Projekti degradacije i stereotipizacije Bošnjaka kroz tzv. kulturu zabave

U regiji nije postojao narod, poput Bošnjaka, kojeg su u XX stoljeću više nastojali degradirati svi oni koji su težili ukinuti, preinačiti ili prisvojiti njegovu bogatu historijsku kulturološku činjeničnost sa pretpostavkama da bi u stvaranju novih i samostalnih država na Balkanu upravo Bošnjaci mogli biti narod od progresa i velikog doprinosa humanizmu, kakav je nedostajao Evropi i svijetu, nakon dramatičnih sto godina, od sredine XIX do sredine XX stoljeća.

Akumulacija višestoljetnog plodnog autentičnog bošnjačkog kulturološkog identiteta, sa primjesama jakih etičkih korijena u stvaralačkom, estetskim u doživljajnom, emocionalnom u opredjeljenom duhovnom i mudrosnom u pogledu dalekosežnosti materijalnog i nematerijalnog stvaralaštva, izdvajali su Bošnjake izvan ostalih, pogotovu u njihovom povijesnom zajedničkom kulturnom krugu sa ostalim narodima. Narod bogate kulture i kultiviranosti, koji se smatra začetnikom multikulturalnosti, pismenosti, diplomatskog ugleda, državničke tradicije sa prvim državnim granicama u evropskoj povijesti, narod sa prvim univerzitetom, narod velikih filozofskih humanističkih pogleda od Pruščaka i Uskufija pa na ovamo, te narod sa prvim autentičnim pismom, najtvrđom antifašističkom tradicijom i još mnogo toga što bi zahtijevalo dužu elaboraciju i prikaz, morao je, kao povijesno predominantan, a ako uzmemo u obzir i historijski kontekst, biti targetiran kao narod čija se superiornost mora sistematski i sadržajno degradirati i obesmisliti. Pored toga što su Bošnjaci “brisani” sa popisa stanovništva, te im se otimale državne teritorije, narodu zemlja, administrativno zabranjivan jezik, činjeni etnička čišćenja, zločini i genocidi, u preračunatom statusu da ih mogu potpuno eliminirati, neprijatelji Bošnjaka, sa svih strana, a posebno oni nametnuti partijski (parakomunisti) i autoriteti uvijek prisutne, a tada pod pritiskom, kamuflirane pročetničke orjentacije, smislile su, podmetnule i nametnule Bošnjacima tzv. kulturu zabave ili humora kojim se nipodaštavaju bošnjački nacionalni ponos i dostojanstvo.

Izdvaja se taj kulturološki fenomen tzv. “viceva o Bosancima (Bošnjacima u trajanju administrativnog uklonjenja imena)”, koji je u XX stoljeću doživio najveću moguću ekspanziju. Faktorizacija Bošnjaka kao subjekata zabave najgnusnijih razmjera vulgarnosti, simbolizacijom nekultiviranosti i sistemom prepoznavanja Bošnjaka Bosne kao obezvrijeđenim subjektima, imalo je za cilj da zbriše njihove vrijednosti i ubije im moral, na kakvo stanje su se i sami, na koncu, trebali navići. Trebalo je Bošnjake na osnovu toga, predstaviti jednim takvim tzv. “presjekom stanja” i predstaviti to kao da je tako inače i u stvarnosti. Poznati vicevi o Hasu i Husu (aluzija na Hasana i Huseina, unuke Božijeg poslanika Muhammeda s.a.v.s.) i Muju i Fati (aludirajući na Božijeg Poslanika Muhammeda s.a.v.s. i njegovu kćer Fatimu r.a.), udareno je na muslimanska imena, sinonime moralnosti, čestitosti, dostojne najvišeg poštovanja, koje je i sam islam uzdigao Božijom voljom i odabirom za posebne, što muslimane svijeta na poštovanje obavezuje i sami Kur'an Časni. Bez sumnje je da su neprijatelji islama i Bošnjaka, dominantno muslimana, imali namjeru da omalovaže vjerski segment Bošnjaka, koji je bio spona sa nacijom, jer su ta dva identiteta, bošnjački tradicionalno humani i pravedni i islamski čisti i predani, nadopunjavali jedan drugog, pa su Bošnjaci vjerom branili naciju, a vjeru nacijom, u ovisnosti kakva su po njih vremena dolazila.

