Opravdani optimizam

U potrazi za mudrošću (5. dio)

Ma koliko problema naš ummet imao, ma koliko nas mučila moralna, socijalna, ekonomska i politička kriza, ma koliko smo se udaljili od islama i izbacili ga iz naših života, ma koliko da su nam srca zamrla – nije sve izgubljeno! Allahova knjiga je kiša koja nas može vratiti u život.

Sve do sada sam govorio o problemima i negativnostima u muslimanskim zajednicama. Poznato je da islam nudi rješenje za sve društvene probleme, pa tako i za sve koje smo spomenuli. Namjerno želim govoriti prvo o problemima, a zatim o vedrijoj strani.

Podsjetit ću vas da se ovo predavanje bazira na 125. ajetu sure En-Nahl: “Na put Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj i s njima na najljepši način raspravljaj! Gospodar tvoj zna one koji su zalutali s puta Njegova,i On zna one koji su na pravom putu.”

Da bismo što bolje razumjeli mudrost ovog ajeta, objasnit ću ga drugim ajetima, koji su, također, iz sure En-Nahl. Inače, cijela sura En-Nahl je takva – podučava nas mudrostima i mudrom pozivanju u Allahovu vjeru, a spomenuti ajet je kruna svih tih mudrosti.

Sada morate biti budni i pažljivi. Slijede nevjerovatne mudrosti.

Voda, zemlja i sjeme

Uzvišeni Allah kaže:

هُوَ الَّذِي أَنزَلَ مِنَ السَّمَاء مَاء لَّكُم مِّنْهُ شَرَابٌ وَمِنْهُ شَجَرٌ فِيهِ تُسِيمُونَ

يُنبِتُ لَكُم بِهِ الزَّرْعَ وَالزَّيْتُونَ وَالنَّخِيلَ وَالأَعْنَابَ وَمِن كُلِّ الثَّمَرَاتِ إِنَّ فِي ذَلِكَ لآيَةً لِّقَوْمٍ يَتَفَكَّرُونَ

“On spušta s neba vodu koju pijete i kojom se natapa rastinje kojima stoku napasate;On čini da vam pomoću nje raste žito, i masline, i palme, i grožđe,i svakovrsni plodovi – to je, zaista, dokaz za ljude koji razmišljaju.” (En-Nahl, 10-11)

Allah šalje vodu s neba. To je, dakle, kiša. Da Allah nije poslao kišu ne bi bilo života na Zemlji. Kada kiša padne, da li iz zemlje rastu iste biljke? Ne, već veoma različite. Voda je ista, zemlja je ista, ali biljke su različite. Sve te biljke koje niču zahvaljujući kiši možemo podijeliti u dvije vrste, a tako ih i Kur’an u spomenutom ajetu dijeli. Prva vrsta su agrokulture, a druga su sve ostale.

Da bi iz zemlje iznikli i porasli žito, masline, palme i grožđe, neophodna je kiša. Ali, ne samo kiša. Neophodno je obrađivati zemlju. Zemlja se mora adekvatno pripremiti i održavati da bi ove kulture uspijele.

Zatim, Uzvišeni kaže: i svakovrsni plodovi. To je druga vrsta. Ako odete u Amazonsku prašumu vidjet ćete da svakovrsno voće uspijeva na stotinama hiljada hektara površine na koju ljudska noga nije kročila. Ko održava to voće? Ko priprema i obrađuje zemlju? Niko. Sve raste i uspijeva samo Allahovom voljom.

Da sumiramo: kada kiša padne neke vrste biljaka rastu zahvaljujući kiši, ali i trudu poljoprivednika, koji je zemlju obradio i pripremio za rastinje. Međutim, neke vrste biljaka rastu i daju plodove bez učešća bilo koga osim Allaha Uzvišenog. Nemojte ove informacije posmatrati površno. Podsjetit ću vas, cijela sura En-Nahl nas uči mudrostima. Koja je mudrost ovog ajeta? Poslušajte sljedeći ajet:

وَمَا أَنزَلْنَا عَلَيْكَ الْكِتَابَ إِلاَّ لِتُبَيِّنَ لَهُمُ الَّذِي اخْتَلَفُواْ فِيهِ وَهُدًى وَرَحْمَةً لِّقَوْمٍ يُؤْمِنُونَ

“Mi tebi objavljujemo (spuštamo) Knjigu da bi im objasnio ono oko čega se razilaze i da bude vjernicima uputa i milost.” (En-Nahl, 64)

Zamrla zemlja

Uzvišeni Allah prvo govori o kiši koju spušta s neba i njome oživljava mrtvu zemlju, a zatim govori o Svojoj knjizi, koju, također, spušta s neba i njome oživljava zamrla srca. U ovom ajetu je Kur'an upoređen sa kišom. Nakon što zemlja zamre od suše, kada u nju dospije voda od kiše, zemlja oživi i iz nje raste raznovrsno rastinje. Isto tako, nakon što ljudska srca zamru u nevjerovanju i grijehu, jedino što ih može vratiti u život jeste Allahova knjiga.

