Vakuf je snaga islama i muslimana

Kada je osnovana Vakufska direkcija i sa kojim ciljem?

Islamska zajednica se temelji na dva stuba, a to su obrazovanje i vakuf. Nekada se Islamska zajednica i nazivala upravo na osnovu ova dva temelja – Vakuf i meraif. Time je, zapravo, i određena uloga Islamske zajednice u društvu – da obrazuje, educira i odgaja ljude, a da za sav taj plemeniti rad ima potporu u vakufskoj imovini preko koje treba da se obezbijedi nesmetano funkcioniranje Islamske zajednice. Od kako su Osmanlije otišle sa ovih prostora počinju problemi u vezi vakufa. Austrougarska vlast je nakon Berlinskog kongresa imenovala komisiju, a kasnije i direkciju koja je upravljala svim vakufima na teritoriji cijele Bosne i jednog dijela Sandžaka. Početkom prošlog vijeka Bošnjaci su od austrougarskih vlasti tražili autonomiju po pitanju vjerskih, obrazovnih i vakufskih poslova. Nakon duge borbe ta autonomija je ostvarena i donijet je Statut po kojem su regulirana prava muslimana u pogledu vjerskih i vakufskih pitanja. Nakon Prvog svjetskog rata uspostavlja se na ovim prostorima Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca. Ova država je preuzela obavezu zaštite svih prava muslimanskih naroda i njihove imovine, ali je upravo ovaj državni aparat sproveo prve mjere famozne i nepravedne agrarne reforme. U periodu od 1918-1939. godine na teritoriji Bosne i Hercegovine oduzeto je 40.000.000 ari vakufske zemlje i 125.000.000 ari beglučke zemlje. To je ukupno 27,6% ukupne površine Bosne. Istu sudbinu je doživjela vakufska imovina na prostoru Sandžaka, Srbije, Crne Gore i ostalih područja tadašnje zajedničke države. Komunistička Jugoslavija je imala identičan diskriminatorski i uzurpatorski odnos spram islama, muslimana i vakufske imovine, a sve to pod plaštom agrarne reforme, nacionalizacije i eksproprijacije privatnog vlasništva.

Putem nacionalizacije izvršene 1946, 1948. i 1958. ostvareno je dominantno državno, odnosno društveno vlasništvo u svim privrednim granama i u oblasti nekretnina. Zakon o nacionalizaciji privatnih privrednih preduzeća od 06.12.1946. sa izmjenama i dopunama od 29.12.1948. bio je pravni osnov za oduzimanje vakufskih mlinova, hotela, banja i sličnih ustanova. Poseban udar na vakufsku imovinu  izvršen je Zakonom o raspolaganju stanovima i poslovnim prostorijama od 17.02.1945. i Zakonom o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta od 28.12.1958. s obzirom na okolnost da su ti objekti predstavljali najveći dio vakufskog fonda u urbanim sredinama. Ovim zakonom Islamskoj zajednici oduzete su sve stambene i poslovne zgrade, osim onih koje služe usko definiranoj vjerskoj djelatnosti (vjerski obredi, vjerski poslovi i stanovi vjerskih službenika).

SFRJ je  Zakonom o nacionalizaciji oduzela vakufima svu imovinu, izuzev džamija i onoga što je služilo isključivo usko vjerskoj svrsi, čime su nestali razlozi za postojanje Vakufske direkcije. Tako se u Ustavu Islamske zajednice iz 1959. god. više ne spominje ni vakuf kao institucija. Kasnije je postojala Vakufska direkcija samo u Prištini na koju su bili upućeni muslimani Sandžaka po pitanju vakufske imovine. U Sarajevu je Vakufska direkcija ponovo uspostavljena tek nakon rata 14.06.1996. na sjednici Sabora Islamske zajednice. Osnivanje Mešihata u Sandžaku 30.10.1993. smatra se posebnom epohom za islam i muslimane u Sandžaku. Islamska zajednica od tada pravi velike iskorake i osniva mnogobrojne ustanove, kao što su: Medresa, Izdavačka kuća El Kelimeh, Glas islama, Reuda i Vildan, Fakultet za islamske studije, Škola Kur’ana Časnog, CHR Hajrat. Sve do 2014. godine brigu o vakufima koordinirao je Mešihat dužeći svaku od ustanova da brine i upravlja određenim vakufima. Na sjednici Mešihata 12.04.2014. godine, na osnovu velike potrebe koja se ukazala na terenu, osniva se Vakufska direkcija za teritoriju Sandžaka i cijele Srbije. Na čelu direkcije od tada, pa do početka 2019. godine bili su prvo Sead-ef. Šaćirović, a nakon njega Admir-ef. Doljanac, koji su udarili temlje ovoj ustanovi. Prije godinu i po dana, tačnije 28.02.2019. godine, na sjednici Mešihata imenovan sam za rukovodioca ove ustanove. Rad u interesu vakufa uvijek me je ispunjavao i iznova inspirisao. Uvijek sam se divio vakifima koji su imali osjećaj za najbolju investiciju. To su vizionari koji su imali dalekosežne ciljeve. Zato Vakufska direkcija ima za cilj da zaštiti, unaprijedi i revitalizira svu vakufsku imovinu na području cijelog Sandžaka i Srbije. Radit ćemo na popisu sve vakufske imovine. Podsticat ćemo iznalaženje novih vakufa i povraćaj svakog pedlja koji je otet Islamskoj zajednici.

