak bliže ka pomirenju. Nadamo se da nakon nekoliko neuspjelih pokušaja ovladavanja Islamskom zajednicom i njenoga gušenja, da će svi shvatiti da postoji bolji i plodonosniji način, a to je da se sa Islamskom zajednicom razgovara, da se čuju njeni zahtjevi, da se prihvati ono što vrijedi, a sve u cilju rješavanja problema. Islamska zajednica traži da se problemi riješe i da se ovaj prostor Sandžaka i Srbije učini poželjnim za život i za investiranje. Ne mogu prihvatiti ono što se govori u medijima da su Islamska zajednica i Muamer Zukorlić najveći problem, da je ona otjerala investiture iz Sandžaka. Dok se god taj investitor ne poveže na način da može komotno da dođe do Pazara, Tutina i Sjenice, da njegovo putovanje ne traje četiri ili pet sati, dok ne izgradite aerodrome koji neće biti daleko od ove regije ili nekim drugim uvjetima ili podsticajima učinite investiranje na ovom prostoru atraktivnim, Novi Pazar neće imati investicija. Za to nije kriva Islamska zajednica, već je za to kriva vlast. Kada će sve ovo stati, imaju li ovi ljudi mogućnost da već jednom počnu da dišu, da se ne izaziva neprijatan osjećaj kod naroda, kao da se sve to namjerno servira? Sukob istine i neistine, vjere i nevjere, pravog puta i zablude je nešto što postoji oduvijek i to se nikada neće prekinuti. Do Sudnjeg dana će postojati grupe koje podržavaju istinu, koje se bore za nju i s druge stane grupe koje žele širiti neistinu i vrijednosti koje nisu kompatibilne sa vrijednostima vjere. U svemu tome mogu se promijeniti samo akteri. Mi danas branimo Islamsku zajednicu, a napadaju je Ugljanin, Ljajić i neki drugi. Sutra će Islamsku zajednicu braniti neko drugi, a napadat će je neki novi, ali će i oni proći kao i oni prije njih. Islamska zajednica će opstati, o njenim čelnim ljudima će se govoriti sa poštovanjem, a oni koji su je napadali bit će prezreni kao i njihovi potomci. Dok je čovjek živ ima mogućnost popravljanja sebe i svojih postupaka. Svi oni koji blate Islamsku zajednicu, napadaju njene čelnike, a iza svega toga napadaju vjeru i vjerske obrazovne ustanove zarad sitnog dunjalučkog šićara ili volje nekakvog bezbožnika koji ih na to podstiče, treba da shvate pogubnost svojih postupaka, da se pokaju i poprave. Ne tražimo mi da svoje pokajanje javno izražavaju pred nama, već pred Bogom i da svoje ponašanje u budućnosti prilagode vjeri. Vjerujte, ovaj život koliko god da traje kratak je i dunjalučke privilegije brzo prođu, a nakon toga će nastupiti ovosvjetsko kajanje i poniženje, a da ne govorim o onom svijetu. Ja sam veliki optimista i uživam u onome što radim u odbrani Islamske zajednice, očuvanju njenog ugleda i časti njenih službenika i vjernika, njenih odgojno-obrazovnih ustanova i učestvovanju u zaštiti vakufa. Uživam u tome jer koliko god da su sada nama ti problem teški, ono što dolazi nakon ovih iskušenja je olakšanje i na ovome svijetu, jer Allah dž.š. kaže: “Doista, nakon poteškoća dolazi olakšanje” i to dva puta ponavlja. Posebno će to olakšanje doći na budućem svijetu koji je vječan. Nisu jednostavne ove tenzije. Svako to na neki način doživljava i preživljava. Šta poručujete članovima Islamske zajednice. Ne trebaju se ljudi sekirati. Neki ljudi su prosto takvi da im ne možete valjati koliko god da ste dobri. Uvijek oko sebe vide nekog koga smatraju krivcem i za svoj uspjeh i za neuspjeh. S duge strane, postoje ljudi koji su spremni da gore poput svijeće kako bi drugima obasjavali put ili omogućili bolji život. Neovisno od obje spomenute kategorije, o onome što se dešava na ovome svijetu ne odlučuju ni jedna ni druga kategorija, već o svemu što se dešava odlučuje Jedan Jedini Gospodar, Allah dž.š. Ljudi svojim ponašanjem sebe svrstavaju u kategoriju gdje pripadaju. Ljudi trebaju znati da se ne može ništa desiti što nije Allah dž.š. odredio. Bilo da se radi o dobru ili zlu. Trebaju znati da je sve od Allaha dž.š., to prihvatiti, strpljivo i dostojanstveno ići dalje. Ako je branitelj ili graditelj neka se ponosi i bude ustrajan na tom putu. Glas islama 280, strana 28-31, RUBRIKA: INTERVJU, Razgovarala: Alma Sofić