POZITIVNIH POMAKA IMA – OČEKUJEMO OD PREDSJEDNIKA RJEŠAVANJE KRUPNIH PROBLEMA MUSLIMANA I ISLAMSKE ZAJEDNICE

Povodom nagomilanih problema Islamske zajednice i muslimana u Srbiji i njihovog nerješavanja, predsjednik Mešihata uputio je pismo predsjedniku Republike Srbije Aleksandru Vučiću. O refleksijama pisma i drugim aktuelnostima vezanih za Islamsku zajednicu razgovarali smo sa potpredsjednikom Mešihata dr. Rešad-ef. Plojovićem 31.01.2019. godine.

Dana 27. januara predsjednik Mešihata muftija dr. Mevlud-ef. Dudić uputio je otvoreno pismo prvom čovjeku Srbije u kome je nabrojano sve ono što muči Islamsku zajednicu. Vjerovalo se, nadalo, insistiralo i očekivalo da bi mnogi problemi mogli biti riješeni.  Šta je u svemu tome sporno i šta je natjeralo muftiju Dudića da uputi tako jedno javno pismo?

Dr. Rešad-ef. Plojović: Zadnji dani mjeseca januara protekli su u znaku otvorenog pisma koje je predsjednik Mešihata muftija dr. Mevlud-ef. Dudić uputio predsjedniku Republike Srbije gospodinu Aleksandru Vučiću. Javno pismo u kojem ga je podsjetio na brojne probleme sa kojima se Islamska zajednica suočava dugi niz godina. Nije se vraćao pretjerano u prošlost, već na zadnjih pet godina tokom kojih smo očekivali da će se pokrenuti proces rješavanja nagomilanih problema, a posebno onih koji su istaknuti u pismu. U tom pismu je muftija Dudić naglasio i upoznao javnost da je tokom svog prvog mandata, kada je Aleksandar Vučić postao premijer, uputio nekoliko pisama tadašnjem predsjedniku Vlade u kojim ga je obavještavao o brojnim problemima, koje je tadašnji premijer, a sadašnji predsjednik, naslijedio od prijašnjih vlada, u kojima ne postoji možda njegova lična, niti individualna niti stranačka odgovornost, ali obzirom na funkciju i povjerenje naroda koje je dobio, preuzeo je i obavezu da brojne probleme sa kojima se muslimani suočavaju počne rješavati.

Islamska zajednica je imala i još uvijek ima strpljenja i volje da pomogne u rješavanju ovih problema. Imala je strpljenja čekati, jer smo bili svjesni cjelokupnog stanja u državi Srbiji koje je naslijeđeno, kao i brojnih problema na raznim poljima, posebno odnosa sa susjedima, kao i ekonomskog stanja države u kojoj se nalazi.

Očekivali smo i nadali se, te ubjeđivali vjernike da su takvi dani došli i da će se problemi rješavati, ali osim sitnijih promjena ništa se krupno nije desilo.

Zbog čega, jer 2014. godine osjetilo se da su napravljeni neki prvi koraci u relaksiranijim odnosima države i Islamske zajednice? Odjednom kao da se stalo. Zbog čega?

Dr. Rešad-ef. Plojović: Mi smo doista imali velika očekivanja, ali imali smo i teške dane koje smo prije toga preživjeli, od brutalnosti koje je Islamska zajednica preživjela i svi njeni činioci, od pokušaja upotrebe sile, žandarmerije, policije i drugih načina obračuna sa ljudima iz Islamske zajednice koji nisu htjeli pokleknuti i prihvatiti ono što se u tom periodu tražilo. Od 2014. godine evidentno je da nema više brutalnosti i to zaslužuje da bude istaknuto. Čak nema ni otvorenog neprijateljstva i agresije koja se dešava prema Islamskoj zajednici. Postoji relaksiraniji odnos između Islamske zajednice i vlasti u državi Srbiji. Ostvareni su razni oblici saradnje na raznim poljima, ali je to daleko od onoga što je potrebno i što je bilo očekivano.