Pošto su “Haso i Huso” i “Fata i Mujo”, kao perfidna podmetačina Bošnjacima u XX vijeku, u formi izrugivanja, već odslužili svoje, danas u eri internet društvenih mreža imamo pojave nepostojećih ličnosti, imena u virtualnom svijetu sa velikim brojem “poštivalaca” humora na račun Bošnjaka i muslimana, iza kojih i danas stoje neki vrlo pronicljivi u istoj ulozi da se Bošnjaci predstavljaju i stigmatiziraju, te da se kroz iskaze neukosti, nepismenosti i nemoralnosti najteže vrste predstave kao nazadni, u cilju novog ugrožavanja sada već jake intitucionalizirane bošnjačke spremnosti da svoje vrijednosti dovode do svih nivoa i vrhova kvaliteta. Poslije nametnutih igranih TV serija u kojima se Bošnjak uvijek nalazi u ulozi ateiste, konzumenta alkohola ili promiskuliteta, izuzetno je učestala pojava i raznoraznih “humorista” na Youtoobe kanalima sa bošnjačkim imenima, koji čak i bogohule gore od najgorih nevjernika. Nažalost, među njima je puno onih zalutalih Bošnjaka koji su svoju humorističku kreativnost shvatili po utabanim stazama koje su nametnute Bošnjacima, a u kojima nijedan narod u regiji ne učestvuje na taj način, da vrijeđa samoga sebe. Ekstrem kreativnog u Bošnjaka prešao je sve granice kada je o ovome riječ, mada ne treba vjerovati da je to tako samo od sebe, već da ima poticaj od onih kojima to odgovara, te koji ih danas rado reklamiraju i podržavaju medijski.

O prihvatanju nametnute uloge

Jedan od katastrofalno pogubnih kukturoloških odnosa prema sebi i svome, koji je, nažalost, poprimio epidemiološke razmjere, jeste pojava nakaradnih viceva o sebi i izrugivanje nacije kroz iste. Ovo je, iako naivno bezazlena, glavna komponenta i okidač niskom nivou samopoštivanja i dostojanstva jednog naroda. Poslije fizičke eliminacije, ubijanja i protjerivanja bošnjačkih elita od strane raznoraznih imperija i velikodržavnih projektura, te genocida, prisustvo i prihvaćanje ove pojave je najveća tragedija jednog Bošnjaka. Čak je i sama stigmatizacija i stereotipizacija umnogome doprinijela političkim i društvenim stavovima, koja je bila pogubna u ovoj našoj novijoj i tragičnoj historiji. Nemojmo se zavaravati da neko vrlo mudar nije ovo nametnuo u presudnom momentu osakaćene bošnjačke elite i zabrane prakticiranja duhovnosti kao zalog industrijalističke eksploatacije i političkog sljepila bošnjačke nacije, ali smo previše olahko svoje dostojanstvo, kao nijedan narod oko nas, stavili na servis jedne zabave ili samo nama nametnute kulture zabave kakva nigdje više ne postoji. Nije poniženje, iako vam je zabranjeno, da vas ponize, već poniženje je dozvoliti da sami sebe ponizite. Niko od nas nema pravo na to.

Poruka i pouka

Bošnjacima kultura humora ne smije biti degradirajuća po vlastiti identitet. Ne smije se dozvoliti ni se time drugi služe. Čovjek bez dostojanstva nije čovjek, a bez zajedničkih vrijednosti kolektiviteta nema ni pojedinačnih. Bošnjaci moraju podići glas protiv nametanja, ali i dekadentnih pojedinaca koji javno u svoje i ime kolektiviteta nastoje rušiti dostojanstvo svog naroda. Humor je u bošnjačkoj tradiciji vrlo utemjeljena kategorija i običaj, ali na savim drugi način, kao vrlo bogat kulturni fenomen koji nema nikakve veze sa nametanim od strane onih kojima je, zapravo, i blizak.

Glas islama 301, ANALIZA, MSc. Dženis Šaćirović, strana 8