Šta su najveći uspjesi Direkcije u proteklom periodu?

Iako je Vakufska direkcija jedna od najmlađih ustanova Islamske zajednice, ipak bilježi značajne rezultate u minulom periodu. Izradili smo Statut, popisali skoro svu vakufsku imovinu, napravili dosije za svaku vakufsku parcelu ili objekat koji je u vlasništvu Islamske zajednice i predali zahtjev za povraćaj svega onoga što je oteto, uzeto i uzurpirano Islamskoj zajednici. Za formiranje i sređivanje naše arhive najviše je zaslužan naš pravni tim na čelu sa Fahirom Hamzagićem. Detaljno radimo na digitalizaciji arhive i izradi aplikacije koja će obuhvaćati svu našu imovinu. Došli smo također do preko deset hiljada dokumenata vrijedne arhive iz muzeja u regionu koji govore o vakufima na ovim našim prostorima.

Kako biste ocijenili stanje vakufa u Sandžaku i Srbiji?

Ako se osvrnemo na period koji je iza nas, možemo reći da je tokom  cijelog jednog vijeka napravljeno plansko i temeljito pustošenje vakufske imovine. Zadovoljni smo i sretni šta je urađeno na popisu i aktualiziranju povraćaja otete imovine. Ponosni smo kako raste svijest muslimana o važnosti vakufa. Tužni smo što pojedina fizička i pravna lica nemaju sluha da vrate ono što su uzurpirali. Pozdravljamo korake koje je država učinila u pravcu otpočinjanja rješavanja mnogobrojnih predmeta vakufske imovine.

Kakvi su zadaci i izazovi pred Vama u narednom periodu?

Naše djelovanje u narednom periodu će biti usmjereno u dva pravca. Jedan je da postojeće vakufe kultiviramo, uredimo, ogradimo, održavamo i valoriziramo u smislu stavljanja u funkciju svakog vakufa na adekvatan način. To podrazumijeva, također, širenje svijesti i educiranje muslimana o važnosti institucije vakufa koja je svojevrsni civilizacijski specifikum islamske kulturne baštine. Drugi pravac podrazumijeva da se dovrši svaki zahtjev koji smo delegirali Agenciji za restituciju i tako na neki način obešteti Islamska zajednica nakon dugog perioda diskriminacije i uzurpacije, čime je nanešena nesaglediva i neprocjenjiva šteta muslimanima. Na taj način ćemo uzdići Islamsku zajednicu na razinu gdje će ona sa svim svojim organima moći komotno da funkcionira i potpuno se posveti misiji zbog koje postoji.

Šta poručujete ljudima koji i danas uzurpiraju određene vakufske parcele i objekte?

Ima mnogo ljudi čija je kuća ili dućan na vakufskoj imovini. Svakog od tih pojedinaca smo obavijestili i upoznali sa faktičkim stanjem i zamolili ih da dođu u Vakufsku direkciju da riješimo taj problem. Među njima ima razumnih i realnih ljudi koji nisu učestvovali u procesu uzurpacije te imovine već su općinske vlasti uzimali od Islamske zajednice i dodjeljivali kome su htjeli i oni traže pomoć od nas kako da izađu iz tog problema. Među uzurpatorima oni su manjina. Za razliku od njih većina ostalih uzurpatora, iako možda lično nisu učestvovali u otimanju vakufa već njihovi preci, odbijaju bilo kakav dijalog i kompromis već ustrajavaju u daljoj uzurpaciji vakufske imovine. Njima poručujemo da je vakufska imovina vlasništvo Gospodara svih svjetova, a koja koristi za opće dobro i nju nema pravo niko da proda, pokloni, naslijedi ili otme sve dok postoje nebesa i zemlja. Onaj koji otme pedalj bilo čije zemlje na Sudnjem danu će mu se oko vrata  natovariti sedam katova zemlje, a šta reći o onome koji uzurpira na desetine metera, ari i hektera zemlje na koju polažu pravo sve prve i potonje generacije muslimana do Sudnjeg dana? Možete li zamisliti težinu toga grijeha? Ovaj grijeh kao i svaki drugi donosi čovjeku, familiji, imetku, životu samo baksuzluk i nesreću. Brojni su primjeri koji govore kako su prošli još na ovom svijetu oni koji su otuđivali vakuf. U tom smislu je i izreka u našem narodu: „Ne dao Bog da mi ptica u kandžama ili kljunu donese prašine sa vakufskog imanja.“ Stoga, svakom ko je na bilo koji način dio ovakvih predmeta neka se javi Vakufskoj direkciji da u skladu sa šeriatskim normama nađemo optimalno rješenje i tako skinemo sa njih teret koji koči njih i potomke sve do Sudnjeg dana. A ono što je najteže jeste kako dati odgovor Gospodaru svih svjetova na Danu apsolutne pravde?