Islamska zajednica je u ovom pismu potencirala nekoliko ključnih problema. Vještačka dvojnost koja se održava, koja je legalizovana 2007. godine odlukom najviših organa tadašnje vlasti, generator je svih problema oko kojeg se okreću ostali, kao što je problem vjeronauke, sporost vraćanja vakufske imovine Islamskoj zajednici u ovom petogodišnjem periodu od kada Aleksandar Vučić obnaša najviše funkcije u državi. Na polju vraćanja imovine Islamskoj zajednici napravljen je jedan korak, ali je očekivano više. Vraćena je zgrada Islamskih ustanova u centru Novog Pazara. To je jedan od najvažnijih vakufa, kako ga nazivamo – majka svih vakufa. Taj vakuf je prvi vakuf i temelj je Novog Pazara i svih drugih vakufa.

Ali on je samo jedan?

Dr. Rešad-ef. Plojović: On je samo jedan, ali postoji niz drugih prostora koji se traže. Mi smo zahvalni Vladi i predsjedniku na tom koraku, Agenciji za restituciju koja je sve to vodila, ali prosto ne možemo stati i zadovoljiti se time. Znamo šta se dešava sa imovinom ostalih vjerskih zajednica. Vraćeno im je dosta, određenim vjerskim zajednicama se osim toga dalo dosta imovine kao kompenzacija ili kao poklon. Hoćemo i tražimo da nadležne vlasti imaju ravnopravan odnos prema vjerskim zajednicama, a to znači da ako postoji Zakon o vraćanju imovine vjerskim zajednicama i Ustav koji promoviše ravnopravnost između crkava i vjerskih zajednica da se i na terenu to dešava. Hoćemo principijelnu primjenu zakona.

Zašto je takav odnos prema Islamskoj zajednici?

Dr. Rešad-ef. Plojović: To je naslijeđe uzrokovano problemima iz ranijeg perioda, prije svega legalizacijom dvojnosti u Islamskoj zajednici gdje agencije i nadležni organi „ne znaju“ kome da vrate imovinu. Navodno, postoji pored naše strane i „neka druga strana“ koja nešto hoće. Koristi se bilo kakav izgovor da se ono gdje ne postoji određena volja i ne uradi.

Hoćete da kažete da su i danas jaki lobiji koji su sudjelovali u svim dešavanjima prije 12 godina?

Dr. Rešad-ef. Plojović: Jasno je da vlast u ovoj državi ima protiv sebe jedan skriveni paradržavni sistem koji postoji, koji je postojao i još dugo će postojati. Agresija i neprijateljstvo prema Islamskoj zajednici nije počela 2007. godine već je tada samo kulminirala. Službenici Islamske zajednice su svjedoci tome još iz 1995-96. godine. Svjedoci prenose da je i u tom vremenu postojala intencija i želja da se instaliraju ljudi unutar Islamske zajednice koji će biti poslušni Miloševićevom režimu. Razni događaji su to prekinuli, ali ta paradržava nije odustala od svoje namjere ni nakon stabiliziranja prilika u Srbiji i poslije atentata na premijera Đinđića stupanjem na scenu Koštunice i njegovog režima mogli smo vidjeti jasno šta se sprema.

Godine 2007. desio se pokušaj otimanja Islamske zajednice koji je uz Božiju pomoć neuspio jer je većina vjernika prozrela te igre i pružila podršku Islamskoj zajednici. Nakon odlaska sa političke scene Koštunice sve kasnije vlasti su nam obećavale podršku, pomoć i rješavanje ovog problema. Bolna činjenica je da smo protokom nekoliko godina njihove vlasti imali samo povratak unazad. Ovo vrijeme vođenja države od strane tada premijera, a sada predsjednika Aleksandra Vučića, govori nam da se nije vratilo unazad i mi smo radosni zbog toga. Ne možemo prihvatiti ni ovakvo stanje i status quo gdje se ne ulazi ozbiljno u rješavanje problema. Želimo da aktuelni predsjednik i njegova vlada imaju snage da se krene u proces rješavanja problema i da muslimani u državi Srbiji dobiju bolji status i položaj.

