Tema broja: Vakufska direkcija

NAŠE VIĐENJE

Poštovani čitaoci

U ovom broju Vam predstavljamo Vakufsku direkciju Islamske zajednice, a samim tim govorit ćemo o vakufima, borbi za povraćaj vakufske imovine, uz prikaz dostupnih nam dokumenata koji ukazuju na okolnosti, vrijeme i način na koji su oduzimana vakufska dobra u bližoj povijesti.

Donosimo Vam iscrpan intervju sa muftijom sandžačkim hfz. Abdurahman-ef. Kujevićem, koji ujedno vrši dužnost rukovodioca Vakufske direkcije.

Pored historijskog prikaza govorit ćemo i o povraćenim vakufskim dobrima.

U nastavku je kratak uvod u materijal koji Vas očekuje na narednim stranicama.

***

U periodu 2003. godine do novembra 2020. godine na području Islamske zajednice u Srbiji uvakufljeno je 618,76 ari zemljišta, od čega na području Medžlisa IZ-e Novi Pazar 362,87 ari, Tutin 143,45 ari, Sjenica 104,36 ari  i Rožaje 8,08 ari.

Struktura zemljišta je takva da uvakufljena površina ima šuma, livada i gradskog građevinskog zemljišta pretežno namijenjenog za izgradnju islamskih centara.

***

Poslijeratne vlasti (period nakon II svjetskog rata) karakteriše želja da što više vakufske imovine oduzmu, na istoj započnu graditi objekte bez perspektive i ekonomskog opravdanja, čime bi došli do cilja da apsolutno oslabe Islamsku zajednicu i da je prosto dovedu do uništenja.

Tako je Ejub-begova džamija, koja se nalazila na početku današnje ulice Stevana Nemanje, u centru Novog Pazara, porušena uz lažno prikazivanje da njena lokacija smeta izradi putne infrastrukture jer je ista na toj trasi.

Izdaje se naredba od nadležnih općinskih vlasti Novi Pazar da se ona mora ukloniti, porušiti i njeni ostaci prenijeti na lokaciju Islamske zajednice u Novom Pazaru, ali sve ovo obaviti uz trošak Islamske zajednice.

***

Sličnu sudbinu doživljava i Kolo džamija koja je pripadala fakufu Kapudži baši. Ova džamija se nalazila na uglu ulica 28. novombra i Šabana Koče. Krasila ju je njena ljepota, veličina i aktivnost njenih džematlija. Prilikom savezničkog bombardovanja Novog Pazara, koje se desilo krajem II svjetskog rata, ova džamija biva djelimično oštećena. Imajući u vidu da se iz rata izašlo sa vrlo slabim materijalnim stanjem, Vakufsko povjerenstvo Islamske zajednice Novi Pazar bilo je nemoćno u pravcu popravljanja Kolo džamije. Ovakvu situaciju tadašnje vlasti su rado dočekale i svojim dopisima upozoravali Vakufsko povjerenstvo da pristupi rušenju pomenute džamije.

***

Također se rješenjem NOO Novi Pazar, u stavu 2. izreke rješenja broj 05/2049 od 11.06.1962. godine, naređuje se Vakufskom odboru u Novom Pazaru da u roku od petnaest dana poruši džamiju zvana Krnja, koja se nalazila u ulici Oslobođenja sa djelimično porušenim minaretom, a ukoliko to Vakufski odbor ne učini u naznačenom roku, NOO Novi Pazar će porušiti džamiju o trošku Vakufskog odbora.

***

Kao da apetiti vlasti u poratnom vremenu u Novom Pazaru još nisu završeni, aktuelna vlast donosi novo rješenje kojim izričito traži rušenje još jedne džamije, ovoga puta u ulici Kosančića (u okviru vakufa Ak Ilijas), nevjerovatnom porukom koja glasi: „Naređuje se Sreskom vakufskom odboru iz Novog Pazara da džamiju sruši ili zatraži dozvolu za opravku i istu popravi u roku od dva dana po pravosnažnosti rešenja. Ukoliko se naložena obaveza ovim rešenjem ne izvrši u ostavljenom roku, izvršiće se prinudnim putem na teret vlasnika.“

***
Čolović Alija, džematlija u selu Dujke, tada općina Raždaginja, srez Sjenica, polovinom 1952. godine posredno dostavlja pismo u kojem traži zaštitu vakufske imovine u pomenutom selu, zahtijevajući da se na vakufskom zemljištu ne podiže zgrada osnovne škole jer nedaleko od ovog vakufskog postoji državno zemljište sa svojstvom utrine na kojem može da se gradi šta se želi.

***

Novopazarska banja oduzeta je februara 1946. godine bez akta o oduzimanju. Ovo vrijeme karakteriše nedostatak katastarske evidencije u Novom Pazaru. Ova služba se u Novom Pazaru ustanovaljava tek 1952. godine. Otežavajuća okolnost u postupku vraćanja ovog oduzetog vakufskog zemljišta je činjenica da se iz raspoložive dokumentacije nije znalo kojom je površinom zemljišta raspolagala Islamska zajednica u Banji prilikom oduzimanja.

Karakterističan je podatak kada delegacija Islamske zajednice odlazi fijakerom u Banju da bi predala zemljišni posjed i banju sa kupalištem. Tročlana komisija plaća uslugu prijevoza 150 dinara.

***

Zgrada Islamskih ustanova oduzeta je 1948. godine bez rješenja o oduzimanju. Jednostavno je u trenutku oduzimanja sačinjen zapisnik o primopredaji zgrade sa predstavnikom Ministarstva trgovine vlade NR Srbije.

Ova zgrada je bila proglašena za građevinu od posebnog interesa za razvoj privrede Republike Srbije.

Kod ove oduzete nepokretnosti, u dokazivanju vlasništva nad njom, između ostalih, dobrodošao je ugovor o zakupu zgrade između Islamske zajednice i Prve Krajiške brigade.