Otpočeli ste saradnju sa Agencijom za restituciju. Kakav dalji rasplet očekujete?

Čim je donijet Zakon o restituciji oduzete imovine 2006. godine, pravni tim Islamske zajednice je uredno podnio zahtjev tada Direkciji za restituciju za povraćaj svih oduzetih parcela u periodu od Drugog svjetskog rata do danas. Iako smo najurednije predali svu potrebnu dokumentaciju još 2008. godine, dogodio se nevjerovatan skandal da su nam u Agenciji „izgubili“ svu dokumentaciju, ali smo srećom imali sve to u orginalnoj formi u arhivi Islamske zajednice. Prethodni režimi su kočili proces restitucije vakufske imovine. Aktuelna vlast je pokrenula ovaj proces i dva velika vakufa su vraćena Islamskoj zajednici, a to su zgrada Islamskih ustanova i Novopazarska banja Ilidža. Mi to pozdravljamo. Veoma je važno istaknuti angažman, zalaganje i žrtvu narodnih poslanika iz Sandžaka u Skupštini Republike Srbije – akademika Muamera Zukorlića i dr. Jahje Fehratovića, koji su većinu svog vremena i potencijala u četvorogodišnjem mandatu koristili upravo da pomognu svoju Islamsku zajednicu, posebno na polju povraćaja vakufa. Žalosno je što ostali političari iz Sandžaka nemaju identičan ili sličan odnos prema svojoj Zajednici. Kod zrelih i razvijenih nacija upravo je takav odnos spram vitalnih i ključnih organizacija.

Koliko je do sada vraćeno vakufske imovine Islamskoj zajednici, a koliko ostalim vjerskim zajednicama u Srbiji?

Što se tiče imovine koja je vraćena Islamskoj zajednici to su ova dva pomenuta vakufa. Po našim saznanjima drugim vjerskim zajednicama je vraćeno skoro sve. Tražimo za nas ono što pripada i drugima, ništa ni manje ni više. To zahtijevaju pravo i pravda, kao i Ustav i Zakon ove zemlje.

Kako biste prokomentirali podatak da i pored tolikih napada na vakufe, broj uvakufljenja iz godine u godinu raste.

Svijest muslimana o sebi, svojoj vjeri, vrijednostima, identitetu i domovini sve više raste. Od osnivanja Mešihata i svih islamskih ustanova u Sandžaku napadi nisu jenjavali, ali paralelno sa tim vjernici su bili sve privrženiji svojoj Islamskoj zajednici. Ovdje ćemo faktografski navesti koliko je dobijeno novih vakufa u zadnjih nekoliko decenija od devedesetih, pa nadalje.

Od reorganizacije Islamske zajednice na čelu sa Mešihatom novih uvakufljenja zemljišta ukupno je bilo 11,10,60 ha, od čega u Novom Pazaru 3,62,87 ha, Tutinu 1,43,45 ha, Sjenici 1,04,36 ha, Prijepolju 73 ari, Rožajama 3,86,86 ha, Novom Sadu 40,06 ari. Na narednim stranicama pobrojat ćemo i pojedinačno sva ta uvakufljenja.

Ovi podaci dovoljno govore koliko je vakuf napredovao. U narednom periodu to će biti još bolje i značajnije.

Da li je moguć opstanak zajednice muslimana na jednom prostoru bez vakufa?

Kao što smo rekli na početku, vakuf je najbolji vid i najjače sredstvo snage islama i muslimana na jednom mjestu. Istina nikada neće nestati. Može se desiti da se u momentu kada na jednom prostoru svi od nje odustanu povuče, ali istovremeno razvije svoj bajrak i dominaciju na drugom mjestu. A mi smo dužni da budemo pomagači istine i pravde. Najdjelotvornije sredstvo za jačanje istine svakako je vakuf u svim oblicima i formama koje je Šeriat propisao. Znajući darežljivost sandžačkog čovjeka, ubijeđen sam da će ovdje svijest o vakufu samo jačati, a time i islam i muslimani.