Žalosno je, što je u pismu i konstatovano, da Islamska zajednica u Srbiji ima najlošiji položaj u odnosu na sve druge islamske zajednice u okruženju. Žao mi je što ja kao službenik Islamske zajednice i muftija Dudić kao prvi čovjek ove zajednice ne možemo putovati i promovisati ovu zemlju kao što to čine pojedini muftije. Za to može biti jedan od primjera Republika Hrvatska gdje imate muftiju koji rame uz rame sa premijerom i predsjednicom te države putuje prilikom diplomatskih posjeta širom svijeta, posebno muslimanskog. Na taj način se doprinosi boljoj budućnosti te države. Nažalost, mi to nismo u prilici činiti, ne zato što nećemo već zato što nam nisu otvorena vrata i što nam nije potvrđeno da je ovo država svih građana, uključujući i nas Bošnjake, koja štiti ravnopravno naša prava kao i prava svih drugih.

Ko vam treba otvoriti ta vrata?

Dr. Rešad-ef. Plojović: Ta vrata trebaju otvoriti najodgovorniji. Pošto spominjemo Hrvatsku, tamo je status Islamske zajednice riješen, potpisani su sporazumi, vjerskim službenicima su date plate i tretiraju se kao i drugi službenici u javnom sektoru. Kod nas od toga nema ničega, Islamska zajednica dobija sredstva na određenim nivoima poput Medrese, Fakulteta za islamske studije, Mešihata za određene projekte, ali to je sitno u odnosu na ono koliko je Islamskoj zajednici potrebno i što bi trebala i mogla ova država da uradi. Sve dok se ne krene iskreno tim pravcem – mi nismo na dobrom putu. Šteta je ne iskoristiti resurse Islamske zajednice za muslimane ovog prostora, ali isto tako i šteta za Republiku Srbiju i njene građane zbog potencijala i ugleda ove države koje bi Islamska zajednica i njeni čelnici mogli na taj način postići.

Ukidanjem paralelizma da li bi se riješio status quo, da li bi mogli otvoreno da uđete u razgovore, mada ste vašim postupcima pokazali potpunu otvorenost prema državi i spremnost da pomognete i sudjelujete u ključnim pitanjima?

Dr. Rešad-ef. Plojović: Naravno da je paralelizam kočnica i sigurno se namjerno održava, što je štetno za Islamsku zajednicu, ali i za državu i njen kredibilitet. Sve države u okruženju znaju kakav je odnos vlasti Republike Srbije prema Islamskoj zajednici, kao i države u regionu, ili države gdje se pojavljuju čelnici i predstavnici Islamske zajednice. Nema jednog sastanka na kojem se ne postavi pitanje statusa muslimana i Islamske zajednice, a htjeli mi to ili ne, o takvim stvarima moramo govoriti. Nama ne priliči ništa drugo osim da govorimo istinu. Da smo prihvatili paralelizam koji nam je nametnut i da smo se samo time bavili, ne bismo postigli brojne rezultate. Bez obzira na sve to i na inertnost različitih sistema, posebno još uvijek nedovoljnu spremnost aktuelne vlasti da se ova pitanja otvore, želimo i govorimo o ovim pitanjima.

Mi ne prihvatamo da se šuti o problemima o kojima se ne može šutjeti. Povremeno čujete u medijima kada se govori o vjerskom radikalizmu i terorizmu da je odgovornost na lokalnoj Islamskoj zajednici. Naravno da jeste, ali vi morate kao sistem napraviti ambijent u kojem Islamska zajednica može normalno funkcionisati i muslimanima u ovoj državi može predočiti ono pravo i istinsko učenje islama. Na taj način ne bi određeni krugovi i organizacije trovali i zloupotrebljavali našu djecu i mladost.

