EBU ABDULLAH MUHAMMED IBN IDRIS EŠ-ŠAFI’I

Imam Šafija, osnivač šafijskog mezheba, jednog od četiri ispravna mezheba, četiri oficijalne pravne škole u fikhu, grandiozni islamski jurista, enormna ličnost u šerijatskom pravu i jedan od velikih alima. Njegovo puno ime je Ebu Abdullah Muhammed b. Idris b. Abbas b. Osman b. Šafi’i b. Saib Kurejši. Nadimak mu je bio Ebu Abdullah. Njegovo porijeklo se i sa očeve i sa majčine strane vezuje za Allahovog Poslanika s.a.v.s.
Rodio se 767. godine po miladu (150. hidžretske godine) u mjestu Gazza. Dok je još bio beba, njegov otac je preselio na Ahiret. Kada je imao dvije godine majka ga je odvela u njegovu istinsku domovinu – Mekku. Počeo je sa izučavanjem znanja kada je imao šest godina. Sa sedam godina je naučio Časni Kur’an napamet. Nakon hifza, dobio je veliku želju za izučavanjem znanja. Prisustvovao je časovima i predavanjima tadašnjih velikih alima u Mekki. On lično o tim danima kazuje: „Nakon što sam naučio Kur’an napamet, redovno sam išao u Mesdžidu-l-Haram gdje sam se mnogo okoristio znanjem fikhskih i hadiskih učenjaka.”
U tom kontekstu aktuelni napadi na islam, koji dolaze iz središta civilizacije koja je, prije više od dva stoljeća, razum uzdigla iznad Objave, a vrijednosti koje Objava sa sobom nosi proglasila mrtvim (što je suštinski smisao Nicheove rečenice „Bog je mrtav“), uperene su, u prvom redu, na onaj drugi dio u definiciji islama prema kojoj je on din ve šeri’ah (monoteističko vjerovanje i njegov pravni sistem), odnosno na drugi dio Šehadeta (vjerovanje u Muhammedovo s.a.v.s. poslanstvo).
Pozadina uzroka, motiva i ciljeva spomenutih napada iziskuje posebna istraživanja. Ti napadi, organizirani u odlučnoj fazi razvoja čovječanstva, pred sudbonosnim, povijesnim i globalnim preokretima nagnali su muslimanske umove da se sa još većom srčanošću bace na prezentiranje karaktera, obima i ciljeva islamskog zakonodavstva ili Šeriata. U našim prilikama, od izuzetne je važnosti osvijetliti misao jednog od najvećih autoriteta u poznavanju Šerijata, po mnogim utemeljitelja usuli fikha, principa islamske pravne nauke, imama Šafiju, te njegovo djelo Kitabu’r-Risala fi usuli’l-fikh ili jednostavno Risala, koje do danas nije prevedeno i u cijelosti komentarisano, odnosno analizirano na bosanskom jeziku.

Kratka biografija imama Šafije
Ebu Abdullah Muhammed ibn Idris eš-Šafi’i rođen je u Gazi (Palestina) 150/767. godine, iste godine kada je na Ahiret preselio fakih koji je značajno odredio njegov misaoni i životni put, imami Ebu Hanifa, u nauci poznat kao Imami Azam. Pripadao je plemenu Kurejš. Bio je Hašimija i Muhammedov s.a.v.s. daleki srodnik. U ranom djetinjstvu postao je hafiz Kur’ana, poslije čega je napamet naučio i kapitalnu knjigu iz islamskog prava Malika ibn Enesa (rođen između 90. i 98. h./708. i 716. – 179/796.) Muvetta’. Mnogo vremena proveo je sa beduinima i temeljito upoznao staru arapsku poeziju. Ljubav prema imamu Maliku odvela ga je u Medinu, njegovom prvom velikom učitelju, od kojeg je učio sve do smrti imama Malika.
Politički aktivan, hapšen i amnestiran u burnim previranjima u ranoj islamskoj državi, sa uzavrelom intelektualnom radoznalošću, obreo se u Kufi, centru hanefijske, pretežno racionalističke pravne škole. Tu je dugo bio u društvu sa jednim od najpoznatijih Ebu Hanifinih učenika, Muhammedom eš-Šejbanijem (preselio 189/805.), čije je knjige prepisivao. Njegovo posljednje duže stanište bilo je Kairo, gdje je napisao svoja najpoznatija djela i zaokružio svoj misaoni put. Preselio je na Ahiret 204/820. godine, a ukopan je u Fustatu, gdje mu se i danas čuva turbe. Njegovi biografi (Davud ez-Zahiri, Jahja es-Sadži, Hatim er-Razi, Bejheki i Jakuti) navode slijedeća Šafijina djela: Kitabu’l-umm – polemički spisi i predavanja; Kitabu ahkami’Kur’an – djelo koje se bavi pravnim propisima Kur’ana; Kitabu feda’ili’-l-Kurejš – djelo o vrlinama Kurejšija; El-Muktesaru’l-kebir ve’-menturat – opsežno pravno djelo; Kitabu’l-fikhi’l-ekber – akademsko djelo koje brani eš’arizam; Vasijjetu’-Šafi – svojevrsno svjedočanstvo Šafijinog vjerovanja i dr. Kapitalno djelo ovog velikog enciklopediste islamskih disciplina jeste Risala, djelo u kome se on iskazuje i kao mufessir i kao muhaddis, a posebno kao fakih – pravni mislilac.
Ono je napisano na onoj Šafijevoj životnoj i misaonoj putanji koja pomiruje racionalizam Ebu Hanife (80/699-150/767.) i njegove kufanske pravne škole te ljubomorno čuvanje Sunneta – tradicije medinskog prvaka znanja Malika ibn Enesa.
Nastavit će se

Glas islama 317

autor: dr. Sumeja Smailagić

Islamske teme