Kur'anski propis koji je najčešće na udaru kritika

Svetost dostojanstva vjernika (2. dio)

Jedan od ajeta koji je velikom broju muslimana najteže objasniti zlonamjernim kritikama nalazi se na početku sure En-Nur:

الزَّانِيَةُ وَالزَّانِي فَاجْلِدُوا كُلَّ وَاحِدٍ مِّنْهُمَا مِئَةَ جَلْدَةٍ

Bludnicu i bludnika izbičujte sa stotinu udara biča, svakog od njih. (En-Nur, 2)

„Ovaj vaš Koran kaže da se mladi koji se zabavljaju moraju bičevati javno! Zar u 21. vijeku vjerujete u ovaj barbarski zakon!?“ A mi ustuknemo: „Čekajte, čekajte. Znate, nije to baš tako, ovo su drugačija vremena…“ Nemojte tako govoriti. Jer, ova Allahova Knjiga nema rok trajanja. Ona važi do Sudnjeg dana. Hajdemo, naprije, razumjeti šta govori, radi nas, prije nego što krenemo objašnjavati drugima.

Klasični mufessiri su riječi bludnik i bludnica, pošto se radi o imenicama, protumačili kao oni koji se bave bludom / prostitucijom, tj. oni kojima je to profesija, te da se ajet prvenstveno odnosi na njih. Ovo nije novo tumačenje. Veliki broj historičara se bavilo pitanjem društvenog i historijskog konteksta u kome je ovaj ajet objavljen. Naime, prije nego što je Poslanik, alejhisselam, došao u Medinu, tamo je postojao veliki problem prostitucije. Kada je učinio hidžru iz Mekke u Medinu, taj problem nije nestao. Pošto je Kur'an objavljen da, između ostalog, uredi pitanje funkcionisanja zajednice muslimana i njihove države, normalno je da je baš tada objavljen ovaj ajet. Zašto je pitanje prostitucije tako čvrsto povezano sa društvenim uređenjem? Tu leži suština odgovora.

Sigurno ste svi do sada čuli da je čin preljube, ili prostitucije, neophodno da posvjedoče četiri pravedna svjedoka. Svako će potvrditi da niko normalan ne čini blud okružen sa četvero svjedoka, pravih vjernika. Jedini način da vas četiri svjedoka vide jeste da to radite javno. To se u svim modernim zakonima u svakoj državi na svijetu zove „javno ispoljavanje nepristojnosti“. U svakoj državi će takvi prijestupnici biti uhapšeni, procesuirani, kažnjeni zatvorom ili na neki drugi način. Ovaj propis nije nešto što je samo islamu svojstveno. Svaka civilizirana država na svijetu ima zakone koji propisuju kazne za javno ispoljavanje nepristojnosti. Zašto se, onda, bunite ako Kur'an ima propis protiv neprostojnosti? Kur'an je došao da udari temelje novom društvu, civilizaciji vjernika, a javno ispoljavanje nepristojnosti je veoma ozbiljan zločin. Ako se nemoral bude činio tako javno da četiri pravedna svjedoka mogu vidjeti, to znači da je toliko javno da ga mogu vidjeti i djeca. Kada bi se dopustilo da se nemoral čini javno, cijele generacije mladih ljudi bile bi izgubljene, a sa njima i cijelo društvo kome su porodica i privatnost svetinja. Ako jednom društvu poremetite privatnost i porodicu, uništili ste ih potpuno.

Kur'an je uvijek ispred vremena

Vratimo se korak unazad da bismo razumjeli razmjere ovog problema. U našem vremenu ne samo da ćete naći četiri svjedoka, već četiri miliona svjedoka širom svijeta, jer industrija pornografije i nečisti danas vrijedi na stotine milijardi dolara. Najgenijalniji stručnjaci za internet marketing su u industriji pornografije. Oni su prvaci u marketingu. Ako posjetite seminare za onlajn marketing, naučit ćete da najviše novca zarađuju oni koji na interentu prodaju blud. Razvrat je postao potpuno javan. Sada kada je u toj mjeri javan i kada se takve slike bez ikakve smetnje prikazuju na svakom mediju, možete li samo zamisliti kakvu je štetu već nanio umovima koji su mu izloženi, kakvu štetu je nanio umovima djece, koliko trpe umovi mladih ljudi i koliko brakova se raspalo? Znate li koliko je teško zaštititi se od te prljavštine, ma koliko pokušavali, jer je toliko novca uloženo samo da biste to vidjeli? Pod tako lošim uticajem ljudski umovi postaju izvrnuti kao nikada prije. Čine se zločini koje zdrav mozak ne može ni pojmiti. Koliko se gnusnih zločina protiv djece desi godišnje samo u Americi? Da ne spominjemo desetine hiljada žrtava silovanja i razne druge pojave koje nikada nisu postojale u ovim razmjerama. Sve se to dešava kada nemoral i razvrat nametnete kao normalne stvari i prisiljavate ljude da ih gledaju.