Pokazali ste svoju snagu. Zašto država ne iskoristi vaše potencijale, jer uvijek pokažete svoju snagu na pravoj strani. Srbija ne može u Evropsku uniju dok ne riješi pitanje paralelizma, ne može u EU sa dvije islamske zajednice?  

Dr. Rešad-ef. Plojović: Siguran sam da je postojanje paradržave nešto što koči aktuelnu vlast da učini ozbiljne korake i iskorake na tom polju. Mislimo da je aktuelna vlast učinila značajne napretke na polju ograničavanja prostora djelovanja tih struktura koje raznim sredstvima usmjeravaju javnost u određenom smjeru. Kod nas nije nestalo snage, volje i energije da se na tom polju i putu založimo i damo doprinos. Tačno, Islamska zajednica bi mogla dati još puno i šteta je što to nije učinjeno u prošlosti. Siguran sam da aktuelne vlasti znaju da Islamska zajednica ima potencijal i može tu pomoći, jer toga su bile svjesne i ranije vlasti. U vrijeme premijera Đinđića postojala je želja i spremnost da se iskoristi autoritet Islamske zajednice. Sjećam se jednog putovanja u Saudijsku Arabiju kada se pokrenula priča uspostavljanja diplomatskih odnosa, gdje su ministri koji su nas tamo primili saslušali prijedlog naše strane, a završili su jednom rečenicom: „Ugled države Srbije u muslimanskom svijetu se ne može promijeniti retorikom i pričama već konkretnim pokazateljima i primjerima pozitivnog odnosa vlasti ove države prema islamu i pripadnicima islama.“

Tada su nam rekli da radimo na tome, a oni će posmatrati i kada procijene da je postignut napredak, uspostavljanje diplomatskih odnosa će biti nešto što će se desiti po automatizmu.

Nije tajna da mnoge muslimanske države značajno učestvuju u ekonomiji države Srbije. Zbog svega toga mislim da aktuelna vlast i bilo koja vlast države Srbije mora imati malo više respekta prema pripadnicima islama i Islamskoj zajednici.

Prenosi li se odnos države i na lokal. Lokalne samouprave koje pominje muftija Dudić u pismu – Tutin, Sjenica i Novi Pazar imaju maćehinsko ponašanje prema Islamskoj zajednici. Za razliku od crkava i ostalih vjerskih zajednica ničeg niste oslobođeni. Sva opterećenja i svi tereti su na vama. Funkcionišete, ali kako?

Dr. Rešad-ef. Plojović: Odnos lokalne samouprave ovih gradova ne samo da se može okarakterisati kao maćehinski već je neprijateljski prema Islamskoj zajednici. Označili su Islamsku zajednicu kao svog političkog neprijatelja kojeg treba oslabiti ili uništiti po svaku cijenu. Mnogi problemi se održavaju na našem prostoru baš zahvaljujući volji lokalnih vlasti i njihovoj direktnoj podršci. Relaksacija je bila kada je ministar prosvjete verificirao listu vjeroučitelja koje je uputio muftija Dudić, međutim na terenu to nije značilo ništa. Odluka i potpis ministra je bio nevažan lokalnim moćnicima u vlasti koji su posredstvom svojih poluga svoju volju spustili do direktora škola, koji su na terenu angažovali one koji su politički podobni. Odbili su više od 90% naših vjeroučitelja.

Odnos ovih vlasti prema Islamskoj zajednici je apsolutno diskriminatorski. Teške su to riječi, ali je odnos zaista takav. Kulminacija toga jeste oporezivanje Islamske zajednice i njene imovine gdje lokalna uprava u Novom Pazaru traži Islamskoj zajednici da plaća porez na svoju imovinu. Pravdaju se time da postoji zakon koji propisuje porez, ali nejasnoća u tom segmentu jeste koja je imovina vjerskih zajednica oporezovana, a stoji da je oslobođeno sve ono što se koristi za bogoslužbenu djelatnost.

