Poruka i simboli Kurban bajrama

Hvala Allahu dž.š., Gospodaru svih svjetova. Donesimo salavat i selam na posljednjeg Allahovog poslanika i miljenika Muhammeda s.a.v.s., na njegove ashabe, porodicu i na sve koji su živjeli i umrli sa vjerom u srcu.
Allah dž.š. je Neovisan od bilo čega, tako i od djela ljudi. Sve što je propisao i odredio da se čini, propisao je za naše dobro i ima za cilj da donese konkretnu korist onima koji ta djela čine.
Ukoliko analiziramo ibadete koje je Allah dž.š. stavio u obavezu ljudima, posebno one koji se ubrajaju među stroge vjerske dužnosti, kao što je obavljanje namaza, post u Ramazanu, davanje zekata, obavljanje hadža itd., primijetit ćemo da je jedan od osnovnih ciljeva njihovog propisivanja, pored iskazivanja poslušnosti i pokornosti Allahu dž.š., istovremeno i ostvarivanje brojnih koristi, kako za pojedinca koji te ibadete čini tako i za širu društvenu zajednicu.
Danas svijetom vlada materijalistički koncept koji je doveo čovječanstvo do ovog stanja za koga mnogi učenjaci, ali i obični ljudi, tvrde da predstavlja početak kraha ljudske civilizacije.
Ovih dana na svjetskim, ali i u domaćim medijima, imali smo prilike čuti od državnih predstavnika i zvaničnika nimalo lijepe vijesti za društvo u cjelini, gdje se iznose prognoze koje nimalo ne obećavaju lijepu ni sigurnu budućnost čovječanstva. Stanovništvo se plaši nestašicama osnovnih energenata – struje, nafte, gasa, kao i nestašicom hrane, a sve više čujemo kako mnoge države u svijetu enormno mnogo troše novca za nabavku oružja. Sve više i češće možemo čuti i pročitati izjavu predsjednika najvećih svjetskih sila koji kažu: “Imat ćemo najsmrtonosniju tehnologiju ikad razvijenu.” Šta nam zapravo ove izjave zvaničnika poručuju? Kakvoj se budućnosti čovječanstvo može nadati poslije ovakvih izjava najvećih moćnika ove civilizacije?
Ova materijalistička civilizacija, koju pojedini nazivaju civilizacijom konzumerizma, jeste samo jedan u nizu pokušaja čovjeka da u svojoj dugoj povijesti organizira život na planeti bez Allahove upute.
Nasuprot konceptu materijalizma i konzumerizma, Gospodar svjetova nam nudi Njegov koncept, a Allahov program je garant uspjeha čovjeka na pojedinačnom i kolektivnom planu u životu na ovom svijetu.
U Njegovoj knjizi čitamo: “Zbog toga smo Mi propisali sinovima Israilovim: ako neko ubije nekoga ko nije ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered ne čini – kao da je sve ljude poubijao; a ako neko bude uzrok da se nečiji život sačuva, – kao da je svim ljudima život sačuvao.” (Al-Maida, 32)
Čovjek koji se opredijeli za taj jedini ispravan program, on je zaista žrtva, zato što većina svijeta slijedi neke druge programe koji su u suprotnosti od božanskog. To je tako bilo kroz cijelu historiju čovječanstva i tako je danas. Allah dž.š. u Kur’anu kaže: “A većina ljudi, ma koliko ti želio, neće biti vjernici.” (Ar-Ra’d, 103)
Svakako da Kurban bajram i svi propisi i običaji koje on sa sobom nosi ubraja se među ibadete koji nam na najljepši način ilustriraju kako treba da se žrtvujemo za druge i kako da im pomažemo i onda kada to oni ne traže od nas.
Kada govorimo o klanju kurbana i prinošenju žrtve nemoguće je ne spomenuti dva kur’anska kazivanja koja nam slikovito nude brojne pouke i poruke o žrtvovanju.
Prvo kazivanje, koje nam je svima veoma dobro poznato, nastalo kada je ljudska civilizacija tek nastajala kako bi odmah na početku ljudi znali da se za istinu i pravdu treba žrtvovati. Naime, radi se o dvojici sinova Adema a.s. – Habilu i Kabilu. Manje-više svima je poznato kako je ova priča nastala, da je Kabil zavidio Habilu, htio je uzeti od njega nešto što mu ne pripada, pa je Allah dž.š. naredio da njih dvojica prinesu žrtvu – kurban.
Ovo kazivanje nas uči da Allah dž.š. ne prima djela onih koji su zavidni, kod onih u čijim se srcima zavist nastanila, koji mrze druge, koji žele da otmu od drugih, koji se žele bespravno dočepati tuđeg prava. Također nas uči da Allah dž.š. ne prima kurban – žrtvu od onih koji prekidaju rodbinske veze, od onih od čijeg jezika i ruku nisu sigurni ostali, koji ne govore sa svojim komšijama itd. Ono što nam kur’ansko kazivanje o dvojici Ademovih sinova želi još poručiti jeste da onaj ko prinosi žrtvu – kurban ne smije imati nijednu od gore nabrojanih ružnih osobina, a smisao i jedan od osnovnih ciljeva žrtve koju u ovim mubarek danima prinosimo jeste da nam pomogne da se spasimo tih i sličnih negativnih osobina.
Musliman koji kolje kurban će, vođen Habilovim primjerom, na zlo uzvraćati dobrim, kurbanskim mesom će simbolično obradovati i onoga ko mu je nažao i nepravdu učinio, te će se potruditi da svojom dobrotom i dobročinstvom nadvlada svaku vrstu kabilovskog zla. On će tako poslati jasnu poruku da je biće mira i harmonije te da to očekuje i želi od drugih. Kabil je jasan primjer svega onoga čemu musliman jasno i glasno mora kazati NE, kako bi ostao na pravom putu.