Koje su implikacije ovog poređenja? Ma koliko problema naš ummet imao, ma koliko nas mučila moralna, socijalna, ekonomska i politička kriza, ma koliko smo se udaljili od islama i izbacili ga iz naših života, ma koliko da su nam srca zamrla – nije sve izgubljeno! Allahova knjiga je kiša koja nas može vratiti u život. Na početku predavanja sam vam govorio samo depresivne stvari i spominjao probleme, kojih je toliko da neko može pomisliti: „Nama nema nade!“ Međutim, potrebna nam je samo ta kiša za naša srca, Kur'an Časni. Allah nas preko noći može oživjeti samo ukoliko prihvatimo Njegovu knjigu.

Uzvišeni Allah u suri El-Hadid govori o zamrlim srcima:

“Srca njihova su, zato što je proteklo mnogo vremena, postala nemilosrdna i mnogi od njih su nevjernici.” (El-Hadid, 16)

Odmah u sljedećem ajetu kaže:

“Znajte da Allah daje život već mrtvoj zemlji! Mi vam objašnjavamo dokaze da biste razumjeli.” (El-Hadid, 17)

Zar ne vidite očiglednu sličnost? Kao da nam Uzvišeni Allah poručuje da ima nade i za srca koja su zamrla. Sve što im je potrebno jeste da se zaliju vodom. Kako se zove voda za zamrla srca? Kur'an Časni.

Zaživjela zemlja

Šta ako se, čak i nakon zalijevanja, ovaj ummet ne probudi? To znači samo da nešto ne radimo kako treba, da ne zalijevamo kako treba. Sjećate li se naše priče o različitim vrstama voća: ono koje se zalijeva i uzgaja da bi rađalo i ono koje opstaje bez ljudske intervencije. Isto tako, Uzvišeni Allah, jednostavno, otvori nečije srce za islam i vjera u njemu počne bujati. Sa druge strane, većini nas je potrebno uzgajanje, održavanje i rad na sebi.

Nedavno sam se sa porodicom vraćao sa jednog putovanja. Čekali smo svoj let na aerodromu u Merilendu. Pored nas je prolazila jedna stjuardesa. Prepoznala me sa snimaka, pa priđe i reče mi: „Gledala sam vaše snimke. Molite se da uskoro postanem muslimanka.“ To reče i u žurbi ode svojim poslom. Ostao sam u čudu. U tom momentu, nikakav odgovor mi nije padao na pamet. Šta sam ja to posebno uradio da ova žena postane muslimanka? Ništa. Samo sam proučavao kur'anske mudrosti i svoje impresije podijelio preko snimaka na internetu. Nikada tu ženu nisam upoznao, niti sam joj pričao o islamu. Uzvišeni Allah je, bez ikakvih posrednika, otvorio njeno srce za vjeru. Tako On spušta kišu na zamrla srca i čini da iz njih bujaju plodovi vjere.

Također, dobio sam interesantan e-mail od jedne kršćanke, koja je rođena u Americi, a živi u Japanu. Kaže: „Nakon terorističkih napada na redakciju francuskog lista Šarli Ebdo postala sam znatiželjna. Zanimalo me je ko je taj prorok Muhamed sa kojim se ti ljudi ismijavaju. Kako sam gledala razne snimke naišla sam na jedno Vaše predavanje. Nakon što sam ga odgledala, gledala sam još jedno, a nakon njega sam počela gledati redom sva Vaša predavanja. Toliko sam bila obuzeta Vašim predavanjima da sam ih gledala čak i dok sam vozom putovala ka poslu…“ To je bila dugačka poruka na e-mailu, ali ovo je najzanimljivije – na početku se predstavila riječima: „Ja sam kršćanka…“, a pismo je završila ovim riječima: „Hvala Vam što ste me upoznali sa Allahom i Njegovim Poslanikom.“

Slavljen neka je Allah! On čini da plodovi rastu i tamo gdje nikad ne biste pomislili da išta može roditi.

U nastavku ide teži dio predavanja. Morat ćete obratiti punu pažnju…

Nastavit će se…

 Glas islama 304, strana 27, Autor: Nouman Ali Khan, Preveo: Senad Redžepović