Taj termin bogoslužbena djelatnost može se tumačiti na razne načine. Medresa i Islamski fakultet su škole, ali nisu obične. U njima se vrši bogoslužbena djelatnost, uči se o vjeri, vjera se primjenjuje, prakticira itd. Oni stavljaju Medresu, Fakultet i dječije vrtiće u rang običnih škola i obdaništa i na taj način žele oporezovati imovinu Islamske zajednice. Ono što Islamska zajednica posjeduje od imovine poput vakufskih kuća, lokala i sl. koristi joj da bi mogla normalno funkcionisati. Islamska zajednica se ne bogati od toga već održava sistem džamija, vjerski život, obezbeđuje platu imamima, profesorima Medrese i Fakulteta. Održava aktivnosti koje Islamska zajednica ima, prije svega na humanitarnom polju. Na stotine kuća koje su napravljene i popravljene, hiljade ugroženih i gladnih koji zahvaljujući Islamskoj zajednici i Hajratu imaju priliku liječiti se i dobiti dnevni obrok. Zbog svega toga lokalne vlasti bi morale imati drugačiji odnos, ali nažalost to se ne dešava. Lokalne vlasti žele od Islamske zajednice da oduzmu koliko je moguće od imovine. Poznati su nasrtaji na vakufe bilo da se radi o Hadžetu i vakufu Mearif, ili istoimenom vakufu ispod Bolnice, vakufu na Pojilima ili zgradi Islamskih ustanova u centru Novog Pazara. Sve su to vakufi koji su u jednom momentu bili mete lokalnih vlasti sa željom i ambicijom da ih oduzmu od Islamske zajednice. Nisu uspjeli u namjerama i sada bi se zadovoljili reketiranjem Islamske zajednice ili uzimanjem određene sume koju bi Islamska zajednica plaćala pomenutoj upravi. Sav taj novac koji se dobije od Islamske zajednice opet bi se mogao upotrijebiti u borbi protiv Islamske zajednice, jer u ovom gradu da biste dobili podršku lokalne samouprave iz budžeta morate u svom djelovanju, angažovanju i planovima biti orijentisani da ugrozite ono što Islamska zajednica radi.

Kao neko ko je uključen u rad Islamske zajednice od 1998. godine odgovorno tvrdim da, posebno u zadnjem periodu kada su se ove „bošnjačke“ vlasti mijenjale dok nisu napravile koaliciju, nisu niti jednim dinarom pomogle ono što Islamska zajednica čini. To je skandalozno i neprihvatljivo zato što poreski obveznici zaslužuju da ono što je njihovo bude na neki način pomognuto, a to je Medresa, Fakultet, Hajrat, Islamska zajednica. U praksi, umjesto pomoći Islamskoj zajednici, na koju su obavezni, dešava se da žele oteti od Islamske zajednice i na taj način joj otežati rad i funkcionisanje, baciti je na koljena kako bi je učinili poslušnom lokalnim moćnicima i stavili na raspolaganje lokalnim tajkunima i kriminalcima.

Bilo je takvih momenata, ali vi ste pokazali svu svoju snagu. Ovo pismo ne treba shvatiti kao da neko pokušava Islamsku  zajednicu baciti na koljena. Ovo pismo je potpuno nešto drugo. Možda će neko da se zapita kako to da se Islamska zajednica stalno miješa u politiku. Vama se politika sama upliće i u ovom trenutku vam zaista treba podrška i odgovor?