Drugo kazivanje jeste ono o Ibrahimu a.s. kojem je Allah dž.š. putem sna naredio da kao žrtvu prinese svoga sina. Kada je Ibrahim a.s. pokazao da je spreman žrtvovati ono što mu je najdraže u ime Allaha dž.š., Stvoritelj je sačuvao život njegovog sina, što znači da je jedan od smislova koje žrtvovanje nosi sa sobom, kao i udjeljivanje sadake, to da nas Allah dž.š. stavi pod Svoju zaštitu.
Propis o načinu podjele kurbanskog mesa na tri trećine upućuje nas na tri važne oblasti našeg interesovanja i djelovanja u životu.
Porodica – na prvom mjestu je obaveza brinuti se za svoje stado.”O vi koji vjerujete, sebe i porodice svoje čuvajte od vatre čije će gorivo ljudi i kamenje biti, i o kojoj će se meleki strogi i snažni brinuti, koji se onome što im Allah zapovjedi neće opirati, i koji će ono što im se naredi izvršiti.” (Tahrim 6)
Kao što iz kurbanske cjeline prvo odvajamo za sebe i porodicu, tako u raspodjeli dnevnog vremena prvo mislimo na porodicu. Nju nikada ne smijemo zaboraviti i bez obzira na turbulentnost i dinamiku života, porodica mora biti naš prioritet. Neće nam kurban pomoći preći preko Sirat ćuprije ako nas vlastita djeca budu vukla za noge i usporavala optužujući nas da se nismo brinuli za njih, da ih nismo u mekteb i Školu Kur’ana slali, klanjati naučili itd. Kada prođu bajramski dani ne prestaje naša obaveza žrtvovanja, jer vjernik težište svojih prioriteta stavlja na ono čemu nas žrtva uči, na ono što nam kurban daruje, a daruje nam spoznaju: za porodicu se žrtvuj.
U kurbanskoj cjelini druga trećina je namijenjena rodbini. Na obavezu prema rodbini podsjeća i prvi ajet sure En-Nisa: “Allaha se bojte i rodbinske veze ne kidajte.“ Ta briga o rodbini koliko je važna najbolje će nam svjedočiti sljedeće Poslanikove a.s. riječi. „Ko u krugu svoje rodbine ima siromaha, pa ne bude dobročinitelj prema njemu i sadaku koja njemu pripada usmjeri drugom, Allah mu tu sadaku neće primiti i neće ga na Ahiretu ni pogledati.“ Naravno, uz porodicu, ova obaveza obuhvata i komšije, jer propisi islama daju veliku pažnju komšiji, stavljajući njegova prava odmah uz prava rođaka. Zato kurbansku žrtvu treba iskoristiti i za snaženje naših dobrih komšijskih odnosa. Ako poslije zaklanih kurbana odnosi među nam budu opet hladni i budemo jedni od drugih udaljeni, taj kurban nema nikakav smisao jer Bogu ne treba naše meso, već naša promjena, naša bogobojaznost Mu treba. Poslanik a.s. upozorava: “Ne silazi, ne spušta se Allahova milost na onaj narod koji ne održava rodbinske veze.“
Posljednja trećina kurbana se izdvaja siromašnima. Ebu Zer r.a. Poslanika a.s. moli: „Oporuči mi nešto što će mi u životu biti važno.“ Poslanik a.s. reče: „Voli siromaha i druži se s njim.“ Poslanik a.s. kaže: “Allah dž.š. je na pomoći Svome robu sve dok je on na pomoći svome bratu.”
Dijeljenje kurbana nije samo obična sadaka. Znamo da se sadaka obično dijeli kada neko od siromaha pruži ruku, a onaj ko to čini dovodi sebe u nezgodnu situaciju. Ova ružna osjećanja ne postoje kada je podjela kurbana u pitanju. Svima nam je dobro poznato da se kurbani dijele tako što se donesu pred vrata siromaha, pokuca se na njegova vrata, umjesto da on kuca na naša vrata, i udijeli mu se pomoć. Sadaka je djelo koje ukazuje na iskrenost imana, tj. vjere u Allaha dž.š., prijateljstvo i ljubav među ljudima, jer sadaka koju imućan čovjek pruži siromahu ukazuje na to da on voli tog siromaha, da je samilostan prema njemu te da ima namjeru da sa njim živi u miru, međusobnom potpomaganju i uvažavanju.
Čovječanstvo danas nema drugog izbora nego vratiti se islamu – božanskom program i konceptu uređenja svog ovodunjalučkog života, u protivnom – slijedi kolaps o kojem sve češće govore i sami materijalisti.
Zato musliman danas treba da bude ponosan na činjenicu da je pripadnik islama, siguran da je na jedinom pravom putu, da ne padne pod uticaj globalnih dešavanja i izgubi nadu u bolje sutra.
Molim Allaha dž.š. da nas učini istinskim muslimanima, ponosnim na svoj islam, te da se svjesno na tom putu žrtvujemo kako bi zadobili Njegovu milost na oba svijeta.
Gospodaru naš, primi naše kurbane i sve ostale ibadete, učini našu sutrašnjicu boljom od današnjice, obdari nas činjenjem dobra i napuštanjem lošeg, tako ti milosti Tvoje u bajramskim danima. Amin.

Glas islama 321, strana 16-17, autor: Aref ef. Duraković, Islamske teme