Kako su Isusov drug i Muhammedov drug prenijeli čovječanstvu istu čudesnu priču

Barnaba je bio jedan od apostola Isusovih, kojeg je spomenuo i Pavle. Bio je autor jednog od evanđelja koja su spaljena nakon Nikejskog sabora u IV vijeku, jer su pozivala na čisti monoteizam, ali čiji su spisi sačuvani do danas.

U pasusu 39. Evanđelja po Barnabi se kaže:

…Tad Bog dade Svoj duh čovjeku (Adamu), dok su svi sveti anđeli pjevali: „Blagoslovljeno neka je Tvoje sveto ime, o Bože naš Gospode.“

Adam, skočivši na svoje noge, vidje u vazduhu natpis koji je sijao kao sunce, a pisalo je: „Postoji samo Jedan Bog, a Muhammed je prorok Božiji.“ 

Na to Adam otvori svoja usta i reče: „Zahvaljujem ti, o Gospode moj Bože, što si Ti isplanirao da me stvoriš; ali reci mi, ja Te molim, šta znači poruka ovih riječi: Muhammed je prorok Božiji? Zar je postojao drugi čovjek prije mene?“

Tada Bog reče: „Neka si dobrodošao, o Adame, moj slugo. Ja ti kažem da si ti prvi čovjek koga sam stvorio. A onaj drugi kog si spomenuo je tvoj sin, koji će doći na svijet mnogo godina kasnije i bit će Moj prorok, za kog Sam stvorio sve stvari; koji će dati svijetlo svijetu kada on dođe, čija je duša stavljena u nebeski sjaj šezdeset hiljada godina prije no što Sam išta stvorio.“

Sličnu priču je nešto više od šest vijekova kasnije prenio neko ko nije nikada čitao Evanđelje po Barnabi. Od Omer ibn Hattaba r.a. se prenosi da je čuo od Poslanika Muhameda s.a.v.s., a bilježi Taberani:

“Kada je Adem počinio grijeh, tada je rekao: ‘Tako Ti Muhammeda, molim Te da mi oprostiš!’ Allah ga upita: ‘Otkud ti znaš za Muhammeda, a još ga nisam ni stvorio?’ Adem reče: ‘Gospodaru moj, kada si me Svojom rukom stvorio i u mene Svog ruha udahnuo, ja sam podigao glavu i vidio na stubovima Arša natpis: ‘Nema boga osim Allaha, Muhammed je Njegov poslanik.’ Znao sam da ćeš Ti uz Svoje ime spomenuti samo onoga ko Ti je najdraži od svih stvorenja.’ ‘U pravu si, Ademe, on Mi je najdraže stvorenje. Pošto si Me njime zamolio, već sam ti oprostio. Da nije Muhammeda, ne bih ni tebe stvarao.” 

Glas islama 296, strana 19, autor: Usame Zukorlić