Dr. Rešad-ef. Plojović: Ovo pismo se može shvatiti na različite načine. Suština pisma nije panika, uznemirenost ili slabost i može biti sve osim toga. Islamska zajednica se izborila sa najtežim problemima i izazovima koji su bili pred njom. Trenutno stanje i problemi su daleko lakši u odnosu na ono što je Islamska zajednica preživljavala za vrijeme Slobodana Miloševića, a posebno 2007. godine. Ovo pismo je pokazatelj da nećemo i ne želimo da prihvatimo aktuelno stanje i da to bude naša sudbina na koju ćemo se navići. Ne prihvatamo dvojnost Islamske zajednice. U Srbiji postoji tradicionalna, legalna i legitimna Islamska zajednica koja predstavlja muslimane i postoji vještački napravljena tvorevina koju je podržao tadašnji režim i određeni broj bivših službenika iz reda te legalne Islamske zajednice, što je legalizovao taj režim.

Ne prihvatamo da se sve dobro uništava, poput islamske vjeronauke. Kroz taj projekat vjerske zajednice su mogle učiniti puno, ali se ubrzo on poremetio. Umjesto 90% djece koja su se izjašnjavala za vjeronauku, danas veoma mali broj djece pohađa vjeronauku. Taj predmet je neozbiljno prihvaćen. Zašto Islamska zajednica ukazuje na sve ove probleme?

Ako imate lokalne vlasti koje jasno i otvoreno sarađuju sa raznim sturkturama kriminala i na kraju se sve to odražava na kvalitet života na ovom prostoru, ko je drugi pozvan ako ne Islamska zajednica. Ne znam da li naš narod vidi da ostajemo bez naroda. Prođite Sandžakom i Srbijom (osim Beograda, Novog Sada) Novim Pazarom, Sjenicom, Tutinom i drugim gradovima. Danima koji su bili pijačni i kada je bila velika koncentracija ljudi na ulicama ovih gradova, danas je pustinja. Toleriše se od strane nadležnih odnos lokalnih struktura koje uništavaju sve ono što je kvalitetno, od ekonomije, obrazovanja, i svih drugih segmenata važnih za život, gdje čovjek kaže da se tu rodio, školovao i ne može više podnijeti, pa odlazi u inostranstvo.

Stanje u obrazovanju je alarmantno i ukoliko se tu ne naprave važni koraci ono je upropašteno. Postoje ljudi koji su optuženi za pedofiliju, ali se nakon sudskih procesa vraćaju na posao, a imaju preko 60 godina života. Najnoviji slučaj u Tutinu izaziva jezu da se takve stvari dešavaju. Kako se zapošljavaju ljudi? To je nešto što je postala normalna pojava. Možete doći do posla samo ako ste blizak rod, partijski aktivista, maksimalno na raspolaganju vladajućim strukturama ili ako ste u stanju da materijalno platite to svoje radno mjesto i sa druge strane ga opravdate vašim aktivnostima i podrškom. Ne prihvatamo da o tome ko će biti nastavnik odlučuju nižerazredni službenici lokalne samouprave, posebno da to čine neki kriminalci. Ne možemo da prihvatimo da oni koji su odgovorni za takvo stanje u obrazovanju šute. Mi smo podigli svoj glas i tražimo od predsjednika države da skrene pažnju i da se o ovim pitanjima razgovara, da se stave na dnevni red. Ako se nastavi tolerancija ovakvog odnosa prema obrazovanju, ekonomiji, slobodnom mišljenju i slobodi, bojim se da ovaj kraj ide u pravcu koji nije dobar.

Podigli ste glas i u Prijepolju štiteći dvije Bošnjakinje. To je izazvalo različita tumačenja. Otkud Islamska zajednica i Medžlis na protestu podrške u Prijepolju?

Dr. Rešad-ef. Plojović: Prijepolje je mogao biti grad lijepog suživota i dobrog odnosa u politici i vlasti. Imali smo vlast koja je napravila važan iskorak baš po pitanju vjeronauke koju spominjemo, pomoći Islamskoj zajednici, gdje se principijelno primjenjivao zakon i nije se vršila diskriminacija. Očigledno da nekom iz tog paradržavnog sistema to nije odgovaralo. Profunkcionisala je veza između tužilaštva, policije, suda i doživjeli smo hapšenje dvije nedužne žene, muslimanske, majke, supruge, od kojih je jedna supruga imama, žena sa hidžabom. Na najvulgarniji način policijskih službenika one se omalovažavaju i udara se na njihov moral. Ne želim govoriti o detaljima koji su poznati, a sigurno su poznati i predsjedniku Srbije, ali želim kazati da poslije pisma koje je mu je upućeno odnos prema njima nakon što su zatvorene značajno je promijenjen.