„Izgrdite ih“

Zašto je, onda, toliko čudno ako je Časni Kur'an na vrijeme uočio opasnost i izričito naredio: „Morate kazniti takve slučajeve.“ Uzgred, Kur'an ne poziva da se prijestupnici ubiju, već da se bičuju stotinu puta. Šta se dešava sa njima nakon što se kazne? Ashabi i veliki islamski učenjaci su imali veoma iscrpne rasprave o tome kako postupati sa tim osobama. Uzgred, ovaj ajet iz sure En-Nur nije jedini koji se bavi temom kažnjavanja bludnika. Mnogo prije njega objavljen je ajet u suri En-Nisa:

وَاللَّذَانَ يَأْتِيَانِهَا مِنكُمْ فَآذُوهُمَا فَإِن تَابَا وَأَصْلَحَا فَأَعْرِضُواْ عَنْهُمَا إِنَّ اللهَ كَانَ تَوَّابًا رَّحِيمًا

A ako dvoje to učine, izgrdite ih; pa ako se pokaju i poprave, onda ih na miru ostavite, jer Allah prima pokajanje i Samilostan je. (En-Nisa, 16)

To je bio period kad se zajednica muslimana tek razvijala. Ljudi u Medini su tek prihvatali islam. Dešavalo se da mladić i djevojka, koji su bili u nekoj vrsti vanbračne veze, prihvate islam i nastave da se viđaju. Jer, to što su izgovorili šehadet ne znači da su odmah dostigli najviše visine imana i poznavanja vjerskih propisa. Oni su samo ljudska bića i razvijaju se, kao što kaže Uzvišeni Allah:

لَتَرْكَبُنَّ طَبَقًا عَن طَبَقٍ

Napredovat ćete malo po malo. (El-Inšikak, 19)

Nakon što je Poslanik, alejhisselam, došao u Medinu, Uzvišeni Allah mu objavljuje ajete koji daju instrukcije kako postupiti sa mladićima i djevojkama koji su počinili nemoral:

A ako dvoje to učine, izgrdite ih.

Otežavanje sprovođenja kazne

Ashabi su se raspravljali o tome kako bi trebalo da izgleda kazna. Jedni su govorili da ih treba dovesti pred kadiju i izgrditi ih riječima: „Sram vas bilo! Kako ste mogli to uraditi!“ Drugi su govorili: „Treba uzeti prut i udariti ih po stopalima desetak puta.“ Niko nije spominjao bičevanje, vješanje, kamenovanje, ništa od toga. To su bili mladi ljudi, koji su tek postali muslimani i načinili su grešku. Treba im se dati šansa da se poprave. Ovo nije slobodno tumačenje, već Allahova naredba u Kur'anu:

…pa ako se pokaju i poprave, onda ih na miru ostavite, jer Allah prima pokajanje i Samilostan je.

Drugim riječima, napravili su grešku, ali su se pokajali. Zbog toga, pustite ih na miru, neka uzmu lekciju iz svoje greške i neka nastave živote, nemojte ih uznemiravati.

Istina, kasnije je došla eksplicitna naredba da se takvi trebaju bičevati. Ali, postoji važan uslov: moraju se obezbijediti četiri pravedna svjedoka. Ne znam kako vi zamišljate bičevanje. Možda vam na um padaju strašne scene iz filmova, gdje se već nakon deset udaraca žrtva onesvijesti dok joj se krv sliva niz leđa. Ne. Ništa slično tome. Šerijatski pravnici su detaljno raspravljali o načinu kažnjavanja. Zabranili su da se bičevanje vrši kad je vani veoma hladno ili veoma toplo, jer je koža tada posebno osjetljiva. Ne smiju se bičevati kad upekne Sunce, jer to ne spada u kaznu koju im je Allah propisao. Onaj koji sprovodi bičevanje ne smije dići ruku više od 90 stepeni, tj. ne smije mu se vidjeti pazuh. Dakle, nema zamahivanja punom snagom, iako mnogi danas zamišljaju da bičevanje sprovodi nekakav mišićavi dželat od čijeg jednog udarca padnete s nogu. Ničega od toga nema, jer to nije poenta kazne koju je Allah propisao. Ova kazna je najviše ceremonijalna i simbolička.

Islam se u ovih 14 i po vijekova proširio na sve kontinente. Stotine miliona ljudi su u tom periodu postali muslimani, a postoje zapisi o svega tri ili četiri kazne za blud u cijelom tom periodu. A i ako su se desile, pravila su bila posve jasna: onome ko udara bičem se ne smije vidjeti pazuh, ne smije udarati po licu, ne smije zadati smrtonosan udarac, ne smije udarati po osjetljivim dijelovima tijela, ne smije udarati po dijelu koji je već povrijeđen i tako dalje.

Glas islama 296, strana 22, Autor: Nouman Ali Khan

Preveo sa engleskog: Senad Redžepović