Te žene su optužene da su zloupotrijebile svoj položaj. Niko ih ne optužuje da su lopovi i kriminalci, ali su bačene u zatvor sa najvećim prestupnicima, što im ne priliči. Zbog toga je Islamska zajednica, prije svega Medžlis IZ-e Prijepolje, smogao snage da javno osudi takav odnos i digne glas protiv njega, na neki način pošalje poruku vlastima da se sa takvom zloupotrebom mora prestati.

Ako predsjednik i Vlada ove države ne preuzmu takve korake, ko ih drugi može preuzeti. Ostaje samo da se narod samoorganizuje. Islamska zajednica je poslala poruku. Mi iz centrale smo dozvolili da se to desi. Tamo sam se našao kao musliman, čovjek, koga je lično takav odnos policije, tužilaštva i određene agencije u Kraljevu pogodio. Smatram da se radi o poniženju kojem se svjesno izložila muslimanska populacija u Prijepolju i na taj način poslata nam poruka da je nemoguća saradnja između bošnjačke partije i partije iz srpskog naroda. Nemoguće je rediti ako niste kriminalci ili ne vršite usluge kriminalcima. Ovaj korak je pokazao da, nažalost, kriminal, mafija i paradržavni sistem imaju dovoljno snage da udare na one koji su prepreka u realizaciji ciljeva.

Islamska zajednica je kazala da takav odnos ne prihvata i da se ove žene oslobode ili će doći do radikalizacije protesta. Imali smo sastanak sa imamima Medžlisa IZ-e Prijepolje koji su logično bili zabrinuti i izrazili su svoju ogorčenost zbog događaja. Ukoliko se one ne puste na slobodu bojim se da će se ući u period koji neće donijeti dobro stabilizaciji tog prostora. To neće biti dobro ni za projekte na tim prostorima. Takav teror i brutalnost bila je karakteristika devedesetih godina za koje smo mislili da su iza nas i da se neće ponoviti. Ovo je događaj koji će ostaviti puno ožiljaka gdje će biti potrebno puno volje i konkretnih koraka od strane aktuelne vlasti da pokaže svoju odlučnost i da se takvim strukturama ne dozvoli upotreba resursa za obračun sa neistomišljenicima kako bi se partijskim istomišljenicima pomoglo.

Paradoks je u tom Prijepolju da visoki činovnik SDP-a najviše pokreće svu ovu brutalnost, a taj čovjek je uhvaćen u krađi struje, gdje su u pitanju milionski iznosi, ali je na slobodi i obnaša funkcije u partiji. Sa druge strane, žene se za samo sumnju zloupotrebe položaja hapse i strpaju u zatvor sa najvećim kriminalcima.

Mi ne tražimo da se oslobode od odgovornosti već boravka u zatvoru, jer to ne priliči muslimanki, te da se u redovnom sudskom procesu dokaže njihova krivica ili se oslobode optužbi. Tražimo da budu u prilici da sa slobode brane svoju nevinost u koju nemamo sumnje.

Imaju li Bošnjaci muslimani razloga za strah i bojazan. Maloprije ste bili optimistični, ali kada kažete šta se dešavalo u Prijepolju, postoji li strah da može da se desi bilo gdje?

Dr. Rešad-ef. Plojović: Ono što smo primijetili jučer sa predsjednikom Mešihata jeste zabrinutost i strah, ne onaj strah koji vas obara s nogu već strah zbog nedešavanja onog što su ljudi očekivali. Strah da se te nade ne prospu, da neko ne bude jači od vlasti na tom prostoru i sve one dogovore, planove i želje koje su postojale na neki način poremeti. Sa radošću smo prihvatili izjavu predsjednika države da Bošnjaci Sandžaka imaju svog prijatelja u Beogradu, da je, zapravo, on taj prijatelj i da trebamo iskoristiti to vrijeme.

Mi smo od njegovog stupanja na političku scenu ispružili ruku od početka mandata kao premijera, koja je trebala biti prihvaćena da zajedno krenemo u rješavanje ovih problema i zajedno radimo na boljoj budućnosti. Ta budućnost je potrebna svim građanima, bilo da su pripadnici pravoslavne vjere ili islama jer zajedno živimo na ovim prostorima.

Nažalost, ova dešavanja u Prijepolju i sve ono što se događa u sandžačkim općinama, od tolerisanja ovakvog neprirodnog odnosa zvaničnih vlasti prema Islamskoj zajednici i većini građana, nešto je što se ne uklapa. Ako smo Bošnjaci koji trebamo imati prijatelja u njemu potrebno je da ga on potvrdi sa njegove strane. To prijateljstvo je na ispitu. Mi smo oni isti, a prijateljstvo je potrebno da se potvrdi određenim koracima. Sve ovo što se dešavalo zahtijeva da predsjednik Republike Srbije Aleksandar Vučić u danima koji su pred nama upriliči razgovor sa delegacijom Islamske zajednice i da čuje sve ono što Islamska zajednica ima da predoči.

Taj sastanak zahtijeva ozbiljno vrijeme gdje će se reći i ono što možda ne želi da se čuje, ali istina koja može jedino pomoći. Zbog toga ovom prilikom pozivam predsjednika da pokaže pripadnicima islama u Srbiji da u njemu imaju prijatelja i da će on imati snage da se obračuna sa ovom paradržavom i sistemom koji remeti naše odnose na prostoru Sandžaka. Isto tako da nam pruži zaštitu u ostvarivanju svojih prava kakvo je pravo na vjeronauku, povraćaj imovine, zaštitu od zloupotreba lokalnih vlasti u odnosu na Islamsku zajednicu. Prosto, da bude predsjednik svih građana ove države i da svima podjednako štiti prava. Mi ne želimo uticati na to koga će predsjednik primiti, a koga ne, ali zaslužuje razmišljanje da li predsjednik jedne države može primati čelnika jedne vjerske zajednice i po deset puta, a čelnike ili delegaciju druge vjerske zajednice ne primiti nijednom.

Sve su to činjenice kroz koje se može mjeriti da li je naša priča o prijateljstvu i bliskosti stvarna na terenu.

Koliko ćete ostaviti vremena za odgovor i hoće li za svo to vrijeme vaša ruka biti pružena? Šta u slučaju da se oduži taj odgovor?

Dr. Rešad-ef. Plojović: Odgovor je nešto što može biti riječima, ali isto tako i konkretni koraci. Što se tiče sastanka, njegovo odlaganje je nešto što će nama biti argument da svu onu priču i ozbiljnost cijenimo kroz korake koji će biti učinjeni nakon ovog pisma. Ranija pisma koja je predsjednik Mešihata upućivao premijeru bila su zatvorena, a ovo je bilo javno. Da se zna da Islamska zajednica ne prihvata ovakav odnos. Ona zahvaljuje na onome što se realno učinilo u pogledu relaksacije odnosa, ali to nije dovoljno. Tražimo da odnos predsjednika prema Islamskoj zajednici bude kakav je bio prema Srpskoj pravoslavnoj crkvi, Katoličkoj i svim drugim vjerskim zajednicama u ovoj državi.

Ovo je poruka svim našim vjernicima da ako je bilo kod pojedinaca neizvjesnosti da ne postoji razlog za to.

Glas islama 295, strana 6-9, Rubrika: Razgovor s povodom, Razgovarala: Alma Sofić